Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1020/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Milan Samardžić i Martina Erlić Đogaš, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Saša Žarkovac, odvjetnik iz Rijeke, radi predaje u posjed, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 17. srpnja 2025. u prisutnosti tužiteljice i njezinih punomoćnika te tuženika i njegovog punomoćnika, po objavi od 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici preda u suposjed 1/6 idealnog dijela nekretnina k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća broj 1 i dvorište na način da ukloni sagrađeni dio ispod terase zgrade (prošireni postojeći stan u prizemlju jugoistočne strane zgrade), u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.100,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadnom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi, podnijetoj ovom sudu preporučenom pošiljkom dana 27. veljače 2018., navodi da je s tuženikom suvlasnica i sustanar u zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], a što da u naravi čini kuću i dvorište. Navodi da je suvlasnica navedene nekretnine u 1/6 dijela, kao i tuženik. Tuženik da je bez njene suglasnosti, odnosno protivno njenoj volji u prizemlju zajedničke zgrade sagradio parapetne zidove, staklene stijene i krov kojim da je zatvorena terasa u prizemlju zgrade i na taj način da joj je oduzeo suposjed. Pored toga da je u dvorištu izbetonirao zajedničke dijelove nekretnine na način da je sagradio kamin, te joj također oduzeo suposjed. Navedeni poslovi rušenja, nadogradnje, betoniranja da predstavljaju izvanredne poslove, pa da je za poduzimanje takvih poslova suvlasniku potreba suglasnost svih ostalih suvlasnika. Kako da tuženik odbija uspostaviti ranije građevinsko stanje, to je predložila sudu donošenje presude ( list 10 spisa ) kojom bi se obvezao tuženik uspostaviti ranije građevinsko stanje na način da ukloni parapetne zidove, staklene stijene i krov kojim je zatvorena terasa u prizemlju zgrade na južnoj strani, kao i da ukloni kamin u dvorištu, te da joj je dužan predati u suposjed dio predmetne kč. br. [katastarska čestica] na dijelu zgrade gdje je nadogradio parapetne zidove, staklene stijene i krov, te dio dvorišta gdje je sagradio kamin, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo da je tužbeni zahtjev postavljen neodređeno te da je tužba nerazumljiva. Istakao je da su neistinite tvrdnje tužiteljice o suposjedu nekretnine. Naime predmetna nekretnina da predstavlja obiteljsku kuću na dvije etaže koja da je u idealnom suvlasništvu HL u 4/6 dijela (majka stranaka) te po 1/6 idealnog dijela parničnih stranaka. Posjed između suvlasnika da je u potpunosti razlučen, pa da on tako sa svojom obitelji živi u prizemlju objekta, a na katu da su dva stana od kojih u jednom živi tužiteljica, a u drugom njihova majka. Posjed da je sasvim jasan, odvojen i nitko od suvlasnika da ne ulazi drugom u stan, niti dio okućnice koji se godinama koristi na isti način kako je utvrđeno među suvlasnicima. Stoga da nije jasno koji dio nekretnine bi se tužiteljici trebao vratiti u suposjed. Istakao je da je u okućnici objekta postavljen montažni roštilj, pa da isti ne predstavlja građevinu i postavljanje takvog montažnog roštilja da ne predstavlja radnju kojom se nekom drugom oduzima posjed. Istaknuo je i nedostatak pravnog interesa tužiteljice za vođenjem ovog postupka jer da je ista 2016. prijavila građevinskoj inspekciji radove koje je izveo u prizemlju objekta, a koja da je izdala nalog svim suvlasnicima objekta, pa tako i tužiteljici uklanjanje svih odstupanja. Dakle tužiteljica je već ishodila rješenje građevinske inspekcije o uklanjanju dijelova građevine koji nisu u skladu građevinskom dozvolom iz 1971., a čime da je ostvarila zaštitu svojih prava. Predložio je odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Podneskom od 13. svibnja 2020. (list 83-87 spisa) tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev na način da zahtjeva donošenje presude kojom bi se naložilo tuženiku da joj preda u suposjed 1/6 idealnog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da ukloni sagrađeni dio ispod terase zgrade (prošireni postojeći stan u prizemlju jugoistočne strane zgrade), s time da se tuženik može osloboditi te obveze ukoliko joj omogući provoz vozilom do parkirnog mjesta sa sjeveroistočne strane zgrade (facultas alternativa), te kojom bi se naložilo tuženiku da joj preda u suposjed 1/6 idealnog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da ukloni kamin, nadstrešnicu i otpad (stari stol, stare stolice, koš za igru i grane), uz naknadu parničnog troška.

4. Navedenim je tužiteljica preinačila tužbu jer je tužbeni zahtjev proširila i na kč. br. [katastarska čestica], a kojoj preinaci se tuženik usprotivio. Međutim sud je rješenjem od 16. studenoga 2022. (list 164 spisa) dopustio navedenu preinaku temeljem članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a) jer je istu ocijenio svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama.

5. Također je tužiteljica podneskom od 27. listopada 2022. (list 158-160 spisa) istaknula da je pravomoćnom presudom ovoga suda poslovnog broja P-3895/2019 naloženo tuženiku da ju prestane uznemiravati na predmetnim nekretninama zbog čega da više nema potrebe za istaknutim prijedlogom faculatas alternative. Također je istaknula da povlači tužbu u dijelu koji se odnosi na predaju u suposjed 1/6 idealnog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se ukloni kamin, nadstrešnica i otpad iz razloga što se radi o dijelu dvorišta koje je u vlasništvu treće osobe tj. Grada Rijeke.

6. Slijedom navedenog, konačno je precizirala tužbeni zahtjev na način da zahtijeva predaju u suposjed 1/6 idealnog dijela kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] na način da tuženik ukloni sagrađeni dio ispod terase zgrade (prošireni postojeći stan u prizemlju jugoistočne strane zgrade), uz naknadu parničnog troška.

7. Tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, a nakon čega se tužiteljica odrekla tog dijela tužbenog zahtjeva.

8. Sud je presudom i presudom na temelju odricanja poslovnog broja P-511/2018 od 28. prosinca 2022. naložio tuženiku da tuženiku da tužiteljici preda u suposjed 1/6 idealnog dijela nekretnina k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća broj 1 i dvorište na način da ukloni sagrađeni dio ispod terase zgrade (prošireni postojeći stan u prizemlju jugoistočne strane zgrade), u roku od 15 dana (točka I. izreke), odbio tužbeni zahtjev tužiteljice (kojeg se odrekla) radi predaje u suposjed 1/6 idealnog dijela nekretnina k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća broj 1 i dvorište na način da ukloni kamin, nadstrešnicu i otpad (stari stol, stare stolice, koš za igru i grane) te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 13.575,00 kn (protuvrijednost 1.801,71 eura ) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od 28. prosinca 2022. do isplate.

9. Županijski sud u Zagrebu je po žalbi tuženika rješenjem poslovnog broja Gž- 1080/2023-4 od 21. svibnja 2024. ukinuo citiranu prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I. i III. izreke i predmet vratio na ponovno suđenje istom prvostupanjskom sudu uz uputu da je u ponovnom postupku potrebno utvrditi odlučne činjenice iz članka 42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je propisano da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i / ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti (st. 1.), a da je donošenje odluke iz st. 1. posao redovite uprave, a isto tako i odlučivanje o izmjenama i opozivu prijašnje odluke o tome. Stoga je u ponovljenom postupku potrebno utvrditi da li je od strane suvlasnika na valjan način, većinom glasova koji se računaju po suvlasničkim udjelima, kako je to propisano čl. 40. st. 1. i 2. ZV-a, donesena odluka o takvoj novoj podjeli posjeda stvari, budući da takav način posjedovanja nesporno postoji duži niz godina s obzirom na to da je tuženik dogradnju proveo još 2016. godine.

10. Slijedom navedenog predmet ovog ponovljenog postupka jest zahtjev tužiteljice radi predaje u suposjed 1/6 idealnog dijela nekretnina k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća broj 1 i dvorište na način da ukloni sagrađeni dio ispod terase zgrade (prošireni postojeći stan u prizemlju jugoistočne strane zgrade).

11. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu u Izvadak iz zemljišne knjige (list 3 spisa), u fotografije (list 4-7, 53, 88-92, 98, 105-106, 157 spisa), u Rješenje građevinske inspekcije od 18. studenoga 2016. (list 16-17 spisa), u Rješenje o izvedenom stanju (list 30-52 spisa), u Nalaz i mišljenje Geo-rad d.o.o. (list 59-77 spisa), u dopise Grada Rijeke ( list 144-151 spisa ), Izvadak iz zemljišne knjige ( list 161-612 spisa ), u ovosudni predmet pod posl. br. P-3985/19, te saslušao tužiteljicu i tuženika kao stranke i svjedokinje HL i IL te je provedeno i dopunsko saslušanje parničnih stranaka i svjedokinje HL. Sud u ponovljenom postupku nije proveo dokaz ponovnim uviđajem na licu mjesta niti građevinskim vještačenjem jer među strankama nije sporno da je tuženik u prizemlju predmetne kuće prijašnju balkonom natkrivenu terasu zatvorio staklenim stijenama i prenamijenio taj prostor u svoj stambeni prostor koji sada on isključivo koristi za potrebe stanovanja, a upravo su radi utvrđenja tih činjenica predloženi navedeni dokazi.

12. Ocjenom provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev koji je predmet ovog ponovljenog postupka osnovan.

13. Među strankama nije sporno (prema izjavama u pisanim podnescima i iskazima danim prilikom saslušanja):

- da je tužiteljica zemljišnoknjižna suvlasnica predmetnih nekretnina zajedno sa tuženikom i HL, s time da suvlasnički udio tužiteljice i tuženika iznose od po 1/6 dijela, a Franke Jurković 4/6 dijela, a kako to i proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige na listu 3 spisa,

- da predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] čine u naravi kuću i dvorište na adresi [adresa] u [adresa],

- da stranke zajedno sa HL predmetne nekretnine koriste kao kuću za stanovanje i dvorište, s time da tužiteljica i HL koriste stanove na katu kuće, a tuženik stan u prizemlju kuće,

- da suvlasnička zajednica između stranaka i HL nije razvrgnuta niti u odnosu na kuću (uspostavom etažnog vlasništva kao vlasništva posebnog dijela), niti u odnosu na dvorište (okućnicu), odnosno da su stranke zajedno sa HL suvlasnici prijepornih nekretnina u idealnim dijelovima,

- da je tuženik u prizemlju predmetne kuće prijašnju balkonom natkrivenu terasu zatvorio staklenim stijenama i prenamijenio taj prostor u svoj stambeni prostor koji sada on isključivo koristi za potrebe stanovanja.

14. Nadalje, na temelju suglasnih iskaza tužiteljice i tuženika utvrđeno je da tuženik sporni dio terase, koji sada čini zatvoreni stambeni prostor, na taj način prenamijenio oko 2015. godine (tužiteljica je izričito navela tu godinu, tuženik je prilikom saslušanja 11. prosinca 2019. naveo da je to učinio prije pet- šest godina, pa se radi o približno istom razdoblju), a također su obje stranke suglasno iskazale da je tužiteljica, prije nego što je tuženik postupio na ovaj način, na tom mjestu parkirala svoje vozilo. O tome su na isti način i izričito iskazale i svjedokinje HL (šesti odlomak njezinog iskaza s lista 153 spisa, drugi odlomak njezinog iskaza s lista 236 spisa,) i PL (prvi odlomak njezinog iskaza s lista 153 spisa).

15. Na temelju ovih utvrđenja proizlazi nedvojben zaključak o dvjema odlučnim činjenicama. Prvo, sporni dio nekretnine je do trenutka dok ga tuženik nije zatvorio staklenim stijenama predstavljao okućnicu kuće na adresi [adresa] u [adresa], a drugo, po zatvaranju staklenim stijenama taj dio je izgubio narav okućnice prenamjenom u stambeni prostor (dio stambenog prostora u prizemlju zgrade).

16. Tuženik i svjedokinja HL su u svojim iskazima, kako prvotnim, tako i prilikom dopunskog saslušanja, decidirano iskazali da je svjedokinja HL, kao suvlasnica 4/6 dijela nekretnine, bila suglasna s navedenom preinakom, pri čemu za valjanost takve suglasnosti nije važno je li dana prije radova ili po njihovom okončanju.

17. S druge strane, prema provedenim dokazima proizlazi da tužiteljica za ovu prenamjenu nije nikada dala suglasnost, bilo izričito, bilo konkludentnim radnjama. Prije svega, ona sama je u svojem iskazu tako izjavila, a njezin je navod potvrdila i svjedokinja HL prilikom dopunskog saslušanja u kojem je navela da ne zna je li njezin sin o prenamjeni razgovarao sa svojom sestrom ali zna da je "ona bila protiv toga jer se on na taj način proširio". I tuženik je prilikom saslušanja iskazao da se tužiteljica usprotivila kad su radovi bili gotovi i da svoje protivljenje do tada nije izražavala, ali je inzistirala na tome da tu i dalje parkira svoje vozilo, što samo po sebi ukazuje na njezino protivljenje da se okućnica prenamjeni iz parkirališnog u stambeni prostor. O njezinom protivljenju može se zaključiti i na temelju dokumentacije u spisu i to rješenja građevinske inspekcije od 18. studenoga 2016., koje se djelomično odnosi i na spornu gradnju i doneseno je upravo po prijavi tužiteljice. Izvjesno je da tužiteljica na taj način ne bi postupila da su radovi na prenamjeni izvedeni uz njezin pristanak i njezinu suglasnost, a također datum donošenja tog rješenja ukazuje na činjenicu da se tužiteljica usprotivila ovim radovima čim su izvršeni (jer su po suglasnim iskazima stranaka izvršeni 2015. godine).

18. Prema članku 37. stavak 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., dalje: ZV-a), važećeg u vrijeme prenamjene predmetnog dijela nekretnine, svaki suvlasnik, u odnosu na suvlasnički dio, ima sve ovlasti koje pripadaju vlasniku, te ima pravo glede svog idealnog dijela stavljati svakom, pa i svojim suvlasnicima sve zahtjeve koji proizlazi iz njegova prava vlasništva. Nadalje sukladno čl. 30. st. 2. ZV-a svaki vlasnik ima pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

19. Dakle, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, pa ne može neki od suvlasnika isključiti druge suvlasnike iz suposjeda, odnosno tražiti za sebe cijelu stvar, bez obzira na veličinu suvlasničke kvote pojedinog suvlasnika.

20. Tuženik je u konkretnom slučaju nedvojbeno zagrađivanjem i prenamjenom (pretvaranje u stambeni prostor) dijela prijašnje otvorene terase ispod balkona, kao dijela dvorišta na koji je tužiteljica imala pristup i kojeg je koristila za parkiranja svog vozila, isključio tužiteljicu iz suposjeda predmetne nekretnine. Pored toga se u konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda radilo o izvanrednom poslu obzirom da je izvršena prenamjena dijela dvorišta (iz otvorenog prostora u zatvoreni stambeni prostor), odnosno poslu koji premašuje okvire redovnog upravljanja, a za što je tuženiku bila potrebna suglasnost svih suvlasnika u smislu članka 41. ZV-a, pa i suglasnost tužiteljice, a koju nije pribavio. Stoga je pozivanje tuženika na suglasnost majke HL kao većinske suvlasnice neutemeljen.

21. Po ocjeni ovog suda u konkretnom se slučaju ne bi se radilo o odluci o izvršavanju posjeda, koja je zaista posao je redovite uprave (članak 42. stavak 1. i 2. ZV-a), jer je radnjama tuženika dio nekretnine promijenio svoju namjenu kako je opisano u prethodnom odlomku. Odluka suvlasnika o izvršavanju posjeda ne ovlašćuje jednog od suvlasnika na prenamjenu nekretnine ili nekog njezinog dijela, već samo određuje na koji će se način stvar među vlasnicima posjedovati u onom stanju kakvo je zatečeno kad se takva odluka donosi. Ako se istovremeno odlučuje o zahvatima u stvar koji dovode do njezine prenamjene ili se radi o dogradnji, nadogradnji, preuređenju, za takav zahvat mora postojati suglasnost svih suvlasnika, jer je izrijekom člankom 41. stavak 1. ZV-a propisao da su takvi poslovi poslovi izvanredne uprave. U protivnom, svatko s većinskim suvlasničkim udjelom mogao bi na temelju odluke o izvršavanju posjeda poduzimati poslove koji premašuju poslove redovne uprave bez suglasnosti drugih suvlasnika, što svakako ne može biti smisao odredbe članka 42. stavak 1. ZV-a.

22. Dakle, tužiteljici kao idealnoj suvlasnici pripada pravo da posjeduje cijelu nekretninu i njome se koristi zajedno sa tuženikom i HL kao preostalim suvlasnicima i to svaki razmjerno svojem suvlasničkom dijelu, s tim da pri tome ne povređuje prava ostalih suvlasnika, osim u dijelu u kojem su stranke nesporno podijelile posjed (unutar kuće). Pritom valja istaknuti da provedenim dokaznim postupkom nije utvrđeno, niti je tuženik istaknuo da bi na njegovoj strani postojalo neko konkretno pravo na isključivo posjedovanje utuženog dijela prijašnje otvorene natkrivene terase, niti da je ulaganjima u suvlasničku nekretninu izmijenio stvarno pravni odnos među suvlasnicima.

23. Također valja istaknuti da činjenica da je rješenjem građevinske inspekcije od 18. studenoga 2016. (list 16- 17 spisa) naređeno uklanjanje dograđenih dijelova stambene zgrade i rekonstrukcije stanova nije odlučna za presuđenje u ovoj pravnoj stvari jer je za predmetnu stambenu kuću nedvojbeno ishodovano rješenje o izvedenom stanju (list 30- 52 spisa) čime je ozakonjena rekonstrukcija predmetne stambene kuće, a koje pak nije od utjecaja na vlasničke, odnosno suvlasničke odnose koji su predmet ovog parničnog postupka.

24. Prema odredbi članka 46. stavak 1. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati ostalim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva, a to je prema odredbi članka 42. stavak 1. ZV-a i pravo na suposjed. Slijedom navedenog tužiteljici po stavu ovog suda primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi pripada pravo na suposjed utuženog dijela, pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

25. Sagledavajući cjelokupan uspjeh parničnih stranaka u ovom sporu te imajući u vidu da je tužiteljica na temelju odricanja sada već pravomoćno odbijena sa zahtjevom koji se odnosi na uklanjanje kamina, nadstrešnice i otpada, dok je u preostalom dijelu uspjela kako je određeno točkom I. izreke ove presude, sud je ocijenio da tužiteljica u ovoj parnici nije uspjela s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa joj je temeljem članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a trošak dosuđen u cijelosti. Troškovi su tužiteljici odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.), a prema vrijednosti predmeta spora od 1.459,95 eura. Tužiteljici su odmjereni sljedeći troškovi:

– za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 8 t. 1.Tarife)

– zastupanje na ročištu 9.1.2019. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 50,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

– zastupanje na ročištu 18.10.2019. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

– zastupanje na ročištu 11.12.2019. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

– zastupanje na ročištu (očevid) 17.1.2020. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

– sastav obrazloženog podneska od 13.5.2020. 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife)

– zastupanje na ročištu 17.6.2020. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

– zastupanje na ročištu 14.9.2022. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

– zastupanje na ročištu 16.11.2022. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

– zastupanje na ročištu 10.4.2025. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

– zastupanje na ročištu 17.7.2025. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

Sve navedeno ukupno iznosi 2.050,00 eura, što uvećano za troškove pristojbi u zatraženom iznosu od 50,00 eura, sveukupno iznosi 2.100,00 eura. Tužiteljici ne pripada naknada troška za sastav podneska od 29. listopada 2024. kojim je dala prijedlog nagodbe jer takav podnesak nije bio potreban za vođenje postupka, pri čemu troškovi nagodbe ulaze u parnične troškove samo ako se radi o pokušaju nagodbe u smislu članka 324. ZPP-a (članak 159. stavak 2. ZPP-a). Tužiteljici ne pripada niti naknada troška za sastav podneska od 25. ožujka 2025. kojim je izvijestila sud da tuženik ne postupa po pravomoćnoj presudi iz drugog postupka, jer ni taj podnesak nije bio potreban za vođenje postupka. Konačno, tužiteljici ne pripada ni naknada troškova na ime izbivanja iz pisarnice njezinog punomoćnika zbog očevida u iznosu od 50,00q eura, jer se očevid obavio u mjestu sjedišta njegove pisarnice. Na priznati parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

U Opatiji 4. rujna 2025.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi sukladno odredbi članku 106.a stavak 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku