Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-272/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Ljiljane Milina predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Predraga Jovanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PP iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Damir Babić, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika ČP iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Krokar, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Pn- 38/2021 od 30. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ČP kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Pn-38/2021 od 30. siječnja 2025., točka I. izreke presude i točka II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici PP parnični trošak u iznosu od 21.041,25 eura, u roku od 15 dana.

II. Uvažava se djelomično žalba tužiteljice, a djelomično se ista odbija kao neosnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka, točka II. izreke presude, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka kao neosnovan, te se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Pn-38/2021 od 30. siječnja 2025., točka II. izreke presude u tom dijelu:

- preinačuje i nalaže se tuženiku ČP naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 600,00 eura, u roku od 15 dana,

- potvrđuje u dijelu kojim je zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen za iznos od 7.006,00 eura.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»I. Nalaže se tuženiku UP (nom. ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplatiti tužiteljici PP ud. AP (nom. PP, OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 22.659,07 €, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude 30. siječnja 2025 do konačne isplate sve u roku od 15 dana.

II. Dužan je tuženik ČP , OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici PP ud. AP (nom. Luca, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 21.041,25 € u roku od 15 dana, dok se tužiteljica odbija sa zahtjevom za naknadu troška ovog postupka u iznosu od 7.606,00€ kao neosnovan.«

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11, 23/15., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), a iz sadržaja žalbe proizlazi da je žalbu podnio protiv dijela presude u kojem nije uspio u postupku, točke I. izreke presude i odluke o troškovima postupka u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka. Tuženik ističe bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. točke 11. ZPP, prigovara ocjeni izvedenih dokaza i daje svoju ocjenu izvedenih dokaza, protivno zaključcima i utvrđenjima prvostupanjskog suda. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu tuženiku troškova postupka. Zahtijeva naknadu troškova žalbe, nagradu za sastav žalbe, uvećano za PDV od 25% i pristojbu za žalbu.

3. Protiv odluke o troškovima postupka, točke II. izreke presude, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 7.606,00 eura kao neosnovan, žalbu je pravovremeno je podnijela tužiteljica, također iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. točke 1. ZPP. Ističe da odluka u tom dijelu nije pravilna i zakonita, a posebno u odnosu na parnične radnje, pojedinačno navedene u žalbi. Predlaže preinačiti odluku o troškovima postupka u pobijanom dijelu i naložiti tuženiku naknadu troškova postupka tužiteljici i u preostalom dijelu, a minimalno u daljnjem iznosu od 4.700,00 eura.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana.

6. Predmet ovog spora je naknada štete, nastala tužiteljici neovlaštenom prodajom suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice u k. o. [katastarska općina] od strane tuženika. Tužiteljica je tužbom potraživala isplatu u iznosu od 50.000,00 eura (tada u protuvrijednosti u kunama), da bi konačno određenim tužbenim zahtjevom tražila isplatu iznosa od 22.659,07 eura, koliko je tužiteljici pobijanom presudom i dosuđeno.

7. Člankom 191. stavkom 1. ZPP je propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjev uz postojeći. Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (stavak 3. istoga članka ZPP).

8. Cijeneći vrstu spora, odnosno da je tužiteljica tijekom postupka smanjila tužbeni zahtjev, nakon očevida na licu mjesta i utvrđene vrijednosti dijela nekretnine koja bi pripadala tužiteljici u suvlasništvo, ne radi se o preinaci tužbe u smislu odredaba ZPP. Tuženik nije predložio donošenje dopunske odluke u odnosu na dio u kojem je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev, u skladu sa člankom 339. ZPP, pa se smatra se da je u tom dijelu došlo do djelomičnog povlačenja tužbe.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a dijelom se iste mogu utvrditi i uvidom u isprave priložene spisu i izvedene dokaze, u skladu sa člankom 373.a ZPP. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo. Sud je za svoju odluku dao jasne razloge i presuda se može ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP.

10. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako je to određeno člankom 219. stavkom 1. ZPP, a u žalbi protiv presude stranke ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se radi o bitnim povredama postupka zbog kojih se može podnijeti žalba (članak 352. stavak 1. ZPP), a što nije slučaj u ovom predmetu.

11. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio provedeni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, u skladu s člankom 221.a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrđeno na temelju kojeg od izvedenih dokaza. Pri tome nije od utjecaja što su u točki 18. obrazloženja prvostupanjske odluke činjenice glede suvlasništva stranaka u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (oznaka kat. čest. prije cijepanja) i prodaju iste od strane tuženika navedene kao nesporne, već je pravilno trebalo biti navedeno da su te činjenice utvrđene na temelju izvedenih dokaza, o čemu je prvostupanjski sud dao jasne razloge u obrazloženju svoje odluke.

12. Na temelju izvedenih dokaza, iz rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: I-898/77 od 26. studenog 1985., proizlazi da je u diobi nekretnina, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Šibeniku broj: P-151/77 od **.**.1977., FP, pravnoj prednici tuženika i AP, pravnom predniku tužiteljice, pripalo na ime suvlasničkog dijela od 2/9 diobenih nekretnina u vlasništvo i nesmetani posjed, između ostalog, i 2/9 od čest. zem. [katastarska čestica] /dio/ zapadni dio, u k. o. [katastarska općina] (prilog uz tužbu, iza stranice 3 spisa).

12.1. Za k. o. [katastarska općina] nisu postojale zemljišne knjige, a u posjedovnom listu i kartonu zemljišta tuženik se upisao kao vlasnik i posjednik čest. zem. [katastarska čestica], koja je nastala cijepanjem od čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], na temelju presude zbog izostanka Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-773/01 od 10. svibnja 2001., u kojem predmetu je tuženik podnio tužbu, radi ispravka uknjižbe, protiv svoje majke OP, rođ. AP, iako majka tuženika nije nikada bila upisana kao vlasnica ili posjednica te nekretnine.

12.2. Tuženik je, u svom iskazu, priznao da se upisao kao vlasnik na cijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navodeći da je istu stekao darovanjem od svoje majke OP, kao vlasnice te nekretnine u cijelosti, iako u odnosu na tu nekretninu nije izvršena dioba između suvlasnika, što je potvrdio i sam tuženik prilikom saslušanja.

12.3. Isto tako, tuženik je u svom iskazu potvrdio da je čest. zem. [katastarska čestica] parcelirana i od nje su nastale kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], da je sve kat. čestice koje su nastale cijepanjem tuženik prodao, ali se nije očitovao (nije mogao ili se nije htio očitovati) kome je prodao koju od tih nekretnina, kada i po kojoj cijeni.

12.4. Tužiteljica je u svom iskazu navela da su na dijelu nekretnine koja je njoj pripala nasljeđivanjem iza pok. supruga AP, na ime njegove 1/9 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zapadni dio, izgrađene dvije kuće, a što odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nastaloj cijepanjem čestice 7848 k. o. [katastarska općina], kako je to prvostupanjski sud utvrdio očevidom na licu mjesta, uz sudjelovanje sudskog vještaka Maria Juras, ing. geod. Tužiteljica je dokazala da je bila u posjedu te nekretnine, na način da je na istoj vršila ispašu stoke, što je potvrdio i svjedok IP, a da je za prodaju nekretnine saznala 2012.

12.5. Na temelju uvida u obavijest Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove Šibensko-kninske županije, Ispostave [adresa] od 4. listopada 2023. (stranice 173-179 spisa) prvostupanjski sud je utvrdio da je kat. čest. [katastarska čestica] dijelom unutar granica građevinskog zemljišta, te dijelom izvan građevinskog zemljišta, dok je na temelju podataka Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik od 6. veljače 2024. utvrdio prosječnu tržišnu cijenu građevinskog i poljoprivrednog zemljišta u k. o. [katastarska općina].

12.6. Na temelju priložene dokumentacije prvostupanjski sud je utvrdio promjene prava vlasništva i podataka o posjednicima kat. čest. nastalih cijepanjem kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pri tome se napominje da, protivno žalbenim navodima, na kat. čest. [katastarska čestica] nije ostao upisan kao posjednik HP, već se i na toj kat. čest. kao posjednik upisao tuženik (stranica 50 – poleđina), a prema prijepisu posjedovnog lista od 4. rujna 2017. je nakon toga upisana kao posjednik SP, ž. [adresa] (stranica 53 spisa).

13. Nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, kao niti prigovor zastare.

13.1. Tuženik nije stekao predmetno zemljište, kat. čest. br. [katastarska čestica], odnosno čestice nastale cijepanjem te čestice, temeljem ugovora o darovanju sklopljenih s majkom, pok. OP, ž. AP, rođ. HP od 2. lipnja 1999. (kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1.059 m2, nastalu cijepanjem kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – stranica 60-61 spisa) i 19. ožujka 2001. (kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 2.118 m2, nastala cijepanjem od kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – stranica 62- 63 spisa).

13.2. Majka tuženika nije očito bila vlasnica predmetnog zemljišta koje je bilo predmet darovanja, barem ne u cijelosti, niti je kao takva bila upisana u odgovarajućim službenim evidencijama nekretnina za to područje (zemljišne knjige očito nisu bile osnovane, pa se radi o upisanim podacima u katastru i kartonima zemljišta, kakvi su priloženi i u spisu). U protivnom, tuženik bi se temeljem ugovora o darovanjima mogao upisati kao vlasnik i posjednik darovanog zemljišta, bez potrebe pokretanja sudskog postupka radi utvrđenja vlasništva, a kojem postupku je donesena i presuda zbog izostanka Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P- 773/01 od 10. svibnja 2001., temeljem koje se tuženik upisao kao vlasnik i posjednik.

13.3. Dakle, OP, pok. majka tuženika, nije mogla prenijeti na tuženika više prava u odnosu na predmetno zemljište nego što ga je sama imala, darovanjem ili po bilo kojoj drugoj pravnoj osnovi, cijeneći pri tome pravila o stjecanju prava vlasništva na nekretninama i pravila zemljišnoknjižnog postupka. Stoga u odnosu na tužiteljicu štetnik nije pok. majka tuženika, niti je sklapanje ugovora o darovanju odlučno za ocjenu osnovanosti prigovora zastare, kako to pogrešno smatra tuženik, već je za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva i tijek zastare odlučno postupanje tuženika, način stjecanja i raspolaganja spornim zemljištem, uključujući i neovlaštenu prodaju dijela zemljišta koje tužiteljici pripada temeljem nasljedstva iza pok. supruga AP, čime je tužiteljici nanesena šteta (što je već istaknuto i u rješenju ovog suda poslovni broj: Gž-709/2020-4 od 10. lipnja 2021. – stranice 147-151 spisa).

14. Cijeneći navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik neovlašteno prodao sve kat. čest. koje su nastale cijepanjem od kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], pa i 1/9 dijela kat. čest. prvotne oznake 7848, koji pripada tužiteljici, a koji suvlasnički dio tužiteljice sada odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 353 m2.

15. Tuženik upisom svoga vlasništva u cijelosti, na kat. čest. [katastarska čestica], odnosno na kat. čest. nastalim cijepanjem te nekretnine, te prodajom kat. čest. nastalih cijepanjem kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], iako je znao i morao znati da mu iste ne pripadaju u cijelosti kao vlasniku i samostalnom posjedniku, nije postupao pažnjom dobrog gospodara, u skladu s načelima savjesnosti i poštenja, te načelom zabrane prouzročenja štete, propisanim kao općim načelima postupanja sudionika u obveznim odnosima (članci 4., 8. i 10. odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO), kao osnovnim načelima obveznog prava.

15.1. Tuženik je, slijedom toga, dužan tužiteljici naknaditi štetu koja joj je nastala prodajom njenog suvlasničkog dijela, bez znanja i odobrenja tužiteljice, u skladu sa člankom 1045., u vezi sa člankom 1046. ZOO, a istovrsna odredba sadržana je i u članku 154., u vezi sa člankom 155. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/03, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91), čije se odredbe primjenjuju, u slučaju da je do nastanka štete došlo u vrijeme važenja odredaba ZOO/91, temeljem članka 1163. stavka 1. ZOO.

15.2. Stoga je u odnosu na glavnu stvar žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u tom dijelu (članak 373.a. ZPP).

16. Kod odlučivanja o troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe ZPP o troškovima postupka i materijalno pravo, osim kod odlučivanja o zahtjevu za naknadu troškova tužiteljice za sastav podnesaka od 20. listopada i 24. studenog 2022., kao i troškova zastupanja na ročištu od 18. prosinca 2024.

16.1. Naime, tužiteljici, povrh troškova priznatih prvostupanjskom presudom, pripada pravo i na nagradu za sastav podneska od 20. listopada 2022. (stranica 163 spisa) i 24. studenog 2022. (stranica 167 spisa), za svaki podnesak u potraživanom iznosu od 50,00 eura.

16.2. Na ročištu održanom 18. prosinca 2024. (stranice 195-197 spisa) raspravljalo se o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi, pa tužiteljici pripada pravo na nagradu za zastupanje u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“, broj 138/23., dalje: Tarifa), a ne 500,00 eura, kako joj je priznato prvostupanjskom presudom, slijedom čega je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od ukupno 600,00 eura.

16.3. Tužiteljici ni po ocjeni ovog suda ne pripada pravo na naknadu troškova postupka za sastav podneska od 26. listopada 2012. (stranica 8 spisa - sudsku pristojbu tužiteljica je bila dužna platiti već prilikom podnošenja tužbe), dok podnesak od 21. travnja 2015. ne prileži spisu. Tužiteljici je priznato pravo na naknadu troškova za zastupanje na ročištu od 4. ožujka 2020., pa joj ne pripada pravo i za sastav podneska od istog dana (stranice 94-95 spisa), a to vrijedi i za ročište održano 12. lipnja 2024. i sastav podneska od istog dana, predan prvostupanjskom sudu na tome ročištu (stranice 189-192 spisa). Podneskom od 19. siječnja 2022. (stranica 153 spisa) tužiteljica obavještava sud o nemogućnosti pristupanja na sud, pa se ne radi o parničnoj radnji čiji trošak bi trebao snositi tuženik.

16.4. Slijedom toga, žalba tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka je odbijena kao neosnovana, dok je žalba tužiteljice djelomično uvažena, a djelomično odbijena kao neosnovana i o troškovima postupka je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude (članak 368. i 373. ZPP).

17. Tuženik nije uspio sa žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan (članak 166. ZPP).

Sisak, 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Milina