Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-5386/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŽL, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 16. svibnja 2023., broj: 32 Pp-701/2023, u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. ŽL, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se jedinstvena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima od 3 (tri) mjeseca, ukida.

II U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. ŽL kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. ŽL dužan je platiti troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu okr. ŽL proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8., članka 289. stavka 1. i 4. i članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te su mu utvrđene novčane kazne u iznosu od 1.500,00 eura, 1.500,00 eura i 30,00 eura, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 3.030,00 eura, u koju je na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 17. do 18. ožujka 2023. kao dva dana zatvora, odnosno za svaki dan zadržavanja 39,82 eura.

1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena jedinstvena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima od 3 mjeseca.

1.2. Istom presudom, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 80,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Ivana Žalca, odvjetnika u Slavonskom Brodu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, međutim odlukom o zaštitnoj mjeri došlo je povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, kako to ističe žalitelj, a na koju povredu po službenoj dužnosti pazi i ovaj sud.

4.1. Naime, ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri kako je izrečena pobijanom presudom – jedinstvena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima od 3 mjeseca proizlazi da je ista neodređena, jer se sukladno odredbe članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima izriče u odnosu na sve vrste ili kategorije ili u odnosu na samo određene vrste ili kategorije motornih vozila. Budući da je prvostupanjski sud propustio odrediti zaštitnu mjeru prema vrsti vozila ili kategoriji, to je prihvaćanjem žalbe okrivljenika, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, izrečenu zaštitnu mjeru trebalo ukinuti zbog povrede materijalnog prekršajnog prava (na štetu okrivljenika), uz što se ističe i da zakonom nije propisano izricanje „jedinstvene“ zaštitne mjere.

5. Razmatrajući navode žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz navedenih odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

5.1. Neosnovano žalitelj sada ističe da nije znao za izrečenu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije protivno koje je postupao kritične zgode i da stupanj koncentracije alkohola u organizmu pod kojim je upravljao te prilike u prometu na cesti nije pravilno utvrđen, budući da se u postupku pred sudom, pravilno upozoren na svoja prava i dužnosti, očitovao krivim i izrijekom priznao počinjenje djela stavljenih mu na teret i nije predlagao provođenje drugih dokaza, pa je prvostupanjski sud ispravno zaključio činjenično stanje dovoljno razjašnjenim za donošenje zakonite odluke.

5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna zakonita i primjerena težini počinjenih prekršaja, opasnosti i pogibeljnosti djela te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri cijenio sve poznate okolnosti na strani okrivljenika, kao i njegove materijalne prilike, te je imajući na umu raniju kažnjavanost zbog vožnje pod utjecajem alkohola, za dva teška djela počinjena u stjecaju (toč. I. i III.) pravilno odmjerio novčanu kaznu unutar raspona posebnim zakonom propisane kazne, u manjoj mjeri iznad minimalno propisanih kazni, s obzirom da je za predmetna djela propisana novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora, dok je za prekršaj u toč. V. utvrdio kaznu u fiksno propisanom iznosu. Stoga je i ovaj sud mišljenja da nema uvjeta za blaže kažnjavanje i da je izrečena kazna razmjerna svim okolnostima od utjecaja na kaznu, pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno potrebe upućivanja one vrste prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje. Suprotno navedenom, žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove ili naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

6.1. Bez uspjeha žalitelj ističe da nije u mogućnosti platiti kaznu odjednom, budući da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine novčane kazne u dovoljnoj mjeri vodio računa o njegovim materijalnim i obiteljskim prilikama te je već odredio i dulji rok za plaćanje kazne od devedeset dana, pa s obzirom na protek vremena od počinjenja predmetnih prekršaja, radi postizanja svrhe i pravednosti kažnjavanja, nije opravdana daljnja odgoda plaćanja izrečene novčane kazne.

6.2. U izrečenu kaznu uračunato je vrijeme koje je počinitelju bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajima, s time da se prilikom uračunavanja izjednačuje svaki započeti dan uhićenja i svakog drugog oduzimanja slobode sa 39,82 eura novčane kazne.

7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka te imajući u vidu materijalne prilike žalitelja.

9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.