Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1851/23-3
,
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja W. K. iz P., kojeg zastupa opunomoćenik T. K., odvjetnik u P., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine M., M., radi obnove postupka izdavanja lokacijske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-655/2022-9 od 9. veljače 2023. na sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-655/2022-9 od 9. veljače 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda, u točki I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tražio poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-350-05/21-09/92, URBROJ: 531-07-01-03/06-22-2 od 31. ožujka 2022. i rješenja Općine M., Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-350-05/20-01/000001, URBROJ: 2168/02-03/010-21-0011 od 12. kolovoza 2021. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II izreke presude). Točkom III izreke presude naloženo je tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 30,80 EUR/ 232,06 kn u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja i M. O. protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kojim je odbačen prijedlog tužitelja i M. O. za obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole, KLASA: UP/I-350-05/20-01/000001, URBROJ: 2168/02-03/010-21-0006 od 17. veljače 2021. za zahvat u prostoru infrastrukturne namjene prometnog sustava (cestovni promet) 2.b skupine gradnja prometnih površina, oborinske odvodnje i javne rasvjete (3 faza) za UPU S., na katastarskim česticama pobliže navedenim u toj dozvoli.
2. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je obrazloženje pobijane presude kontradiktorno jer se primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.-dalje: ZUP), ali i Zakon o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19.-dalje: Zakon) sve na štetu tužitelja. Navodi da je odredbom članka 141. Zakona propisano tko je stranka u postupku izdavanja lokacijske dozvole, ali smatra da se time ne dira u temeljne odredbe ZUP-a prema kojima svojstvo stranke treba priznati i svakoj drugoj osobi na čija prava i pravne interese utječe rješavanje u upravnoj stvari. Nije sporna povreda prava i pravnih interesa tužitelja izdavanjem lokacijske dozvole kojom se omogućava izgradnja ceste kroz šumsko područje. Naime, istom se za korist vlasnika nekretnina u šumskom području nastoji dovesti cesta, da bi se daljnjim krčenjem šume izgradio kanalizacijski sustav za te nekretnine. Navedeno se vrši na teret nekretnine tužitelja koja se nalazila najbliže građevinskoj zoni i postojećoj komunalnoj infrastrukturi naselja, no unatoč tome je deurbanizirana za korist nekretnine investitora koja se nalazi još dublje u šumi. Smatra pogrešnim stav da bi bio ovlašten pobijati zakonitost predmetnih zahvata u prostoru tek kad investitor dobije cestu i odluči pristupiti daljnjoj realizaciji gradnje, daljnjim krčenjem šume radi dovođenja kanalizacije na teret nekretnine tužitelja. Smatra i da bi se na pokretanje postupka obnove po službenoj dužnosti trebale primjenjivati odredbe članka 42. ZUP-a, uključujući mogućnost podnošenja obavijesti i predstavki kojima pojedinci iniciraju pokretanje postupka po službenoj dužnosti. Ukoliko bi se primjena te odredbe isključila kod izvanrednih pravnih lijekova, potrebno bi bilo isključiti i druge osnovne odredbe ZUP-a, kao na primjer odredbe o sadržaju podneska, rješenja, računanju rokova, dostavi i sl. Napominje i da je istim podneskom osim predlaganja obnove postupka tražio i poništavanje lokacijske dozvole, oglašivanje ništavim iste te je također podnio prigovor na osnovi članka 156. ZUP-a, o čemu prvostupanjsko tijelo nije odlučilo. Tuženik je u osporenom rješenju ukazao prvostupanjskom tijelu da je potrebno odlučiti o svim preostalim prijedlozima, no nije postupio prema odredbi članka 119. ZUP-a i zatražio od prvostupanjskog tijela obavijest zašto nije donijelo odluku u zakonskom roku, niti je pobijanim rješenjem to naložio odnosno nije sam riješio upravnu stvar. Upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-III-2458/18 od 31. ožujka 2022. prema kojoj kad stranka u jednoj tužbi pobija više odluka upravnih tijela tad je upravni sud dužan donijeti odluku o svim zahtjevima stranke. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev za oglašivanje rješenja ništavim, a da se o razlozima koje se odnose na ništavost nije dao nikakvo obrazloženje. Upućuje na odluku Suda, poslovni broj: Usoz-102/22 od 24. listopada 2022. kojom je ukinuta Odluka o nerazvrstanim cestama na području Općine Medulin, a predmetna lokacijska dozvola je zasnovana na prethodnom pitanju da se radi o nerazvrstanoj cesti pod upravljanjem Općine M. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno priznao svojstvo zainteresirane osobe Općini M., jer je trebao priznati taj status Upravnom odjelu za prostorno planiranje i zaštitu okoliša Općine M., koji je izdao lokacijsku dozvolu. Pogrešno je određen trošak zainteresiranoj osobi jer nije bio zatražen u točno naznačenom iznosu. Predlaže poništiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno poništiti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.- dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a, koji bi doveo do nezakonitosti pobijane presude.
6. Ovo stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela te je pravilnom primjenom odredbe članka 141. Zakona osnovano zaključio da tužitelj nije ovlašten podnijeti prijedlog za obnovu postupka okončanog lokacijskom dozvolom od 17. veljače 2021. koja je izdana po zahtjevu ovdje zainteresirane osobe Općine M. za predmetni zahvat u prostoru infrastrukturne namjene prometnog sustava.
7. Naime, odredbom članka 141. stavka 1. Zakona propisano je da je stranka u postupku lokacijske dozvole podnositelj zahtjeva, vlasnik nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje lokacijska dozvola, a tužitelj nesporno nije ni jedna od tih osoba pa isti, i prema ocjeni ovog Suda, nije mogao osnovano tražiti obnovu postupka izdavanja predmetne lokacijske dozvole. Naime, tužitelj je podnio prijedlog za obnovu pozivajući sa na nove činjenice i dokaze u smislu odredbe članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a. No prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUP-a kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem. Kako tužitelj nije bio stranka niti je trebao imati položaj stranke u tom postupku čiju obnovu traži, to je pravilno i osnovano odbačen njegov prijedlog za obnovu tog upravnog postupka jer je podnesen od neovlaštene osobe, a što je potvrđeno rješenjem tuženika i pobijanom presudom.
8. Budući da je citiranim materijalnim zakonom propisano tko ima položaj stranke u postupku izdavanja lokacijske dozvole pa iz toga proizlazi i položaj stranke u obnovi tog postupka, pravilno je već prvostupanjski sud naveo da u takvoj pravnoj situaciji nema mjesta proširivanju pojma stranke primjenom odredbe članka 4. ZUP-a na što neosnovano upire tužitelj i u žalbi. Također, prema ocjeni ovog Suda, nema niti mjesta primjeni odredbe članka 42. ZUP-a u ovoj pravnoj situaciji jer je tužitelj podnio prijedlog za obnovu postupka.
9. Općina M. je u predmetnom prvostupanjskom upravnom sporu pravilno sudjelovala kao zainteresirana osoba u skladu s odredbom članka 19. stavka 1. ZUS-a, jer bi bilo povrijeđeno njezino pravo odnosno pravni interes poništavanjem osporenog rješenja tuženika kojim je potvrđeno odbacivanje prijedloga tužitelja za obnovu postupka u kojem je donesena lokacijska dozvola po njezinom zahtjevu. Slijedom navedenog, neosnovani su prigovori tužitelja da ista nije trebala biti stranka u ovom upravnom sporu. Također je prema zahtjevu postavljenom na raspravi 2. veljače 2023. toj zainteresiranoj osobi priznat kao nužan i opravdan traženi trošak autobusne karte za relaciju P.-R.-P. uzimajući u obzir javno objavljene podatke o cijenama autobusne karte što je u skladu s odredbom članka 7. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“, broj 8/88., 3/94. i 150/05.) prema kojoj se visina naknade za prijevoz utvrđuje na osnovi putne karte ili na drugi odgovarajući način. Stoga su neosnovani prigovori tužitelja istaknuti i u tom pravcu.
10. Nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari prigovori tužitelja kojima ističe da je uz prijedlog za obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole podnio i druge izvanredne pravne lijekove odnosno prigovor, budući da se u ovom upravnom sporu ocjenjivala zakonitost rješenja tuženika kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbačen tužiteljev prijedlog za obnovu. U odnosu na ostale izvanredne pravne lijekove odnosno prigovor tužitelja već je i tuženik u obrazloženju osporenog rješenja uputio prvostupanjsko tijelo da iste riješi, a prvostupanjski sud je pravilno istaknuo da tužitelj u tom pogledu, ukoliko su za to ispunjeni uvjeti, može koristiti i žalbu odnosno tužbu zbog šutnje uprave.
11. Također se bez utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari tužitelj poziva na presudu Suda (poslovni broj: Usoz-110/22-7 od 24. listopada 2022.) kojom je ukinuta Odluka o nerazvrstanim cestama na području Općine Medulin. („Službene novine Općine Medulin“, broj 4/14.) i Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o nerazvrstanim cestama na području Općine Medulin. („Službene novine Općine Medulin“, broj 10/18.). Ovo iz razloga jer se u ovoj upravnoj stvari odlučivalo o dopuštenosti tužiteljevog prijedloga za obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole, a navedena presuda Suda za isto nije pravno odlučna.
12. S obzirom na sve naprijed navedeno, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe tužitelja.
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu (točka I izreke presude), a budući da tužitelj nije uspio sa svojom žalbom to je trebalo, u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (točka II izreke presude).
U Zagrebu 6. rujna 2023.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić, v.r.