Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-1050/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Iskren Rošić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Markač-Greif i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojega zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-367/2023-27 od 17. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 367/2023-27 od 17. srpnja 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Privredne banke Zagreb d.d. za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.169,99 eura/23.884,29 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa za razdoblje do 31. srpnja 2015.g po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015.g do 31. prosinca 2022.g po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023.g do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznose kako slijedi:
na iznos od 3,28 EUR/24,70 kn od 29.03.2008
na iznos od 14,64 EUR/110,33 kn od 31.10.2008
na iznos od 2,97 EUR /22,36 kn od 30.11.2008
na iznos od 11,74 EUR/88,46 kn od 30.12.2008
na iznos od 14,86 EUR /111,95 kn od 31.01.2009
na iznos od 18,59 EUR /140,06 kn od 28.02.2009
na iznos od 16,04 EUR/120,82 kn od 01.04.2009
na iznos od 16,47 EUR/124,09 kn od 01.05.2009
na iznos od 11,63 EUR /87,65 kn od 29.05.2009
na iznos od 8,90 EUR /67,08 kn od 30.06.2009
na iznos od 11,39 EUR /85,81 kn od 30.07.2009
na iznos od 12,31 EUR/92,75 kn od 01.09.2009
na iznos od 11,69 EUR/88,09 kn od 30.09.2009
na iznos od 10,07 EUR/75,91 kn od 31.10.2009
na iznos od 13,57 EUR /102,22 kn od 01.12.2009
na iznos od 15,13 EUR/113,96 kn od 30.12.2009
na iznos od 19,50 EUR/146,95 kn od 31.01.2010
na iznos od 18,55 EUR/139,76 kn od 28.02.2010
na iznos od 22,67 EUR/170,83 kn od 30.03.2010
na iznos od 22,03 EUR /165,99 kn od 30.04.2010
na iznos od 25,31 EUR/190,69 kn od 29.05.2010
na iznos od 38,71 EUR/ 291,65 kn od 01.07.2010
na iznos od 32,98 EUR/248,51 kn od 31.07.2010
na iznos od 43,90 EUR /330,76 kn od 01.09.2010
na iznos od 40,75 EUR /307,04 kn od 30.09.2010
na iznos od 35,63 EUR /268,47 kn od 01.11.2010
na iznos od 44,84 EUR /337,86 kn od 30.11.2010
na iznos od 60,01 EUR /452,18 kn od 01.01.2011
na iznos od 50,69 EUR/381,95 kn od 30.01.2011
na iznos od 54,08 EUR/407,43 kn od 01.03.2011
na iznos od 49,74 EUR/374,78 kn od 31.03.2011
na iznos od 48,99 EUR/369,09 kn od 30.04.2011
na iznos od 66,92 EUR /504,18 kn od 31.05.2011
na iznos od 69,50 EUR/523,66 kn od 01.07.2011
na iznos od 85,46 EUR /643,88 kn od 30.07.2011
na iznos od 77,54 EUR /584,20 kn od 01.09.2011
na iznos od 68,63 EUR/517,13 kn od 30.09.2011
na iznos od 68,16 EUR/513,55 kn od 01.11.2011
na iznos od 67,42 EUR /507,97 kn od 01.12.2011
na iznos od 71,08 EUR/535,57 kn od 03.01.2012
na iznos od 73,97 EUR/557,36 kn od 31.01.2012
na iznos od 75,23 EUR/566,79 kn od 01.03.2012
na iznos od 72,39 EUR/545,44 kn od 31.03.2012
na iznos od 73,92 EUR /556,96 kn od 01.05.2012
na iznos od 75,13 EUR/566,06 kn od 01.06.2012
na iznos od 74,32 EUR/560,00 kn od 27.06.2012
na iznos od 73,86 EUR/556,47 kn od 01.08.2012
na iznos od 72,48 EUR/546,08 kn od 31.08.2012
na iznos od 70,03 EUR/527,66 kn od 30.09.2012
na iznos od 72,87 EUR/549,01 kn od 31.10.2012
na iznos od 74,53 EUR/561,54 kn od 01.12.2012
na iznos od 73,97 EUR/557,34 kn od 01.01.2013
na iznos od 67,77 EUR /510,58 kn od 01.02.2013
na iznos od 73,05 EUR/550,41 kn od 01.03.2013
na iznos od 73,31 EUR/552,33 kn od 31.03.2013
na iznos od 71,08 EUR /535,58 kn od 01.05.2013
na iznos od 65,17 EUR /490,99 kn od 01.06.2013
na iznos od 65,35 EUR/492,37 kn od 29.06.2013
na iznos od 66,28 EUR/ 499,42 kn od 01.08.2013
na iznos od 69,03 EUR/520,07 kn od 31.08.2013
na iznos od 72,34 EUR/545,02 kn od 01.10.2013
na iznos od 70,45 EUR/530,82 kn od 01.11.2013
na iznos od 71,54 EUR/538,99 kn od 01.12.2013
na iznos od 72,19 EUR/543,93 kn od 03.01.2014
na iznos od 73,36 EUR/552,75 kn od 02.02.2014,
sve do isplate, u roku od 15 dana
II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.238,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 17. srpnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."
2. Prvostupanjski sud je donio sljedeće rješenje:
"Utvrđuje se da je tužba u ovom predmetu djelomično povučena za iznos od 17,97 eura."
3. Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tuženik iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova sastava žalbe i pristojbe na žalbu.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
7. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.
8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8. i 220. ZPP, na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženik.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa preplaćenih po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (dalje: CHF) sadržanih u ugovoru o kreditu koji su stranke sklopile 16. siječnja 2007., a koji je tužitelju, kao korisniku kredita, odobren u svrhu kupovine osobnog vozila.
10. Zaključivši da je riječ o potrošačkom ugovoru, a pozivajući se na direktan učinak presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (članak 502.c ZPP), u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima u kojima su bile sadržane nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, prvostupanjski je sud utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena, jer tužitelj nije imao utjecaj na njen sadržaj, jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj informiran o kriterijima na temelju kojih je mogao sagledati ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz takve odredbe.
11. Polazeći upravo od prednjih utvrđenja – da je sporna ugovorna odredba nepoštena, odnosno ništetna u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03. – dalje: ZZP), prvostupanjski je sud, u smislu odredbe članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), prihvatio restitucijski zahtjev tužitelja i obvezao tuženika da tužitelju vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), uz izraženi pravni stav da je tuženik nesavjestan stjecalac pa da je na preplaćene iznose zatezne kamate dužan platiti od dana stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO).
12. Na žalbene navode (kojima se i ukazuje da se pobijana presuda temelji isključivo na utvrđenjima iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1401/2012) valja navesti da je prema odredbi članka 126. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14.,110/15.,14/19.,19/22.), na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 114. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadrži i Zakon o zaštiti potrošača u članku 138.a ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. – dalje: ZZP/07).
12.1. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak, zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
12.2. Prvostupanjski sud je stoga odgovarajućom primjenom članka 502.c ZPP, utvrdio odlučnu činjenicu da se o predmetnoj ugovornoj odredbi koja se odnosi na valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo te da je ona bila unaprijed formulirana od strane tuženika te da je kao takva nepoštena u smislu članka 81. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje: ZZP/03, na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu), kao što je utvrđeno i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.
13. Nadalje, na žalbene navode valja navesti da je i presudom Suda Europske unije od **.**.2014., B, C-26/13, u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno da se navedena odredba treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
13.1. Budući da tuženik nije obavijestio tužitelja o značenju odredbe o valutnoj klauzuli na temelju koje bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja takvog ugovora, ugovorna odredba je neodređena i neodrediva te nije razumljiva, čime se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe članka 81. stavka 1. ZZP/03, prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
14. Iako bi tuženiku bilo dopušteno dokazivati da se u konkretnom slučaju radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost (parničnog) suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, valja naglasiti da tuženik u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnim da je tužitelj, kao konkretni potrošač, tijekom pojedinačnog pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora dobio sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora sa spornom ugovornom odredbom. To stoga što tuženik tijekom dokaznog postupka nije predložio dokaz saslušanjem djelatnika koji je sudjelovao u sklapanju konkretnog ugovora i koji je eventualno tužitelja informirao o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF.
15. Bez obzira na to jesu li sporne odredbe tužitelju bile gramatički razumljive, u situaciji kada nije dokazano da su mu u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dani/pojašnjeni jasni i razumljivi kriteriji na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla za njega proizlaze u odnosu na specifične rizike i karakteristike vezivanja ugovorne obveze uz valutu CHF, onda nema dvojbe da su prava tužitelja kao potrošača povrijeđena.
16. S obzirom na učinke presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom članka 502.c ZPP, u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima na tuženiku je, a ne na tužitelju, da dokaže kako su konkretnom potrošaču u postupku sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama, o čemu u kolektivnom sporu nije pravomoćno odlučeno.
17. Iako je tuženik tijekom postupka iznosio prigovor da je vještak trebao utvrditi i tzv. potplaćene iznose, odnosno negativne tečajne razlike budući da je tužitelj u jednom razdoblju otplate kredita plaćao manje anuitete zbog pada tečaja CHF, valja istaknuti da tuženik u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude u odnosu na svoje (navodno) potraživanje nije na određen način istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP niti materijalno pravni prigovor prijeboja iz članka 195. i 196. ZOO. Stoga sud, u izostanku određenog prigovora i/ili zahtjeva, nije bio ni ovlašten ni dužan u predloženom pravcu umanjivati tužiteljevu tražbinu, o čemu se na isti način izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u sjednici proširenog vijeća od 18. prosinca 2023. u predmetu poslovni broj Rev 549/2023.
17.1. S tim u vezi neosnovani su žalbeni razlozi kojima tuženik i u ovom stupnju postupka prigovara visini tužbenog zahtjeva, uz napomenu da matematičkom izračunu preplaćenih iznosa kako ih je vještak utvrdio tuženik u bitnome nije prigovorio.
18. Utvrdivši da je sporna ugovorna odredba ništetna, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 323. stavak 1. ZOO kada je prihvatio restitucijski zahtjev tužitelja i tuženika obvezao da tužitelju vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), sve s pripadajućim zateznim kamatama od dana stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO).
18.1. Kako je tuženik s tužiteljem sklopio ugovor s ugovornom odredbom koja je već tada bila protivna odredbama Zakona o zaštiti potrošača, odnosno Zakona o obveznim odnosima i kao takva ništetna, isti se i prema ocjeni ovog suda ima smatrati nepoštenim (nesavjesnim) stjecateljem činjenicom sklapanja takvog ugovora pa mu je prvostupanjski sud osnovano naložio zatezne kamate platiti od dana stjecanja preplaćenih iznosa kredita (članak 1115. ZOO) pa do isplate.
19. Prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio uz obrazloženje da je tijek zastare prekinut podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu, koja je ponovno počela teći pravomoćnošću sudske odluke kojom je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđena ništenost sporne ugovorne odredbe.
20. Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja prigovor zastare utuženog potraživanja jer je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da je zastarni rok prekinut podnošenjem kolektivne tužbe te da je isti (ponovno) počeo teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđena ništetnost spornih ugovornih odredbi. Kako je odluka kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pravomoćna 14. lipnja 2018., to je tužba u ovoj pravnoj stvari od 18. siječnja 2023. podnesena unutar zastarnog roka iz članka 225. ZOO.
21. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pravilno nije primijenio odredbu članka 326. stavka 2. ZOO jer se u konkretnom slučaju ne radi o tome da bi uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, radi čega, iako je ugovor u cijelosti ispunjen, tužitelj ima pravo isticati ništetnost navedene ugovorne odredbe.
22. Odluka o troškovima parničnog postupka priznatih tužitelju donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presudi te je pravilna po visini i osnovi, tužitelju priznatih onih troškova oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, koju odluku tuženik niti ne osporava određenim obrazloženim razlozima, već kao posljedicu njegovog stava o nezakonitosti odluke o glavnoj stvari.
23. Radi svega navedenog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena temeljem članka 368. stavka 1. ZPP, te je odlučeno kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.
24. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe te je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP, u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).
25. Prvostupanjsko rješenje nije preispitivano u ovom postupku jer protiv njega nije izjavljena žalba.
U Sisku 4. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Stipčić
