Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-802/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Košir Skračić, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Damir Varga, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: P-443/21-20 od 27. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: P-443/21-20 od 27. listopada 2023. pod točkama I, II i IV izreke te pod točkom III izreke u dosuđujućem dijelu.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: P-443/21-20 od 27. listopada 2023. pod točkom I izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: P-443/21-20 od 27. listopada 2023., suđeno je:

"I Utvrđuju se ništetnom odredba Ugovora o kreditu, broj 198-50-3524529 od 14. lipnja 2006. god. sklopljenog između tužitelja KG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb OIB: 53056966535, Petrinjska 59, ovjerenog dana 16. lipnja 2006 g. po javnom bilježniku Mirodaru Kovaču iz Vinkovaca, Trg bana J. Šokčevića 1, pod brojem: OU-840/2006 u dijelu u kojem glase, i to u čl. 1.: „Kunska protuvrijednost CHF...po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“; u čl. 2. predmetnoga ugovora glasi: „...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“; u čl. 7.:„...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF,...a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita..."

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Petrinjska 59, da tužitelju KG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 2.194,11 eura / 16.531,42 kuna1 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 7,66 eura / 57,71 kuna1 počevši od 31.10.2008. do isplate

-na iznos od 10,46 eura / 78,81 kuna1 počevši od 31.12.2008. do isplate

-na iznos od 12,48 eura / 94,00 kuna1 počevši od 31.01.2009. do isplate

-na iznos od 13,39 eura / 100,87 kuna1 počevši od 28.02.2009. do isplate

-na iznos od 11,11 eura / 83,68 kuna1 počevši od 31.03.2009. do isplate

-na iznos od 11,60 eura / 87,37 kuna1 počevši od 30.04.2009. do isplate

-na iznos od 7,67 eura / 57,81 kuna1 počevši od 31.05.2009. do isplate

-na iznos od 4,78 eura / 36,05 kuna1 počevši od 30.06.2009. do isplate

-na iznos od 5,55 eura / 41,84 kuna1 počevši od 31.07.2009. do isplate

-na iznos od 7,08 eura / 53,31 kuna1 počevši od 31.08.2009. do isplate

-na iznos od 6,94 eura / 52,31 kuna1 počevši od 30.09.2009. do isplate

-na iznos od 5,40 eura / 40,71 kuna1 počevši od 31.10.2009. do isplate

-na iznos od 8,29 eura / 62,47 kuna1 počevši od 30.11.2009. do isplate

-na iznos od 10,61 eura / 79,92 kuna1 počevši od 31.12.2009. do isplate

-na iznos od 13,90 eura / 104,74 kuna1 počevši od 31.01.2010. do isplate

-na iznos od 13,15 eura / 99,05 kuna1 počevši od 28.02.2010. do isplate

-na iznos od 17,62 eura / 132,73 kuna1 počevši od 31.03.2010. do isplate

-na iznos od 16,77 eura / 126,34 kuna1 počevši od 30.04.2010. do isplate

-na iznos od 18,42 eura / 138,79 kuna1 počevši od 31.05.2010. do isplate

-na iznos od 32,73 eura / 246,58 kuna1 počevši od 30.06.2010. do isplate

-na iznos od 29,78 eura / 224,39 kuna1 počevši od 31.07.2010. do isplate

-na iznos od 38,78 eura / 292,18 kuna1 počevši od 31.08.2010. do isplate

-na iznos od 35,67 eura / 268,76 kuna1 počevši od 30.09.2010. do isplate

-na iznos od 30,67 eura / 231,09 kuna1 počevši od 31.10.2010. do isplate

-na iznos od 41,22 eura / 310,58 kuna1 počevši od 30.11.2010. do isplate

-na iznos od 54,64 eura / 411,70 kuna1 počevši od 31.12.2010. do isplate

-na iznos od 45,14 eura / 340,10 kuna1 počevši do 31.01.2011. do isplate

-na iznos od 48,47 eura / 365,21 kuna1 počevši od 28.02.2011. do isplate

-na iznos od 44,23 eura / 333,27 kuna1 počevši od 31.03.2011. do isplate

-na iznos od 44,99 eura / 339,01 kuna1 počevši od 30.04.2011. do isplate

-na iznos od 62,99 eura / 474,57 kuna1 počevši od 31.05.2011. do isplate

-na iznos od 64,74 eura / 487,77 kuna1 počevši od 30.06.2011. do isplate

-na iznos od 79,57 eura / 599,53 kuna1 počevši od 31.07.2011. do isplate

-na iznos od 71,87 eura / 541,49 kuna1 počevši od 31.08.2011. do isplate

-na iznos od 63,44 eura / 477,96 kuna1 počevši od 30.09.2011. do isplate

-na iznos od 62,12 eura / 468,02 kuna1 počevši od 31.10.2011. do isplate

-na iznos od 61,47 eura / 463,15 kuna1 počevši od 30.11.2011. do isplate

-na iznos od 65,47 eura / 493,26 kuna1 počevši od 31.12.2011. do isplate

-na iznos od 68,95 eura / 519,50 kuna1 počevši od 31.01.2012. do isplate

-na iznos od 69,42 eura / 523,01 kuna1 počevši od 29.02.2012. do isplate

-na iznos od 67,01 eura / 504,86 kuna1 počevši od 31.03.2012. do isplate

-na iznos od 68,63 eura / 517,12 kuna1 počevši od 30.04.2012. do isplate

-na iznos od 69,75 eura / 525,50 kuna1 počevši od 31.05.2012. do isplate

-na iznos od 67,87 eura / 511,39 kuna1 počevši od 30.06.2012. do isplate

-na iznos od 68,37 eura / 515,11 kuna1 počevši od 31.07.2012. do isplate

-na iznos od 66,96 eura / 504,53 kuna1 počevši od 31.08.2012. do isplate

-na iznos od 63,93 eura / 481,67 kuna1 počevši od 30.09.2012. do isplate

-na iznos od 67,16 eura / 506,04 kuna1 počevši od 31.10.2012. do isplate

-na iznos od 68,71 eura / 517,73 kuna1 počevši od 30.11.2012. do isplate

-na iznos od 67,63 eura / 509,53 kuna1 počevši od 31.12.2012. do isplate

-na iznos od 61,53 eura / 463,57 kuna1 počevši od 31.01.2013. do isplate

-na iznos od 66,71 eura / 502,62 kuna1 počevši od 28.02.2013. do isplate

-na iznos od 67,16 eura / 506,03 kuna1 počevši od 31.03.2013. do isplate

-na iznos od 3,45 eura / 25,99 kuna1 počevši od 30.04.2013. do isplate, po stopi od 14% godišnje počevši od 1.1.2008. do 30.6.2011., od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Petrinjska 59, da tužitelju KG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.482,18 eura / 11.167,49 kuna1 , sa zateznom kamatom počevši od 27. listopada 2023. do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, tj. preko iznosa od 1.482,18 eura / 11.167,49 kuna1 do iznosa od 1.772,84 eura / 13.357,50 kuna1 odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka."

2. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: P-443/21-20 od 27. listopada 2023. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda (točka I izreke), te je utvrđeno da je djelomično povučena tužba za iznos od 194,90 eura/1.468,47 kn (točka II Izreke).

3. Protiv navedenih presude i rješenja pravovremeno je žalbu podnio tuženik iz sadržaja koje je razvidno da presudu pobija pod točkama I, II i IV izreke te pod točkom III izreke u dosuđujućem dijelu, a rješenje pod točkom I izreke, iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijane odluke u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.

7. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijane odluke nemaju takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba ugovora o kreditu kojeg su stranke nesporno sklopile 14. lipnja 2006. kako su označene u pobijanoj presudi pod točkom I. izreke i za isplatu razlike u izvršenju ugovornih obveza s osnove ništetnosti ugovornih odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

9. Tužitelj ima pravni interes na podnošenje tužbe s predmetnim deklaratornim zahtjevom u odnosu na dio članka 2. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva jer on proizlazi iz odredbe članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. -dalje: ZOO) i članka 328. ZOO neovisno o postavljanju kondemnatornog zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđene ništetne odredbe radi čega u donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 187. ZPP.

10. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, 14. lipnja 2006. sklopili ugovor o kreditu broj 198-50-3524529 za kupnju motornog vozila, da je navedenim ugovorom tužitelju odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 21.486,40 CHF, da se tužitelj obvezao vršiti njegovu otplatu u mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja i da je navedeni kredit u cijelosti otplaćen.

11. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim prigovor tuženika mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, a suprotni žalbeni navodi nisu osnovani pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP.

12. Polazeći od činjenica: da je predmetnim ugovorom o kreditu ugovoreno među strankama da je za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, ovdje tuženika, a čije je sjedište u [adresa]; da je predmet spora u svezi s ugovorom o kreditu u kojem tužitelj ima status potrošača, a tuženik trgovca; da nije sporno da tužitelj ima prebivalište na području za koji je nadležan prvostupanjski sud te da među strankama nakon nastanka spora nije sklopljen sporazum o prijenosu mjesne nadležnosti to je primjenom odredbe članka 19.l stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., 128/22. i 156/23., dalje: ZPK) prvostupanjski sud mjesno nadležan za postupanje u predmetnom postupku pa je već iz tih razloga valjalo odbiti kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, pri čemu za konačnu odluku o prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda prema odredbi članka 19.l ZPK nije relevantno pitanje valjanosti prorogacijske klauzule iz ugovora o kreditu.

13. Naime, ZPK propisuje: da se tim Zakonom uređuju ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje ZPK (članak 1.); da je potrošač fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ZPK djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja (članak 2. stavak 1.); da je vjerovnik fizička ili pravna osobu koja na području Republike Hrvatske odobrava ili obećava odobriti kredit u okviru poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja …. (članak 2. stavak 2.) i da je ugovor o kreditu, u smislu ZPK, ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka (članak 2. stavak 3.).

14. Odredbom članka 19.l ZPK je, između ostalog, propisano: da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište (stavak 1.) i da se od odredbe stavka 1. ZPK može odstupiti samo sporazumom koji je sklopljen nakon nastanka spora, koji omogućuje potrošaču pokretanje postupka pred sudom različitim od suda koji je naveden u stavku 1. članka 19.l ili koji je sklopljen između potrošača i druge ugovorne strane, od kojih oba u vrijeme sklapanja ugovora imaju prebivalište ili uobičajeno boravište, odnosno sjedište u istoj državi i kojim se prenosi nadležnost na sudove te države, pod pretpostavkom da taj sporazum nije suprotan pravu te države (stavak 4.).

15. Dakle, odredbom članka 19.l stavka 1. ZPK propisano je da u sporovima koji nastanu u svezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, a što je u konkretnom slučaju upravo prvostupanjski sud jer tužitelj ima prebivalište na području mjesne nadležnosti tog suda.

16. Nadalje, prema zajedničkim odredbama o nadležnosti sadržanim u odredbi članka 15. stavku 2. ZPP, o sudskoj nadležnosti (apsolutna, stvarna, mjesna) i neovisno o stadiju postupka u kojem se ispituje, sud u pravilu odlučuje s obzirom na činjenično stanje u vrijeme podnošenja tužbe sudu i po propisima koji važe u vrijeme odlučivanja o nadležnosti, a što znači da se odredba članka 19.l stavak 1. ZPK, koja je procesne naravi primjenjuje od 30. rujna 2015. u svim postupcima u kojima se o nadležnosti odlučuje nakon 30. rujna 2015., a među kojima je i predmetni postupak s obzirom da je predmetna tužba podnesena 5. listopada 2021. Pored toga valja i navesti da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: Gr1-143/19 od 11. prosinca 2019., iznio shvaćanje prema kojem je za spor u svezi s ugovorom o kreditu u smislu odredbe članka 19.l stavka 1. ZPK mjesno nadležan sud prebivališta potrošača.

17. Svako drugo tumačenje odredbe članka 19.l ZPK dovodi ne samo do pretjeranog formalizma u odlučivanju kao posljedice primjene pozitivnog prava bez sagledavanja pravnog problema u cjelini s aspekta da potrošač kao slabija ugovorna strana treba biti zaštićen pravilima o nadležnosti koja su povoljnija za njegove interese, već i do ostvarivanja prava u duhu i smislu prava zajamčenih odredbama članka 14. stavka 2., članka 16. stavka 2. i članka 26. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/90., 135/1997., 8/98., 113/00., 28/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14.).

18. Ocjenjujući osnovanim zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima i na ugovaranje promjenjive kamatne stope, prvostupanjski sud je prihvatio i tužbeni zahtjev za isplatom preplaćenih mjesečnih anuiteta otplaćenog kredita s osnove ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima.

19. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pri čemu je prvostupanjski sud u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

20. Izvođenje dokaza saslušanjem kao svjedoka javnog bilježnika Mirodara Kovača prvostupanjski sud je pravilno odbio, za što je dao i uvjerljive i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer taj svjedok nesporno nije sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu niti taj svjedok ima (niti može imati, obzirom na ulogu javnih bilježnika pri solemnizaciji privatnih isprava) ikakvih saznanja o pregovorima stranaka u svezi predmetnog ugovora o kreditu i informiranosti tužitelja po tuženiku u svezi predmetnih ugovornih odredbi.

21. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje: ZZP/03) koji je u članku 81. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. tog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

22. Neosnovan je žalbeni navod da tužitelj nije potrošač u smislu ZZP/03. Naime, nije sporno da je ugovor o kreditu sklopljen za kupnju automobila i da ga je sklopio tužitelj kao fizička osoba, a što proizlazi i iz iskaza tužitelja kao i iz sadržaja predmetnog ugovora pročitanog kao dokaz tijekom prvostupanjskog postupka. Iz stanja spisa ne proizlazi da bi tužitelj automobil kupio radi djelovanja na tržištu u svrhe namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, a ne u svrhu svojih privatnih potrošačkih potreba. Tuženik nije dokazao da tužitelj ne bi bio potrošač, a teret dokaza toga je na tuženiku.

23. Na žalbene navode tuženika valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i ZZP/07 u članku 138.a. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

24. Prema odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

25. Nepoštenost promjenjive kamatne stope utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (o kojoj je odlučeno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.), presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., a istovjetno stajalište iskazao je i Europski sud pravde u presudi poslovni broj C-26/2013 od 30. travnja 2014., vezano za tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. U konkretnom slučaju posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO), a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je neodređena i neodrediva te nije razumljiva.

26. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kao i presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da su tužene banke pa i tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

27. Ujedno valja i navesti da su u konkretnom slučaju odredbe ugovora o kreditu predmet zahtjeva sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora utvrđene ništetnim.

28. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupao na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi.

29. Zbog naprijed navedenih razloga nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 502.c ZPP, na koju se sadržajno ukazuje u žalbi.

30. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

31. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.

32. Budući da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

33. Odredba članka 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

34. Visina zahtjeva tužitelja je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke.

35. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ Tužiteljica predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplaćene kamate s osnova ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. Budući da je tužba za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule u ovom postupku podnesena 5. listopada 2021. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina.

36. Pravilno nije priznata nadoknada troškova postupka tuženiku jer nije uspio u parnici (članak 154. stavak 1. ZPP), kao što mu pravilno nije priznao niti nadoknadu troškova parničnog postupka u svezi povučenog dijela zahtjeva jer u svezi tog dijela tužbe tuženiku nije nastao nikakav poseban trošak, a visina nagrade tužitelju za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je po visini ista i za prvotno postavljeni zahtjev i za zahtjev nakon djelomičnog povlačenja tužbe.

37. Odluka o troškovima parničnog postupka priznatih tužitelju donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presude te je pravilna po visini i osnovi tužitelju priznatih troškova.

1 0

38. Radi navedenoj je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci presude ovog suda, a na temelju članka 380. točke 2. ZPP kao pod točkom I. izreke rješenja ovog suda.

39. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu niti ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe te je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke rješenja ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).

40. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkom III izreke u odbijajućem dijelu, a prvostupanjsko rješenje nije ispitivano pod točkom II izreke jer u tim dijelovima te odluke nisu pobijane.

U Sisku 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Košir Skračić