Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1375/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Tomislava Šimića, predsjednika vijeća, Krunoslave Dropulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jelene Bušić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VP iz [adresa] V 40, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dražen Srb, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, koga zastupa punomoćnik Ivan Dilber, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-164/2023-6 od 18. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, pa se presuda i rješenje Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P- 164/2023-6 od 18. rujna 2023.:
a) potvrđuje u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev (toč. I. izreke) i kojim je utvrđeno da ne postoji potraživanje tuženika (toč. II. izreke)
b) preinačava u odnosu na rješenje o trošku tako da preinačena glasi:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.095,16 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 18. rujna 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište, referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice VP iz [adresa], F
[adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:
"Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o [broj kredita], od 20. siječnja 2005. u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva na osnovi jednostrane odluke Banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).
Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, da tužiteljici VP iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa uslijed promjena kamatne stope isplati iznos od 766,2 eura/5.772,93 kuna1 sa zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče:
- na iznos od 11,75 eura/88,56 kuna od 1. veljače 2008. do isplate,
- na iznos od 11,9 eura/89,67 kuna od 1. ožujka 2008. do isplate,
- na iznos od 12,05 eura/90,78 kuna od 1. travnja 2008. do isplate,
- na iznos od 11,7 eura/88,13 kuna od 1. svibnja 2008. do isplate,
- na iznos od 11,7 eura/88,14 kuna od 1. lipnja 2008. do isplate,
- na iznos od 11,7 eura/88,17 kuna od 1. srpnja 2008. do isplate,
- na iznos od 11,49 eura/86,58 kuna od 1. kolovoza 2008. do isplate,
- na iznos od 11,49 eura/86,55 kuna od 1. rujna 2008. do isplate,
- na iznos od 11,74 eura/88,44 kuna od 1. listopada 2008. do isplate,
- na iznos od 12,71 eura/95,76 kuna od 1. studenoga 2008. do isplate,
- na iznos od 12,71 eura/95,75 kuna od 1. prosinca 2008. do isplate,
- na iznos od 12,84 eura/96,72 kuna od 1. siječnja 2009. do isplate,
- na iznos od 12,84 eura/96,72 kuna od 1. veljače 2009. do isplate,
- na iznos od 12,83 eura/96,68 kuna od 1. ožujka 2009. do isplate,
- na iznos od 12,78 eura/96,27 kuna od 1. travnja 2009. do isplate,
- na iznos od 20,74 eura/156,23 kuna od 1. svibnja 2009. do isplate,
- na iznos od 20,73 eura/156,20 kuna od 1. lipnja 2009. do isplate,
- na iznos od 20,08 eura/151,28 kuna od 1. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 20,22 eura/152,34 kuna od 1. kolovoza 2009. do isplate,
- na iznos od 20,46 eura/154,18 kuna od 1. rujna 2009. do isplate,
- na iznos od 20,22 eura/152,33 kuna od 1. listopada 2009. do isplate,
- na iznos od 20,21 eura/152,29 kuna od 1. studenoga 2009. do isplate,
- na iznos od 20,47 eura/154,26 kuna od 1. prosinca 2009. do isplate,
- na iznos od 20,7 eura/155,94 kuna od 1. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 20,69 eura/155,91 kuna od 1. veljače 2010. do isplate,
- na iznos od 20,69 eura/155,88 kuna od 1. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 21,44 eura/161,51 kuna od 1. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 21,31 eura/160,59 kuna od 1. svibnja 2010. do isplate,
- na iznos od 21,43 eura/161,48 kuna od 1. lipnja 2010. do isplate,
- na iznos od 22,82 eura/171,93 kuna od 1. srpnja 2010. do isplate,
- na iznos od 22,81 eura/171,89 kuna od 1. kolovoza 2010. do isplate,
- na iznos od 23,63 eura/178,07 kuna od 1. rujna 2010. do isplate,
- na iznos od 23,06 eura/173,74 kuna od 1. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 16,85 eura/126,94 kuna od 1. studenoga 2010. do isplate,
- na iznos od 17,55 eura/132,23 kuna od 1. prosinca 2010. do isplate,
- na iznos od 18,08 eura/136,22 kuna od 1. siječnja 2011. do isplate,
- na iznos od 17,67 eura/133,11 kuna od 1. veljače 2011. do isplate,
- na iznos od 17,78 eura/133,99 kuna od 1. ožujka 2011. do isplate,
- na iznos od 17,44 eura/131,39 kuna od 1. travnja 2011. do isplate,
- na iznos od 17,43 eura/131,29 kuna od 1. svibnja 2011. do isplate,
- na iznos od 10,41 eura/78,43 kuna od 1. lipnja 2011. do isplate,
- na iznos od 10,51 eura/79,15 kuna od 1. srpnja 2011. do isplate,
- na iznos od 10,49 eura/79,07 kuna od 1. kolovoza 2011. do isplate,
- na iznos od 11,08 eura/83,47 kuna od 1. rujna 2011. do isplate,
- na iznos od 10,53 eura/79,36 kuna od 1. listopada 2011. do isplate,
- na iznos od 0,99 eura/7,48 kuna od 1. studenoga 2011. do isplate,
- na iznos od 0,99 eura/7,46 kuna od 1. prosinca 2011. do isplate,
- na iznos od 0,99 eura/7,47 kuna od 1. siječnja 2012. do isplate,
- na iznos od 1,01 eura/7,64 kuna od 1. veljače 2012. do isplate,
- na iznos od 1,01 eura/7,62 kuna od 1. ožujka 2012. do isplate,
- na iznos od 1,01 eura/7,59 kuna od 1. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 1 eura/ 7,53 kuna od 1. svibnja 2012. do isplate,
- na iznos od 1 eura/7,57 kuna od 1. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 1 eura/7,57 kuna od 1. srpnja 2012. do isplate,
- na iznos od 0,99 eura/7,48 kuna od 1. kolovoza 2012. do isplate,
- na iznos od 0,99 eura/7,47 kuna od 1. rujna 2012. do isplate,
- na iznos od 0,99 eura/7,43 kuna od 1. listopada 2012. do isplate,
- na iznos od 0,98 eura/7,42 kuna od 1. studenoga 2012. do isplate,
- na iznos od 0,98 eura/7,42 kuna od 1. prosinca 2012. do isplate,
- na iznos od 0,98 eura/7,41 kuna od 1. siječnja 2013. do isplate,
- na iznos od 0,97 eura/7,29 kuna od 1. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 0,98 eura/7,38 kuna od 1. ožujka 2013. do isplate,
- na iznos od 0,97 eura/7,33 kuna od 1. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 0,97 eura/7,33 kuna od 1. svibnja 2013. do isplate,
- na iznos od 0,95 eura/7,17 kuna od 1. lipnja 2013. do isplate,
- na iznos od 0,95 eura/7,15 kuna od 1. srpnja 2013. do isplate,
- na iznos od 0,95 eura/7,14 kuna od 1. kolovoza 2013. do isplate,
- na iznos od 0,95 eura/7,14 kuna od 1. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 0,96 eura/7,24 kuna od 1. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 0,96 eura/7,21 kuna od 1. studenoga 2013. do isplate,
- na iznos od 0,95 eura/7,17 kuna od 1. prosinca 2013. do isplate,
i na iznos od 0,95 eura/7,18 kuna od 1. siječnja 2014. do isplate, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, da tužiteljici VP iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplati iznos od 3.540,51 eura/26.676,00 kuna sa zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče:
- na iznos od 1,09 eura/8,25 kuna od 1. siječnja 2009. do isplate,
- na iznos od 1,09 eura/8,25 kuna od 1. veljače 2009. do isplate,
- na iznos od 1,1 eura/8,29 kuna od 1. ožujka 2009. do isplate,
- na iznos od 0,43 eura/3,25 kuna od 1. travnja 2009. do isplate,
- na iznos od 3,79 eura/28,53 kuna od 1. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 2,97 eura/22,34 kuna od 1. svibnja 2010. do isplate,
- na iznos od 3,88 eura/29,25 kuna od 1. lipnja 2010. do isplate,
- na iznos od 14,09 eura/106,16 kuna od 1. srpnja 2010. do isplate,
- na iznos od 14,1 eura/106,20 kuna od 1. kolovoza 2010. do isplate,
- na iznos od 20,15 eura/151,80 kuna od 1. rujna 2010. do isplate,
- na iznos od 16,04 eura/120,86 kuna od 1. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 17,78 eura/133,96 kuna od 1. studenoga 2010. do isplate,
- na iznos od 24,92 eura/187,73 kuna od 1. prosinca 2010. do isplate,
- na iznos od 30,39 eura/229,01 kuna od 1. siječnja 2011. do isplate,
- na iznos od 26,31 eura/198,24 kuna od 1. veljače 2011. do isplate,
- na iznos od 27,58 eura/207,81 kuna od 1. ožujka 2011. do isplate,
- na iznos od 24,16 eura/182,03 kuna od 1. travnja 2011. do isplate,
- na iznos od 24,17 eura/182,13 kuna od 1. svibnja 2011. do isplate,
- na iznos od 37,81 eura/284,87 kuna od 1. lipnja 2011. do isplate,
- na iznos od 39,64 eura/298,63 kuna od 1. srpnja 2011. do isplate,
- na iznos od 39,65 eura/298,72 kuna od 1. kolovoza 2011. do isplate,
- na iznos od 50,41 eura/379,84 kuna od 1. rujna 2011. do isplate,
- na iznos od 40,58 eura/305,75 kuna od 1. listopada 2011. do isplate,
- na iznos od 43,27 eura/326,00 kuna od 1. studenoga 2011. do isplate,
- na iznos od 42,57 eura/320,72 kuna od 1. prosinca 2011. do isplate,
- na iznos od 42,56 eura/320,70 kuna od 1. siječnja 2012. do isplate,
- na iznos od 48,04 eura/361,99 kuna od 1. veljače 2012. do isplate,
- na iznos od 48,11 eura/362,52 kuna od 1. ožujka 2012. do isplate,
- na iznos od 48,12 eura/362,54 kuna od 1. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 46,91 eura/353,43 kuna od 1. svibnja 2012. do isplate,
- na iznos od 48,02 eura/361,82 kuna od 1. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 48,02 eura/361,81 kuna od 1. srpnja 2012. do isplate,
- na iznos od 47,05 eura/354,50 kuna od 1. kolovoza 2012. do isplate,
- na iznos od 46,03 eura/346,82 kuna od 1. rujna 2012. do isplate,
- na iznos od 46,04 eura/346,86 kuna od 1. listopada 2012. do isplate,
- na iznos od 46,34 eura/349,17 kuna od 1. studenoga 2012. do isplate,
- na iznos od 47,01 eura/354,17 kuna od 1. prosinca 2012. do isplate,
- na iznos od 47,06 eura/354,57 kuna od 1. siječnja 2013. do isplate,
- na iznos od 43,71 eura/329,31 kuna od 1. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 45,86 eura/345,55 kuna od 1. ožujka 2013. do isplate,
- na iznos od 45,87 eura/345,60 kuna od 1. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 45,16 eura/340,23 kuna od 1. svibnja 2013. do isplate,
- na iznos od 41,53 eura/312,88 kuna od 1. lipnja 2013. do isplate,
- na iznos od 41,53 eura/312,90 kuna od 1. srpnja 2013. do isplate,
- na iznos od 41,59 eura/313,37 kuna od 1. kolovoza 2013. do isplate,
- na iznos od 42,12 eura/317,37 kuna od 1. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 45,93 eura/346,08 kuna od 1. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 44,57 eura/335,85 kuna od 1. studenoga 2013. do isplate,
- na iznos od 44,58 eura/335,89 kuna od 1. prosinca 2013. do isplate,
- na iznos od 45,82 eura/345,24 kuna od 1. siječnja 2014. do isplate,
- na iznos od 18,6 eura/140,11 kuna od 1. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 19,34 eura/145,68 kuna od 1. ožujka 2014. do isplate,
- na iznos od 18,81 eura/141,74 kuna od 1. travnja 2014. do isplate,
- na iznos od 17,87 eura/134,64 kuna od 1. svibnja 2014. do isplate,
- na iznos od 17,87 eura/134,64 kuna od 1. lipnja 2014. do isplate,
- na iznos od 17,81 eura/134,15 kuna od 1. srpnja 2014. do isplate,
- na iznos od 18,93 eura/142,64 kuna od 1. kolovoza 2014. do isplate,
- na iznos od 18,93 eura/142,64 kuna od 1. rujna 2014. do isplate,
- na iznos od 20,61 eura/155,31 kuna od 1. listopada 2014. do isplate,
- na iznos od 21,11 eura/159,06 kuna od 1. studenoga 2014. do isplate,
- na iznos od 21,11 eura/159,06 kuna od 1. prosinca 2014. do isplate,
- na iznos od 21,46 eura/161,72 kuna od 1. siječnja 2015. do isplate,
- na iznos od 21,46 eura/161,72 kuna od 1. veljače 2015. do isplate,
- na iznos od 21,46 eura/161,72 kuna od 1. ožujka 2015. do isplate,
- na iznos od 47,34 eura/356,71 kuna od 1. travnja 2015. do isplate,
- na iznos od 44,89 eura/338,21 kuna od 1. svibnja 2015. do isplate,
- na iznos od 44,89 eura/338,21 kuna od 1. lipnja 2015. do isplate,
- na iznos od 46,23 eura/348,07 kuna od 1. srpnja 2015. do isplate,
- na iznos od 43,31 eura/326,35 kuna od 1. kolovoza 2015. do isplate,
- na iznos od 38,07 eura/286,84 kuna od 1. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 38,97 eura/293,60 kuna od 1. listopada 2015. do isplate,
- na iznos od 38,74 eura/291,91 kuna od 1. studenoga 2015. do isplate,
- na iznos od 38,74 eura/291,91 kuna od 1. prosinca 2015. do isplate,
- na iznos od 40,34 eura/303,91 kuna od 1. siječnja 2016. do isplate,
- na iznos od 40,34 eura/303,91 kuna od 1. veljače 2016. do isplate,
- na iznos od 38,74 eura/291,85 kuna od 1. ožujka 2016. do isplate,
- na iznos od 35,56 eura/267,96 kuna od 1. travnja 2016. do isplate,
- na iznos od 35,56 eura/267,96 kuna od 1. svibnja 2016. do isplate,
- na iznos od 32,6 eura/245,65 kuna od 1. lipnja 2016. do isplate,
- na iznos od 36,85 eura/277,64 kuna od 1. srpnja 2016. do isplate,
- na iznos od 36,85 eura/277,64 kuna od 1. kolovoza 2016. do isplate,
- na iznos od 33,8 eura/254,66 kuna od 1. rujna 2016. do isplate,
- na iznos od 36,01 eura/271,28 kuna od 1. listopada 2016. do isplate,
- na iznos od 36,9 eura/278,01 kuna od 1. studenoga 2016. do isplate,
- na iznos od 38,48 eura/289,95 kuna od 1. prosinca 2016. do isplate,
- na iznos od 38,48 eura/289,95 kuna od 1. siječnja 2017. do isplate,
- na iznos od 38,91 eura/293,15 kune od 1. veljače 2017. do isplate,
- na iznos od 38,28 eura/288,40 kuna od 1. ožujka 2017. do isplate,
- na iznos od 37,62 eura/283,31 kuna od 1. travnja 2017. do isplate,
- na iznos od 37,62 eura/283,31 kuna od 1. svibnja 2017. do isplate,
- na iznos od 33,28 eura/250,72 kuna od 1. lipnja 2017. do isplate,
- na iznos od 32,77 eura/246,88 kuna od 1. srpnja 2017. do isplate,
- na iznos od 25,19 eura/189,77 kuna od 1. kolovoza 2017. do isplate,
- na iznos od 24,37 eura/183,65 kuna od 1. rujna 2017. do isplate,
- na iznos od 24,37 eura/183,65 kuna od 1. listopada 2017. do isplate,
- na iznos od 24,39 eura/183,77 kuna od 1. studenoga 2017. do isplate,
- na iznos od 23,9 eura/180,08 kuna od 1. prosinca 2017. do isplate,
- na iznos od 23,9 eura/180,08 kuna od 1. siječnja 2018. do isplate,
- na iznos od 22,02 eura/165,93 kuna od 1. veljače 2018. do isplate,
- na iznos od 24,17 eura/182,14 kune od 1. ožujka 2018. do isplate,
- na iznos od 24,17 eura/182,14 kuna od 1. travnja 2018. do isplate,
- na iznos od 16,44 eura/123,88 kuna od 1. svibnja 2018. do isplate,
- na iznos od 16,44 eura/123,88 kuna od 1. lipnja 2018. do isplate,
- na iznos od 16,44 eura/123,88 kuna od 1. srpnja 2018. do isplate,
- na iznos od 21,99 eura/165,70 kuna od 1. kolovoza 2018. do isplate,
- na iznos od 27,81 eura/209,51 kuna od 1. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 27,81 eura/209,51 kuna od 1. listopada 2018. do isplate,
- na iznos od 25,7 eura/193,65 kuna od 1. studenoga 2018. do isplate,
- na iznos od 25,77 eura/194,15 kuna od 1. prosinca 2018. do isplate,
- na iznos od 27,22 eura/205,10 kuna od 1. siječnja 2019. do isplate,
- na iznos od 25,1 eura/189,09 kuna od 1. veljače 2019. do isplate,
- na iznos od 26,44 eura/199,24 kuna od 1. ožujka 2019. do isplate i
na iznos od 26,44 eura/199,24 kuna od 1. travnja 2019. do isplate, sve u roku od 15 dana".
II Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka prema tužiteljici VP iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] istaknuto prigovorom radi prebijanja u iznosu od 357,54 eura/2.693,86 kuna .
i r i j e š i o j e
Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, da tužiteljici VP iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnične troškove odmjerene u iznosu od 2.374,01 eura/17.887,00 kuna sa zateznim kamatama od 18. rujna 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu i rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
6. Među strankama nije bilo sporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor - banka, 20. siječnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu (dalje Ugovor) kojim se tuženik odvezuje tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 44.800,00 CHF po srednjem tečaju HNB-a na dan puštanja kredita u tečaj, da se je ugovorom tužiteljica obvezala platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno važećim odlukama banke i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,99% godišnje i da je namjena kredita bila kupovina nekretnine.
7. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003-dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
8. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesenoj povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja je u tom dijelu potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i u odnosu na u ovom predmetu tuženika, a na koju se tužitelj pozvao u ovom predmetu, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima, koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
9. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.
10. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o promjenljivoj kamatnoj stopi, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope, da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te da nije bila razumljiva, a niti poštena, te da tuženici nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.
11. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
12. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđena u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
13. Polazeći od izloženog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno važećim odlukama banke, a prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterije koje će tuženik pri donošenju takve odluke primjenjivati kao i odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZPP-a.
14. Stoga je prvostupanjski sud s pravom utvrdio ništetnim odredbe ugovora kao u izreci prvostupanjske presude.
15. S pravom je prvostupanjski sud temeljem propisa čl. 322. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 766,2 EUR-a (promjenjiva kamata) i 3.540,51 EUR-a (valutna klauzula), oba iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečne preplaćene iznose od dan plaćanja do isplate (čl. 322. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a).
16. Naime provedenim vještačenjem je utvrđeno da je s osnove valutne klauzule tužiteljica više uplatila iznos od 3.540,51 EUR-a, a s osnova razlike povećane kamatne stope tužiteljica je više uplatila iznos od 766,2 EUR-a.
17. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može se smatrati poštenim stjecateljem.
18. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (pravno shvaćanje sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022).
19. Kako je u ovom predmetu tužba podnesena 5. lipnja 2019., a sudske odluke kojima je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača su postale pravomoćne 13. lipnja 2014. (promjenjiva kamatna stopa) i 15. lipnja 2018. (valutna klauzula), to očito nije protekao zastarni rok iz propisa čl. 241. i 255. ZOO-a.
20. Pravilno je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor radi prijeboja tuženika.
20.1. Prema propisu čl. 323. st. 1. ZOO-a svaka ugovorna strana u slučaju ništetnosti je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, dok je st. 2. istog članka propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
20.2. I po ocjeni ovog suda tužiteljica kao stranka ugovora nije odgovorna za ništetnost navedenih odredbi, već je upravo suprotno tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi te stoga nema pravo zahtijevati bilo kakvu naknadu koju je pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora, jer takvo pravo pripada samo onoj govornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora.
21. Pravilno je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud odbio prigovor mjesne nenadležnosti, jer da je odredba čl. 12. Ugovora o kreditu kojom su stranke dogovorili mjesnu nenadležnost suda u mjestu sjedišta banke nepoštena i ništetna jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača – "Narodne novine" 96/03).
22. Ne prihvaćaju se žalbeni navodi da tužiteljica nema status potrošača. Naime, ugovor o kreditu je sklopila kao fizička osoba, a radi se o stambenom kreditu u svrhu kupnje nekretnine, a tuženik nije dokazao suprotno.
23. Nadalje, prvostupanjski sud nije povrijedio načelo kontradiktornosti time što nije saslušao svjedokinju FP.
23.1. Naime, sukladno propisu čl. 292. ZPP-a sud izvodi dokaze koje smatra potrebnim za utvrđenje spornih činjenica, a prvostupanjski sud s pravom nije smatrao potrebnim saslušati predloženu svjedokinju.
23.2. Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije dobila odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi i da je unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristala na sklapanje takvog ugovora dok saslušanje svjedokinje nije predloženo na navedene okolnosti. Saslušanje svjedokinje FP je predloženo na okolnost da je tužiteljici u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak.
24. Nadalje, glede navoda tuženika da ukoliko na strani uređujućeg suca /člana vijeća drugostupanjskog suda u ovom predmetu postoje okolnosti koje opravdavaju izuzeće da se treba smatrati da je tuženik tražio izuzeće suca, valja navesti da Zakon o parničnom postupku ne poznaje tzv. uvjetno izuzeće pa ga ovaj sud niti ne smatra prijedlogom za izuzeće.
25. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud priznao tužiteljici trošak pristupa na ročište za objavu presude jer se radi o potrebnom trošku sukladno propisu čl. 155. ZPP-a.
26. Međutim, s pravom tuženik ukazuje u žalbi da tužiteljici ne pripada trošak sudske pristojbe na presudu, dosuđen u iznosu od 87,73 EUR-a, obzirom da je tužiteljica kao potrošač oslobođena od plaćanja pristojbe u ovom postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 51/2023.) koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023., a kojim je izmijenjena toč. 20. članka 11. toga Zakona.
27. Također s pravom tuženik u žalbi ukazuje da trošak puta punomoćnika na ročišta u iznosu od 191,12 EUR-a nije potreban trošak.
27.1. Naime, tužiteljica je imala mogućnost angažirati odvjetnika iz mjesta sjedišta suda.
28. Slijedom navedenog je u tom dijelu žalba tuženika uvažena i presuda preinačena u odnosu na troškove postupka, kao u izreci.
29. S obzirom da djelomičnim uvažavanjem izjavljene žalbe nije izmijenjen odnos uspjeha u parnici, te da je tuženik sa izjavljenom žalbom uspio samo u neznatnom dijelu u odnosu na odluku o parničnom trošku, to tuženiku nije dosuđen trošak sastava žalbe (čl. 154. st. 1. i 166. st. 2. ZPP-a).
30. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i 380. toč. 3. ZPP-a).
Osijek, 4. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Tomislav Šimić