Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-941/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka, predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zoran Vujasin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Ivan Topić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3. srpnja 2025. poslovni broj P-4388/2017-73, u sjednici vijeća 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3. srpnja 2025. poslovni broj P-4388/2017-73 pod toč. I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nepobijana toč. III. izreke presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

"I. Nalaže se I-tuženici GĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužiteljici UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 2.777,76 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. kolovoza 2017. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se II-tuženiku FĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužiteljici UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 4.258,16 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. kolovoza 2017. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u odnosu na I-tuženicu u iznosu od 107,87 EUR s pripadajućim kamatama, te u odnosu na II-tuženika u iznosu od 165,36 EUR s pripadajućim kamatama, te se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznose dosuđene pod t. I. izreke ove presude za razdoblje od 23. listopada 2012. do 21. kolovoza 2017.

IV. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.739,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. srpnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu pod toč. I., II. i IV. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju tuženici iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sanacije krovišta od tuženika koji su suvlasnici kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a činjenično se temelji na tvrdnjama da je tužiteljica platila troškove popravka radi prokišnjavanja krovišta i izlijevanja oborina u njezin stan u potkrovlju, ocjenu osnovanosti zahtijeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je tuženica GĆ etažna vlasnica stana na I. katu i južne garaže u dvorištu koji su povezani sa suvlasništvom cijele nekretnine od 2880/10000 i 231/10000 dijela, da je tuženik FĆ etažni vlasnik stana u podrumu , stana u prizemlju i sjeverne garaže u dvorištu koji su povezani sa suvlasništvom cijele nekretnine od 1841/10000, 2696/10000 i 231/10000 dijela, dok je tužiteljica potonji vlasnik stana u potkrovlju zgrade koji je povezan sa suvlasništvom cijele nekretnine od 2120/10000 dijela, dok je upisani Societe Generale – Splitska banka d.d. prethodni vlasnik uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva na tom dijelu nekretnine izvršen radi osiguranja tražbine po Ugovoru o kreditu od 1. prosinca 2006. broj 57095/06 i da se tužiteljica navedenim Ugovorom obvezala poduzimati sve potrebne radnje radi zaštite ili sprečavanja umanjenja vrijednosti prenesene nekretnine što uključuje uredno održavanje, čuvanje, nužne popravke, upravljanje koristima i dr.

- da je na zahtjev tužiteljice KOR-INVEST d.o.o. 23. kolovoza 2012. obavilo pregled tavana (krovišta) zgrade te je tužiteljici izdalo Mišljenje br. 66/12 od 24. kolovoza 2012. o stanju građevnih elemenata tavana, krovišta i potrebe sanacije iz kojega u bitnome proizlazi da je krovište predmetne zgrade potrebno sanirati

- da iz Obavijesti o privremenom radilištu URBAN GRAĐENJE Zagreb d.o.o. proizlazi da su radovi na sanaciji krovišta započeli 10. rujna 2012. i da je navedeno društvo 23. listopada 2012. izdalo tužiteljici račun za rekonstrukciju krovišta broj: 151-12-0142 na iznos od 37.500,00 kn

- da je dipl. ing. arh. ĐĆ iz Arhitektura Drvar d.o.o. izradio 29. ožujka 2017. Procjenidbeni elaborat kojim je utvrđena vrijednost materijala za izvedene radove na sanaciji krovišta u iznosu od 29.613,00 kn/3.985,00 EUR

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je stan kupila 2006. te u isti uselila 2007., da je u zimi prije nego što je započela s radovima počelo prokišnjavanje krova do mjere da je u stanu imala kante za prikupljanje vode, da su u zgradi 4 stana od kojih tuženik ima u vlasništvu stan u prizemlju i podrumu, tuženica ima stan na I. katu, dok je tužiteljičin stan u potkrovlju, da je obavijestila tuženike o potrebi sanacije krovišta te je sve ostalo na obećanju da će se o tome dogovoriti, a nakon što je prikupila ponude izvođača tuženici se nisu odazvali konačnom dogovoru, da je prije radova zatražila mišljenje arhitekta NĆ o potrebni sanacije krovišta, da je materijal sama kupila ali o tome ne posjeduje račune jer su isti uništeni uslijed procurivanja krovišta za vrijeme izvođenja radova, a da je radove izvodila tvrtka URBAN GRAĐENJE Zagreb d.o.o. koje je ispostavilo račun za izvedene radove

- da iz iskaza tuženice OĆ proizlazi da nikada nije osporavala potrebu popravljanja krovišta niti obvezu sudjelovanja u troškovima sanacije, ali samo onih nužnih troškova, da su tuženici razgovarali s tužiteljicom o potrebi sanacije krovišta u prisutnosti izvođača radova koji je rekao da bi troškovi iznosili 120.000,00 kn i što tuženicima nije bilo prihvatljivo, da ih tužiteljica nije obavijestila o pribavljenim ponudama niti o konačnom izvođaču i da su radovi izvedeni u rujnu 2012., dok iz iskaza tuženika FĆ proizlazi da su bili obaviješteni o prokišnjavaju krovišta i cijeni popravka krovišta od 120.000,00 kn s čime se nisu složili jer se radilo o previsokoj cijeni, da je tužiteljica inzistirala da se radovi izvedu po izvođaču kojeg je ona odabrala i da je govorila da se radovi moraju žurno izvesti jer joj voda dopire u stan za vrijeme padalina

- da iz iskaza svjedoka JĆ proizlazi da je u kolovozu 2012. dao mišljenje o potrebni sanacije krovišta radi procurivanja, da je pritom utvrdio da krovište nije imalo termo izolaciju na jednom dijelu, dok je bilo potpuno bez izolacije u dijelu koji se nalazi iznad tužiteljičinog stana na način da je bio postavljen samo crijep na letvama te je prema njegovom mišljenju krovište trebalo sanirati

- da iz iskaza TĆ, direktora i vlasnika URBAN GRAĐENJE Zagreb. d.o.o. i KĆ koji je bio zaposlen u navedenom društvu, proizlazi da je krovište na zgradi bilo u lošem stanju, da je prokišnjavalo je bilo evidentno iz žutih mrlja po zidovima, da je nosiva konstrukcija na mjestima bila trula pa je zamijenjena novom, da su promijenjene daske, stavljena je parna brana i crijep, kao i da je tužiteljica sama kupila materijal dok je za radove izdan račun koji ona nije odmah platila nego tek nakon što je URBAN GRAĐENJE Zagreb d.o.o. pokrenulo protiv nje sudski postupak

- da iz iskaza svjedokinje RĆ i ŽĆ proizlazi kako imaju saznanja da je radi procurivanja krovišta voda prodirala u tužiteljičin stan te se slijevala po zidovima radi čega je imala postavljene kante za prikupljanje vode, da je na stropu stana bio brodski pod, s time da je svjedok ŽĆ tvrdio da je prokišnjavanje bilo 2014.

- da je nalazom i mišljenjem, kao i dopunom nalaza građevinskog vještaka dipl. ing. ČĆ, a na bazi uviđaja i zatečenog krovišta 10. rujna 2021., te koristeći mišljenje dipl. ing. arh. MĆ iz KOR-INVEST d.o.o. o potrebi sanacije krovišta, s obzirom da nedostaje dokumentacija ili fotografije o stanju krovišta prije izvođenja radova 2012., utvrđeno da cijena izvedenih radova koji uključuju i materijal uvećano za PDV iznosi 8.928,84 EUR, dok iz dopune nalaza proizlazi da prilikom uviđaja nije bilo moguće utvrditi je su li u vrijeme sanacije postojale pretpostavke za hitni popravak krovišta, ali da se popravci smatraju hitnim ukoliko je krovište bilo dotrajalo i ako je dovodilo do procurivanja atmosferilija u unutrašnjost građevine uslijed dotrajale krovne konstrukcije i pokrova,

na temelju čega prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnim iskaze svjedoka JĆ, TĆ, KĆ i RĆ jer su njihovi iskazi podudarni te nisu zainteresirani za ishod postupka, a takvim ocjenjuje i iskaz svjedoka ŽĆ osim u dijelu u kojem navodi da je procurivanje krovišta bilo 2014., te prihvaća i iskaz tužiteljice u kojem tvrdi da je obavijestila tuženike o potrebi sanacije krovišta i iskaze tuženika u tom dijelu osim kada navode da ih nije obavijestila o pribavljenim ponudama u kojem dijelu prihvaća logičnim tvrdnje tužiteljice da ih je u više navrata tijekom više mjeseci obavještavala o prokišnjavanju i potrebi popravka krovišta, a da su joj tuženici govorili da nemaju novaca i da se nisu odazvali na konačni dogovor nakon što je pribavila ponude izvođača, pa primjenjujući čl. 38. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15., u daljnjem tekstu: ZV) koji propisuje da nije li što drugo određeno svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, čl. 39. ZV koji propisuje da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima (st.1.), a kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga (st.2.), te čl. 1121. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., u daljnjem tekstu: ZOO) koji propisuje da obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može se pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi i čl. 1124. st. 1. ZOO koji propisuje da poslovođa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale ima pravo zahtijevati od gospodara posla da ga oslobodi obveza što ih je zbog toga posla uzeo na sebe, da preuzme obveze iz poslova što ih je sklopio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke te da mu naknadi pretrpljenu štetu, čak i ako očekivani rezultat nije postignut, sud zaključuje da su tuženici u obvezi isplatiti tužiteljici troškove sanacije krovišta razmjerno svom suvlasničkom dijelu i to tuženica OĆ u omjeru od 31,11 % od troškova sanacije (8.928,84 EUR) što iznosi 2.777,76 EUR a tuženik FĆ u omjeru od 47,69% što iznosi 4.258,16 EUR sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe 22. kolovoza 2017. do isplate. Prigovor zastare sud je ocijenio neosnovanim primjenom čl. 225. ZOO i na temelju utvrđenja da su radovi započeli 10. rujna 2012. i da je tužiteljica radove platila nakon što su izvedeni, dok građevni materijal koji je tužiteljica kupila po uputi izvođača nije nabavljen ranije, p a kako je tužba podnesena 22. kolovoza 2017. to zastara nije nastupila.

6. U žalbi tuženici navode da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a i 8. ZPP, a posljedično tome i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. To iz razloga što iz obrazloženja presude pod toč. 19., 20. i 21. proizlazi da ne postoji niti jedan dokaz da je na predmetnoj nekretnini 2012. bilo potrebe za bilo kakvim radovima, a tu potrebu nije mogao utvrditi niti vještak Dario Šerer što je izričito naveo na ročištu 21. ožujka 2023., pa kako ne postoje „objektivni i jedino od suda prihvatljivi dokazi poput računa, fotografija i drugih materijalnih dokaza“ to smatraju da sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je bilo potrebe za hitnim popravcima, da je bilo prokišnjavanja, da je tužiteljica prikupila više ponuda, da je platila materijal i radove, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja trebalo zahtjev ocijeniti neosnovanim. Osim toga, obrazloženje ne sadrži zadovoljavajuću ocjenu dokaza kako to nalaže čl. 8. ZPP jer sud, iako je saslušao više svjedoka i stranke, njihove iskaze nije ocijenio, odnosno nije naveo da li ih prihvaća kao istinite ili ih ocjenjuje neistinitim radi čega presudu nije moguće ispitati. Nadalje, sud je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, nema razloga o odlučnim činjenicama, te o činjenicama postoji proturječje u odnosu na sadržaj provedenih dokaza. To iz razloga što je sud prihvatio iskaze svjedoka JĆ, TĆ, KĆ i svjedokinje RĆ navodeći da nisu zainteresirani za ishod spora iako su oni u prijateljskim i poslovnim vezama s tužiteljicom, a svjedokinja RĆ suprotno ostalim svjedocima navodi da je „molila kolege da pomognu tužiteljici popraviti nastalu štetu jer nije dobrog imovnog stanja (…) pa joj radove nisu naplatili“, svjedok JĆ u iskazu i Mišljenju ne navodi da je došlo do procurivanja u stan pa je njegov iskaz u suprotnosti s ostalim dokazima, dok je iskaz tužiteljice u kojem tvrdi da je pribavila tri ponude izvođača u suprotnosti s iskazom vlasnika URBAN GRAĐENJE Zagreb d.o.o. koji navodi da je dao usmenu (a ne pisanu) ponudu, pa su i pogrešno ocijenjeni iskazi tuženika kao nevjerodostojni kada tvrde da ih tužiteljica nije obavijestila o pisanim ponudama. Osporavaju nalaz vještaka Šerera iz razloga što na uviđaju nije mogao utvrditi jesu li bile ispunjenje pretpostavke za hitni popravak krovišta pa je stanje građevinskih elemenata tavana i krovišta i potrebne sanacije vještak utvrdio iz mišljenja JĆ i KOR-INVEST d.o.o., kao i utvrđenje suda da je tužiteljica sama kupila materijal jer o tome ne postoji niti jedan dokaz, niti je navela što je točno kupila, gdje i za koji iznos. U vezi svega navedenog tuženici osporavaju i utvrđeno činjenično stanje, te smatraju da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije uzeo u obzir čl. 39., 40., 41., 85., 86., 87. i 88. ZV (koje citiraju u žalbi) i primjenom kojeg je trebalo zaključiti da tužiteljica nije bila ovlaštena poduzeti poslove na sanaciji krovišta (izvanredne poslove) bez suglasnosti tuženika kao preostalih suvlasnika, odnosno da je njihovo protivljenje morala nadomjestiti sudska odluka, kao i da u ocjeni prava po osnovu poslovodstva bez naloga sud nije uzeo u obzir čl. 1127. ZOO koji propisuje da tko se prihvati tuđeg posla usprkos zabrani gospodara posla, a za zabranu je znao ili je morao znati, nema prava koja pripadaju poslovođi bez naloga. Osporavaju i ocjenu prigovora zastare jer se sud poziva samo na račun URBAN GRAĐENJE Zagreb d.o.o. koji je „više nego upitan“ s obzirom da stranke i svjedoci navode da su radovi poduzeti u ljeto 2012., a što podrazumijeva najšire – lipanj, srpanj i kolovoz.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je iznio jasne i dostatne razloge na temelju kojih je ocijenio osnovanost tužbenog zahtjeva, koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza, te presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost, a nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

8.1. Protivno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je bitne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti zahtjeva tužiteljice utvrdio na temelju sveobuhvatne, uvjerljive i logične ocjene dokaza sukladno čl. 8. ZPP, pri čemu je detaljno analizirao sve provedene dokaze (zasebno i u ukupnosti) dajući jasne i uvjerljive argumente u prilog postojanja pravno relevantnih činjenica, pa uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje odlučnih činjenica ima podlogu u sadržaju provedenih dokaza i način ocjene dokaza nema za posljedicu nezakonitost pobijane presude, pa se niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP na koju tuženici ukazuju u žalbi ne može prihvatiti osnovanim.

9. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP.

9.1. Protivno žalbenima navodima tuženika prvostupanjski sud je imao mogućnosti na temelju provedenih dokaza utvrditi sve pravno relevantne činjenice i radi toga nije došlo do odlučivanja primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP koji propisuje da (tek) ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu da će o postojanju činjenice zaključit primjenom pravila o teretu dokazivanja, pa se niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP na koju tuženici ukazuju u žalbi ne može prihvatiti osnovanim.

10. Utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu i na njemu zasnovana primjena materijalnog prava nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

10.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je postojala hitna potreba za sanaciju krovišta s obzirom da i sami tuženici navode da ih je tužiteljica obavijestila da krovište prokišnjava i da je potrebna sanacija, kao i da su pristupili početnim razgovorima s tužiteljicom smatrajući da su dužni snositi samo nužne troškove popravka te su se razišli u dogovoru oko visine cijene za izvođenje radova, te kada se isto dovede u vezu:

- s Mišljenjem br. 66/12 KOR-INVEST d.o.o. od 24. kolovoza 2012. o stanju građevnih elemenata tavana i krovišta i potrebi sanacije iz kojeg proizlazi utvrđenje da je „pretežiti dio crijepova ispucan i oštećen po rubovima s vidljivim tragovima procurijevanja“, kao i da su na krovu nad zapadnim i istočnim dijelom stana „vidljivi tragovi prodora vode“ (list 10 spisa)

- s iskazom svjedoka NĆ (list 27-28 spisa) koji potvrđuje da je stanje tavana i krovišta kako ga je opisao u Mišljenju br. 66/12 KOR-INVEST d.o.o. od 24. kolovoza 2012. neposredno utvrdio, da je krovište prokišnjavalo i da je prema njegovom mišljenju sanaciji trebalo pristupili

- s iskazom svjedoka KĆ (list 89 spisa) koji je bio zaposlen kod izvođača radova URBAN GRAĐENJE Zagreb d.o.o. iz kojeg jasno proizlazi da je krovište prokišnjavalo i da su u tužiteljičinom stanu po zidovima bile vidljive žute mrlje, te iskazom direktora i vlasnika izvođača TĆ (list 88 spisa) koji je o tome imao saznanje iz tužiteljičinog prezentiranja razloga za sanaciju krovišta te

- s iskazom svjedokinje RĆ koja je bila prisutna u tužiteljičinom stanu za vrijeme procurivanja kada je zatekla kante za prikupljanje vode,

nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženici ističu da tužiteljica nije dokazala da joj je uslijed prokišnjavanja krovišta prodirala voda u stan jer da ne postoje „objektivni i jedino od suda prihvatljivi dokazi poput računa, fotografija i drugih materijalnih dokaza“, s obzirom da je tužiteljica imala pravo predlagati dokaze koji su podesni za dokazivanje pravno relevantnih činjenica, koju je mogućnost iskoristila, te je upravo s predloženim dokaznim sredstvima dokazala da je krovište prokišnjavalo i da je bila potrebna hitna sanacija krovišta.

10.2. Tužiteljica je dokazala da je materijal sama financirala i nabavila po uputi izvođača jer to proizlazi iz iskaza direktora izvođača, dok i račun URBAN GRAĐENJE Zagreb d.o.o. od 23. listopada 2012. sadrži samo troškove rekonstrukcije krovišta (bez materijala), pa to što tužiteljica nema račune kojima je plaćala materijal jer su uništeni prilikom prodora oborina za vrijeme izvođenja radova, u situaciji kada je cijena građevinskog materijala koji je utrošen obračunata u nalazu vještaka prema stvarno zatečenom stanju koje je utvrđeno na uviđaju i koje je podudarno Mišljenju br. 66/12 KOR-INVEST d.o.o. od 24. kolovoza 2012., ne umanjuje vjerodostojnost nalaza i mišljenja vještaka u pogledu utvrđene vrijednosti materijala koju u konačnici tuženici ni na koji način (niti po vrsti, količini ili vrijednosti) nisu osporili, kao što u konačnici nisu osporili niti nalaz vještaka u dijelu utvrđene ukupne cijene radova, već su samo zahtijevali izjašnjenje vještaka da li se u konkretnom slučaju radilo o potrebi hitnih popravaka, na što je vještak u dopuni nalaza jasno odgovorio da - ukoliko je dolazilo do prodora atmosferilija u unutrašnjost građevine da se tada radovi na izmjeni dotrajalih drvenih dijelova krovne konstrukcije i pokrova smatraju hitnim popravcima.

11. Prigovor zastare je također ocijenjen pravilnom primjenom materijalnog prava, s obzirom na utvrđenje suda da su radovi izvršeni u rujnu 2012., što potvrđuje tuženica GĆ u iskazu (na listu 80) i Obavijest o privremenom radilištu koja je podnesena Državnom inspektoratu 6. rujna 2012. s najavljenim početkom radova 10. rujna 2012., a kako je tužiteljica podmirila troškove izvođenja radova djelomično po računu izvođača od 23. listopada 2012. a djelomično na temelju nagodbe u sudskom postupku koji je izvođač inicirao, to je pravilan zaključak suda da do podnošenja tužbe u ovom postupku 22. kolovoza 2017. zastarni rok iz čl. 225. ZOO nije protekao.

12. Osim toga valja ukazati da tuženici u žalbi netočno interpretiraju iskaz svjedokinje RĆ, navodeći da je ona istakla da su „radove izveli njezini poznanici i iste tužiteljici nisu naplatili“, s obzirom da svjedokinja u iskazu nije opisivala radove na sanaciji krovišta, nego je opisivala radove na spuštanju stropa i krečenju zidova u tužiteljičinom stanu (nakon procurivanja).

13. Zaključno, sud nije bio dužan primijeniti čl. 1127. ZOO na koji ukazuju tuženici jer niti iz jednog dokaza ne proizlazi da su se tuženici protivili sanaciji krovišta pa da bi se izveo zaključak da su oni zabranili tužiteljici izvođenje radova, već su dapače bili svjesni te potrebe (što proizlazi iz njihovih iskaza) ali se nisu usuglasili o visini troškova i zajedničkom sudjelovanju u njihovom podmirivanju, a što ne znači da tužiteljica nije bila ovlaštena sama poduzeti radove za koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio - da su u okolnostima konkretnog slučaja hitne naravi i da ne trpe odgađanje.

14. Kako stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika i da je sud zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim pravilnom primjenom materijalnog prava na koje se poziva, to je ovaj sud odbio žalbu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. i II. izreke.

15. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP te je obvezao tuženike naknaditi tužiteljici troškove postupka navedenih pod toč. 31. obrazloženja u ukupnom iznosu od 2.739,00 EUR sa zateznom kamatom.

16. U žalbi tuženici osporavaju odluku o troškovima postupka radi osporavanja odluke o glavnoj stvari, smatrajući i da je sud pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23.).

17. Ispitivanjem odluke o troškovima postupka u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 5. ZPP i da je troškove navedene pod toč. 31. obrazloženja pravilno utvrdio po vrsti kao potrebne za vođenje parnice i odmjerio po visini pravilnom primjenom čl. 155. ZPP, pri čemu je i pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.) koja u čl. 52. st. 3. propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

18. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio presudu pod toč. IV. izreke .

19. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 4. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek