Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1153/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Tomislava Šimića predsjednika vijeća, Krunoslave Dropulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jelene Bušić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Gregović, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, koga zastupa punomoćnica Nataša Mijić Scheidl, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, Pisarnica Rijeka i umješača na strani tuženika KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Diana Milin, odvjetnica iz Rijeke, radi naknade štete, rješavajući žalbe tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 13. travnja 2023., poslovni broj Pn-366/2018-91, u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tuženika i umješača se djelomično odbijaju i djelomično uvažavaju te se presuda Općinskog suda u Rijeci od 13. travnja 2023., poslovni broj Pn-366/2018- 91:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev osim u odnosu na zatezne kamate na iznos od 3.318,07 eur (toč. I. izreke presude),

b) potvrđuje u odnosu na trošak postupka (toč. III. izreke presude),

c) preinačava u odnosu na zatezne kamate na iznos od 3.318,07 eur tako da iste umjesto od 1. ožujka 2017. teku od 7. rujna 2021. (toč. I. izreke presude)

II. Odbijaju se zahtjevi tuženika i umješača za naknadom troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 19.783,87 eura (149.061,60 kn) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB do 31.07.2015.g. iznosi 12 % godišnje, a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 01.01.2023.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, tekućom na iznos od 14.599,50 eura (110.000,00 kn) od dana 01.03.2017.g. a na iznos od 5.184,37 eura (39.061,60 kn) na način kako slijedi:

- na iznos od 1.041,60 kn od dana 10.03.2014.g. do isplate,

- na iznos od 3.950,00 kn od dana 07.10.2014.g. do isplate,

- na iznos od 7.000,00 kn od dana 30.09.2015.g. do isplate,

- na iznos od 5.920,00 kn od dana 02.05.2016.g. do isplate,

- na iznos od 21.150,00 kn od dana 19.12.2016.g. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.115,39 eura (15.938,40 kn) zajedno sa zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak 7.547,95 eura (56.870,03 kn) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, tekućom od 13. travnja 2023.g. do isplate, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije.

2.1. Žalbu je podnio i umješač zbog svih žalbenih razloga iz propisa čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbe tužiteljica je porekla osnovanost žalbenih navoda i predložila da se žalbe kao neosnovane odbiju.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno i istinito utvrđene su sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, tako da se neosnovano u žalbama navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

6. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koju se ukazuje u izjavljenoj žalbi tuženika, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio:

- da se je, dana 02.03.2014.g. u [adresa] dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovala tužiteljica kao pješak i umješač KS ( osiguranik tuženika ) kao vozač osobnog vozila marke Citroen Saxo, reg. oznake [registarska oznaka],

- da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila tjelesne ozlijede,

- da je zbog predmetnog štetnog događaja protiv osiguranika tuženika pokrenut kazneni postupak te je pravomoćnim kaznenim nalogom od 19. kolovoza 2014. proglašen krivim što je, dana 02.03.2014. u 18,45 sati, u [adresa], upravljao osobnim vozilom marke Citroen Saxo, reg. oznake [registarska oznaka], iz smjera [adresa] u smjeru [adresa], protivno odredbi čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u pijanom stanju pri koncentraciji od 2,13 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, pristajući da time ugrozi sigurnost ostalih sudionika u prometu, pa zbog alkoholom oslabljene kritičnosti i vozačkih sposobnosti, dolaskom kod kbr. 37, protivno odredbi čl. 38. st. 1. i 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propustio obratiti pažnju na maškaranu skupinu koja se kretala kolnikom istim smjerom kretanja kao i vozilo, pa shodno tome prilagoditi brzinu i po potrebi zaustaviti vozilo radi propuštanja istih, olako držeći da time neće ugroziti sigurnost ostalih sudionika u prometu, uslijed čega je pješaka GS, udario prednjom stranom vozila, kojom prilikom je ista zadobila razderotinu i natuk u donjem predvorju usne šupljine, razderotinu i natuk u predjelu čela, natuk i oguljotine lica i glave, razderotinu i natuk lijevog koljena, prijelom nosne kosti, krvarenje u desni maksimalni sinus, potres mozga, prijelom kruna zuba 31, 32, 33 (1., 2. i 3. donjeg zuba lijeve strane) prijelom lijeve potkoljenice, ozljede teške naravi, a čime da je kršenjem propisa o sigurnosti prometa ugrozio promet i izazvao nesreću u kojoj je druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, odnosno počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometaizazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1 KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, uz uvjetnu osudu od 3 godine, te mu je izrečena i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 2 godine,

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka ABC proizlazi da se nesreća dogodila na način da se tužiteljica kretala u maškaranoj povorci lijevom stranom desne vozne trake iza osvijetljenih dobro vidljivih alegorijskih kola kada je s leđa, na nju prednjim lijevim dijelom naletjelo osobno vozilo umješača, a to vozilo je prethodno prednjim krajno desnim dijelom okrznulo još jednu maškaru,

- da je umješač mogao izbjeći nesreću vozeći 47 km na sat, bilo kočenjem ili obilaženjem kolone, a da je tužiteljica nesreću mogla izbjeći samo da nije bila u povorci,

- da iz iskaza svjedoka G i ES proizlazi da se radi o događaju koji se odvija svake godine na isti način, kao i da je događaj prijavljen policiji te da su mještanima poznata pravila ponašanja prilikom nailaska na takvu povorku,

- da je umješač bio gledatelj maškara toga dana te je i stanovnik mjesta koje se nalazi u blizini mjesta događaja pa su mu bile poznate činjenice vezane za predmetni događaj,

- da je oštećenje vjetrobranskog stakla koje potječe od kontakta s tijelom tužiteljice kao kod klasičnog naleta na pješaka čelnim dijelom nakon čega pješak biva nabačen iznad poklopca motora prema vjetrobranskom staklu,

- da oštećenja na vozilu ne odgovaraju situaciji da je tužiteljica pala s alegorijskih kola na vozilo umješača kako to tvrdi umješač.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da postoji odgovornost osiguranika tuženika-umješača za štetni događaj, jer je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola suprotno odredbi čl. 199. st. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri tome nije obratio dužnu pažnju na sudionike karnevalske povorke koji su se kretali kolnikom čime je postupio suprotno odredbi čl. 38. Zakona, niti je prilagodio brzinu kretanja vozila tako da se može pravodobno zaustaviti čime je postupio suprotno odredbi čl. 51. navedenog Zakona.

9. Također iz provedenih dokaza proizlazi, a suprotno žalbenim navodima umješača, da tužiteljica nije doprinijela štetnom događaju. Naime, u trenutku naleta se kretala u organiziranoj karnevalskoj povorci sa ostalim sudionicima u smislu čl. 183. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ravnim dijelom kolnika osvijetljenim dobrom uličnom rasvjetom i to lijevom stranom desne vozne trake, iza osvijetljenih dobro vidljivih alegorijskih kola (kamion) kada je s leđa na nju naletjelo osobno vozilo umješača.

10. Medicinskim vještačenjem provedenim po stalnim sudskim vještacima dr. ABC i dr. ABC je utvrđeno da je tužiteljica u predmetnom prometnoj nesreći zadobila ozlijede potresa mozga, prijeloma nosnih kostiju, gnječne razderotine na čelu, otvorene rana usana i usne šupljine, prijelom krune zuba 31, 32 i 33, natuk i ogrebotine lica, gnječna razderotina lijevog koljena i hematosinus maksilarnog sinusa desno, da su joj zaostale trajne posljedice koje smanjuju opću i životnu aktivnost za oko 15% s obzirom na posljedice traume glave i lica u vidu prijeloma čeljusti i postkomocijskih smetnji koje su karakterizirane zaboravljivošću i kroničnim glavoboljama.

11. Utvrđeno je da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 6 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 45 dana i slabog intenziteta u trajanju od 90 dana, da je pretrpjela sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 90 dana, sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od 6 mjeseci u vidu zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja, a nakon toga da je prisutan kronični strah, odnosno posttraumatski stresni poremećaj.

12. Polazeći od nalaza i mišljenja medicinskih vještaka o intenzitetu i trajanju fizičkih bolova, pretrpljenog straha, duševnih bolova zbog naruženosti i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, prvostupanjski sud je u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO), pravilno utvrdio naknadu neimovinske štete u iznosu od 96.000,00 kn, i to po kriteriju fizičkih bolova 23.000,00 kn, straha 8.000,00 kn, smanjenja životne aktivnosti 43.000,00 kn i naruženja 22.000,00 kn.

13. Cijeneći nalaz i mišljenje medicinskih vještaka glede tuđe pomoći i njege je pravilno tužiteljici priznat iznos od 9.000,00 kn (čl. 223. ZPP-a).

14. Temeljem priloženih računa je prvostupanjski sud priznao iznos od 3.000,00 kn na ime troškova puta i liječenja kao i iznos od 1.000,00 kn za oštećene stvari i to tajice, majica, topić i fotoaparat star godinu dana (čl. 223. ZPP-a).

15. Priznat je i iznos od 1.000,00 kn na ime pojačane prehrane, jer iz nalaza i mišljenja vještaka Kolića proizlazi da je tužiteljici bila potrebna pojačana prehrana (čl. 223. ZPP-a).

16. Prvostupanjski sud pravilno priznaje i trošak bolničkog liječenja u KBC Rijeka kao i liječenje u privatnoj poliklinici dr. ..., sve prema priloženim računima u ukupnom iznosu od 39.061,60 kn. Naime, prema vještaku dr. ABC priloženi računi su u uzročnopoljedičnoj vezi s ozljedama tužiteljice i opravdani su.

17. Ovaj sud prihvaća i stav prvostupanjskog suda da prigovor zastare nije osnovan.

17.1. Naime, radi se o situaciji iz propisa čl. 231. ZOO-a odnosno šteti prouzročenoj kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, kada zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona.

17.2. Tuženik je pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa –izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. KZ/11 za koje je previđena kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina, pa zastara kaznenog progona nastupa prema odredbi čl. 81. st. 1. KZ-a protekom 15 godina od počinjenja kaznenog dijela. Slijedom navedenog, kako je u konkretnom slučaju kazneno djelo počinjeno 02.03.2014.g. to zastara nastupa 2029., a tužba i preinačeni dio tužbenog zahtjeva su podneseni prije isteka zastarnog roka (Rev 195/22).

18. Nadalje, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije povrijedio odredbu čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a, jer je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva.

18.1. Naime, tužiteljica je preinačila tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka te nakon provođenja medicinskog vještačenja, dakle radi se o novoj okolnosti nastaloj nakon podnošenja tužbe pa je tužiteljica u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a preinačila tužbu (Rev 771/23).

19. Pravilno su zatezne kamate na ime neimovinske štete te imovinske štete u odnosu na tuđu pomoć i njegu te oštećene stvari, kupovinu lijekova i pojačanu prehranu, a koju visinu je sud odredio temeljem čl. 223. ZPP-a, određene od dana završetka liječenja 1. ožujka 2017.

19.1. Naime, u konkretnom slučaju valja primijeniti propis čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), kojim je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. tog članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva i to kako na neimovinsku tako i na imovinsku štetu.

19.2. Stoga je pogrešan stav žalitelja da zatezne kamate počinju teži od dana donošenja prvostupanjske presude.

20. Zatezne kamate su na iznose prema plaćenim računima pravilno dosuđene od dana plaćanja računa.

21. Međutim, tuženik je na preinačeni dio zahtjeva u obvezi platiti zatezne kamate od trenutka kada je isti postavljen, jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je postavljen preinači dio tužbe i povišen tužbeni zahtjev (Rev 1050/24).

21.1. Kako je povišeni zahtjev postavljen 6. rujna 2021., to na povišeni dio zahtjeva u iznosu od 40.938,40 kn zatezne kamate teku od 7. rujna 2021. godine ali kako je odbijen zahtjev za iznos od 15.938,40 kn, to zatezne kamate teku na razliku od 25.000,00 kn.

22. Slijedom navedenog su u tom dijelu žalbe tuženika i umješača uvažene te je presuda suda prvog stupnja preinačena, kao u izreci.

23. Odluka o parničnom trošku je pravilna i sukladna propisima čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a .

24. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud primijenio Tarifu o nagradama i naknadi za rad odvjetnika objavljenu u Narodnim novinama broj 138/2023.

24.1. Naime, prema Tbr. 52. toč. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (kao i Rev 562/2024). Iako je odluka preinačena kako se radi o neznatnom dijelu zahtjeva (zateznim kamatama) to omjer uspjeha u sporu nije umanjen, a niti je tuženiku priznat trošak žalbenog postupka (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

25. Zahtjevi tuženika i umješača za naknadom troška žalbenog postupka su odbijeni jer su sa žalbom uspjeli u neznatnom dijelu (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

26. Također je odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu jer ga ovaj sud smatra nepotrebnim za vođenje ovog spora (čl. 155. ZPP-a).

27. U odnosu na nepobijani dio (toč. II izreke) presuda ostaje neizmijenjena.

28. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP-a).

Osijek, 4. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Šimić