Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-369/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja VARAŽDINTOURS PUTNIČKA AGENCIJA d.o.o., OIB: 94861896505, Varaždin, Kapucinski trg 6, kojeg zastupa punomoćnik Nikša Stančić-Rokotov, odvjetnik u Zagrebu, Marulićev trg 17/III, protiv tuženika CIRCULUS TURISTIČKA AGENCIJA d.o.o., OIB: 37502763300, Drašnica, Drašnice 99, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Koudela, odvjetnica u Burić i Koudela odvjetničko društvo d.o.o., Šibenik, Poljana 4, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 13. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu presude 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ugovor o alotmanu sklopljen između stranaka 31. siječnja 2020. raskinut te se nalaže tuženiku CIRCULUS TURISTIČKA AGENCIJA d.o.o. da u roku od 15 dana isplati tužitelju VARAŽDINTOURS PUTNIČKA AGENCIJA d.o.o. iznos od 14.599,51 eura / 110.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. listopada 2020. do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 23. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijeva da mu tuženik plati zatezne kamate na iznos od 14.599,51 eura / 110.000,00 kuna po stopi višoj od stope određene u točki I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.259,90 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 4. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. srpnja 2023. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je, na temelju javnih poziva za organizaciju višednevne izvanučioničke nastave, krajem 2019. godine ugovorio s pet osnovnih škola s područja Varaždinske i Međimurske županije (OŠ Ludberg, I. OŠ Varaždin, II. OŠ Varaždin, IV. OŠ Varaždin, OŠ Selnica) organiziranje putovanja u Makarsku, te da je u tu svrhu sklopio ugovor o alotmanu s tuženikom početkom 2000. godine. Putovanja da su bila ugovorena za razdoblje 26. kolovoza 2020. - 18. rujna 2020., a da je u to vrijeme bila proglašena epidemija bolesti COVID-19.

2. Tužitelj ističe da je uplatio predujam određen ugovorom o alotmanu s tuženikom u iznosu od 14.599,51 eura / 110.000,00 kuna u dvije rate, 31. siječnja 2020. iznos od 6.636,14 eura / 50.000,00 kuna te 7. veljače 2020. iznos od 7.963,37 eura / 60.000,00 kuna. Za uplaćeno tužitelj da nije dobio račun, ali da je naknadno i sa značajnim protekom vremena od preko godinu dana, 23. veljače 2021. tuženik dostavio tužitelju tri računa, jedan račun na ime otkaza rezervacije te dva storno računa za uplaćeni predujam. Na dostavljene račune tužitelj da se očitovao dopisom od 26. veljače 2021. kojim je osporio i osnovu i visinu potraživanja, navodeći kako predmetne račune nema u svojim evidencijama te da stoga moli storno istih. Tužitelj da je čekao na očitovanje tuženika dva mjeseca, te da je podneskom od 26. travnja 2021. ponovno pokušao uspostaviti komunikaciju i riješiti nastali problem mirnim putem pozivajući se na postojeću poslovnu suradnju, ali bezuspješno. Na ove tužiteljeve napore tuženik da je odgovorio tek 31. svibnja 2021. preko svojeg punomoćnika, u cijelosti osporavajući tužiteljev zahtjev za povratom uplaćenog predujma, s obrazloženjem da je tužitelj prekoračio rok za obavijest o nemogućnosti ispunjenja ugovorenog smještaja (kako je isti određen člankom 83. i 84. Posebnih uzanci u ugostiteljstvu) te da nemogućnost ispunjenja nije uzrokovana višom silom, već da je epidemija bolesti COVID-19 bila "predvidiva okolnost". Tužitelj da je i na ovo postupanje tuženika, za koje tužitelj smatra da se protivi načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), odgovorio 19. srpnja 2021. ponovno apelirajući na postojeću poslovnu suradnju, naglašavajući želju i interes za daljnjim razvojem iste te u konačnici nudeći nagodbenu ponudu da tuženik vrati samo 80% od ukupno uplaćenog predujma. Nakon tog tužiteljeva podneska da više nije bilo komunikacije među strankama te da prijedlog nagodbe nije prihvaćen.

3. Tužitelj kao važno ističe da su tužitelj i tuženik bili u kontinuiranoj komunikaciji putem elektroničke pošte još od studenoga 2019. godine sve do prestanka komunikacije s posljednjim tužiteljevim dopisom od 19. srpnja 2021. Navodi da su tim putem rješavali pojedinosti ugovorenih putovanja te da je tužitelj potpuno ažurno i na vrijeme obavještavao tuženika o razvoju situacija u predmetnim osnovnim školama, vezano uz epidemiju bolesti COVID-19, te o njihovom otkazivanju putovanja, sve u skladu načelom suradnje ugovornih strana iz članka 5. ZOO-a. Ističe da je na taj način tražio od tuženika povrat sredstava uplaćenih na ime predujma ugovora o alotmanu, na što se tuženik oglušio. Navodi da je bio izložen ogromnim gubicima jer je, ne samo prema tuženiku već i prema drugim pružateljima ugostiteljskih smještaja, isplatio velike iznose na ime predujma ugovorenih putovanja koja su naknadno bila otkazana. Roditelji djece koja su trebala putovati da su tražili povrat novaca te da je tužitelj uložio sve napore kako bi to i učinio u punom iznosu. U tome da su mu drugi pružatelji usluga ugostiteljskog smještaja izašli u susret te u punom iznosu izvršili povrat uplaćenih predujmova. Svi osim tuženika.

4. Tužitelj zaključno navodi da je predmetni ugovor o alotmanu sklopljen prije epidemije bolesti COVID-19, uplatom prve rate predujma, što je učinjeno 31. siječnja 2020., a da je početak epidemije bolesti COVID-19 službeno proglašen odlukom ministra zdravstva od 11. ožujka 2020. Ističe da je riječ o izvanrednom, vanjskom događaju koji se u vrijeme sklapanja ugovora o alotmanu nije mogao predvidjeti, a niti spriječiti, izbjeći ili otkloniti, zbog kojeg tužitelj nije bio u mogućnosti ispuniti svoje ugovorne obveze. Sukladno navedenom, tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju došlo do raskida predmetnog ugovora bez naknade štete drugoj strani, kako to određuje odredba članka 373. ZOO-a, a kada je nešto ispunjeno na ime obveze čije ispunjenje je naknadno postalo nemoguće, tužitelj smatra da se može zahtijevati i vraćanje po pravilima o stjecanju bez osnove.

5. Radi svega navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je raskinut ugovor o alotmanu sklopljen između stranaka 31. siječnja 2020. i kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati (vrati) iznos od 14.599,51 eura / 110.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. listopada 2020. do isplate, sve sukladno odredbi članka 373. stavka 1. ZOO-a. Podredno, ukoliko sud ne prihvati navedeni tužbeni zahtjev tužitelja, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se raskida ugovor o alotmanu sklopljen između stranaka 31. siječnja 2020. i kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati (vrati) iznos od 14.599,51 eura / 110.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. listopada 2020. do isplate, sukladno odredbi članka 369. ZOO-a.

6. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužitelja, kako u osnovi tako i u visini. Izjavio je da je od dana proglašenja pandemije uzrokovane širenjem virusa COVID-19 pa do datuma rezervacija koje su bile predmetnom spornog ugovora o alotmanu prošlo skoro 6 mjeseci i da je među strankama postojala redovna komunikacija kroz koju su se mogle prezentirati sve činjenice i okolnosti koje bi bilo koja od stranaka htjela komunicirati. Tuženik smatra da je tužitelj i nakon proglašenja pandemije mogao pravovremeno i na adekvatan način izvijestiti tuženika o bilo kakvoj promjeni ili razlogu otkazivanja rezervacije, ali da to tužitelj nije učinio. Čak štoviše, da je 27. srpnja 2020. od strane tužitelja potvrđena rezervacija predmetnih termina, povodom koje potvrde je tuženik pristupio osiguravanju svih potrebnih i nužnih usluga. Tuženik je potvrdio tužiteljeve navode da se predmetni ugovor o alotmanu odnosio na razdoblje od 26. kolovoza 2020. pa do 18. rujna 2020., kao i to da je tužitelj uplatio tuženiku predujam u iznosu od 110.000,00 kuna, uplatama od 31. siječnja 2020. i 7. veljače 2020. Tuženik ističe da je u travnju 2020. godine bilo govora o tome da bi škole i roditelji mogli odustati od ugovorenih putovanja, ali da je tužitelj, usprkos tome, 27. srpnja 2020. putem e-maila potvrdio tuženiku rezervacije smještaja za kolovoz i rujan 2020., da bi potom 10. kolovoza 2020. otkazao rezervacije za učenike OŠ Ludbreg za datume 26.-29. kolovoza 2020., a 26. kolovoza 2020. da je otkazao rezervacije za učenike OŠ Selnica za datume od 2.-5. rujna 2020., dok je 28. kolovoza 2020. otkazao i rezervacije za učenike OŠ Varaždin za datume 11.-14. rujna 2020. i 14.-18. rujna 2020.

7. S obzirom na to da su u konkretnom slučaju sve rezervacije smještaja bile otkazane od strane tužitelja u roku kraćem od 30 dana prije dolaska skupine, tuženik smatra da sukladno odredbama članaka 83. i 84. Posebnih uzanci u ugostiteljstvu ima pravo na odštetu u iznosu od 2/3 ugovorenih usluga, radi čega predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu, te je pregledao i pročitao sljedeće isprave: obrasce poziva za organizaciju višednevne izvanučioničke nastave, odluku ministra zdravstva od 11. ožujka 2020., izvatke iz tužiteljevih poslovnih knjiga, račun tuženika broj 285/PC SL2/1 od 21. rujna 2020., 2 x storno računa za predujam, te korespondenciju između stranaka.

9. Sud je odbio prijedlog tuženika da se izvede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika i svjedokinje JA, kao i prijedlog tuženika da se pribavi knjigovodstvena dokumentacija tuženika o sklopljenim ugovorima o pruženim uslugama u razdoblju od 1. lipnja 2020. do 1. listopada 2020., budući da je sud sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrdio ocjenom materijalnih dokaza sadržanih u spisu, pa bi izvođenje i tih predloženih dokaza dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka.

10. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je glavni tužbeni zahtjev osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je raskinut ugovor o alotmanu sklopljen između stranaka 31. siječnja 2020., te zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati ispunjenje obveze koje je od tužitelja primio na temelju tog ugovora o alotmanu tj. da mu vrati uplaćeni predujam u iznosu od 14.599,51 eura / 110.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

12. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj na temelju javnih poziva za organizaciju višednevne izvanučioničke nastave, krajem 2019. godine, ugovorio s pet osnovnih škola s područja Varaždinske i Međimurske županije (OŠ Ludberg, I. OŠ Varaždin, II. OŠ Varaždin, IV. OŠ Varaždin, OŠ Selnica) organiziranje putovanja u Makarsku, te da je u tu svrhu 31. siječnja 2020. s tuženikom sklopio ugovor o alotmanu (ugovor o raspolaganju ugostiteljskim smještajem).

13. Nije bilo sporno ni to da je tužitelj uplatio tuženiku predujam određen predmetnim ugovorom o alotmanu u dvije rate, 31. siječnja 2020. iznos od 50.000,00 kuna i 7. veljače 2020. iznos od 60.000,00 kuna, kao ni to da je nakon sklapanja tog ugovora, 11. ožujka 2020., ministar zdravstva Republike Hrvatske donio Odluku o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 na području čitave Republike Hrvatske.

14. U konačnici, među strankama nije bilo sporno ni to da da su putovanja bila ugovorena za razdoblje od 26. kolovoza 2020. - 18. rujna 2020., te da je tužitelj 10. kolovoza 2020. tuženiku otkazao rezervacije smještaja za učenike OŠ Ludbreg za datume od 26.-29. kolovoza 2020., da je 26. kolovoza 2020. otkazao rezervacije smještaja za učenike OŠ Selnica za datume od 2. -5. rujna 2020., te da je 28. kolovoza 2020. otkazao i rezervacije smještaja za učenike OŠ Varaždin za datume 11.-14. rujna 2020. i 14.-18. rujna 2020.

15. Među strankama je sporno je li tužitelj otkazao rezervacije smještaja iz ugovora o alotmanu sklopljenog između stranaka 31. siječnja 2020. zbog izvanrednih vanjskih događaja nastalih nakon sklapanja ugovora, a prije dospjelosti tužiteljeve obveze, koji se u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti, niti ih je tužitelj mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti te za koje tužitelj nije odgovoran, i je li, posljedično tome, tuženik dužan vratiti tužitelju iznos predujma kojeg je primio od tužitelja na ime sklopljenog ugovora o alotmanu.

16. Člankom 909. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o raspolaganju ugostiteljskim smještajem (ugovorom o alotmanu) ugostitelj obvezuje u određenom razdoblju staviti na raspolaganje turističkoj agenciji određeni broj ležaja, odnosno smještajnih jedinica u određenom objektu, pružiti ugostiteljske usluge osobama koje uputi agencija i platiti joj određenu proviziju, a ova se obvezuje popunjavati ih, odnosno obavijestiti u ugovorenim rokovima da to ne može učiniti te platiti cijenu usluga, ako se koristila ugovorenim smještajem.

17. Člankom 911. stavkom 1. ZOO-a propisano je da je turistička agencija dužna obavješćivati ugostitelja o tijeku popune ugovorenih smještaja, a stavkom 2. istog članka je propisano ako turistička agencija ne može popuniti ugovoreni smještaj, da je dužna u ugovorenim ili uobičajenim rokovima obavijestiti ugostitelja o tome.

18. Tijekom postupka stranke nisu tvrdile da bi predmetnim ugovorom o alotmanu bio ugovoren rok u kojem bi turistička agencija (tužitelj) bila dužna obavijestiti ugostitelja (tuženika) da ne može popuniti ugovoreni smještaj.

19. Posebnim uzancama u ugostiteljstvu ("Narodne novine" broj 16/1995.) propisano je da je, ako ugovorom nije drugačije određeno, rok otkaza smještaja i pansiona za otkaz cijele skupine 30 dana prije dolaska skupine (članak 83.). Ako naručitelj otkaže ugovor (rezervaciju) nakon isteka tog roka ugostitelj ima pravo na ugovorenu odštetu, a ako tako ugovorenog utanačenja nema ugostitelj ima pravo na odštetu u iznosu od 2/3 cijene ugovorenih usluga za jednu noć po otkazanom gostu (članak 84.).

20. Međutim, prema stajalištu ovog suda, u konkretnom slučaju nisu primjenjivi citirani članci 83. i 84. Posebnih uzanci u ugostiteljstvu, na koje se u postupku poziva tuženik, budući da se prema mišljenju ovog suda oni odnose na otkaze rezervacija smještaja u redovnim okolnostima, dok je do otkaza predmetnih rezervacija smještaja od strane tužitelja došlo u vrijeme epidemije bolesti COVID-19. Ta okolnost, prema stajalištu ovog suda, predstavlja izvanredni vanjski događaj, koji tužitelj nije mogao predvidjeti, spriječiti, izbjeći ili otkloniti, i za koji tužitelj nije odgovoran, a koji događaj je u konkretnom slučaju nastao nakon sklapanja predmetnog ugovora, a prije dospjelosti tužiteljeve ugovorne obveze.

21. Naime, općepoznato je, da je epidemija bolesti COVID-19 bila situacija bez presedana u kojoj su i mnogo značajnije funkcije normalnog života od organizacije putovanja bile ograničene. Također je općepoznato da se opseg tih ograničenja mijenjao na dnevnoj bazi. Upravo zato, prema mišljenju ovog suda, u trenutku proglašenja epidemije bolesti COVID-19 11. ožujka 2020., kao i za vrijeme trajanja komunikacije stranaka prije trenutka kada je tužitelj otkazao rezervacije smještaja, nije bilo moguće znati kakva će točno biti situacija sa širenjem virusa koji je uzrokovao epidemiju u vrijeme kada je tužitelj trebao ispuniti predmetni ugovor (26. kolovoza 2020. - 18. rujna 2020.) i hoće li tužitelj uopće biti u mogućnosti ispuniti ugovor. Pritom je za navesti, kako je ovaj sud, čitanjem korespondencije između stranaka putem elektroničke pošte, koja prileži spisu, utvrdio da je tužitelj je s tuženikom u gotovo realnom vremenu komunicirao sve relevantne informacije koje su bile od utjecaja na ispunjenje ugovora čim su one pristizale tužitelju, sve sukladno načelu suradnje ugovornih strana iz članka 5. ZOO-a.

22. Tako je tužitelj u poruci elektroničke pošte od 27. srpnja 2020. (stranica 57 spisa) napisao "… to je trenutno stanje – ne znamo kako će biti kasnije… Sve ovisi o situaciji. Ako će rasti broj novozaraženih…, ako se situacija drastično pogorša…možda se desi i onaj najgori scenarij u kome će Ministarstvo ponovno izdati preporuku odgađanja maturalnih putovanja…". Dakle, prema stajalištu ovog suda, ne može se smatrati da je tužitelj porukom elektroničke pošte od 27. srpnja 2020. izričito potvrdio popunjavanje rezerviranih smještajnih jedinica u ugovorenom razdoblju, kako to tvrdi tuženik.

23. Nadalje, iz poruka elektroničke pošte tužitelja od 10., 27. i 28. kolovoza 2020. (stranice 58, 60 i 61 spisa) vidljivo je da su upravo roditelji učenika s kojima je tužitelj trebao popuniti rezervirane smještajne jedinice, te djelatnici škola koje pohađaju ti učenici, odlučili da zbog trenutne epidemiološke situacije i zaštite zdravlja učenika (djece), učenici neće ići na ugovorena putovanja i o tome obavijestili tužitelja.

24. Dakle, prema stajalištu ovog suda, razlog zbog kojeg je tužitelj otkazao ugovorene rezervacije smještaja tuženiku je izvanredan vanjski događaj nastao nakon sklapanja ugovora, a prije dospjelosti tužiteljeve obveze, koji se u vrijeme sklapanja ugovora nije mogao predvidjeti, niti ga je tužitelj mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, i za koji nije odgovorna ni jedna ugovorna strana.

25. U prilog navedenom stavu treba reći i da je 21. kolovoza 2020., dakle samo 5 dana prije nego što je tužitelj trebao početi s ispunjavanjem svoje ugovorne obveze, Hrvatski zavod za javno zdravstvo izdao preporuku sljedećeg sadržaja: "…Uvijek postoji povećani epidemiološki rizik za djecu, mlade i odrasle u slučaju odlaska na višednevnu izvanučioničku nastavu, te se uzimajući u obzir aktualnu epidemiološku situaciju navedena nastava preporučuje odgoditi do daljnjega odnosno do poboljšanja epidemiološke situacije. Ne može se propisati mjere koje bi učinile taj rizik prihvatljivo niskim…", koja preporuka je javno objavljena na službenim internetskim stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

26. Člankom 373. stavkom 1. ZOO-a propisano je da kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranoobveznom ugovoru postalo nemoguće zbog izvanrednih vanjskih događaja nastalih nakon sklapanja ugovora, a prije dospjelosti obveze, koji se u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti, niti ih je ugovorna strana mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti te za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove.

27. Dakle, sukladno gornjim utvrđenjima ovog suda i sadržaju citirane odredbe članka 373. stavka 1 ZOO-a, stav je ovog suda da je predmetni ugovor o alotmanu raskinut zbog razloga za koji ne odgovara niti jedna ugovorna strana, te da je tužitelj ovlašten tražiti od tuženika vraćanje svog ispunjenja.

28. Stoga je na temelju članka 373. stavka 1. ZOO-a trebalo prihvatiti glavni tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je predmetni ugovor o alotmanu raskinut i da se naloži tuženiku da vrati tužitelju primljeni iznos od 14.599,51 eura / 110.000,00 kuna.

29. Kada se vraća ono što je stečeno na temelju osnove koja je otpala stjecatelj koji je nepošten dužan je platiti zatezne kamate od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO-a).

30. Iz odredbe članka 1115. ZOO-a proizlazi da je odlučno je li prilikom stjecanja stjecatelj bio pošten ili nepošten, a tuženik je prilikom stjecanja bio pošten stjecatelj, jer je stekao utuženi iznos na temelju valjanog stranačkog ugovora.

31. Kako je, dakle, tuženik kao pošten stjecatelj dužan vratiti stečeno na temelju osnove koja je kasnije otpala, primjenom članka 1115. ZOO-a dužan je platiti i zatezne kamate od dana podnošenja tužiteljevog zahtjeva za vraćanjem stečenog na temelju osnove koja je kasnije otpala (6. listopada 2020., stranica 49 spisa). Međutim, kako je tužitelj postavio zahtjev za plaćanje zateznih kamata od kasnijeg datuma (23. listopada 2020.), to su zatezne kamate dosuđene od tog datuma.

32. Tužitelj je zatražio plaćanje zateznih kamata po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, ali, prema stajalištu ovog suda, u konkretnom slučaju se ne radi o tražbini iz trgovačkih ugovora, već o tražbini na ime vraćanja primljenog na temelju osnove koja je kasnije otpala, pa tužitelju pripadaju zatezne kamate po stopi propisanoj za ostale odnose, dok je u odnosu na zahtjev tužitelja za plaćanjem zateznih kamata po višoj stopi taj zahtjev trebalo odbiti.

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

34. Nadalje, odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka temelji se na članku 154. stavku 5., članku 155. i članku 164. ZPP-a. Naime, tužitelj u ovom postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (visini stope zateznih kamata), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega tužitelj ima pravo na naknadu svih troškova koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka.

35. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa), vrijednost predmeta spora (14.599,51 eura) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 4 i 148 spisa), tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe (Tbr. 7/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 500,00 eura,

- sastav podneska od 13. listopada 2023. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 500,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 13. svibnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 500,00 eura,

dakle, ukupno 1.500,00 eura, što uvećano za iznos PDV-a od 25% (Tbr. 46. Tarife) sveukupno iznosi 1.875,00 eura.

36. Pored navedenog, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018., 51/2023.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.) priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 192,45 eura i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 192,45 eura.

37. Dakle, sud je prihvatio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.259,90 eura.

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Splitu 4. rujna 2025.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe za presudu

- tuženiku po pun.

- u spis