Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-739/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Košir Skračić, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj: P-852/2022-46 od 27. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim odbijanjem kao neosnovane te djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženice presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj: P-852/2022-46 od 27. listopada 2023. se:

1) potvrđuje pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke za iznos od 2.811,17 eura (21.180,76 kn) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 27. listopada 2023. do isplate,

2) preinačuje pod točkom II. izreke za iznos od 324,10 eura (2.441,93 kn) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 27. listopada 2023. do isplate i za to sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 324,10 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 27. listopada 2023. do isplate.

II. Djelomičnim uvažavanjem i djelomičnim odbijanjem kao neosnovane žalbe tužitelja presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj: P-852/2022-46 od 27. listopada 2023. se pod točkom II. izreke u dijelu kojim tužitelju nije dosuđena nadoknada troška parničnog postupka u iznosu od 124,42 eura s pripadajućim zateznim kamatama:

1) preinačuje za iznos od 124,37 eura s pripadajućim zateznim kamatama i za to sudi:

Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka i u daljnjem iznosu od 124,37 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. listopada 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

2) potvrđuje za iznos od 0,05 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadom troškova u povodu žalbe.

IV. Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u povodu žalbe u iznosu od 31,25 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadom tog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I/. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, da u roku od 15 dana plati tužitelju ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 2.807,54 € / 21.153,42 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:

4,70 € / 35,60 kn tekućom od 16.11.2008.

8,94 € / 67,36 kn tekućom od 16.12.2008.

16,44 € / 123,88 kn tekućom od 16.01.2009.

17,81 € / 134,21 kn tekućom od 16.02.2009.

18,50 € / 139,42 kn tekućom od 16.03.2009.

16,86 € / 127,05 kn tekućom od 16.04.2009.

16,62 € / 125,26 kn tekućom od 16.05.2009.

14,05 € / 105,87 kn tekućom od 16.06.2009.

11,79 € / 88,81 kn tekućom od 16.07.2009.

15,94 € / 120,08 kn tekućom od 16.08.2009.

17,65 € / 133,02 kn tekućom od 16.09.2009.

16,68 € / 125,64 kn tekućom od 16.10.2009.

15,72 € / 118,46 kn tekućom od 16.11.2009.

17,91 € / 134,96 kn tekućom od 16.12.2009.

19,99 € / 150,59 kn tekućom od 16.01.2010.

22,17 € / 167,04 kn tekućom od 16.02.2010.

21,60 € / 162,72 kn tekućom od 16.03.2010.

25,27 € / 190,41 kn tekućom od 16.04.2010.

24,33 € / 183,28 kn tekućom od 16.05.2010.

26,17 € / 197,21 kn tekućom od 16.06.2010.

36,59 € / 275,66 kn tekućom od 16.07.2010.

34,22 € / 257,80 kn tekućom od 16.08.2010.

43,11 € / 324,78 kn tekućom od 16.09.2010.

38,42 € / 289,45 kn tekućom od 16.10.2010.

34,89 € / 262,88 kn tekućom od 16.11.2010.

45,61 € / 343,68 kn tekućom od 16.12.2010.

52,25 € / 393,64 kn tekućom od 16.01.2011.

47,44 € / 357,42 kn tekućom od 17.02.2011.

48,14 € / 362,73 kn tekućom od 16.03.2011.

44,69 € / 336,71 kn tekućom od 16.04.2011.

45,76 € / 344,75 kn tekućom od 16.05.2011.

57,49 € / 433,19 kn tekućom od 16.06.2011.

59,14 € / 445,62 kn tekućom od 16.07.2011.

72,14 € / 543,52 kn tekućom od 16.08.2011.

67,42 € / 507,98 kn tekućom od 16.09.2011.

60,07 € / 452,60 kn tekućom od 16.10.2011.

59,88 € / 451,16 kn tekućom od 16.11.2011.

59,08 € / 445,11 kn tekućom od 16.12.2011.

61,74 € / 465,21 kn tekućom od 16.01.2012.

64,68 € / 487,35 kn tekućom od 16.02.2012.

64,77 € / 488,01 kn tekućom od 16.03.2012.

62,92 € / 474,09 kn tekućom od 16.04.2012.

63,67 € / 479,75 kn tekućom od 16.05.2012.

64,78 € / 488,05 kn tekućom od 16.06.2012.

63,59 € / 479,09 kn tekućom od 16.07.2012.

63,69 € / 479,87 kn tekućom od 16.08.2012.

62,59 € / 471,61 kn tekućom od 16.09.2012.

60,57 € / 456,35 kn tekućom od 16.10.2012.

63,04 € / 474,96 kn tekućom od 16.11.2012.

63,94 € / 481,72 kn tekućom od 16.12.2012.

63,58 € / 479,02 kn tekućom od 16.01.2013.

59,97 € / 451,84 kn tekućom od 16.02.2013.

62,47 € / 470,67 kn tekućom od 16.03.2013.

63,04 € / 474,99 kn tekućom od 16.04.2013.

61,92 € / 466,53 kn tekućom od 16.05.2013.

58,59 € / 441,44 kn tekućom od 16.06.2013.

56,53 € / 425,90 kn tekućom od 16.07.2013.

58,36 € / 439,70 kn tekućom od 16.08.2013.

59,62 € / 449,20 kn tekućom od 16.09.2013.

62,84 € / 473,47 kn tekućom od 16.10.2013.

61,07 € / 460,11 kn tekućom od 16.11.2013.

61,86 € / 466,09 kn tekućom od 16.12.2013.

62,23 € / 468,85 kn tekućom od 16.01.2014.

godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II/. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.135,27 EUR / 23.622,69 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 27.10.2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremeno je podnijela žalbu tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Protiv navedene presude pravovremeno je podnio žalbu tužitelj kojom je pobija pod točkom II. izreke u dijelu kojim mu nije dosuđena nadoknada troška parničnog postupka u iznosu od 124,42 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe tužitelja i tuženice su djelomično osnovane, a djelomično nisu osnovane.

6. Pobijana prvostupanjska odluka ispitana je u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), te je utvrđeno da nema nedostataka uslijed kojih ne bi bilo moguće ispitati njenu pravilnost i zakonitost pa u njenom donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na što ukazuje tuženica u žalbi, niti je utvrđeno počinjenje nekih drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Posebno obrazloženje u odnosu na žalbu tuženice.

7.1. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženice nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP jer tuženica nije niti jednom nezakonitom radnjom suda onemogućena da raspravlja pred sudom, a pobijana odluka se ne temelji na nekoj činjeničnoj i/ili pravnoj osnovi o kojoj tuženica nije imala mogućnost raspravljanja.

7.2. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 109. ZPP jer je suprotno žalbenim navodima tužbeni zahtjev za isplatom postavljen tijekom postupka, a o kojem je i odlučeno pobijanom presudom, kojeg tuženica označava "sumarnim", u konkretnom slučaju pravilno, potpuno i jasno postavljen.

7.3. U donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članaka 186. i 109. ZPP na što tuženica ukazuje u žalbi, jer je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu iz članka 186.b ZPP, no prvostupanjski sud niti je donio kakvu odluku o manifestacijskom zahtjevu niti je na temelju članka 109. stavak 1. ZPP pozvao tužitelja da dopuni tužbu na način da postavi određeni tužbeni zahtjev i za to mu dao određeni rok ukoliko bi smatrao da se ne radi o stupnjevitoj tužbi. Radi toga kada je tužitelj postavio određeni tužbeni zahtjev podneskom od 11. siječnja 2021. time nije preinačio tužbu kako to pogrešno smatra tuženica, jer za to nisu niti postojali uvjeti, a tužitelj je i bez odgovarajućeg postupanja suda sam određeno postavio tužbeni zahtjev radi čega se ima smatrati da je podnesena tužba uredna, a suprotni žalbeni navodi tuženice nisu osnovani.

7.4. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženice prvostupanjski sud je pravilno dopustio preinaku tužbe kao u podnesku tužitelja od 26. ožujka 2021. te nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 190. stavka 2. u svezi članka 354. stavka 1. ZPP kojeg se ističe u žalbi.

7.5. Naime, odredbom članka 39. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/19., dalje: ZID ZPP/19) koja se prema njegovoj prijelaznoj odredbi u članku 117. stavku 2. primjenjuje na sve postupke u tijeku, je izmijenjena odredba članka 190. stavka 2. ZPP na način da tužitelj može, iznimno od odredbe stavka 1. toga članka, preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U ovom slučaju tužitelj je preinačio tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka tako što je nakon provedenog financijskog vještačenja povisio iznos tužbenog zahtjeva sukladno nalazu vještaka. Pravilna je odluka suda prvoga stupnja kojom je dopustio preinačenje imajući u vidu da je tuženica osporavala i iznos tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi i da je stoga bilo potrebno provesti dokaz financijskim vještačenjem jer ni tužitelj niti sud nemaju stručnog znanja za utvrđenje iznosa tražbine, a taj se dokaz prema pravilima parničnog postupka provodi tek nakon zaključenja prethodnog postupka. U takvoj situaciji zabrana preinačenja tužbe značila bi ograničenje prava tužitelja na pristup sudu, tim više što on u pogledu povišenog iznosa tužbenog zahtjeva nema pravo pokrenuti ikakav drugi postupak zbog zabrane dvostruke litispendencije budući je riječ o istom zahtjevu. Pri tome valja i navesti da sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021. u predmetima po tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

7.6. Predmet zahtjeva je isplata preplaćenih kamata na temelju u cijelosti otplaćenog ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208099215 od 19. prosinca 2006. sklopljenog između stranaka, kojim je tuženica, kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita, stavila na raspolaganje iznos od 16.414,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (dalje: ugovor o kreditu), budući da je odredbom članka 2. ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa u visini od 5% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora zbog čega je ugovorena kamata višekratno mijenjana, kao i isplata razlike u tečaju valute CHF, jer se radilo o ništetnim i nepoštenim odredbama ugovora o kreditu.

7.7. Ocjenjujući osnovanom osnovu tužbenog zahtjeva (ništetnost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima i na ugovaranje promjenjive kamatne stope) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev.

7.8. Nisu sporne činjenice sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, da je kredit isplaćen i da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženica mijenjala kamatne stope.

7.9. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje: ZZP/03) koji je u članku 81. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. tog Zakona nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema članku 87. navedenog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

7.10. Tuženica je prigovorila da bi tužitelj u konkretnom slučaju imao status potrošača, a koji status je pretpostavka zaštite prema odredbama mjerodavnih Zakona o zaštiti potrošača, odnosno osporio je da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor i da se tužitelj ima pravo pozivati na pravomoćne odluke donesene u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.

7.11. Prvostupanjski sud je i izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja utvrdio odlučnu činjenicu da u konkretnom slučaju tužitelj ima status potrošača. Prvostupanjski sud je taj dokaz izveo bez prijedloga stranaka za njegovim izvođenjem (tužitelj koji je izvođenje tog dokaza predložio u tužbi odustao je od tog dokaznog prijedloga prije njegovog izvođenja i to na ročištu 2. veljače 2021.), a očito ga nije izveo temeljem ovlasti iz članka 7. stavka 2. ZPP.

7.12. Međutim, takvim postupanjem nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP jer to nije imalo utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, budući je prvostupanjski sud odlučnu činjenicu tužiteljevog statusa potrošača utvrdio i ocjenom sadržaja predmetnog ugovora o kreditu kojeg je pročitao kao dokaz.

7.13. Prvostupanjski sud je ispitao sve druge okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8. i 220. ZPP na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženica.

7.14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj potrošač u smislu članka 3. točke 1. ZZP/03, iako se pri tome pogrešno poziva na Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., dalje: ZZP/07). Status potrošača u smislu posebnog pravnog uređenja ZZP/03 valja cijeniti prema sadržaju ugovora s trenutkom njegova sklapanja, a nije sporno da je ugovor o kreditu sklopljen za kupnju motornog vozila i da ga je sklopio tužitelj kao fizička osoba, a što proizlazi i iz sadržaja predmetnog ugovora pročitanog kao dokaz tijekom prvostupanjskog postupka. Iz stanja spisa ne proizlazi da bi tužitelj kupio motorno vozilo radi djelovanja na tržištu u svrhe namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, a ne u svrhu svojih privatnih potrošačkih potreba pa je slijedom navedenoga neosnovan žalbeni navod da tužitelj ne bi imao status potrošača. Tuženica nije dokazala da tužitelj ne bi bio potrošač, a teret dokaza toga je na tuženici. Pri tome valja i navesti da pravne posljedice nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima (ugovora koji je sklopljen kao potrošački) ostaju neizmijenjene i u okolnostima kada su sredstva ostvarena kreditom naknadno korištena za poslovne ili poduzetničke djelatnosti.

7.15. Na žalbene navode tuženice valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i ZZP/07 u članku 138.a. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

7.16. Prema odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP, propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja, u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

7.17. Na žalbene navode tuženice valja navesti da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se one donose u svrhu uređenja određenog pravno područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa se one trebaju smisleno tumačiti, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže.

7.18. U odluci poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. Vrhovni sud Republike Hrvatske govori o potrebi vođenja računa o tome da potrošači trebaju moći ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu na temelju postupka kolektivne zaštite, a ujedno, referirajući se na presudu GIV i ĐI Palacios Martinez protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA, u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15, navodi da je Europski sud u njoj utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, i to tako da je prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora, da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad nije ni bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača i da sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora, u načelu, imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju, dok je treće pravilo da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena, a tek kumulativna primjena sva tri pravila osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba sukladno Direktivi Vijeća EU 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993.

7.19. Nepoštenost promjenjive kamatne stope utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (o kojoj je odlučeno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.), presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., a istovjetno stajalište iskazao je i Sud EU u presudi poslovni broj C-26/2013 od 30. travnja 2014., vezano za tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. U konkretnom slučaju posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. -dalje: ZOO), a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je neodređena i neodrediva te nije razumljiva.

7.20. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da je tuženica u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

7.21. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženice iz kojih bi proizlazilo da nije postupala na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, upućujući na teret dokazivanja koji da je na tužiteljici i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi, o čemu je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju odlučio kao o prethodnom pitanju, neosnovano ukazujući pri tome da je propušteno pravilno primijeniti Direktivu Vijeća 93/13/EEZ i tumačenje prava EU koje je dao Sud Europske unije od 9. srpnja 2020. br. C-81/19 kao i primijeniti presudu navedenog suda br. C-186/16, koje presude ujedno i interpretira u žalbi.

7.22. Zbog naprijed navedenih razloga nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 502.c ZPP.

7.23. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

7.24. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženice na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženica je stekla nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženica primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužna vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine. Pri tome valja navesti da tuženica nije dokazala da anuitete prema predmetnom ugovoru o kreditu nije platio tužitelj.

7.25. Budući da je tuženica sastavila predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga ona predložila prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženica je nepošten stjecatelj kakvim ju je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekla na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

1 0

7.26. Tuženica neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju imajući u vidu žalbene navode o plaćanju mjesečnih anutiteta određenih dana prije 16. -og dana u mjesecu početak tijeka zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose suđen kao u pobijanoj presudi nije suđen na štetu tuženice.

7.27. Visina zahtjeva tužitelja je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke dok je sve prigovore tuženice na nalaz i mišljenje vještak otklonio tijekom prvostupanjskog postupka i pri usmenom saslušanju nakon čega tuženica u tom pravcu nije imala nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga.

7.28. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženice pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ Tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplaćene kamate s osnova ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega zastarni rok na podnošenje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći od 13. lipnja 2014. Budući da je tužba u ovom postupku podnesena 4. lipnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe članka 371. ZOO s osnova promjenjive kamatne stope. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. Budući da je tužba i za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule u ovom postupku također podnesena 4. lipnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe članka 371. ZOO.

7.29. U odnosu na žalbene navode da je za iznos za kojeg je zahtjev povišen nastupila zastara valja reći da su neosnovani. Tužitelj je zahtjev o kojem je odlučeno pobijanom presudom postavio nakon provedenog financijskog vještačenja jer ga nije mogao bez svoje krivnje konačno postaviti do zaključenja prethodnog postupka. Imajući u vidu da se i konačno postavljeni zahtjev zasniva na istom činjeničnom stanju kao i prvotno postavljeni, dakle da nije došlo do promjene činjeničnih navoda u tužbi to nema mjesta zastari niti za povišeni iznos zahtjeva pa činjenica da je došlo

1 1

do preinake tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva ne može ići na štetu tužitelja u konkretnom slučaju. Svako suprotno tumačenje kojim bi se pretjerano otežavalo ostvarivanje prava koje imaju potrošači na temelju Direktive 93/13 EEZ dovodilo bi do povrede načela djelotvornosti (presuda Suda Europske unije u predmetima C-80/21 do C-82/21, povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio HI - [adresa] w [adresa] od 8. rujna 2022.).

7.30. Pravilno nije priznata nadoknada troškova postupka tuženici jer nije uspjela u parnici (članak 154. stavak 1. ZPP).

7.31. Odluka o troškovima parničnog postupka dosuđenih tužitelju donesena je djelomično pogrešnom primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presudi na što osnovano ukazuje tuženica.

7.32. Tužitelju nije nastao trošak pristojbe na presudu od 75,25 eura jer je nije platio, a niti će to biti u obvezi sukladno mjerodavnom Zakonu o sudskim pristojbama. Sastav podneska od 19. veljače 2021. nije bio potreban za vođenje parnice jer je sve navode iz tog podneska tužitelj mogao istaknuti i na ročištu održanom 2. veljače 2021. radi čega mu ne pripada pravo na nadoknadu troška za sastav tog podneska u iznosu od 248,85 eura kojeg mu je dosudio prvostupanjski sud. Radi navedenog pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 324,10 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 27. listopada 2023. do isplate odbiti kao neosnovan.

7.33. Odluka o nadoknadi ostalih troškova parničnog postupka dosuđenih tužitelju donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presude i po visini i osnovi, a suprotni žalbeni navodi tuženice nisu osnovani. Odluka o zateznim kamatama se posebno ne osporava u žalbi.

7.34. Radi iznijetog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude ovog suda pod točkom I./1, a temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP kao u izreci presude ovog suda pod točkom I./2.

7.35. Tuženica je uspjela sa žalbom u razmjerno neznatnom dijelu i to samo u pogledu odluke o troškovima postupka pa joj ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe te je takav njen zahtjev odbijen kao neosnovan (točka III. izreke presude ovog suda).

8. Posebno obrazloženje u odnosu na žalbu tužitelja.

8.1. Osnovano prigovara tužitelj da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 155. stavka 1. ZPP i materijalno pravo kada tužitelju nije priznao pravovremeno zatraženu nadoknadu troška za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu na kojeg je, prema stanju spisa, pristupio punomoćnik tužitelja.

1 2

8.2. Naime, budući da se radi o potrebnom trošku u parnici prema članku 155. stavku 1. ZPP to tužitelju prema Tbr. 9. točki 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje: Tarifa) pripada pravo na nadoknadu troška za zastupanje na ročištu za objavu 27. listopada 2023. od 50 bodova, što prema vrijednosti jednog boda od 1,99 eura i uvećano za 25% PDV-a iznosi 124,37 eura te na taj iznos i pripadajuće zatezne kamate od donošenja prvostupanjske odluke o troškovima postupka do isplate.

8.3. Radi navedenog pravilno tužitelju nije dosuđena nadoknada troškova parničnog postupka u iznosu od 0,05 eura za tu radnju te zatezne kamate na taj iznos.

8.4. Radi iznijetog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude ovog suda pod točkom II./2, a temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP kao u izreci presude ovog suda pod točkom II./1.

8.5. Tužitelj sa žalbom nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu radi kojeg nije nastao nikakav poseban trošak pa mu pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka, prema vrijednosti predmeta spora određenog žalbom, i to za sastav žalbe prema Tbr. 10. točki 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23.) od 12,50 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura i uvećano za 25% PDV-a iznosi 31,25 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadom tog troška odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke ove presude).

U Sisku 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Košir Skračić