Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-81/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Vesne Gašparuš - Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Palić i Partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu OIB: 35506269186 iz Osijeka, Vinkovačka cesta 63c, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1828/2024-16 od 5. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1828/2024-16 od 5. lipnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja JS za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I Utvrđuje se da tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini 10% plaće pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor te za državne blagdane i neradne dane i to za period od kolovoza 2020. do studenog 2023. godine.

II Nalaže se tuženiku Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu OIB: 35506269186 Osijek, Vinkovačka cesta 63c, da tužitelju JS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime dodatka na plaću isplati iznos od 2.834,06 eur sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

-83,20 eur od 15.09.2020. do isplate,

-83,32 eur od 15.10.2020. do isplate,

-82,82 eur od 15.11.2020. do isplate,

-82,82 eur od 15.12.2020. do isplate,

-82,86 eur od 15.01.2021. do isplate,

-86,24 eur od 15.02.2021. do isplate,

-86,57 eur od 15.03.2021. do isplate,

-86,57 eur od 15.04.2021. do isplate,

-86,57 eur od 15.05.2021. do isplate,

-86,57 eur od 15.06.2021. do isplate,

-86,57 eur od 15.07.2021. do isplate,

-47,22 eur od 15.08.2021. do isplate,

-86,57 eur od 15.09.2021. do isplate,

-11,81 eur od 15.10.2021. do isplate,

-74,20 eur od 15.11.2021. do isplate,

-47,22 eur od 15.12.2021. do isplate,

-86,57 eur od 15.01.2022. do isplate,

-65,95 eur od 15.02.2022. do isplate,

-90,03 eur od 15.08.2022. do isplate,

-90,03 eur od 15.09.2022. do isplate,

-69,57 eur od 15.10.2022. do isplate,

-95,43 eur od 15.11.2022. do isplate,

-95,43 eur od 15.12.2022. do isplate,

-73,74 eur od 15.01.2023. do isplate,

-95,42 eur od 15.02.2023. do isplate,

-95,43 eur od 15.03.2023. do isplate,

-95,77 eur od 15.04.2023. do isplate,

-97,80 eur od 15.05.2023. do isplate,

-97,81 eur od 15.06.2023. do isplate,

-108,46 eur od 15.07.2023. do isplate,

-97,80 eur od 15.08.2023. do isplate,

-115,77 eur od 15.09.2023. do isplate,

-112,32 eur od 15.11.2023. do isplate,

-49,60 eur od 15.12.2023. do isplate, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.250,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Tuženik navedenu presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 312,50 eur.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu od 250,00 eur.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja, zaposlenika tuženika na radnom mjestu tehnički suradnik, Centar za voćarstvo i povrćarstvo koje radno mjesto predstavlja radno mjesto s posebnim uvjetima rada za koje radno mjesto mu je s tog osnova do 10. srpnja 2020. (kada je zaključen novi ugovor o radu) isplaćivan dodatak na plaću u visini od 10%. U utuženom razdoblju (pobliže navedeno u točci II. izreke) tužitelj je temeljem ugovora o radu imao pravo na dodatak na plaću za posebne uvijete rada ali visina istog dodatka nije bila propisana sve do dana donošenja Granskog kolektivnog ugovora (15. studenog 2023.) nakon čega je tuženik počeo tužitelju isplaćivati navedeni dodatak u visini od 5%. Tuženik je osporio osnovanost zahtjeva tužitelja smatrajući da u spornom razdoblju, a do dana donošenja Granskog kolektivnog ugovora, nije imao zakonskog osnova isplaćivati taj dodatak već samo plaću.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, a ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire tuženik. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

7. Neosnovano tuženik osporava pravilnost i potpunost utvrđenja odlučnih činjenica u ovome postupku i posljedično navedenom pravilnu primjenu materijalnog prava. Žalbeni navodi tuženika s ovog osnova svode se njegovu ocjenu izvedenih dokaza i njegovu interpretaciju zaključaka koje je na temelju istih trebao izvesti prvostupanjski sud, no, kao takvi nisu osnovani.

8. Prvostupanjski sud svoju presudu donosi utvrđujući da:

- je tužitelj temeljem ugovora o radu od 28. travnja 2022., 28. veljače 2022., 24. siječnja 2022. 31. svibnja 2018., 10. srpnja 2020. i 13. lipnja 2022. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu tehnički suradnik, Odjel pokušalište u voćarstvu, Centar za voćarstvo i povrćarstvo;

- je čl. 5. ugovora o radu od 10. srpnja 2020. ugovoreno da se u odnosu na visinu osnovne plaće i dodataka na plaću primjenjuju odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora, Zakona o plaćama u javnim službama, Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Zakona o radu, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta Agencije, Pravilnika o radu Agencije i Pravilnika o plaćama i naknadama Agencije;

- je čl. 5. Pravilnika o plaćama i naknadama od 23. ožujka 2010. bilo propisano da djelatniku koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima. Dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 10% od osnovne plaće. Poslovi kod kojih postoje posebni uvjeti: su rad u laboratoriju s kemikalijama i drugim štetnim agensima, rad u plasteniku i/ili stakleniku, rad na otvorenom, ručna i strojna zaštita bilja, rad s poljoprivrednom mehanizacijom;

- je 23. lipnja 2020. donesen novi Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima kojim je u čl. 3. propisano da djelatniku pripada dodatak na plaću u slučajevima predviđenim općim propisima o radu i kolektivnim ugovorom i to na temelju zasebne odluke o ovom dodatku. Poslovi s posebnim uvjetima rada i pravo na posebne dodatke za djelatnike koji rade na tim poslovima može se urediti sukladno općim i posebnim propisima o radu, odnosno u skladu s njima sklopljenim kolektivnim ugovorom;

- je Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. stupio na snagu 1. kolovoza 2020. i čl. 27. tog Pravilnika propisano je da stupanjem na snagu tog Pravilnika prestaju važiti pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije stupanja na snagu tog Pravilnika te se stavljanju van snage sve odluke o plaći donesene na temelju ranije važećih pravilnika o plaćama i naknadama;

- je čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. propisano da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću. Radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrdit će se granskim kolektivnim ugovorima. Identičnu odredbu sadrži i čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022.;

- je Granski kolektivni ugovor sklopljen 15. studenog 2023., te u spornom razdoblju od kolovoza 2020. do studenog 2023. nije bio sklopljen granski kolektivni ugovor, pa stoga ni visina dodatka za posebne uvjete rada nije bila utvrđena granskim kolektivnim ugovorom u smislu čl. 54. odnosno čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenika u javnim službama od 7. prosinca 2017. i 6. svibnja 2022.

9. Cijeneći sve ranije navedeno, suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je u utuženom razdoblju tužitelju imao pravo kao zaposlenik koji radi na poslovima s posebnim uvjetima rada na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, iako nije bila propisana visina tog dodatka, a temeljem odredaba čl. 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. i čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022. i čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23).

10. Visinu navedenog dodatka (čiji matematički izračun među strankama u ovome postupku nije sporan) suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno je utvrdio cijeneći utvrđene činjenice da je Odlukama od 29. prosinca 2015. i 1. lipnja 2018., tuženik tužitelju uvećavao osnovnu plaću za 10% kao zaposleniku koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, sve do donošenja Pravilnika o plaćama 23. lipnja 2020. Nadalje, činjenica da u utuženom razdoblju nije sklopljen granski kolektivni ugovor i činjenica da poslodavac nije donio odluku kojom bi utvrdio visinu dodatka za posebne uvjete rada nakon što je raniju odluku ukinuo (Pravilnikom o plaćama od 23. lipnja 2020.), prvostupanjski sud pravilno cijeni utvrđujući da takvo postupanje tuženika ne može isključiti tužiteljevo pravo na dodatak za posebne uvjete rada, te da je u spornom razdoblju visina dodatka za posebne uvjete rada odrediva te pravilno utvrđuje da ista iznosi 10% plaće, s obzirom na utvrđenu činjenicu da je toliko iznosio dodatak za posebne uvjete rada u ranijem razdoblju prije donošenja Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020.

11. Stoga su svi žalbeni navodi tuženika kojima osporava osnovanost i visinu potraživanja tužitelja u ovome postupku odbijeni kako neosnovani.

12. Tuženik žalbu u pogledu dosuđenog troška posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u svezi s čl. 381. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka tuženiku uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.

13. Zbog svega navedenog, jer nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

14. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, jer sa žalbom nije uspio.

15. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos