Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-403/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Kristine Devčić Merzel, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dalibor Čajkovski, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika VH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Primorac, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-262/2020-18 od 31. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-262/2020-18 od 31. siječnja 2022. u točci I. izreke te u dijelu točke III. izreke kojim je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova prihvaćen.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 15.900,00 kn s kamatama od 19. veljače 2020. do isplate (točka I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 14.337,96 kn s pripadajućim kamatama (točka II. izreke); tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 4.500,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu u tim dijelovima ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbenog postupka.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu predložio žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima potvrditi.

4. Žalba nije osnovana.

5. U postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni ona iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP na koju žalbom ukazuje tuženik, budući da pobijana presuda nema nedostatka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati. Protivno žalbenim navodima, u njoj su sadržani jasni i dostani razlozi o svim činjenicama odlučnim za primjenu materijalnog prava iz članka 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO).

6. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 8. ZPP, jer je izvedene dokaze cijenio po slobodnom uvjerenju, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a tu je ocjenu opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima. Time što je sud prvog stupnja provedene dokaze cijenio na način koji nije podudaran tuženikovoj ocjeni dokaza, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tuženik upire u žalbi.

7. Predmet spora je zahtjev za povrat zajma prema usmenom ugovoru koji su stranke sklopile tijekom 2011. godine.

8. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

- da je između stranaka, koje su tada bile u tazbinskom odnosu, 2011. sklopljen usmeni ugovor o beskamatnom zajmu,

- da je tužitelj, na temelju tog ugovora, tuženiku pozajmio iznos od 28.400,00 kn, s obzirom na to da se tuženik u to vrijeme nalazio u lošoj financijskoj situaciji,

- da je pozajmljeni novac tužitelj prethodno ishodio putem nenamjenskog kredita kod Privredne banke Zagreb d.d.,

- da je tuženik obvezu povrata zajma djelomično ispunio, jer je od 2016., kada je nakon ostvarenja prava na mirovinu započeo s vraćanjem pozajmljenog novca, pa do rujna 2018., kada je s vraćanjem zajma prestao, jer su se u međuvremenu poremetili bračni odnosi njegove kćeri i sina tužitelja, tužitelju vratio ukupno 12.500,00 kn.

9. Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud nalazi da je tuženik, na temelju odredbe članka 499. stavak 1. ZOO, u obvezi vratiti tužitelju preostali iznos zajma od 15.900,00 kn/2.110,29 eur, pri čemu je prigovor zastare otklonjen pozivom na odredbu članka 240. u vezi članka 225. i 245. ZOO. To stoga što je, prema obrazloženju pobijane presude, djelomičnim (vraćanjem) iznosa zajma zastara prekinuta i od rujna 2018., kada je ista počela ponovo teći, pa do podnošenja tužbe (19. veljače 2020.) nije istekao petogodišnji zastarni rok.

10. Imajući na umu da su stranke u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu bile u tazbinskom odnosu (djeca su im tada nesporno bila u braku), nije neobično da je predmetni ugovor sklopljen u usmenom obliku, pa kako se radi o neformalnom ugovoru, neosnovani su žalbeni navodi kojima se negira postojanje ugovornog odnosa zato što ne postoji pisani ugovor.

11. Iako je u takvoj situaciji, kada ne postoji pisani ugovor niti neposredni svjedoci sklapanja usmenog ugovora, otežano dokazivanje činjenice postojanja i sadržaja ugovornog odnosa, ono nije nemoguće samo zato što pisani ugovor ne postoji. Nije rijetko da se u ovakvim i sličnim odnosima zajmovi ugovaraju i realiziraju bez pisanih ugovora/potvrda, pa je u slučaju spora postojanje takvog ugovora potrebno prosuđivati temeljem uvjerljivosti i životne logičnosti, ocjenom (često oprečnih) iskaza samih stranaka, dovodeći ih u vezu s ostalim dokazima, ako oni postoje.

12. Uvažavajući činjenicu da su stranke u ovom predmetu dale međusobno oprečne i suprotstavljene iskaze u odnosu na odlučne činjenice, prvostupanjski je sud svoje uvjerenje o postojanju i sadržaju spornog ugovornog odnosa formirao na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka i svoje uvjerenje na razini sigurnosti postojanja tog odnosa opravdao činjenicom da je iskaz tužitelja dodatno pokrijepljen ispravama u spisu, prije svega ugovorom o kreditu od 23. veljače 2011. te ispisu prometa po tekućem računu tužitelja kojeg prate detaljne rukom pisane bilješke tužitelja.

13. Suprotno žalbenim navodima, spisu prileži cjeloviti ugovor o nenamjenskom kreditu koji je tužitelj sklopio s Privrednom bankom Zagreb d.d. 23. veljače 2011., kojim mu je kreditor na raspolaganje stavio kunsku protuvrijednost iznosa od 5.000,00 eur, što upućuje na pravilno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na visinu pozajmljene novčane svote.

14. Kako se tuženik, prema prihvaćenim navodima tužbe, u vrijeme sklapanja spornog ugovora nalazio u lošoj financijskoj situaciji, tek u fazi ostvarivanja prava na mirovinu, nije neobično ni neživotno da isti nije bio sudužnik ili jamac po ugovoru o kreditu, posebno imajući u vidu i relativno mali novčani iznos koji je tužitelju tim kreditom stavljen na raspolaganje.

15. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik osporava vjerodostojnost zabilješki pisanih na ispisu iz prometa po tekućem računu tužitelja s lista 26-48 spisa, valja istaknuti da tuženik tijekom postupka prigovore u tom pravcu nije isticao niti je stavljao primjedbe u odnosu na osobu koja ih je sastavljala, kao što nije isticao potrebu utvrđenja postoje li odstupanja u vremenskom sastavljanju tih zabilješki.

16. Zbog navedenoga, opravdano je prvostupanjski sud, povezujući iskaz tužitelja s tim ispravama, utvrdio da je tuženiku iz sredstava ostvarenih nenamjenskim kreditom pozajmljen novčani iznos od 28.400,00 kn, da mu je tuženik zajam vraćao višekratno u gotovini, nakon čega je tužitelj vraćeni zajam uplaćivao na svoj tekući račun, na koji način mu je vratio ukupno 12.500,00 kn.

17. Ni ovom sudu, kao ni prvostupanjskom, nije neživotno ni nemoguće da je povrat zajma vršen na navedeni način, a ne izravnom uplatom na tekući račun tužitelja (zajmodavca) s obzirom na njihove međusobne odnose i njihovu dinamiku. S tim u vezi, niti izostanak potvrde o povratu zajma, nije neobičan, jer je u obiteljskim odnosima riječ često dovoljna.

18. Osim što u iskazu tužitelja nije bilo nelogičnosti i nedosljednosti, i supruga tužitelja i njegov sin, saslušani kao svjedoci, potvrdili su posredna saznanja o sklapanju ugovora o zajmu. Iako tuženik njihovim iskazima odriče značaj vjerodostojnog dokaza samo zato što se radi o osobama bliskim tužitelju, valja reći da se ovi svjedoci nisu mogli izjasniti o visini zajma i uvjetima njegova povrata, što upućuje na zaključak da od strane tužitelja nisu bili instruirani o predmetu spora te da imaju saznanja o spornom ugovornom odnosu iako su ona samo posredna i štura. Time su učvrstili uvjerenje suda o postojanju ugovornog odnosa između stranaka.

19. Slijedom svega navedenoga, kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 499. stavak 1. ZOO, kada je tuženika obvezao na povrat preostalog iznosa zajma od 2.110,29 eur/15.900,00 kn s kamatama od podnošenja tužbe do isplate, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi u dijelu pod točkom I. izreke.

20. Budući da su stranke djelomično uspjele u parnici, pravilno je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka donio primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, pri čemu se napominje da tuženik tako utvrđeni omjer žalbom posebno ne osporava, kao što ne osporava opravdanost i visinu troškova pojedinih odvjetničkih radnji propisanih tarifom za nagrade odvjetnika.

21. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, prvostupanjsku presudu potvrditi i u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki III. izreke pobijane presude, u onom dijelu kojim je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova prihvaćen.

22. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke i dio točke III. izreke kojim je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova odbijen), prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja po žalbi (članak 365. stavak 1. ZPP).

23. Budući da tužitelj sa žalbom nije uspio, na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Sisku 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić