1                                                Broj: Ppž-13541/2022

 

                               

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. G. Š., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. listopada 2022., broj 8. Pp-8431/2021-14, u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu žalbe okr. G. Š. a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okrivljenik, djelom za koje je proglašen krivim, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 260,00 EUR (dvjesto šezdeset eura) / 1.958,97 HRK (tisuću devetsto pedeset osam kuna i devedeset sedam lipa)[1], koju je dužan platiti u roku 15 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

II. Odbija se žalba okr. G. Š. kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona(„Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. G. Š. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura) / 226,04 HRK (dvjesto dvadeset šest kuna i četiri lipe) u roku 15 dana od primitka ove presude.

             

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. listopada 2022., broj 8. Pp-8431/2021-14, proglašen je krivim okr. G. Š. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 2.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 1.000,00 kuna.

 

2. Protiv navedene presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik osobno, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se pobijana presuda ukine.

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu.

 

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik, smatrajući da mu je povrijeđeno pravo na obranu, navodi da je prvostupanjski sud odbio njegov prijedlog da se suoči s predstavnikom ovlaštenog tužitelja koji je „sastavio tužbu“, pri čemu je iz daljnjeg obrazloženja žalbe vidljivo da je radnja suočenja predlagana na okolnost „dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva“, te ističe da je „sud preuzeo vođenje sudskog postupka, do početka do kraja, i u ime tužitelja“.

 

6. Istaknuti žalbeni navodi nisu osnovani, jer je ovlašteni tužitelj samostalan u ocjeni i procjeni svih okolnosti relevantnih za donošenje odluke ima li dostatnog stupnja osnovane sumnje za podizanje optužnog akta protiv nekog počinitelja zbog počinjenja nekog prekršaja. Iz navedenog razloga, doista nije bilo nikakve osnove za provođenje radnje suočenja okrivljenika i predstavnika ovlaštenog tužitelja na ovu okolnost, kako je to pravilno odlučio i prvostupanjski sud, niti neprovođenje te radnje ima za posljedicu povredu prava obrane okrivljenika. Dokazna radnja suočenja se provodi radi utvrđivanja postojanja odlučnih činjenica u vezi odluke o krivnji osobe protiv koje je optužni akt podnesen, a ne radi „dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva“, kako to neosnovano ističe okrivljenik. Nije u pravu okrivljenik ni kada ističe da je „sud preuzeo vođenje sudskog postupka“, jer to upravo i je zadaća suda, sukladno odredbama Zakona o sudovima.

 

7. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

 

8. Neosnovano okrivljenik, u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pobija da bi on i žrtva nasilja, njegova bivša supruga E. G., imali svojstvo obitelji, ističući da oni još od 2008. nisu jedinstvena obitelj, da nemaju nikakvu ekonomsku dodirnu točku i da već 15 godina nemaju nikakav fizički kontakt. Suprotno ovim žalbenim navodima, okrivljeniku se ukazuje da je čl. 8. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano da se odredbe tog Zakona primjenjuju, između ostalog, i na bivšeg bračnog druga, pri čemu nije propisano da bi navedena zakonska odredba prestala važiti nakon određenog perioda od prestanaka bračne zajednice, kako to neosnovano smatra okrivljenik. S obzirom da nije sporno da su okrivljenik i žrtva nasilja E. G. bivši bračni drugovi, to nema sumnje da je ispunjen zakonski uvjet za primjenu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

9. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima okrivljenik ističe da on svake godine, kada dođe na odmor u predmetnu kuću, mijenja bravu na garažnim vratima, kao što je to učinio i inkriminirane prilike, te da, prije odlaska u Republiku Njemačku, vrati staru bravu, jer okolnost redovitog činjenja protupravne radnje ne dovodi do opravdanosti iste, a okolnost da žrtva nasilja nije podnosila prekršajnu prijavu u vezi prijašnjih identičnih radnji okrivljenika ne dovodi do ekskulpacije okrivljenika. Također, do ekskulpacije okrivljenika ne dovodi ni činjenica da žrtva nasilja nije pokrenula provedbu uknjižbe pravomoćne odluke o bračnoj stečevini, iz kojeg razloga ni ovi žalbeni navodi nisu osnovani. Nadalje, u ovom prekršajnom postupku nije bilo zakonske osnove za utvrđivanje jesu li se u nekoj radnji žrtve nasilja ostvarili elementi nekog prekršajnog djela (okrivljenik u jednom dijelu žalbe ističe da je on onemogućen u pristupu dijelovima kuće koje koristi E. G.), jer radnje E. G. nisu obuhvaćene optužnim aktom. Neosnovano se u žalbi ističe da žrtva nasilja nema legitimaciju vlasnika predmetne nekretnine, jer je žrtva nasilja, u naravi, suvlasnica i posjednica predmetne obiteljske kuće, kako je to pravilno i osnovano zaključio i prvostupanjski sud, između ostalog, i na temelju pravomoćne odluke Općinskog suda u Splitu od 5. studenog 2015., broj P2-4453/09. U pravu je prvostupanjski sud kada obrazlaže činjenicu idealnog suvlasništva i prava koja iz toga proizlaze pa se okrivljenik, radi nepotrebnog ponavljanja, upućuje na odlomke 14. i 15. obrazloženja prvostupanjske presude.

 

10. Što se tiče tih žalbenih navoda, kojima se ukazuje na neprofesionalno postupanje policijskih službenika, treba navesti da okrivljenik, ukoliko smatra da su policijski službenici postupali protivno pravilima svoje službe, ima na raspolaganju podnošenje odgovarajućih pravnih sredstava te da ovi žalbeni navodi nemaju nikakvog utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenika. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe na „perfidnu netočnost“ u obrazloženju pobijane presude u vezi činjenice je li okrivljenik osuđivan ili nije, treba navesti da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku utvrđivao je li okrivljenik pravomoćno prekršajno osuđivan te da je iz prekršajne evidencije utvrdio da nije.

 

11. Stoga, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

12. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer je, nakon donošenja prvostupanjske presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nižu novčanu kaznu (i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu) pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer je okr. G. Š. pobijanom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma, blaži za ovog okrivljenika.

 

13. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.) po kojem je okr. G. Š. proglašen krivim i koji je za prekršaj iz čl. 22. st. 1. tog Zakona propisivao, osim kazne zatvora do 90 dana, i novčanu kaznu u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) sada je, osim kazne zatvora u trajanju do 90 dana, propisana i novčana kazna od najmanje 260 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da sada važeći Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), za ovaj prekršaj, propisuje nižu novčanu kaznu, i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu.

 

14. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

15. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 25. lipnja 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okr. G. Š. (prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer mu je pobijanom prvostupanjskom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma), to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

16. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, jer iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. G. Š. nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

17. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Utvrđene okolnosti su, po mišljenju ovog suda, i više nego dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Stoga, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, zbog čega je pobijana prvostupanjska presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo.

 

18. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

19. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

             

Zagreb, 6. rujna 2023.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.