1                                                  Broj: Ppž-13757/2022

 

   

                               

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I. L., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 6. prosinca 2022., broj: 22. Pp-2539/2021, u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu žalbe okr. I. L. a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okrivljenik, djelom za koje je proglašen krivim, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 920,00 EUR (devetsto dvadeset eura), u koju mu se, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), lišenje slobode 10. listopada 2021. uračunava kao 39,82 EUR, tako da mu je preostala novčana kazna 880,18 EUR (osamsto osamdeset eura i osamnaest centi) / 6.631,72 HRK (šest tisuća šesto trideset jednu kunu i sedamdeset dvije lipe)[1], koju je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine preostalog dijela novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

II. Odbija se žalba okr. I. L. kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, okr. I. L. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 40,00 EUR (četrdeset eura) / 301,38 HRK (tristo jednu kunu i trideset osam lipa) u roku 30 dana od primitka ove presude.

 

             

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda Sesvetama od 6. prosinca 2022., broj: 22. Pp-2539/2021, okr. I. L. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 7.000,00 kuna, u koju je uračunato lišenje slobode 10. listopada 2021., tako da je okrivljeniku preostala novčana kazna 6.700,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka 100,00 kuna.

 

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja K. R., u trajanju dva mjeseca, na udaljenosti manjoj od 50 metara.

 

2. Protiv te presude, okr. I. L. je podnio žalbu putem branitelja odvjetnika T. B., naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se prekršajni postupak obustavi odnosno podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik navodi da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između izreke i obrazloženja, pri čemu ističe da je u izreci navedeno da se „kažnjava temeljem prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji“, a da je u t. 7. obrazloženja navedeno „da je okrivljenik ostvario biće djela prekršaja iz čl. 10. st. 1. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji“, iz čega proizlazi da se „ni sam sud prilikom pisanja sporne presude nije opredijelio koje je točno prekršajno djelo okrivljenik počinio na štetu oštećene te isto niti ne proizlazi iz izreke presude jer članak kolji se navodi odnosi se na kažnjivost, a ne i na djelo koje je počinjeno“. Time, iako to izrijekom u žalbi nije navedeno, okrivljenik očigledno smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

 

5. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da bi na gore navedeni način bila počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka. Naime, izreka pobijane presude, između ostalog, sadrži i činjenični opis djela prekršaja i pravnu kvalifikaciju prekršaja, pa sukladno odredbi čl. 185. st. 4. i 5. Prekršajnog zakona, izreka pobijane presude sadrži sve potrebne sastojke i podatke. Pritom se naglašava da je prekršaj samo ono protupravno ponašanje za koje je predviđena kažnjivost, shodno čemu kažnjiva odredba mora biti u izreci presude. Time što je prvostupanjski sud, u pravnoj kvalifikaciji djela, naznačio samo kažnjivu odredbu, a ne i materijalnu, nego je materijalnu odredbu naveo u obrazloženju presude, u dijelu u kojem je iznosio svoje zaključke do kojih je došao nakon provedenog dokaznog postupka, nije počinio nikakvu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, kako to neosnovano smatra žalitelj. Ovo tim više što je u samoj zakonskoj odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrijekom navedeno da se ista odnosi na sankcioniranje člana obitelji koji počini nasilje iz čl. 10. tog Zakona pa, dakle, već sama kažnjiva odredba u sebi sadrži materijalnu odredbu koja je povrijeđena, čime je potpuno jasno o kojem prekršaju se radi. Stoga, iz činjeničnog opisa predmetnog prekršaja te same zakonske odredbe koja je navedena u izreci pobijane presude nedvojbeno je jasno da se radi o prekršaju iz čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivom po čl. 22. st. 3. istog Zakona. Ovime je ujedno odgovoreno i na dio žalbenih navoda iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kojem se tvrdi da prvostupanjski sud „u izreci presude opće nije naznačio za koje se prekršajno djelo kažnjava“.

 

6. Daljnju proturječnost, dakle bitnu povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, okrivljenik ističe ukazujući na t. 14. obrazloženja pobijene presude, pri čemu je iz obrazloženja ove žalbene tvrdnje jasno da okrivljenik, zapravo, pobija činjeničnu osnovanost odluke prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere, jer tvrdi da iz iskaza žrtve nasilja ne proizlazi da bi ista osjećala strah od ponavljanja djela. Stoga će ovi žalbeni navodi biti obrazloženi prilikom obrazlaganja odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik navodi da se radi o odnosu bivših bračnih drugova u kojem nije životno nelogično da se nazivaju pogrdnim riječima. Takav stav žalitelja je neprihvatljiv, jer se nasilničko ponašanje ne može opravdati činjenicom da se radi o odnosu bivših bračnih drugova, niti postoji bilo kakav automatizam u tom smislu i tolerancija nasilničkog ponašanja. Također, neosnovano se u žalbi navodi da je prvostupanjski sud zanemario obranu okrivljenika u kojoj je on istaknuo da je žrtva nasilja inkriminirane prilike mijenjala lamperiju u kući koja je predmet postupka utvrđivanja bračne tečevine, jer nikakav motiv odnosno razlog ne opravdava postupak činjenja bilo koje vrste nasilja, a niti ta činjenica, da je žrtva nasilja vršila preinake u prostoru koji je predmet sudskog postupka, može ekskulpirati okrivljenika od prekršajne odgovornosti.

 

8. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaze svjedoka žrtve nasilja K. R. i očevica inkriminiranog događaja D. R., ukazujući da su njihovi iskazi nesukladni u dijelu kada su navodili razlog zbog kojeg se D. R. zatekao na mjestu događaja, jer navedena činjenica nije odlučna za utvrđivanje krivnje okr. I. L. Okrivljenik ne osporava da je D. R. bio prisutan inkriminiranom događaju pa, dakle, nije sporno da se radi o svjedoku očevicu, a razlog zbog kojeg se on zatekao na mjestu događaja nije bitan pa istaknuta razlika u iskazima svjedoka nije odlučna za ocjenu njihove vjerodostojnosti. Ovo tim više što su iskazi navedenih svjedoka, u vezi odlučnih činjenica, neproturječni. Bezuspješno okrivljenik osporava vjerodostojnost iskaza žrtve nasilja i isticanjem činjenice da je ona podnosila više prijava protiv njega, kao i činjenice da je prijava protiv njegovih roditelja za djelo spolnog uznemiravanja odbačena, jer se odluka o krivnji donosi na temelju dokaza provedenih na glavnoj raspravi, a u ovom postupku su svjedoci žrtva nasilja K. R. te očevidac inkriminiranog događaja D. R. suglasno i neproturječno opisali ponašanje okrivljenik upravo onako kako ga je prvostupanjski sud i proglasio krivim. Okolnost da je okrivljenik osoba koja do sada nije osuđivana ne može imati utjecaj na odluku o krivnji, nego samo na odluku o izboru vrste i mjere prekršajnopravne sankcije.

 

9. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okr. I. L. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

10. Ističući žalbenu osnovu povrede materijalnog prekršajnog prava, okrivljenik navodi da sud „nije vodio računa o okolnostima koje isključuju krivnju okrivljenika“, pri čemu ovu tvrdnju uopće ne konkretizira i ne obrazlaže pa čak ne navodi ni o kojoj se to okolnosti koja isključuje krivnju radi. Stoga je jasno da se radi o potpuno paušalno iznesenoj žalbenoj tvrdnji pa stoga ista nije niti razmatrana.

 

11. Međutim, ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer je, nakon donošenja prvostupanjske presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nižu novčanu kaznu (i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu) pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer je okr. I. L. pobijanom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma, blaži za ovog okrivljenika.

 

12. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.) po kojem je okr. I. L. proglašen krivim i koji je za prekršaj iz čl. 22. st. 3. tog Zakona propisivao, osim kazne zatvora od najmanje 45 dana, i novčanu kaznu u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) sada je, osim kazne zatvora u trajanju od najmanje 45 dana, propisana i novčana kazna od najmanje 920 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da sada važeći Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), za ovaj prekršaj, propisuje nižu novčanu kaznu, i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu.

 

              13. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

14. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 10. listopada 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okr. I. L. (prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer mu je pobijanom prvostupanjskom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma), to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

15. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu žalbe okr. I. L., u kojoj on ističe da mu je novčana kazna „postavljena previsoko“.

 

16. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Utvrđene okolnosti su, po mišljenju ovog suda, dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Pritom svakako treba navesti da je okrivljeniku izrečena blaža vrsta propisane kazne i to u iznosu koji je zakonom propisani posebni minimum za prekršaj za koji je proglašen krivim. Stoga, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, a niti ih okrivljenik ističe u žalbi, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, zbog čega je pobijana prvostupanjska presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo.

 

17. Suština žalbe zbog odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri svodi se na pobijanje postojanja opasnosti od ponavljanja djela, pri čemu se, između ostalog, ističe da je iz iskaza žrtve nasilja jasno da ona nema strah od ponavljanja djela. Međutim, na listu 39 spisa nalazi se obrazac procjene rizika iz kojeg jasno proizlaze parametri na temelju kojih se jasno zaključuje da  se K. R. osjeća uplašeno pa su u tom smislu žalbeni navodi neosnovani. Po stanovištu ovog suda, prvostupanjski sud je osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja K. R., jer je, u konkretnom slučaju, primjena iste nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene zaštitne mjere dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom trajanju, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog nasilničkog ponašanja, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.

 

18. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 40,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.

 

19. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 6. rujna 2023.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja, Hrvatski zavod za socijalni rad i tužitelja.