Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-82/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Alenke Leišć predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Zlatane Bihar članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice mlt. HG OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja mlt. NG OIB [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa majka i zakonska zastupnica HGE, OIB [osobni identifikacijski broj] svi iz [adresa] i punomoćnica Svetlana Marohnić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika OG OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Zdilar, odvjetnik u Zagrebu, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17. lipnja 2024. poslovni broj: P Ob-275/2023-18, u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika OG kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17. lipnja 2024. poslovni broj P Ob- 275/2023-18.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 202,39 eur kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17. lipnja 2024. poslovni broj P Ob-275/2023-18 suđeno je:

" I./ Mijenja se odluka o uzdržavanju iz točke V. presude ovoga suda poslovni broj P Ob-416/19-47 od 08.04.2022. g. na način da ista glasi:

Nalaže se tuženiku OG, OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime budućih mjesečnih obroka uzdržavanja, koji dospijevaju svaki mjesec nakon podnošenja ove tužbe, plaća iznos uzdržavanja za mldb. HG od 350,00 Eur, a za mldb. NG iznos od 300,00 Eur, odnosno sveukupno iznos od 650,00 Eur za oba djeteta, počev od 15. rujna 2023. pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti, s dospijećem do 20.-og u mjesecu za tekući mjesec i to u korist tekućeg računa majke i zakonske zastupnice HGE, IBAN br.[broj bankovnog računa] kod Privredne banke Zagreb, sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku OG naknaditi tužiteljima mlt. HG i mlt. NG parnične troškove u iznosu od 750,00 Eur u roku od 15 dana."

2. Na takvu presudu tuženik je pravovremeno uložio žalbu iz svih žalbenih razloga navodeći da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da su izneseni razlozi nejasni i nisu podložni provjeri. Navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno u dijelu utvrđivanja dohotka tuženika. Ističe da se osobni odnosi tuženika i mlt. tužitelja odvijaju svaki vikend, od petka do ponedjeljka na način da tuženik (koji živi u drugom gradu) dolazi po djecu u Zagreb i ponedjeljkom ih vraća u Zagreb te da tuženik, pored iznosa uzdržavanja u vrijeme kada su kod njega, podmiruje troškove odjeće i obuće, a djeca imaju vlastiti stambeni prostor koji je uređen o trošku tuženika, kao i što tuženik snosi sve druge troškove i troškove prijevoza mlt. djece za vrijeme osobnih odnosa. Navodi da tuženik snosi trošak kredita u nekretnini u kojoj živi, kao i što podmiruje svoje životne troškove. Presudu pobija i o odluci o trošku postupka te smatra da je prvostupanjski sud primijenio pogrešnu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predlaže da županijski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 202,39 eur.

3. U odgovoru na žalbu 1. i 2. mlt. tužitelji ističu neosnovanost žalbe i pravilnost prvostupanjske odluke.

4. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, niti da bi prvostupanjska odluka bila opterećena povredama iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP (a na koje žalba ukazuje), jer prvostupanjska odluka ima razloga o odlučnim činjenicama i isti nisi proturječni.

5. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da u odnosu na potrebe mlt. HG su se okolnosti promijenile jer je mlt. HG u vrijeme donošenja presude 8. travnja 2022., kojom je određen doprinos po osnovi uzdržavanja tuženiku, imala 11 godina i 5 mjeseci i pohađala 5. razred, a sada ima 13 godina i 10 mjeseci i pohađa 7. razred te da mjesečne potrebne mlt. HG sada iznose najmanje 350,00 Eur mjesečno (ukupne potrebe: hrana, odjeća, obuća, škola, zabava, zdravlje, stanovanje i dr.), dok je ranijom odlukom 1. mlt. tužiteljici dosuđen mjesečno iznos od 1.300,00 kn po osnovi uzdržavanja,

- u odnosu na potrebe mlt. NG utvrđeno je da su promijenile jer je mlt. NG u vrijeme ranije odluke bio star 7 godina i kretao u školu, a sada ima 9 godina i ide u treći razred, da njegove mjesečne potrebe (hrana, odjeća, obuća, škola, zabava, zdravlje, stanovanje i dr.) iznose najmanje 300,00 Eur mjesečno, dok je ranijom odlukom 2. mlt. tužitelju dosuđen mjesečno iznos od 1.100,00 kn po osnovi uzdržavanja,

- da je tuženik u vrijeme donošenja ranije odluke primao plaću između 1.128,00 i 1.260,00 Eura (8.500,00 i 9.500,00 kn), dok sada od 9. mjeseca 2023. do zaključno 3. mjeseca 2024. je prosječno mjesečno primao 1.770,00 Eura, te uz plaću zaradi godišnje još 400,00 do 500,00 Eura od pomaganja ocu u berbi mandarina, stanuje u istoj kući s djevojkom, otplaćuje stambeni kredit i vlasnik je automobila Kia Sportage iz 2016. koji je prije godinu i pol kupio kao rabljeni i otplaćuje ratu kredita za auto i adaptaciju kuće u iznosu od 380,00 Eura mjesečno,

- da u odnosu na vrijeme donošenja ranije odluke, je majka i z.z. tužitelja nezaposlena i bez prihoda,

- da je tuženik osoba srednje životne dobi, radno sposoban i bez drugih obveza uzdržavanja.

6. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 285. OBZ i članka 311. i 313. OBZ dosuđujući 1. mlt. tužiteljici po osnovi povišenog iznosa uzdržavanja iznos od 350,00 eur mjesečno, a mlt. 2. tužitelju mjesečno iznos od 300,00 eur, počevši od dana podnošenja tužbe odnosno u konkretnom slučaju 15. rujna 2023. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

7. Naime, suprotno navodima žalbe tuženika, od donošenja odluke suda kojom je tuženiku određen doprinos po osnovi uzdržavanja, su se primijenile okolnosti kako na strani mlt. tužitelja, kao uzdržavanih osoba, ali i na strani samog obveznika uzdržavanja, a koje opravdavaju dosudu povišenog iznosa uzdržavanja mlt. tužiteljima. Tako je, protivno navodima samog tuženika, utvrđeno da su se potrebe mlt. djece, ne samo zbog njihovog većeg uzrasta, već i zbog inflacije, povećale. S druge strane imovinske prilike roditelja su se značajnije promijenile i to na strani majke u negativnom pogledu, budući da je ista sada nezaposlena i više ne ostvaruje prihode u odnosu na ranije razdoblje, a u odnosu na oca, unatoč osporavanju istog, su se prihodi oca povećali, a povrh toga tuženik sada ima mogućnost i dodatne zarade (od berbe mandarina), a koja mogućnost dodatne zarade nije utvrđena u vrijeme donošenja odluke kojom je određen doprinos ocu po osnovi uzdržavanja. Osim iznesenog valja istaknuti, vezano za troškove osobnih odnosa tuženika i mlt. djece, da se takva okolnost nije bitno promijenila, stoga ista nije niti od odlučnog značaja, budući da je otac i u ranijem periodu imao takve troškove. Naime, kod odmjeravanja doprinosa po osnovi uzdržavanja roditelju s kojim mlt. dijete ne stanuje, sud se rukovodi odredbama čl. 307., 309., ali i 311. OBZ, a kako je to u konačnici učinio i prvostupanjski sud i odmjerio ukupne potrebe djeteta, a shodno njima i doprinos ocu s kojim dijete ne stanuje.

8. U smislu članka 307. stavak 1. OBZ u sporu o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. No, suprotno navodima žalbe tuženika, utvrđivanje takvog iznosa se ne provodi samo jednostavnom matematičnom računicom zbrajanjem troškova mlt. djeteta po iskazu majke i dostavljenim računima (iako se takve potrebe odnose na te troškove u smislu članka 311. stavak 1. Obz), već se iste određuju upravo od strane suda prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja takvog uzdržavanja (čl. 311. stavak 2. OBZ), a što je prvostupanjski sud pravilno i učinio. Po mišljenju ovog suda, a kako to osnovano zaključuje i prvostupanjski sud, obzirom na imovno stanje oca i njegove prihode, određeni povišeni iznos uzdržavanja za mlt. 1. tužiteljicu u iznosu od mjesečno od 350,00 eura (stara 13 godina) i za mlt. 2. tužitelja u iznosu od 300,00 eur (star 9 godina), oboje školskog uzrasta, je primjeren iznos, kako potrebama mlt. djece, tako i materijalnim prilikama oca i zadovoljavanjem kojih tuženiku preostaje više od polovine mjesečnih mu primanja. Pritom ovaj sud ističe da je osnovano prvostupanjski sud utvrdio da je obveza uzdržavanja tuženika novčana obveza, a udio u obvezi uzdržavanja djece majka i z.z. mlt. tužitelja ispunjava kroz svakodnevnu skrb, sve u smislu članka 310. stavka 1. OBZ, i koja obveza se smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (članak 310. stavak 2. OBZ). Dakle, obzirom da se uzdržavanje djece određuje u novčanim iznosu obvezniku (članak 309. OBZ), a majčin doprinos u takvoj obvezi nije novčani, jasno je da upravo otac kao obveznik uzdržavanja mora (a konkretno i može) podmiriti procijenjene materijalne potrebe mlt. djece u cijelosti. Ovdje sud napominje da u konkretnom slučaju, bez obzira na činjenicu što mlt. djeca osobne odnose s ocem održavaju svaki vikend od petka poslijepodne do ponedjeljka ujutro, ne može se smatrati da se radi o podjednakoj svakodnevnoj skrbi roditelja o djeci (čak i matematički, a obzirom na broj dana u tjednu bi se radilo bi oko 1/3 vremena tijekom tjedna), pritom sud ističe da se ne radi samo o matematičnoj računici broja dana već o faktičnoj skrbi koja se odnosi na brigu oko obrazovanja, zdravlja, planiranja i zadovoljavanja svih potrebe mlt. djece i drugo.

9. Suprotno navodima žalbe tuženika, iako je poslodavac tuženika dostavio podatke o prosječnoj plaći tuženika (bruto 2.009,76 eur, odnosno neto mjesečno u iznosu od 1.476,65 eur, str 117 spisa), ovaj sud ističe da se činjenice iz tih podataka ne protive utvrđenju prvostupanjskog suda kojim prvostupanjski sud utvrđuje prosječna mjesečna primanja tuženika kao prosjek točno utvrđenog primljenog iznosa tuženika u određenom periodu (dakle matematički precizno i ispravno). Naime, iz podataka poslodavca tuženika HAVAS-Zemaljske usluge d.o.o. [adresa] od 6. svibnja 2024. proizlazi da se takvi podaci odnose na prosječnu plaću tuženika, ali bez dodataka na plaću za prekovremeni, noćni rad i rad blagdanima, koji rad, kako je to vidljivo iz dostavljenih obračuna plaća tuženika (za period od kolovoza 2023. do zaključno ožujka 2024.), je tuženik nedvojbeno i izvršavao skoro svaki mjesec. Tako je utvrđeno da je tužitelj svaki mjesec radio noću, subotama i nedjeljom, ali i rad u turnusu (za koji rad je ostvario dodatak na plaću), dok je povremeno, a sukladno sa Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH ("Narodne novine", broj: 110/19., 72/27, dalje: Zakon) radio blagdanima i neradnim danom. Iz navedenog je vidljivo da se ne radi se povećanju plaće tuženika koji je samo povremen, već ih tuženik ostvaruje svaki mjesec (doduše u različitom obimu). Dakle, suprotno navodima žalbe plaća tuženika ne obuhvaća samo osnovnu plaću, već ukupnu plaću sa svim dodacima na plaću te je upravo taj ukupni iznos, koji tuženik mjesečno zarađuje i može zaraditi, predstavlja prosječna mjesečna primanja tuženika kako je to točno prvostupanjski sud i utvrdio. Nadalje, u odnosu na raniji period tuženik (kako to sam iskazuje) sada ima mogućnost i dodatne zarade i to godišnje u iznosu od 400-500 eur, a kojim, po mišljenju ovog suda (u odnosu na ranije razdoblje kada isti nije imao) tuženik može zadovolji eventualne dodatne potrebe mlt. djece za zabavom, odjećom i obućom kada mlt. djece vrše osobne odnose sa ocem, izvan potreba koje zadovoljava svojim novčanim doprinosom po osnovi uzdržavanja.

10. U konačnici ovaj smatra potrebnim istaknuti i da, u smislu članka 288. stavka 1. OBZ, radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja mlt. djeteta, slijedom čega isti, pa čak i u slučaju da uopće ne ostvaruje bilo kakve prihode, u smislu članka 314. stavka 2. OBZ u svezi Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine", broj 49/2024), za dijete s kojim ne stanuje, uzrasta od 7-12 godine mora plaćati mjesečno iznos od najmanje 229,60 eura, a za dijete od 13 do 18 godina u iznosu od 252,56 eur. Kako ovdje tuženik, ne samo da nije nezaposlen i bez prihoda, već sa prihodima (pa čak i iznadprosječnim, primjerice za 2023. a kako to proizlazi iz podataka Državnog zavoda za statistiku-Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća i prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2023., "Narodne novine", broj: 21/2024) jasno je da se isti ne može izjednačiti sa radno sposobnim roditeljem bez primanja, već njegov doprinos mora i može biti određen u skladu s potrebama mlt. djece ali i njegovim mogućnostima, kako je to osnovano i utvrdio prvostupanjski sud. U konačnici, zbog prvostupanjskog suda, napominje se da u sporovima radi povećanja uzdržavanja, u smislu članka 432. stavka 1. OBZ, u presudi kojom se povećava iznos uzdržavanja, sud će samo utvrditi povećani iznos uzdržavanja i odrediti datum od kojega ga treba plaćati, dok će se obroci uzdržavanja stečeni prije vremena na koje se odnosi odluka o povećanju (članak 432. stavak 2. OBZ) ostvarivati temeljem ovršne isprave kojom je utvrđeno (dakle, prethodna odluka, kao pravomoćna i ovršna isprava, se ne mijenja). Slijedom iznesenog žalba tuženika, u odnosu na glavnu stvar u cijelosti je ocijenjena neosnovanom.

11. Odlučujući o žalbi tuženika na odluku o troškovima postupka, ovaj sud ističe da je i u tom dijelu žalba tuženika ocijenjena neosnovanom. Naime, suprotno navodima žalbe tuženika, u smislu Tbr. 52. stavka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23 dalje: Tarifa, a koja je stupila na snagu 25. studenoga 2023.), kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje se tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Obzirom da je pobijana odluka donesena 17. lipnja 2024. osnovano prvostupanjski sud vrijednost boda utvrđuje u iznosu od 2 eura, a temeljem Tbr. 54. Tarife.

12. Slijedom iznesenog, temeljem članka 368. ZPP, žalba tuženika je u u cijelosti utvrđena neosnovanom te je kao takva i odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda te je odlučeno kao u toč. I. izreke.

13. Obzirom da tuženik nije uspio svojom žalbom, u smislu članka 166. stavka 1. ZPP obijen je i zahtjev tuženika za nadoknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Sisku 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić