Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-149/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, Dragice Samardžić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist NK, u pravnoj stvari tužiteljice NKČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po punomoćniku Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2206/2021-23 od 15. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2206/2021-23 od 15. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod toč. I. i toč. III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, pod toč. I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.761,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2020. do 31. prosinca 2022. dok je odbijen dio zahtjeva za iznos od 61,47 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2020. do isplate, kao neosnovan ( toč. II. izreke). Također, naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.930,26 eura ( toč. III. izreke ).

2. Protiv dijela presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i protiv odluke o trošku žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pogotovo ne onu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, s obzirom na to da je pobijana presuda jasna, razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ispravama u spisu. Obrazloženje presude, kao iscrpno, logično i zakonito, u potpunosti prihvaća i ovaj žalbeni sud te se žalitelj, radi nepotrebnog ponavljanja, upućuje na isto.

6. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela u prometnoj nezgodi u kojoj je sudjelovala kao vozač, za koju štetu je u cijelosti, odgovoran osiguranik tuženika. Nesporno je da je tuženik tužiteljici prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 11.000,00 kuna /1.459,95 eura.

7. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je, podneskom od 23. siječnja 2024., konačno uredila tužbeni zahtjev te umjesto prvobitnih 1.393,59 eura od tuženika potražuje ukupnu naknadu štete u iznosu od 1.823,05 eura s kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

8. Već u odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, štetni događaj i osnov odgovornosti. Podneskom od 12. veljače 2024. tuženik se usprotivio preinaci tužbe u vidu povećanja tužbenog zahtjeva, tijeka kamata na preinačeni dio te je istakao prigovor zastare na preinačeni dio.

9. U valjano provedenom postupku, radi utvrđivanja vrste ozljeda i visine štete, prvostupanjski sud je, po stalnom sudskom vještaku utvrdio:

- tužiteljica je pretrpjela ozlijede natučenje glave i istegnuće mišića vrata,

- da je liječenje završeno, odnosno stanje se stabiliziralo 19.02.2021.,

- da su bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera trajali sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 8 dana, bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 60 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti,

- da je tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, da je sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta bio prisutan u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 45 dana,

- da je u navedenom štetnom događaju tužiteljica zadobila istegnuće mišića vratne kralježnice, da je navedena ozljeda kralježnice dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 3%, koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice te povremenim bolovima u vratu kod dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela,

- da je nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i sl.,

- da cijena sata pružene nestručne njege i pomoći iznosi 3,98 eura.

10. Prvostupanjski je sud, na temelju gornjih utvrđenja, zaključio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti čime joj je nastala imovinska i neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a) i da okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a u ukupnom iznosu od 3.221,53 eura, umanjeno za nesporno isplaćen iznos, dosuđuje iznos od 1.761,58 eura sa pripadajućim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a odbija zahtjev za daljnji iznos od 61,47 eura kao neosnovan. Nadalje, obrazlaže da preinaka tužbe posljedica provedenog medicinskog vještačenja, to istu smatra svrsishodnom i dopušta. Navodi da tužiteljica preinakom tužbe nije postavila novi, drugačiji tužbeni zahtjev, nego ga je samo specificirala i da je prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva neosnovan u cijelosti.

11. U žalbi tuženik navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dopustio tužiteljici preinaku tužbenog zahtjeva te utvrdio da na takav preinačeni ( za iznos od 429,47 eura ) nije nastupila zastara. Ističe da nije bilo zakonske osnove za odbijanje njegovog prigovora zastare na preinačeni dio i da je valjalo suditi prema brojnoj sudskoj praksi koju citira a koja je primjenjivala prije pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela VSRH od 27. svibnja 2024.

12. Tuženik prigovora i odluci o trošku, odnosno da je za sve poduzete parnične radnje punomoćniku tužiteljice prvostupanjski sud primijenio vrijednosti boda u iznosu 2,00 eura iako je predmetna odredba Tarife stupila na snagu 25. studenog 2023. dok je do tada na snazi bila Tarifa prema kojoj je za poduzete parnične radnje stranci mogao biti priznat (suđen) parnični trošak za poduzete radnje primjenom vrijednosti boda u iznosu 15,00, odnosno 10,00 kn.

13. Žalba nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Prema mišljenju ovog žalbenog suda, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor zastare na preinačeni( povišeni ) dio tužbenog zahtjeva. Budući da se o zahtjevu za naknadu štete na ime pretrpljene neimovinske štete odlučuje prema stanju na dan prvostupanjskog presuđenja, oštećenik (ovdje tužiteljica) je ovlašten uskladiti svoj zahtjev za naknadu štete s tim stanjem. Naime, zastara zahtjeva za naknadu neimovinske štete prekida se danom podnošenja zahtjeva ili tužbe, neovisno o tome je li se kasnije i kada traženi iznos naknade povisio na temelju iste činjenične i pravne osnove zbog kojih je i podnijela tužbu. Tada povećanjem zahtjeva nije nastupila zastara potraživanja za povećani dio, budući da je podnošenjem tužbe došlo do prekida zastare. Suprotno shvaćanje predstavljalo bi pretjerani formalizam i moglo bi narušiti pravičnost postupka zaštite posebno osjetljivih zaštićenih vrijednosti (psiho-fizičkog integriteta oštećenika i njegova tjelesnog i duševnog zdravlja). To je nesumnjivo protivno cilju zbog kojeg je institut zastare zakonom ustanovljen, a to je prije svega pravna sigurnost. To stoga što nastupanje zastare predstavlja sankciju za vjerovnikovo pasivno držanje i nemaran odnos prema ostvarenje prava koja mu pripadaju, što posljedično daje dužniku pravo otkloniti zahtjev takvog pasivnog i nemarnog vjerovnika. Dakle, suprotno žalbenim navodima, u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

14. Neosnovana je i žalba tuženika glede odluka o trošku i to primjene važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa). Naime, prema Tbr. 48. Tarife, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, a prema Izmjeni Tarife („Narodne novine“ broj 138/23.), vrijednost boda iznosi 2,00 eura, a tako je prvostupanjski sud i obračunao.

15. Slijedom izloženog, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 4. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ankica Matić