Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-53/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom sudaca Renate Košir Skračić, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, protiv tuženika ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Dianić, odvjetnik u Ivanić-Gradu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj: P-347/2022-9 od 20. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić- Gradu, poslovni broj: P-347/2022-9 od 20. listopada 2023. i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Ostavlja se o troškovima parničnog postupka u povodu žalbe odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda označenoj u izreci suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po zastupniku po zakonu Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici zaprimljen 21.rujna 2022. koji glasi:
''I. Nalaže se tuženiku, ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, plati iznos od 136.252,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 6,82% godišnje, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom i to:
- na iznos od 34.850,85 kuna od dan 01. srpnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 34.850,85 kuna od dan 01. srpnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 34.850,85 kuna od dan 01. srpnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 31.699,95 kuna od dana 01. srpnja 2021. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.''
II. Odbija se tužiteljica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 sa zahtjevom za plaćanje svojih troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 2.488,55 EUR / 18.749,98 kn; kao neosnovanim. Poslovni broj P-347/2022-9 2
III. Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 platiti trošak parničnog postupka tuženiku ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 1.686,64 EUR / 12.707,99 kn; u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da je preinači. Zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužiteljice je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Međutim, osnovan je žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana odluka ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što nema jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati utuženi iznos s pripadajućim zateznim kamatama s osnove naknade za neosnovano, bespravno korištenje poljoprivrednog zemljišta (oranice) vlasništvo tužiteljice i to u razdoblju od 1. siječnja 2018. godine do 29. listopada 2021.
8. Prvostupanjski sud uz zaključak da tužiteljica nije dokazala „opseg vraćanja“, da bi tuženik bio u posjedu predmetnog poljoprivrednog zemljišta u utuženom razdoblju i koje su poljoprivredne kulture bile zasađene na tom zemljištu ocjenjuje neosnovanim tužbeni zahtjev te ga odbija pozivom na odredbe članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22.).
9. Nije sporno da su stranke imale sklopljen ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u odnosu na nekretninu na koju se odnosi zahtjev za isplatom, nakon raskida kojeg je pravomoćnom presudom zbog ogluhe prvostupanjskog suda poslovni broj: P-150/2018-2 od 8. svibnja 2018. tuženiku naloženo tužiteljici predati u posjed predmetnu nekretninu, a budući tuženik nije ispunio tu svoju obvezu iz presude tužiteljici je nekretnina u posjed predana u ovršnom postupku 29. studenoga 2021.
10. Tim je činjenicama protivan zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da bi tuženik u utuženom razdoblju bio u posjedu predmetne nekretnine, a imajući u vidu i činjenicu da u ovršnom postupku predmetna nekretnina nije tužiteljici predana u posjed u odnosu na neku treću osobu, nego u odnosu na tuženika.
11. Pri tome valja navesti da činjenica pasivnosti tuženika u parničnom i ovršnom postupku ne može imati pravno odlučnog značaja na učinke i značaj naprijed navedenih sudskih odluka obzirom na njihovu pravomoćnost.
12. U pobijanoj presudi nema razloga temeljem čega prvostupanjski sud utvrđuje da predmetna nekretnina nikada nije predana u posjed tuženiku, pri čemu je prvostupanjski sud propustio cijeniti i činjenicu da je naprijed navedenom presudom, osim predaje u posjed nekretnine tužiteljici, tuženiku naloženo i platiti neplaćenu zakupninu, a niti je logično niti životno uvjerljivo da bi se tuženik izlagao obvezi plaćanja zakupnine bez da je bio u posjedu predmetne nekretnine.
13. Uredba o načinu izračuna početne zakupnine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske te naknade za korištenje voda radi obavljanja djelatnosti akvakulture („Narodne novine“ br. 89/18., dalje: Uredba) u članku 2. stavku 1. propisuje da se početna zakupnina za zakup poljoprivrednog zemljišta utvrđuje prema površini i kulturi katastarske čestice, te jediničnoj zakupnini/ha u kunama za poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske koja je navedena u prilogu te Uredbe i njezin je sastavni dio tako da nije jasno zašto, u odnosu na visinu zahtjeva, prvostupanjski sud smatra da je bitna činjenica koje su poljoprivredne kulture bile zasađene na predmetnoj nekretnini u utuženom razdoblju.
14. Pobijana presuda nema razloge o odlučnoj činjenici kojeg dana je raskinut ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u odnosu na nekretninu na koju se odnosi zahtjev za isplatom, odnosno kada je tuženik saznao za raskid tog ugovora, da li tek podnošenjem tužbe prvostupanjskom sudu u predmetu poslovni broj: P-150/2018, pri čemu nema razloga o danu podnošenja te tužbe sudu, ili nekog drugog dana, a obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik nije primio dopis Agencije za poljoprivredno zemljište od 29. lipnja 2017. o raskidu ugovora o zakupu.
15. Navedeno je odlučna činjenica zato što odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17. – ispr.- dalje: ZV) propisuju pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika, a koje u ovom slučaju valja primijeniti kao materijalno pravo. Tek od dana od kojeg bi tuženik bio utvrđen nepoštenim posjednikom bio bi u obvezi tužiteljici platiti naknadu u visini početne zakupnine koja se izračunava prema naprijed navedenoj Uredbi (na kojoj u pogledu visine tužiteljica i temelji svoj zahtjev), a ne prema visini zakupnine iz ugovora o zakupu.
16. Pri tome valja navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. zauzeto pravno shvaćanje: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZV, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“
17. Radi navedenog temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude pri čemu je odluka o troškovima postupka ukinuta jer ovisi o odluci o glavnoj stvari i uspjehu stranaka u parnici.
18. Odluka pod točkom II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP.
19. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će održati novu glavnu raspravu te ponovnom ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP utvrditi sve pravno odlučne činjenice pa i one na koje mu je ukazano ovom odlukom u pogledu saznanja tuženika za raskid ugovora o zakupu i o zahtjevu donijeti novu na zakonu osnovanu odluku pri čemu će otkloniti i bitnu povredu odredaba postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom i odlučiti o cjelokupnim troškovima parničnog postupka.
U Sisku 4. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Košir Skračić
