Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-270/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženika GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Vladimir Brkić i Jasmina Brkić Kristanić odvjetnici iz Karlovca, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 10. studenog 2021. poslovni broj: Pn-51/2020-17, u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice ĐV, kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu od 10. studenog 2021. poslovni broj: Pn-51/2020-17 u toč. III. i IV. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 287,01 eura (ranije 2.162,50 kn) kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 10. studenog 2021. poslovni broj: Pn-51/2020-17 suđeno je:
"I. Nalaže se tuženom GV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime naknade imovinske štete, isplati tužiteljici ĐV,iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 650,00 kuna, zajedno s zateznom kamatom na taj iznos, tekućom od 13. lipnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, iznos od 790,00 kuna zajedno s zateznom kamatom na taj iznos, tekućom od 15. lipnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te iznos od 200,00 kuna, zajedno s zateznom kamatom na taj iznos, tekućom od 18. lipnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te iznos od 1.500,00 kuna zajedno s zateznom kamatom na taj iznos, tekućom od 10. studenog 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. U preostalom dijelu tužiteljica ĐV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] se odbija sa tužbenim zahtjevom za naknadu pretrpljene imovinske štete kao neosnovanim.
III. Odbija se tužiteljica ĐV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa tužbenim zahtjevom kojim potražuje isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu koji glasi:
"Nalaže se tuženom GV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, isplati tužiteljici ĐV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.000,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos, tekućom od dana 20. srpnja 2020., kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
IV. Nalaže se tužiteljici ĐV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tuženom GV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna, zajedno s zateznom kamatom tekućom od 10. studenog 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
3. Na prvostupanjsku presudu, u odbijajućem dijelu, točke III. izreke, te točke IV. žalbu pravovremeno ulaže tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Osporava osnovanost zaključka suda prvog stupnja da za tužiteljicu nije nastupila neimovinska šteta povreda prava osobnosti na duševno zdravlje. Obzirom na prethodno navedeno, tužiteljica smatra kako je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadnom neimovinske štete, budući da je tužiteljica kritične zgode dokazano pretrpjela strah i šok u oblicima i jačini kako je opisao vještak u svom nalazu i mišljenju, odnosno da je ovakav traumatičan i okrutan gubitak psa, koji je tretiran kao član obitelji, imao izravan utjecaj na njezino duševno zdravlje. Slijedom svega naprijed navedenog predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima te dosudi tužiteljici trošak parničnog postupka, kao i trošak sastava ove žalbe, podredno da istu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Odgovor na žalbu nije uložen.
5. Žalba tužiteljice nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, niti da je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koje žalbe upućuje, jer prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, isti nisu proturječni sebi niti provedenim dokazima, slijedom čega se odluka prvog stupnja može ispitati.
7. Predmet postupka je tužba tužiteljice od 20. srpnja 2020. kojom traži naknadu neimovinske i imovinske štete uzrokovane štetnim događajem od 12. lipnja 2020. kada je pas u vlasništvu tuženika ušao u dvorište vikend kuće tužiteljice i izgrizao psa tužiteljice pasmine Đ i nanio mu ozljede zbog kojih je u konačnici morao biti uspavan. Slijedom navedenog ista potražuje imovinsku štetu (vrijednost psa, troškove uspavljivanja) te neimovinsku (pravičnu novčanu naknadu radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje). Pritom je ovdje potrebno istaknuti da tužiteljica u tužbi navodi da kada prolazi do svoje kuće i svog dvorišta osjeća bojazan da bi pas tuženika mogao preskočiti ogradu u svakom trenu te napasti nju, njezino dijete odnosno članove njezine obitelji te da je predmetni događaj neupitno ostavio značajne psihičke posljedice na nju, budući da je izgubila svog kućnog ljubimca sa kojim je provela dvanaest godina na izrazito traumatičan način. Ističe da je bila primorana potražiti pomoć psihijatra koji je više od dva tjedna nakon predmetnog događaja utvrdio da je psihomotorno napeta, intrapsihički tenzionirana te okupirana traumatskom situacijom uz jaku afektivnu pratnju, snižena, anksiozna, trpna i plačljiva, a što je sve posljedica proživljenog traumatskog događaja i akutna reakcija na proživljeni stres. Navodi da navedene posljedice osjeća i danas razmišlja o traumatskom događaju, loše spava i zabrinuta je za svoju sigurnost i sigurnost članova svoje obitelji. Svojom tužbom je potraživala neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 15.000,00 kn a koja se odnosi na pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti u vidu straha i duševne boli zbog gubitka kućnog ljubimca.
8. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:
- da nije sporno da je došlo do štetnog događaja na način da je pas tuženika napao psa tužiteljice i ozlijedio ga zbog čega je isti morao biti uspavan,
- da nije sporna odgovornost za materijalnu štetu i djelomično visina takve štete,
- da je tužiteljica bila vlasnica psa imena G pasmine Shi-thu rođ. 2008. a tuženik psa tipa belgijski ovčar, ženskog spola, starosti pet godina, po imenu F,
- da je rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb Službe veterinarske inspekcije od 18. lipnja 2020. Klasa: UP/I-322-07/20-01/133, urbroj: 443- 02-05-05/37-20-1 pas tuženika, belgijski ovčar starosti 5 godina, po imenu F proglašen opasnim psom te je tuženiku naređeno da svoja tri psa (dva patuljasta šnaucera i belgijskog ovčara) podvrgne zaštitnom cijepljenju protiv bjesnoće u roku od 3 dana od dana primitka rješenja, naređeno mu je kastrirati svog psa belgijski ovčar, ženskog spola, starosti pet godina, da mu je istim naređeno provesti školovanje opasnog psa, zatim mu je istim naređena dostava i upis cijeljenja pasa protiv bjesnoće u Veterinarsku ambulantu a kako bi se u putovnicu psa konstatiralo da se radi o opasnom psu te mu je u konačnici naređeno da drži pod nadzorom opasnog psa u prostoru (zatvorenom kavezu),
- da je nadzorom istog inspektorata dana 30. srpnja 2020. utvrđeno da je tuženik postupio po navedenom rješenju osim u dijelu adekvatnog držanja pod nadzorom,
- da je inspekcijskim nadzorom 6. kolovoza 2020. utvrđeno da je prostor u kojem se drži opasan pas ograđen sa svih strana ogradom od poda do stropa, uključujući i vrata te da je pod ključem, te da je time vlasnik osigurao prostor za držanje psa iz kojega ne može pobjeći te inspektor zaključuje da je vlasnik postupio po svim točkama izreke rješenja zbog čega je upravni postupak zatvoren..
- da je saslušanjem svjedoka FV, ČV ali i tužiteljice i tuženika kao stranke utvrđeno da su tužiteljica i tuženik susjedi koje razdvaja ograda, da tuženik stalno živi u svojoj kući, a tužiteljica povremeno dolazi u svoju vikendicu, da je spornog dana tuženikov pas pasmine belgijski ovčar grizao i davio psa tužiteljice pasmine Đ, koji je 11 godina u obitelji tužiteljice, i istog nije nikako htio pustiti, a tuženik je bio na balkonu te je kroz nekoliko minuta došao odvojiti svog psa od psa tužiteljice, ali je već bilo prekasno jer je pas tužiteljice već bio ozlijeđen, da je tužiteljica ĐV bila prisutna tom događaju, nosila je u naručju bebu od dvije godine, bila je jako šokirana i plakala je, a da je pas tužiteljice nakon toga kod veterinara uspavan, da je pas tuženika znao biti slobodan u dvorištu tuženika, te da je već ranije napadao druge pse, da je štetnom događaju bila prisutna i majka tužiteljice (svjedokinja ČV),
- da je provedenim vještačenjem po sudskom vještaku psihijatru (od 12. travnja 2021.) utvrđeno da je tužiteljica doživjela primarni strah u vrijeme samog događaja, pri čemu vještak uzima u obzir činjenicu da je tužiteljica bila prisutna napadu na njezinog psa, da je imala malo dijete na rukama, te da je primarni strah trajao pola sata, zatim da je sekundarni strah jakog intenziteta nije doživjela, strah srednjeg intenziteta manifestirao kroz simptome akutne reakcije na stres (ne može spavati, nemirna je, napeta, plačljiva, razočarana, ima glavobolju, napeta, tenzionirana, uz jaku afektivnu pratnju) i trajao je tri tjedna, strah slabog intenziteta nastavio i dalje još dodatnih dva tjedna, te trajne posljedice trpi u vidu kratkotrajnih anksioznih reakcija na podsjetnike na događaj. Prilikom ocjene trajnih posljedica vještak svoju ocjenu istih daje isključivo temeljem pregleda tužiteljice jer tužiteljica prekinula terapiju te nakon druge kontrole (14. srpnja 2020.) psihijatra više nije tražila pomoć stručnjaka.
10. Temeljem tako potpuno i točno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 263. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) u vezi članka 1064. ZOO kada je utvrdio da odgovornost tuženika za imovinsku štetu proizlazi iz činjenice da je njegov pas belgijski ovčar imenom F opasna stvar slijedom čega tuženik odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti, dok bilo kakav doprinos tužiteljice ili razlog ekskulpacije tuženika tijekom postupka nije dokazan. Navedeno utvrđenje žalbom tužiteljica ne osporava.
11. Sporan je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti same tužiteljice.
12. U svezi navedenog ovaj sud ističe da, suprotno navodima tužiteljice, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da, da bi oštećeni imao pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog pretrpljene neimovinske štete radi povrede prava osobnosti, štetna radnja mora biti usmjerena na njega (konkretno tužiteljicu), odnosno pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti ima samo osoba na koju je štetna radnja i usmjerena (članak 1045. stavak 1. u svezi članka 1100. stavka 1. ZOO), što u predmetnom štetnom događaju nije slučaj niti to sama tužiteljica tvrdi, dok u činjeničnom opisu tužbe tužiteljica čak niti ne navodi da je štetnom događaju prisustvovala. Da bi, u situaciji kad je štetna radnja usmjerena na jednu osobu (odnosno konkretno psa), a posljedice štetne radnje pogađaju i drugu osobu (tužiteljicu kao vlasnika), ta druga osoba imala pravo na naknadu štete samo u slučaju ako je to pravo zakonom izričito predviđeno (pa tako i Ustavni sud RH u odluci U-III-2419/2016 od 19. listopada 2016., Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: Rev-x 1003/12-2 od 15. siječnja 2013., Broj: Rev-x 268/15-2 od 24. svibnja 201. te Rev-1949/1991 od 11. veljače 2004.). U skladu s odredbama ZOO takva novčana naknada može se dosuditi, osim neposrednom oštećeniku, članovima uže obitelji umrle osobe ili osobe s osobito teškim invaliditetom, roditeljima u slučaju gubitka začetog, a nerođenog djeteta (članak 1101. ZOO) te osobi prema kojoj je prijevarom, prisilom ili zloupotrebom nekog odnosa podređenosti ili zavisnosti počinjeno kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (članak 1102. ZOO).
13. Slijedom iznesenog osnovano prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje (po kriteriju pretrpljenog straha) slijedom čega se i žalba tužiteljice ukazuje neosnovanom.
14. Povrh navedenog (u točki 12. ove presude), ovaj sud ističe da, iako prvostupanjski sud u svojoj odluci daje razloge neosnovanosti zahtjeva tužiteljice u dijelu potraživanja naknade neimovinske štete zbog duševne boli zbog gubitka psa, ovaj sud ističe da je tužiteljica svojim podneskom od 21. rujna 2021. djelomično povukla tužbu (dakle više neimovinsku štetu ne temelji na duševnim bolovima zbog gubitka psa) te istim podneskom potražuje samo neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog pretrpljenog straha, a obzirom na prirodu i intenzitet straha utvrđenog od strane sudskog vještaka psihijatra, sada potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 8.000,00 kn, pritom činjenično, osim pozivanja na nalaz i mišljenje vještaka (u dijelu vrste i intenziteta straha), ne preinačuje svoju tužbu.
15. Dakle, odlučujući o zahtjevu tužiteljice sud se treba voditi, ne samo pravnim osnovom temeljem kojeg tužiteljica temelji svoj zahtjev (naknada štete), već i činjenicama koje u svojoj tužbi tužiteljica navodi (vidi točke 7. i 14. ove presude). Tako u svojoj tužbi tužiteljica uopće ne navodi činjenicu da je samom štetnom događaju bila prisutna i da je u trenutku istog na rukama imala mlt. dijete od dvije godine (koje činjenice iznosi samo tijekom postupka-iskazu- te tijekom psihijatrijskog vještačenja) a na koju okolnost osnovano upućuje i sam tuženik u svom podnesku od 25. svibnja 2021.
16. Tuženik se u svom odgovoru na tužbu, kao i postupku do zaključenja prethodnog postupka, činjenično i pravno, očitovao na činjenice navedene u tužbi (točka 7. ove presude) a vezano za koje činjenice je prvostupanjski sud proveo pripremno ročište i zaključio prethodni postupak, te odredio dokaze koji će se provoditi, a u skladu s prijedlozima stranaka.
17. Naime, u smislu članka 2. ZPP u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a u smislu članka 5. stavak 4. ZPP sud ne može svoju odluku temeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti. Isto tako u smislu članka 7. stavak 3. ZPP sud ne može svoju odluku temeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne.
18. Dakle, kako tužiteljica svoju tužbu temelji na činjenicama navedenim u točki 7. ove presude, a nastavno tijekom postupka sudski vještak psihijatrijske struke ocjenu pretrpljenog straha (prvenstveno primarnog) svakako veže za činjenice o kojima se kao takvim nije raspravljalo niti su bile predmet dokazivanja (do zaključenja pripremnog ročišta), eventualna neimovinska šteta za tužiteljicu (čak i da tužiteljica ima pravo na naknadu neizravne štete u konkretnom slučaju koja bi nastupila od posljedice povrede prava osobnosti na duševno zdravlje – pretrpljenog straha) događaji odnosno činjenice koje nisu navedene u tužbi, ne mogu biti temelj za dosudu tužiteljici pravične novčane naknade niti prvostupanjski sud na istima može temeljiti svoju odluku.
19. Stoga je žalba tužiteljice u cijelosti ocjenjena neosnovanom.
20. Obzirom da tužiteljica svojom žalbom nije uspjela osporiti osnovanost prvostupanjske odluke, u smislu članka 166. stavak 1. ZPP valjalo je, a obzirom da žalba ne ukazuje na druge razloge zbog kojih odluka o trošku ne bi mogla opstati, neosnovana je i žalba tužiteljice u dijelu troškova postupka.
21. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka ovaj sud je, temeljem članka 166. ZPP stavak 1. u svezi članka 154. stavak 1. ZPP, obzirom da tužiteljica svojom žalbom nije uspjela, odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
22. Slijedom iznesenog u konačnici je odbijena u cijelosti kao neosnovana žalba tužiteljice te je temeljem članka 368. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.
23. U nepobijanom dijelu, točke I. i II. izreke, presuda Općinskog suda u Karlovcu od 10. studenog 2021. poslovni broj: Pn-51/2020-17 ostaje neizmijenjena.
U Sisku 4. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Alenka Lešić
