1

Poslovni broj: Gž-346/2019-2

 

 

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

              Poslovni broj: Gž-346/2019-2

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i  Emira Čustovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V M, OIB:… iz Z,  zastupane po punomoćniku D P, odvjetniku u Odvjetničkom društvu P i p u Z, protiv tuženika Z e t d.o.o., Z, OIB:…, uz sudjelovanje umješača C o d.d., Z, OIB: … i uz sudjelovanje umješača E o d.d., Z, OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G & p u Z, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice, tuženika i umješača podnesenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1399/18 od 18. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              Tužiteljičina žalba se uvažuje, a žalbe tuženika i umješača se odbijaju kao neosnovane, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1399/18 od 18. prosinca 2018.

 

a) preinačuje:

 

u točkama II, III, IV i V izreke i sudi:

 

"II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 796,34 EUR / 6.000,00 kuna[1] sa zateznim kamatama  određenim u razdoblju od 13. ožujka 2014. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i isplatiti tužiteljicu zatezne kamate na iznos od 265,45 EUR / 2.100,00 kn tekuće od 10. prosinca 2013. do 12. ožujka 2014. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

 

III. Nalaže se tuženiku u roku u roku od 15 dana platiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.116,06 EUR / 15.943,75 kn s tim da iznos od 2.012,37 EUR / 15.162,20 kn plati zatezne kamate određene u razdoblju od 18. prosinca 2018. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.”

 

b) potvrđuje u točki I izreke

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

 

"I. Nalaže se tuženiku Z e t d.o.o. isplatiti tužiteljici V M iznos od 24.600,00 kuna sa zateznim kamatama  tekućim od 13. ožujka 2014. do isplate obračunatim po stopi određenoj u razdoblju do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u razdoblju od 01. kolovoza 2015. nadalje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 6.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2014. do isplate, kao i zahtjev za isplatom zateznih kamata tekućih na iznos od 2.100,00 kn od 10. prosinca 2013. do 12. ožujka 2014.

 

III. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od  12.907,28 kuna zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 18. prosinca 2018. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

IV.  Nalaže se tužiteljici platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

V. Nalaže se tužiteljici platiti umješaču E o d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.720,75 kuna, zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 18. prosinca 2018. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

             

2. I parnične stranke i umješač su podnijeli žalbe protiv navedene presude u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati odnosno odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženik i umješač podredno predlažu da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužiteljica je odgovorila na žalbe tuženika i umješača, usprotivila se svim žalbenim navodima, te je predložiila odbiti ih u cijelosti kao neosnovane.

 

4. Žalbe su pravovremene i dopuštene.             

 

5. Tužiteljičina žalba je osnovana, dok žalbe tuženika i umješača nisu osnovane.

 

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege koje je tužiteljica pretrpjela stradavši 15. studenog 2013. kao putnik u tuženikovom autobusu, linija .. (koja prometuje u Z na relaciji) na križanju. U tužbi se navodi da su tužiteljičine ozljede iz tog događaja opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji te da joj je uslijed toga pružena liječnička pomoć u KBC "Sestre milosrdnice" u Zagrebu. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 30. rujna 2015. traži se ukupno iznos od 30.600,00 kn uvećan za zatezne kamate i to na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 28.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2014. kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, a na iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.100,00 kn sa zateznim kamatama od 10. prosinca 2013. (dan nakon što je prema vještačenju tužiteljici prestala potreba za tuđom pomoći i njegom) do isplate.

 

6. U predmetu je sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete, tuženikova odgovornost, te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

 

7. Pobijanom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev.

 

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a na kojeg sadržajno ukazuju tuženik i umješač osporavajući pravilnost izvedenih dokaza.

 

10. Prvostupanjski sud je analizom provedenih dokaza utvrdio:

 

- da se štetni događaj zbio 15. studenog 2013. u tuženikovom autobusu u kojem je tužiteljica stajala kod srednjih vrata i držala se za rukohvat kad je na raskrižju naglo zakočio, pri čemu je ona udarila lijevim koljenom u rukohvat, pokleknula je, ali ne i pala, iz čega je zaključio da ne postoji ni tužiteljičina isključiva odgovornost ni suodgovornost za nastanak štetnog događaja te nastup svih posljedica.

 

- da je s obzirom na naglo kočenje tuženikovog autobusa i postojanje ozljeda koje je tužiteljica navedenog dana u štetnom događaju zadobila utvrđen neosnovanim i prigovor nedostatka uzročno-posljedične veze

 

-  da se tužiteljica kao putnik u vozilu smatra trećom osobom po pitanju odgovornosti za štetu izazvanu motornim vozilom u pokretu, te da je neosnovan umješačev prigovor promašene pasivne legitimacije budući oštećena osoba (putnik u autobusu) ima pravo izbora hoće li će štetu pokušati nadoknaditi od prijevoznika temeljem ugovora o prijevozu osoba po članku 697. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22 i 156/22  – u daljnjem tekstu: ZOO) ili od vlasnika autobusa odnosno njegovog osiguravatelja temeljem članka 1071. stavka 1. ZOO-a, jer vlasnik autobusa odnosno njegov osiguravatelj po članku 22. stavku 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) odgovara po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za štetu nastalu trećim osobama upotrebom motornog vozila i to prema pravilima objektivne odgovornosti  i bez obzira na krivnju po članku 1069. stavku 1. i članku 1071. stavku 1. ZOO-a

 

- da iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljici pružena liječnička pomoć u KBC "Sestre milosrdnice" u Zagrebu radi ozljede nastale 15. studenog 2013., a koja je prema navedenoj dokumentaciji nastala pri naglom kočenju ZET-ovog autobusa za Voltino pri čemu je ozlijedila lijevo koljeno

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. P P proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom lateralnog kondila lijeve goljenične kosti, radi čega je liječena po kirurgu traumatologu i fizijatru, uz inicijalnu i kontrolnu RTG dijagnostičku obradu, te fizikalnu terapiju prema predviđenom programu (nakon jednomjesečne imobilizacije provedeno je fizikalna terapija uz praćenje spec. fizijatra i kirurga). Nakon provedenog liječenja zaostale su kod tužiteljice subjektivne smetnje i kliničkim vještačkim pregledom verificirana umjerena hipotrofija natkoljenične muskulature, palpatorna bolest i blaži varusni instabilitet lijevog koljenskog zgloba, te umanjena pokretljivost istog zgloba blažeg stupnja. Kod tužiteljice je bol jačeg intenziteta trajala 4 dana, srednje jakog intenziteta 20 dana, slabijeg intenziteta 8 tjedana. Tzv. primarni strah (u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne opasnosti) bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jačega intenziteta trajao je 1 dan, srednje jakog intenziteta 5 dana, slabijeg intenziteta 10 dana. Tzv. kasni strah u vidu nelagode i bojazni vezano uz daljnje posljedice ozljeđivanja po zdravlje, trajao je 3 mjeseca. Smanjenje životne aktivnosti tužiteljice nakon ozljeđivanja u štetnom događaju cijenio je s 10%, u kojem obimu će tužiteljica trpjeti duševne boli i morali ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu. Tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna ukupno 140 sati i to 3 sata dnevno tijekom prva 4 tjedna po ozljeđivanju, a potom 2 sata dnevno slijedeća 4 tjedna.

 

- da tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti temeljem članka 19. ZOO-a u vezi s člancima 1046. i 1100. istog zakona, a temeljem članka 1095. ZOO-a da joj pripada i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege

 

11. Prvostupanjski sud je zaključak da štetni događaj od 15. studenog 2013. u tuženikovom autobusu zbio na način da je tužiteljica stajala kod srednjih  autobusnih vrata i držala se za rukohvat kad je na raskrižju autobus naglo zakočio, pri čemu je ona udarila lijevim koljenom u rukohvat i pokleknula, ali ne i pala, utvrdio iz tužiteljičinog iskaza kojem je poklonio u cijelosti vjeru kao vjerodostojnom, životnom i logičnom, a koji je u bitnom suglasan i iskazu svjedokinje i svjedoka. Imajući u vidu da su o navedenim činjenicama svjedoci iskazivali u bitnom suglasno, prvostupanjski sud je iste prihvatio kao istinite, a navedeno je utemeljeno i na priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Prvostupanjski sud je nadalje iz tužiteljičinog iskaza i iskaza svjedokinje utvrdio da se tužiteljica držala za rukohvat i da je stajala kraj srednjih vrata. Iskaz svjedoka  prvostupanjski sud nije posebno cijenio u dijelu u kojem je naveo da bi razlog da je tužiteljica pokleknula bio taj što je u tom trenutku mijenjala ruku, budući iz tog iskaza i to dijela „valjda“ proizlazi da je riječ o njegovom zaključku, a ne o činjenici o kojoj je neposredno svjedočio. Iskaz svjedoka  prvostupanjski sud je ocijenio istinitim u dijelu u kojem je naveo da tužiteljica nije pala, budući je naveo da je vidio kad je tužiteljica malo pokleknula u zavoju, a taj je navod suglasan s tužiteljičinim iskazom. Iskaz svjedoka  prvostupanjski sud je prihvatio kao istinit, jer je po ocjeni tog suda životan i logičan, dok iskaz svjedoka prvostupanjski sud nije posebno cijenio s obzirom da taj svjedok nije bio siguran je li tog dana uopće vozio na liniji broj 118 te jer nije imao izravnih saznanja o štetnom događaju.

 

12. Ovaj sud u cijelosti prihvaća gornja činjenična utvrđenja i činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda. Dokaze u ovom postupku prvostupanjski sud je u smislu članka 8. ZPP-a cijenio savjesno i brižljivo, svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, te je na temelju toga izveo pravilne zaključke o tužiteljičinoj aktivnoj i tuženikovoj pasivnoj legitimaciji, načinu nastanka štetnog događaja, uzročno-posljedična vezi između štetnog događaja i nastale štete, tuženikovoj odgovornosti za štetu i nedostatku tužiteljičinog doprinosa nastanku iste, o čemu je dao jasne i valjane razloge.

 

13. Žalbama tuženika i umješača se bezuspješno pokušava dovesti u sumnju ocjena dokaza prvostupanjskog suda, posebno njegove pravilne zaključke o okolnostima nastanka štete, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao valjane.

 

14. Protivno umješačevim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio dokazni prijedlog umješača za provođenje vještačenja po vještacima sudske medicine i prometa na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i mogućnosti nastanka ozljeda s obzirom da je taj dokazni prijedlog istaknut nakon zaključenja prethodnog postupka. Osim što je prvostupanjski sud sporne okolnosti pravilno utvrdio i bez provođenja tog dokaza, taj je sud navedeni prijedlog odbio s obzirom da prema članku 208. stavku 1. ZPP-a umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se nalazi u trenutku kad se umiješa u parnicu. Neosnovano umješač u žalbi ističe da je prvostupanjski sud ovaj dokazni prijedlog trebao prihvatiti temeljem članka 299. stavka 2. ZPP-a, jer da su tuženik i umješač tek saslušanjem svjedoka D V na ročištu od 16. travnja 2015. saznali da je tužiteljica u štetnom događaju pala zbog svoje nepažljive radnje – nepravilnog držanja za rukohvat  Ovo stoga jer je tuženikova punomoćnica bila prisutna na navedenom ročištu, a nije nakon saslušanja ovog svjedoka predložila provođenje tog dokaza, pa to pravo ne pripada ni tuženikovom umješaču koji je to učinio iza toga, u podnesku zaprimljenom kod prvostupanjskog suda 22. siječnja 2016.

 

15. Prvostupanjski sud je smatrao da utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno članku 1100. stavku 1. ZOO-a pa je u točki I izreke pobijane presude djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za iznos 22.500,00 kn nakon što je u smislu članka 1100. stavka 2. ZOO-a raspravio i utvrdio kvalifikatorne okolnosti navedene u tužbi koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Tako  je utvrdio da tužiteljici na ime pretrpljenih fizičkih bolova pripada iznos od 9.000.00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 4.000,00 kn, a za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 9.500,00 kn.

 

16. Iako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio veličinu pretrpljene fizičke boli, pretrpljenog straha, kao i smanjenja životne aktivnosti od 10 % kod tužiteljice, sve u skladu s provedenim medicinskim vještačenjem dr. Predraga Pavića, koje i ovaj sud prihvaća kao stručno, objektivno i uvjerljivo, u tužiteljičinoj žalbi se opravdano ističe da je dosuđena naknada neimovinske štete utvrđena u preniskom iznosu.

 

16.1. Protivno tuženikovim tvrdnjama u žalbi, vještak dr. P P je dao jasno i valjano obrazloženje zašto nije izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju iz perioda liječenja ozljede lijevog gležnja kod tužiteljice, koje prihvaća i ovaj sud. Riječ je o povredi koju je tužiteljica zadobila u studenom 2010. i to 3 godine prije predmetnog štetnog događaja. Vještak je smatrao da nije potrebno izvršiti uvid u spomenutu medicinsku dokumentaciju, jer je uvidom u presliku tužiteljičinog zdravstvenog kartona utvrdio  kako se u periodu ozljede gležnja nigdje ne spominje ozljeda koljena, pa je očito bila riječ o izoliranom prijelomu gležnja pri padu na led, koja ozljeda ne ostavlja ni tragove niti posljedice na koljenski zglob na istoj nozi.

 

16.2. Suprotno umješačevim žalbenim navodima, vještak nije procijenio smanjenje životnih aktivnosti za 10% samo na osnovu zaostale blaže ograničenosti pokreta koljenog zgloba, neko i zbog zaostale umjerene hipotrofije natkoljenične muskulature, palpatorne bolesti i blažeg varusnog instabiliteta lijevog koljenskog zgloba.

 

16.3. Cijeneći sve okolnosti slučaja, a vodeći računa i o orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete donesenim na sjednici Građanskog odjela tog suda održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020., koji predstavljaju samo okvirne kriterije za dosuđivanje naknade neimovinske štete, ovaj sud utvrđuje da je primjerena naknada za povredu prava osobnosti kod tužiteljice u punom zatraženom iznosu od 28.500,00 kn, vodeći računa o svim kvalifikatornim okolnostima navedenim u tužbi koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu (pretrpljene fizičke bolove, pretrpljeni strah i duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti).

 

17. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužiteljici pripadaju i zatražene zatezne kamate po stopi propisanoj člankom 29. stavka 2. ZOO-a i to od 13. ožujka 2014., kao dana podnošenja tužbe, pa do naplate, sukladno članku 1103. ZOO-a, kojim je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Iz provedenih dokaza, naime, ne proizlazi da je ova šteta nastala nakon podnošenja tužbe, a tuženik tijekom prvostupanjskog postupka to nije ni tvrdio ni dokazao, budući je na njemu bio teret dokazivanja te činjenice u smislu članka 219. stavka 1. ZPP-a. 

 

17.1. Istaknuti je da je dana 1. siječnja 2023. godine stupio je na snagu ZID ZOO („Narodne novine“, broj 49/23), te je člankom 2. mijenjan članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), na način da je određeno da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena. Konačno, dana 1. siječnja 2023. stupila je na snagu Uredba o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22) kojom je u Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22) u članku 29. stavku 2. riječ "pet" zamijenjena s riječju "tri".

 

18. Stoga je valjalo odbiti tuženikovu i umješačevu žalbu te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi točku I izreke prvostupanjske presude, pa je stoga odlučeno kao u točki b) izreke ove presude, odnosno je valjalo uvažiti tužiteljičinu žalbu i preinačiti točku II. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 6.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2014. do isplate, pa je stoga odlučeno kao u točki a) pod II izreke ove presude temeljem članka 373. točke 3. ZPP-a.

 

19. Nadalje, kako je protivno tuženikovim žalbenim tvrdnjama upravo medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 140 sati koju su joj je pružali ukućani, prvostupanjski sud je po slobodnoj ocjeni temeljem članka 223. ZPP-a pravilno utvrdio visinu naknade od 15,00 kn po satu te je tužiteljici za ovaj vid imovinske štete u točki I izreke prvostupanjske presude pravilno dosuđen i iznos od 2.100,00 kn. Stoga je u tom dijelu također valjalo odbiti žalbe tuženika i umješača i potvrditi točku I izreke prvostupanjske presude temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

20. Prvostupanjski sud je na iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u točki I izreke pobijane presude sudio zatezne kamate od dana podnošenja tužbe 13. ožujka 2014., pa do isplate, dok je u točki II pobijane presude odbio dio zahtjeva koji se odnosio na isplatu zateznih kamata za ovaj vid štete od 10. prosinca 2013. (dan nakon što je vještačenjem utvrđen prestanak potrebe za tuđom pomoći i njegom) do 12. ožujka 2014. Umjesto da je dao razloge za odbijanje tog dijela tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je tu je odluku obrazložio navodeći da nije prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva kojim se na iznos tuđe pomoći i njege konačno podnesenim tužbenim zahtjevom traže zatezne kamate od 10. prosinca 2013. do 12. ožujka 2014., jer je navedeni zahtjev podnesen nakon zaključenja prethodnog postupka. Budući je prvostupanjski sud meritorno odlučio o tom dijelu zahtjeva odbijajući ga, a ni tuženik ni umješač se nisu žalili na odluku prvostupanjskog suda kojim je ta preinaka dopuštena, valjalo je postupajući po žalbama tuženika i umješača odlučiti samo o osnovanosti tog dijela zahtjeva, a ne i o dopuštenosti navedene preinake. Kako iz provedenog vještačenja proizlazi da potreba za tuđom pomoći i njegom kod tužiteljice prestala s 9. prosinca 2013., valjalo je u pogledu zatraženih zateznih kamata uvažiti tužiteljičinu žalbu, preinačiti točku II izreke prvostupanjske presude i na dosuđeni iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu suditi zatezne kamate i od 10. prosinca 2013. (dan nakon što je vještačenjem utvrđen prestanak potrebe za tuđom pomoći i njegom) do 12. ožujka 2014. temeljem članka 1084. ZOO-a, kojom je propisano da imovinska šteta dospijeva od trenutka nastanka štete, pa je stoga odlučeno kao u točki a) pod II. temeljem članka 373.a stavka 1. i 3. ZPP-a, dok je u odnosu na u točki I. izreke pobijane presude suđene zatezne kamate na neimovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu od 13. ožujka 2014. (kao dana podnošenja tužbe) pa do isplate valjalo je odbiti tuženikovu i umješačevu žalbu i odlučiti kao u točki b) izreke ove presude temeljem članka 368. stavka 2. ZPP-a.

 

22. Budući je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a pripadaju joj troškovi u cijelosti, pa je stoga valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u točkama III., IV. i V. izreke ove presude.

 

22.1. Odluka o troškovima u točki a) pod III. izreke ove presude temelji se na članku 166. stavka st. 2, članku 154. stavku 1. i članka 155. stavku 1. ZPP-a.

 

22.2. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku koji su odmjereni sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – u daljnjem tekstu: OT), a odnose se na trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 132,72 EUR / 1.000,00 kn sukladno Tbr. 28 OT, trošak sastava tužbe u iznosu od 132,72 EUR / 1.000,00 kn sukladno Tbr. 8/1 OT, trošak zastupanja na ročištima od 5. rujna 2014., 6. studenog 2014., 2. veljače 2015., 16. travnja 2015., 25. siječnja 2016.  13. ožujka 2018. i 9. studenog 2018. u iznosima od po 132,72 EUR / 1.000,00 kn 500,00 kn sukladno Tbr. 9/1 OT. trošak sastava obrazloženih podnesaka od 30. rujna 2015. i 19. veljače 2016. u iznosima od po 132,72 EUR / 1.000,00 kn sukladno Tbr. 8/1 OT, trošak zastupanja na ročištu od 4. prosinca 2015. u iznosu od 33,18 EUR / 250,00 kn sukladno Tbr. 9/5 OT, te trošak sastava žalbe protiv presude u iznosu od 82,95 EUR / 625,00 kn sukladno Tbr. 10/1 OT ukupno 1.576,05 EUR / 11.875,00 kn, sve uvećano za PDV u iznosu od 394,01 EUR / 2.968,75 kn. Pored toga tužiteljici je priznat trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 146,00 EUR / 1.100 kn, sveukupno dakle iznos od 2.116,06 EUR / 15.943,75 kn. Na dosuđeni trošak prvostupanjskog postupka od 2.012,37 EUR / 15.162,20 kn tužiteljici pripadaju i zatražene zatezne kamate od 18. prosinca 2018., kao dana donošenja prvostupanjske presude, pa do naplate, sukladno  članku 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16–Odluka USRH, 73/17, 131/20 i 114/22).

 

Dubrovnik, 6. rujna 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                                                  Noemi Butorac v.r.