Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-59/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Živko Repac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojega zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. studenog 2021., poslovni broj: Pn-3058/2018-28, u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. studenog 2021. poslovni broj: Pn-3058/2018-28 u točki I. izreke a kojim je tužiteljici dosuđen iznos od 6.600,00 kn preko iznosa od 11.600,00 kn s naslova naknade neimovinske štete te kojim je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 4.785,18 kn a preko iznosa od 4.850,00 kn.

II. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 1.471,87 kn kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. studenog 2021. poslovni broj: Pn-3058/2018-28 suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da tužiteljici ĆV plati iznos od 18.200,00 kn zajedno sa zateznom kamatom na iznos od 14.600,00 kn od 27. rujna 2018. do isplate, a na iznos od 3.600,00 kn od 17. studenog 2021. do isplate te da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 9.635,18 kn zajedno sa zateznom kamatom od 17. studenog 2021. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu daljnjih 14.700,00 kn zajedno sa zatraženom zateznom kamatom kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 14.600,00 kn počev od 5. srpnja 2018. do 26. rujna 2018."

3. Na prvostupanjsku presudu, u dosuđujućem dijelu, preko iznos od 11.600,00 kn s naslova naknade štete tj. za iznos od 6.600,00 kn s naslova neimovinske štete, žalbu ulaže tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. ZPP-a, kao i bitnu povredu iz istog članka stavka 2. točke 11. ZPP, kao i zbog odluke o trošku preko iznos od 4.850,00 kn s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijanu presuda preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tuženik pobija prvostupanjsku odluku u pogledu dosuđene visine naknade neimovinske štete smatrajući kako je prvostupanjski sud istu previsoko odmjerio. Navodi da je sud naknadu štete dosudio tužitelju očito uzevši retroaktivno u obzir „nove orijentacijske kriterije“, na predmetni obvezno-pravni odnos je nastao prije donošenja istih. Osporava tijek zatezne kamate na iznos naknade imovinske i neimovinske štete. Ističe da je podneskom od 11. svibnja 2020. godine tuženik zatražio trošak za povučeni dio tužbenog zahtjeva, a o čemu sud nije odlučio, pa se moli donošenje dopunske odluke o trošku za povučeni dio tužbenog zahtjeva. U svakom slučaju smatra da je zbog toga nezakonita i odluka o troškovima postupka vezano za utvrđeni stupanj uspjeha stranaka u postupku. Osporava da bi trošak vještačenja trebalo priznati u cijelosti. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev sukladno žalbenim navodima uz naknadu parničnog troška tuženiku, podredno se predlaže ukinuti istu i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Odgovor na žalbu nije uložen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.

– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, dok bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koje žalbe tuženika upućuje, prvostupanjski sud nije počinio jer prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, isti nisu proturječni sebi niti provedenim dokazima, slijedom čega se odluka prvog stupnja može ispitati.

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete uzrokovane štetnim događajem od 31. prosinca 2017. godine u kojoj je tužiteljica stradala kao pješak i pritom zadobila tjelesne ozljede. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika, a naknadno je tuženik 4. listopada 2021. nespornu učinio i odgovornost tuženika,

- da između strankama tijekom postupka bila sporna osnovanost visine tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa od 15.000,00 kuna dana 17. svibnja 2019. (dakle nakon podnošenja tužbe),

- da je provedenim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću, kirurgu, utvrđeno je da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila potres mozga, prijelom donje grane lijeve stidne kosti, prijelom gornjeg dijela desne lisne kosti – prijelom u području desnog koljena, istegnuće mišića vratne kralješnice, gnječno-razdernu ranu u zatiljnom dijelu glave lijevo, natučenje desnog kuka te natučenje desnog koljena, leđa i slabinskog dijela kralješnice, zbog kojih ozljeda je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta sumarno 3 dana, srednjeg intenziteta sumarno 14 dana te slabijeg intenziteta sumarno 60 dana, a trpjela je i tzv. sekundarni strah tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i komplikacija i to jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 7 dana te manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana, dok tzv. primarni strah, koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, tužiteljica nije trpjela s obzirom na potres mozga, da je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć nakon napuštanja bolničkog liječenja u trajanju od sumarno 20 dana po 3 sata dnevno, zatim 75 dana po 2 sata dnevno te još 30 dana po 1 sat dnevno i to za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, u trgovinu i slično, s time da su ozljede prijelom donje grane lijeve stidne kosti, prijelom gornjeg dijela desne lisne kosti – prijelom u području desnog koljena dovele do trajnih posljedica u visini od 8% što se očituje u bolovima pri dužem stajanju ili hodanju, penjanju po stepenicama i ograničenoj pokretljivosti u području lijeve strane zdjelice, ograničenoj pokretljivosti u lijevom kuku u terminalnim pokretima te ograničenoj pokretljivosti desnog koljena u terminalnim pokretima te da je njeno liječenje završeno odnosno stanje stabilizirano nakon pregleda fizijatra tj. 27. rujna 2018..

8. Temeljem tako, točno i potpuno, utvrđenog činjeničnog stanja osnovano prvostupanjski sud utvrđuje da težina povrede opravdava dosudu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) i to upravo dosuđenom iznosu (pritom vodeći računa o nesporno već isplaćenom iznosu po osnovi neimovinske štete), koji iznos i ovaj sud smatra primjerenim nastalim posljedicama, ne samo vodeći pritom računa o prirodi, jačini i trajanju fizičkih bolova i straha, već i okolnostima konkretnog slučaja. Naime, u konkretnom slučaju, do štete je došlo kada je tužiteljica kao pješak prelazila raskrižje, na obilježenom pješačkom prijelazu, u kojem trenutku je na nju naletjelo vozilo osiguranika tuženika te tužiteljici nanio teške tjelesne ozljede (više prijeloma, koje same po sebi ukazuju na posebne okolnosti koje opravdavaju dosudu naknade), a koje okolnosti su svakako utjecale na opseg kvalifikatornih okolnosti temeljem kojih je prvostupanjski sud pravilno odmjerio pravičnu novčanu naknadu po osnovi neimovinske štete (po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 12.600,00 kn, straha iznos od 5.000,00 kn te trajnih posljedica od 8% u iznosu od 12.000,00 kn odnosno ukupno 29.600,00 kn a koji je umanjio za nesporno plaćeni iznos od 15.000,00 kn) u iznosu od 14.600,00 kn. Ovdje sud ističe da, ocjenjujući opravdanost dosude takve naknade štete, ali i određivanja visine štete, prvostupanjski sud je bio dužan primijeniti odredbu članka 1100. ZOO i isključivo temeljem iste, slobodnom ocjenom, uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, odrediti visinu pravične novčane naknade tužiteljici, a što je prvostupanjski sud i utvrdio. Dakle, orijentacijski kriteriji VSRH su samo orijentacijski te ne obvezuju prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o visini neimovinske štete (matematičnom preciznošću) već isključivo služe kao smjernica u određivanju visine naknade štete, a kako ne bi došlo do prevelikih razlika prilikom dosuda takvih naknada u različitim predmetima, a time i eventualne neravnopravnosti između oštećenika. No, i unatoč navedenom ovaj sud ističe da se novi orijentacijski kriteriji VSRH utvrđeni 2020., suprotno navodima žalbe tuženika, primjenjuju i na predmetnu štetu, neovisno što je šteta nastala prije donošenja istih, a kako to proizlazi i iz pravnog shvaćanja VSRH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. SU-IV-47/2020-5. Stoga razloga niti u tom dijelu razlozi žalbe tuženika nisu utvrđeni osnovanim.

9. Pravilno, nadalje, prvostupanjski sud, a temeljem članka 223. stavak 1. ZPP, je odredio i cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 15 kn/h, a obzirom da se radi o pomoći i njezi koju su tužiteljici ukazivale bliske osobe (dakle ne i osobe koje su stručne i osposobljene za pružanje stručne pomoći i njege) te obzirom na ukupno potrebna 240 sata takve pomoći dosuđuje tužiteljici iznos od 3.600,00 kn. Da bi cijena takve pomoći bila manja, tuženik tijekom postupka niti ne dokazuje niti predlaže dokaze na istu okolnost. Stoga niti u tom dijelu žalba tuženika nije utvrđena osnovanom.

10. Nastavno, u smislu članka 12. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23. dalje: ZOOP) odgovorni osiguratelj dužan je, u slučaju neimovinske štete, najkasnije u roku od 30 dana, a u slučaju imovinske štete, najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti:

– obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno

– utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni.

11. U konkretnom slučaju nesporno je, a što u konačnici proizlazi i iz odgovora tuženika na odštetni zahtjev tužiteljice od 7. rujna 2018., da je tuženik u cijelosti otklonio zahtjev tužiteljice vezan za predmetni štetni događaj kao pravno neosnovan navodeći da temeljem dokumentacije kojom raspolaže ne može utvrditi svoju odgovornost. U smislu članka 12. stavka 4. ZOOP u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U konkretnom slučaju tužiteljica je podnijela pisani zahtjev tuženiku dana 5. srpnja 2018. (preporučena pošiljka istog dana), a koji je tuženik sigurno primio 9. srpnja 2018., kako to i sam navodi u svome odgovoru. No, bez obzira na naprijed navedeno, a obzirom da je osnovom provedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je da je liječenje tužiteljice završeno 27. rujna 2018., osnovano prvostupanjski sud, temeljem odredbe članka 1103. ZOO, dosuđuje na utvrđeni iznos pravične novčane naknade neimovinske štete zakonsku zateznu kamatu tekuću od završetka liječenja tužiteljice (u tom trenutku definirano i konačno stanje tužiteljice, a time i, suprotno navodima žalbe tuženika, odrediva visina neimovinske štete) a u visini određenoj člankom 29. ZOO. U odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na povišeni iznos zahtjeva tužiteljice, suprotno navodima žalbe tuženika, osnovano prvostupanjski sud tužiteljici dosuđuje zateznu kamatu od dospijeća (završetka liječenja), jer je tužiteljica povisila tužbeni zahtjeva po istoj pravnoj i činjeničnoj osnovi (neprava preinaka) svojim podneskom od 21. srpnja 2020., a koja preinaka je učinjena obzirom na nove orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, slijedom čega i zatezna kamata na isti iznos teče od nastanka štete odnosno 27. rujna 2018. (navedeno proizlazi i iz smisla pravnog shvaćanja VSRH od 27. svibnja 2024. br Su-IV-123/2024-5). U odnosu na tijek kamate na imovinsku štetu, suprotno navodima žalbe, zakonska zatezna kamata na taj iznos štete dosuđena je upravo od dana donošenja prvostupanjske odluke (na iznos od 3.600,00 kn od 17. studenog 2021. pa do isplate) a temeljem članka 1086. ZOO budući da je upravo odlukom suda utvrđena visina takve štete temeljem članka 223. ZPP. Iz navedenog razloga se ukazuju neosnovanim razlozi žalbe tuženika vezani za tijek zatezne kamate.

12. Odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka, neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavka 2. ZPP jer, odmjeravajući tužiteljici trošak prema uspjehu u postupku nije pravilno odmjerio uspjeh stranaka.

13. Naime, suprotno navodima žalbe tuženika, tuženik je tijekom izvansudskog, a i tijekom ovog parničnog postupka, sve do ročište za glavnu raspravu prvostupanjskog suda na kojem je zaključena glavna rasprava dana 4. listopada 2021. (a do kojeg trenutka su nastali svi troškovi koji su tužiteljici odmjereni i koje je zahtijevala), osporavao kako svoju odgovornost tako i visinu zahtjeva tužiteljice. Slijedom iznesenog osnovano, temeljem članka 154. stavka 2. ZPP, prvostupanjski sud utvrđuje uspjeh tužiteljice, a temeljem konačnog zahtjeva tužiteljice, u omjeru od 69,31% (u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 69,31%, a u pogledu osnove sa 100%, tuženik je uspio samo u pogledu visine sa 30,69%, od ukupnog postotak uspjeha tužiteljice od 169,31% oduzet postotak uspjeha tuženika od 30,69% te je dobiven je postotak uspjeha tužiteljice od 138,62% : 2 = 69,31%). U odnosu na djelomično povučeni dio zahtjeva tužiteljice ovaj sud napominje da je o istom, kako u deklaratornom dijelu povlačenja tako i u dijelu troškova vezanih za takvo povlačenje, prvostupanjski sud već donio odluku i to rješenje od 17. studenog 2021. poslovni broj Pn-3058/2018-28 i odlučio istim o zahtjevu tuženika za nadoknadom takvih troškova i za svoju odluku dao razloge. Kako predmetnom žalbom tuženik nije osporavao takvo rješenje, ovaj sud odlučujući o žalbi na presudu više nije bio nadležan za odlučivanje o eventualnim žalbenim razlozima na takvo rješenje.

14. U odnosu na primjenu odredbe članka 155. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno primjenio istu priznajući tužitelju i trošak sastav odštetnog zahtjeva od 9. srpnja 2018., jer u smislu odredbe članka 12. stavka 4. ZOOP se podnošenjem takvog zahtjeva ostvaruje procesna pretpostavka za podnošenje tužbe sudu, dok činjenica je li tuženik smatrao zahtjev tužiteljice nepotpunim, ne čini takav odštetni zahtjev nedopuštenim niti nepotrebnim (obzirom da je u istom navedena kako osnova tako i visina zahtjeva). Naime, u smislu članka 12. stavka 7. ZOOP tužiteljica u postupku pred odgovornim osigurateljem ima pravo, ali ne i dužnost, podnijeti uz zahtjev određenu dokumentaciju, dok je na samom osiguratelju (kako to određuje članak 12. stavkom 3. ZOOP) da poduzima radnje u cilju ispunjavanja obveze iz osiguranja. Isto tako tužiteljici su temeljem članka 155. ZPP u svezi Tbr 9/1 priznati troškovi pristupa na sva ročišta koja su bila potrebna i na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari. Trošak vještačenja u iznosu od 1.100,00 kn (a obzirom na osnovu i kriterije osnovom kojih tužiteljica postavlja svoj zahtjev) bi u istoj visini nastao neovisno o visini zahtjeva tužiteljice. Slijedom iznesenog osnovano prvostupanjski sud taj trošak, kao nužan, priznaje u punom iznosu bez obzira na uspjeh stranaka u postupku. Stoga razloga niti u tom dijelu razlozi žalbe tuženika nisu utvrđeni osnovanim.

15. Slijedom iznesenog ovaj sud je odbio žalbu tuženika u cijelosti kao neosnovanu te temeljem članka 368. ZPP potvrdio prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu i odlučio kao u točki I izreke.

16. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka, temeljem članka 166. ZPP stavak 1. u svezi članka 154. stavak 1. ZPP, obzirom da tuženik svojom žalbom nije uspio, ovaj sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

17. U nepobijanom dijelu točka I., do iznos od 11.600,00 s osnova naknade neimovinske štete i do iznosa od 4.850,00 kn s osnove dosuđenog troška te toč. II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. studenog 2021., poslovni broj: Pn-3058/2018-28 ostaje neizmijenjena.

U Sisku 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Leišć