Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1139/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š EN J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Škarica i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika VU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Makaroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 5. srpnja 2024., poslovni broj: P-5406/2022-10, u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o i  r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 5. srpnja 2024., poslovni broj: P-5406/2022-10:

- preinačuje u točki I. izreke i sudi:

Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1849/2021 od 25. studenog 2022.

- preinačuje u točki II. izreke i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u ukupnom iznosu od 787,12 EUR (sedamstoosamdesetsedam eura i dvanaest centi) zajedno sa zateznom kamatom od 04. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 386,74 EUR (tristoosamdesetšest eura i sedamdesetčetiri centa) sa zateznom kamatom od 04. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja kojim je zatražio da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1849/2021 od 25. studenog 2022. i da se tuženiku naloži naknaditi mu troškove postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Ujedno je točkom II. izreke naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 5. srpnja 2024. pa do isplate.

2. Navedenu prvostupanjsku odluku pravodobnom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da usvoji njegove žalbene navode i preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i dosudi mu parnični trošak uvećan za trošak žalbe i sudske pristojbe na žalbu, odnosno podredno da pobijanu presudu ukine i vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženik kao ovrhovoditelj u predmetu tog suda poslovni broj Ovr-1849/2021 dana 19. kolovoza 2020. podnio prijedlog za ovrhu te da je sud 25. studenog 2021. donio rješenje o ovrsi, time da ističe i kako među strankama nije sporno da je pred prvostupanjskim sudom između njih ranije vođen ovršni postupak radi naplate iste tražbine pod poslovni brojem Ovrpl-4588/11, u kojem je postupku doneseno rješenje o ovrsi 18. studenog 2011. Uvidom u spis Ovrpl-4588/11 sud je utvrdio i da je taj ovršni postupak okončan donošenjem rješenja o obustavi 11. srpnja 2019., no ocjenjuje da do obustave nije došlo iz razloga koji bi se mogli pripisati postupcima odnosno propustima ovrhovoditelja, ovdje tuženika, već stoga što je Financijska agencija (dalje u tekstu FINA), kojoj je rješenje o ovrsi dostavljeno na provedbu, obavijestila sud o nemogućnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima jer je nastupio prestanak izvršavanja u smislu odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20. i 133/20.). Pozivom nadalje na odredbe čl. 233., 241. i 245. st. 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08., dalje: ZOO) sud prvog stupnja iznosi stav da je podnošenjem prijedloga za ovrhu temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl- 4588/11 i to u roku propisanom odredbom čl. 233. ZOO-a dana 25. svibnja 2011. došlo do prekida zastare. Sud posebno obrazlaže i kako razlogom obustave ovršnog postupka vođenog u predmetu tog suda poslovni broj Ovrpl-4588/11 nije bilo pasivno držanje tuženika kao ovrhovoditelja, nego objektivne okolnosti odnosno nedostatak sredstava na računu ovršenika, ovdje tužitelja, zbog čega je tražbina samo djelomično naplaćena pa je u smislu odredbe čl. 241. st. 5. ZOO zastara počela teći iznova 11. srpnja 2019. Kako je prijedlog za ovrhu u predmetu Ovr-1849/2021 podnesen 19. kolovoza 2020. to u smislu odredbe čl. 233. u vezi sa čl. 215. i čl. 216. ZOO-a, prema stavu prvostupanjskog suda zastara nije nastupila, pa odbija tužbeni zahtjev za proglašenjem ovrhe nedopuštenom.

6. U žalbi tužitelj ističe da je pogrešno tumačenje suda vezano za prekid zastare te obrazlaže da budući je tuženik uredno zaprimio dopis FINA-e i nakon primitka dopisa nije poduzeo nijednu radnju pred sudom, odnosno nije podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, a niti je podnio žalbu na doneseno rješenje o obustavi postupka, da upravo to ukazuje na ovrhovoditeljevu pasivnost i odustanak od poduzetih radnji. U tom smislu smatra da je do obustave postupka došlo krivnjom ovrhovoditelja pa zastara teče od prvog sljedećeg dana od kada je ovrhovoditelj bio ovlašten pokrenuti ovrhu, a ne od dana obustave ranijeg ovršnog postupka kako je pogrešno zaključio sud.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjska presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Naprotiv, ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su jasni i određeni, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13.., 89/14., 70/19. i 80/22– dalje: ZPP) na koju ukazuje tužitelj u žalbi, a niti ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Osnovano međutim žalbenim navodima tužitelj upućuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima o tijeku zastare.

9. U konkretnom slučaju među strankama je u biti sporno pitanje ima li ranije pokrenuti ovršni postupak radi ostvarivanja iste tražbine koji je dovršen obustavom postupka učinak prekida zastare u konkretnom slučaju te koji je razlog zbog kojeg je došlo do obustave postupka. Naime, stranke u ovom postupku iznose kontrarne navode o razlozima zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen.

10. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je pred tim sudom vođen ovršni postupak pod poslovni brojem Ovrpl-4588/11 u kojem je temeljem prijedloga od 25. svibnja 2011. donesena odluka o priznanju stranih sudskih odluka (rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda u Hunfeldu, SR Njemačka poslovni broj 20B 745/08 od 5. travnja 2000. i odluka o utvrđivanju troškova prvostupanjskog suda [adresa]-18 od 7. svibnja 2010.) i rješenje o ovrsi dana 18. studenog 2011. te je ispravno i daljnje utvrđenje suda da je taj ovršni postupak okončan donošenjem rješenja o obustavi 11. srpnja 2019.

11. Ono što je značajno u ovoj pravnoj stvari jest da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik od strane FINA-e, kojoj je rješenje o ovrsi dostavljeno na provedbu, obaviješten o nemogućnosti provedbe ovrhe temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima dana 23. travnja 2019. i da u zakonskom roku nije postupio sukladno odredbi čl. 5. st. 3. i 4. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. – nastavno: OZ) koja propisuje da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud donosi novo rješenje o ovrsi i nastavlja ovrhu na temelju toga rješenja uz napomenu da se ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavlja ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi. Ovom odredbom izričito je određeno i da ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog iz st. 3. ovoga članka, da će se ovrha obustaviti.

12. Činjenica da tuženik kao ovrhovoditelj nije predložio nastavak ovršnog postupka, uvažavajući pored toga i okolnost da nije podnio niti žalbu na rješenje o obustavi ovrhe, doista i prema ocjeni ovoga suda ukazuje na njegovu pasivnost. Stoga je u konkretnom slučaju, po ocjeni ovoga suda, ovrha u ranijem ovršnom predmetu obustavljena i zbog nemogućnosti provedbe ovrhe, ali i zbog pasivnosti tuženika, konkretno njegova propusta da poduzme određene procesne radnje koje su bile nužne za nastavak ovrhe. Upravo uslijed raspolaganja tuženika, ranije vođena ovrha nije nastavljena u istom ovršnom predmetu, nego je on svojom pasivnošću prouzročio pravomoćnu obustavu ovršnog postupka. Stoga vođenje ranijeg ovršnog postupka ne utječe na tijek zastare potraživanja koje se namiruje u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr- 1849/2021 i ovrha je u tom predmetu nedopuštena. Jednako stajalište izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-754/2018 od 13. srpnja 2021.

13. S obzirom da je u konkretnom slučaju ovršni postupak obustavljen i zbog propusta ovrhovoditelja (ovdje tuženika) za pravovremeno podnošenje prijedloga za nastavak ovršnog postupka na drugom predmetu i sredstvu ovrhe odnosno ovršni postupak je okončan obustavom i zbog procesne pasivnosti ovdje tuženika u istom ovršnom postupku te je osnovan prigovor zastare koji iznosi ovdje tužitelj u ovršnom postupku i zbog kojeg je upućen na ovu parnicu, to je ovaj sud primjenom čl. 373. točka 3. ZPP-a preinačio točku I. pobijane presude tako da je usvojio tužbeni zahtjev za proglašenjem ovrhe određene rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1849/2021 od 25. studenog 2022. nedopuštenom. Ujedno je posljedično odluci o glavnoj stvari temeljem čl. 380. točka 3. ZPP-a preinačena i točka II. izreke pobijane presude na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

14. Uslijed takve odluke o glavnoj stvari ovom drugostupanjskom odlukom potrebno još odlučiti o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP).

15. Tužitelju je temeljem čl. 154. st.1. ZPP-a valjalo priznati troškove sastava tužbe sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25. – nastavno: Tarifa), zastupanja na ročištima 20. listopada 2022. i 23. svibnja 2022. sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife u iznosima od po 200,00 EUR, a sve navedene iznose treba uvećati i za PDV po stopi od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife u ukupnom iznosu od 150,00 EUR. Pored toga, sud je priznao tužitelju i trošak sudske pristojbe na tužbu koji je plaćen u iznosu od 37,12 EUR. Na taj način tužitelju je priznat trošak u ukupnom iznosu od 787,12 EUR sa zateznom kamatom primjenom čl.151.st.3. ZPP-a.

16. Tužitelju, za razliku od navedenih, nije priznat trošak sastava podneska od 20. listopada 2022. obzirom ga sud nije našao potrebnim za vođenje ovog postupka u smislu čl.155. st.1. ZPP-a jer sud uvid u uplate stranaka ima u eSpisu i računovodstvu suda. Isto tako, sud tužitelju nije priznao trošak sudske pristojbe na presudu obzirom o ovom trošku ne postoji dokaz u spisu.

17. Zbog uspjeha sa žalbom tužitelju je valjalo priznati i troškove sastava žalbe protiv pobijane presude u iznosu od 250,00 EUR, sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife i iznos od 62,50 EUR na ime PDV-a po Tbr. 46. Tarife, kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 74,24 EUR, što znači da ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 386,74 EUR, pa je u konačnici naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u tom iznosu, sa zateznom kamatom primjenom čl.151.st.3. ZPP-a.

U Varaždinu 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun