1

                            Poslovni broj: Gž-462/2023-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

Poslovni broj: Gž-462/2023-2

 

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. P. iz N., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. N., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. Z., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru broj P-1402/2021 od 15. ožujka 2023., 6. rujna 2023.

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Žalba se uvažava, te se ukida rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-1402/2021 od 15. ožujka 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

1.     Rješenjem označenim u izreci odbačena je tužba jer je sud utvrdio da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev o kojemu je, među istim strankama, pravomoćno odlučeno u predmetu koji se vodio pod brojem P-2280/2010 kod istog prvostupanjskog suda. Odluka se temelji na odredbi članka 333. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP).

 

2.     To rješenje žalbom pobija tužitelj.

 

3.     Žalba je pravovremena, dopuštena i osnovana.

 

4.     U predmetu koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod brojem P-2280/10, između istih parničnih stranaka i u istim ulogama, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj P. R. sin pok. R., iz N., stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva darovanjem čest. zem. … k.o. N.-Z. od svog oca R. P., a ovaj pravo vlasništva nasljeđivanjem od svog oca A. P., a isti kontinuiranim mirnim posjedom kroz dugi niz godina, dosjelošću.", dok je u ovom predmetu tužitelj postavio slijedeći tužbeni zahtjev: "Utvrđuje se da je tužitelj R. P. OIB: …, N., vlasnik čest.zem…. k.o. N.- Z., te da je pravo vlasništva utužene nekretnine stekao putem svog pravnog prednika pok. oca R. P. kontinuiranim savjesnim, poštenim i mirnim posjedom kao savjestan posjednik kroz dugi niz godina dosjelošću, a ovaj putem svog pravnog prednika i pok. oca P. A. d o s j e l o š ć u , slijedom čega je ovlašten tužitelj da temeljem ove Presude Suda, a nakon pravomoćnosti, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva utužene nekretnine na svoje ime i u svoju korist u zem. knjigama Općinskog suda u Zadru, uz istovremeni upis brisanja postojećeg prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana."

 

5.     Prvostupanjski sud je ocijenio da se radi o identičnom tužbenom zahtjevu, odnosno da postoji objektivni i subjektivni identitet spora, a to posebno s obzirom na činjenicu da je u predmetu koji se vodi pod posl.br.P-2280/10 sud osnovanost tužbenog zahtjeva ocjenjivao i u odnosu na dosjelost.

 

6.     Prema odredbi članka 332. stavak 2. ZPP-a ako sud tijekom postupka utvrdi da je parnica pokrenuta među istim strankama o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

 

7.     Presuđena je stvar kada postoji subjektivni identitet (identitet stranaka), objektivni identitet (identitet tužbenog zahtjeva) i identitet činjenične osnove tužbe.

 

8.     U konkretnom slučaju postoji subjektivni identitet jer su iste stranke u obje parnice.

 

9.     Međutim, po stajalištu ovog suda ne postoji objektivni identitet.

 

9.1. Naime, u parnici koja se vodila pod brojem P-2280/10 je odlučeno o zahtjevu tužitelja za utvrđenje da je stekao valjan pravni osnov za stjecanje prava vlasništva darovanjem od svog oca, a otac je nekretninu naslijedio od svog oca, a njegov je otac nekretninu stekao dosjelošću. U biti traži se utvrđenje postojanja ugovora o darovanju, s tim da se tvrdi da je darovatelj nekretnine stekao nasljeđivanjem, a njegov prednik dosjelošću. U ovoj parnici tužitelj traži da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva, dakle stvarno pravo, i to dosjelošću.

 

10. Da bi se radilo o presuđenoj stvari moraju se kumulativno ispuniti uvjeti navedeni u točki 7. ovog rješenja. Budući ne postoji objektivni identitet spora to je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 332. stavak 2. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tužitelja, a koja je utjecala na zakonitost pobijane odluke, pa je oslonom na odredbu članka 369. stavak 1. ZPP-a valjalo rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

11. Ne može se prihvatiti argument prvostupanjskog suda da presuđena stvar postoji jer je sud u predmetu koji se vodio pod brojem P-2280/10 osnovanost tužbenog zahtjeva ocjenjivao s obzirom na dosjelost. Naime, u tom predmetu se nije utvrđivalo je li tužitelj stekao nekretninu dosjelošću, već se tvrdilo da su nekretnine dosjelošću stekli tužiteljevi prednici točnije tužiteljev djed, a otac ga je naslijedio, i nakon toga darovao nekretninu tužitelju, dok je u ovom postupku postavljen zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini i to dosjelošću.

 

12. Kako odluka o parničnim troškovima ovisi o konačnom ishodu spora to je i odluku o parničnim troškovima valjalo ukinuti.

 

13. Radi izloženog riješeno je kao u izreci.

 

Dubrovnik, 6. rujna 2023.

 

 

 

Sudac:

 

Emir Čustović, v.r.