Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-564/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Tihani Cišper, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici HG, Branko Čutura i Jelena Mandarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-792/2024 od 11. travnja 2025., 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ŠG kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-792/2024 od 11. travnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu 29,20 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-792/2024 od 11. travnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženici da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 37,16 eura s zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-792/2024 od 11. travnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženici da tužitelju na dosuđeni iznos od 37,16 eura isplati zatezne kamate nakon 2. veljače 2023. do isplate i za navedeno sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja ŠG za isplatom zateznih kamata koje na dosuđeni iznos od 37,16 eura teku od 3. veljače 2023. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-792/2024 od 11. travnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je dosuđen iznos od 130,84 eura i u dijelu kojim je odbijen preostali dio zahtjeva za iznos od 148,09 eura te se odbacuje tužba za iznos od 278,93 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-792/2024 od 11. travnja 2025. u dijelu pod točkom II. izreke preko iznosa od 30,42 eura do iznosa od 135,50 eura i za navedeno sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ŠG za naknadom troškova postupka u iznosu 105,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. travnja 2025. do isplate.

III. Nalaže se tužitelju ŠG da nadoknadi tuženici Republici Hrvatskoj troškove žalbenog postupka u iznosu 111,25 eura u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja ŠG za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da isplati tužitelju neimovinsku štetu u iznosu 168,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev za isplatu (točka I. izreke) i naloženo je tuženici da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 135,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. travnja 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen dio zahtjeva preko dosuđenog dijela od 168,00 eura zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer nije obrazloženo zašto mu je dosuđen manji iznos štete nego što je dosudio Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-766/2009 od 17. studenoga 2011., a pogrešna je i odluka o tijeku zateznih kamata. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 187,25 eura i trošak sudskih pristojbi u iznosu 26,54 eura.

3. Tuženica je podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema razloge o odlučnim činjenicama te bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 14. ZPP-a, jer je tužba nedopuštena za iznos od 278,93 eura. Predlaže odbaciti tužbu, podredno preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 125,00 eura.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalba tuženice je djelomično osnovana.

6. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura to se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u skladu s člankom 458. ZPP-a. Prema čanku 467. stavak 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog čega drugostupanjski sud ne razmatra žalbene razloge koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica nadoknadi štetu koju je pretrpio zbog neutemeljenog boravka u pritvoru 3. lipnja 2012. u iznosu 345,29 eura sa zateznim kamatama tekućim od 4. lipnja 2012. do isplate.

8. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06. i 110/07.) te je protiv njega pred Županijskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem K-13/18 vođen kazneni postupak u kojem je presudom od 16. listopada 2018. oslobođen optužbe, a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-679/2018 od 17. prosinca 2019.,

- da je presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-679/2018 od 17. prosinca 2019. branitelj tužitelja zaprimio 3. siječnja 2020., a tužitelj osobno 9. siječnja 2020.,

- da je tužitelj bio u pritvoru od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013., odnosno ukupno 1240 dana,

- da se tužitelj 10. travnja 2020. obratio zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sukladno članku 495. stavak 2. Zakonu o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje: ZKP/97),

- da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora za svaki dan koji je proveo u pritvoru zatražio isplatu iznosa od 500,00 kuna, odnosno 66,36 eura po danu sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dana provedenog u pritvoru do isplate,

- da je Ministarstvo pravosuđa u dopisu KLASA: UP/I-702-03/20-01/52 od 2. veljače 2023. odgovorilo na zahtjev tužitelja i priznalo mu štetu u iznosu od 46.078,40 eura za ukupno 1240 dana što po danu iznosi 37,16 eura,

- da je tužba u ovom predmetu podnesena 28. veljače 2024.

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica te uzimajući u obzir iskaz tužitelja, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju na temelju članka 480. stavak 1. u vezi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO/05) pripada naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu 168,00 eura za jedan dan (3. lipnja 2012.) neutemeljenog boravka u pritvoru, a da je neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva (iznos od 177,29 eura).

10. Osnovani su žalbeni navodi tuženice da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 14. ZPP-a jer prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ostvarivanja prava u odnosu na dio zahtjeva za iznos od 278,93 eura. Naime, tužitelj je u zahtjevu za mirno rješenje spora kojeg je podnio Ministarstvu pravosuđa za svaki dan koji je proveo u pritvoru zatražio isplatu iznosa od 500,00 kuna, odnosno 66,36 eura, dok tužbom potražuje iznos od 345,29 eura.

11. Članak 186.a stavak 1. ZPP-a propisuje da se osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora, te da zahtjev mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Dakle, zahtjev za mirno rješenje spora mora, kao i tužba, sadržavati određeni zahtjev (članak 186. stavak 1. ZPP-a). Budući je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora potraživao naknadu neimovinske štete u iznosu 66,36 eura za jedan dan koji je proveo u pritvoru, a tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete u iznosu 345,29 eura, to su osnovani žalbeni navodi tuženice da je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 14. ZPP-a. Dakle, ovaj sud nije suglasan s pravnim shvaćanjem prvostupanjskog suda da visina zahtjeva nije bitna kod ocjene jesu li ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe. Stoga je na temelju članka 369. stavak 2. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je dosuđen iznos od 130,84 eura i u dijelu kojim je odbijen zahtjev (za iznos od 148,09 eura) te odbaciti tužbu za iznos od 278,93 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

12. Neosnovani su žalbeni navodi stranaka da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima stranaka pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima, razloge o svim prigovorima te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio, pa se presuda može ispitati.

12.1. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., i 13. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

13. Tuženica u žalbi navodi da je tražbina tužitelja zastarjela budući je zahtjev za mirno rješenja spora tužitelj podnio 10. travnja 2020., da je tužbu mogao podnijeti protekom roka od tri mjeseca, dakle 10. srpnja 2020., a kako je tužbu podnio tek 28. veljače 2024., to je protekao zastarni rok od tri godine i da je tražbina tužitelja u cijelosti zastarjela.

14. Člankom 477. stavak 1. ZKP/97 propisano je da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda.

15. Člankom 477. stavak 2. ZKP/97 propisano je da se oštećenik prije podnošenja tužbe za naknadu štete dužan obratiti sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

16. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-679/18 od 17. prosinca 2019. zaprimio 9. siječnja 2020., te je 10. travnja 2020. podnio zahtjev za mirno rješenje spora, tj. postupio je u skladu s člankom 477. stavak 2. ZKP/97.

17. Člankom 478. stavak 1. ZKP/97 propisano je da ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete.

18. Člankom 478. stavak 2. ZKP/97 propisano je da dok traje postupak iz stavka 1. ovog članka, ne teče zastara predviđena u članku 481. stavku 1. ovoga Zakona.

19. Člankom 238. stavak 2. ZOO/05 propisano je da ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

20. Dakle, članak 478. stavak 2. ZKP/97 jasno propisuje da podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a koje su posljedice zastoja na računanje rokova zastare propisuje citirani članak 238. stavak 2. ZOO/05

21. Slijedom tih odredbi proizlazi da zastarijevanje koje je počelo teći prije nego je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a koji je zahtjev zaustavio daljnji tijek zastare, nastavilo je teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva (ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1081/13-2 od 3. siječnja 2017. i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-660/2024 od 15. svibnja 2024.).

22. U okolnostima konkretnog slučaja to znači da je zastara počela teći 9. siječnja 2020. (kada je tužitelj zaprimio odluku kojom je pravomoćno oslobođen optužbe), do zastoja zastare došlo je 10. travnja 2020. (kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora) i zastara je nastavila teći 10. srpnja 2020. (nakon što je protekao rok od 3 mjeseca iz članka 478. stavak 1. ZKP/97). Prema tome, zastara je nastupila 9. travnja 2023., a tužitelj je tužbu podnio 28. veljače 2024.

23. Međutim, kako nije sporno da je tuženica dopisom od 2. veljače 2023. djelomično priznala zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 eura po danu, to je za taj iznos, sukladno članku 240. stavak 1. ZOO/05, nastupio prekid zastare, koja je ponovno počela teći od dana priznanja, dakle od 2. veljače 2023. (članak 245. stavak 2. ZOO/05), pa za taj iznos od 37,16 eura tražbina tužitelja nije zastarjela.

24. Dakle, zastarjela je tražbina tužitelja u dijelu zahtjeva koji je dosuđen prvostupanjskom presudom za iznos od 29,20 eura sa zateznima kamatama, pa je u tom dijelu osnovana žalba tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

25. Nisu osnovani žalbeni navodi stranaka kojima osporavaju visinu dosuđene naknade neimovinske štete od 37,16 eura, a s obzirom na naprijed obrazloženo, odnosno da je tužba nedopuštena u odnosu na dio zahtjeva (za iznos od 278,93 eura) te da je dio zahtjeva zastario (iznos od 29,20 eura), pa je tužitelju dosuđen iznos neimovinske štete koji je priznat dopisom Ministarstva pravosuđa KLASA: UP/I- 702-03/20-01/52 od 2. veljače 2023.

26. Pravilno je prvostupanjski sud i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 1103. ZOO/05 zatezne kamate dosudio tekuće od 10. travnja 2020. jer se tada tužitelj obratio zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, pa nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima zahtijeva da mu zatezne kamate budu dosuđene od 4. lipnja 2012. jer da mu je šteta nastala 3. lipnja 2012. kao danom kada je bio u pritvoru.

27. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zatezne kamate dosudio tekuće do isplate (suđeno je od 10. travnja 2020. do isplate).

28. Člankom 169. ZOO-a propisano je da vjerovnik nije dužan primiti djelomično ispunjenje, osim ako narav obveze drukčije ne nalaže (stavak 1.), ali je vjerovnik dužan primiti djelomično ispunjenje novčane obveze, osim ako ima poseban interes da ga odbije (stavak 2.).

29. Budući da tužitelj nije iznio niti jedan razlog zbog kojeg je imao opravdani interes da odbije djelomično ispunjenje tražbine u iznosu 37,16 eura koja mu je priznata dopisom Ministarstva pravosuđa KLASA: UP/I-702-03/20-01/52 od 2. veljače 2023. tada mu uz primjenu članka 169. stavak 2. ZOO-a zatezne kamate pripadaju tekuće do 2. veljače 2023., a kako to osnovano u žalbi navodi tuženica. Stoga je neosnovan dio zahtjeva za isplatu kamata od 3. veljače 2023. do isplate te je u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda i odbijen zahtjev tužitelja.

30. Budući dosuđene zatezne kamate teku do 2. veljače 2023. nisu od odlučnog značaja žalbeni navodi tuženice u pogledu visine stope zateznih kamata za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje.

31. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju članka 369. stavak 2. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je dosuđen iznos od 130,84 eura i u dijelu kojim je odbijen zahtjev za iznos od 148,09 eura te odbaciti tužbu za iznos od 278,93 eura s pripadajućim zateznim kamatama, zatim na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a kao neosnovane u cijelosti odbiti žalbu tužitelja i djelomično odbiti žalbu tuženice i potvrditi točku I. izreke pobijane presude za dosuđenim iznos od 37,16 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023. i odbijeni iznos od 29,20 eura s pripadajućim zateznim kamatama te na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačiti točku I. pobijane presude u dijelu kojim su zatezne kamate dosuđene tekuće do isplate i za taj dio odbiti tužbeni zahtjev.

32. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je u smislu članka 166. stavak 2. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude na način da se o troškovima cijelog postupka odluči jednom odlukom.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 2. i članku 155. stavak 1 ZPP-a pri čemu je sud uzeo u obzir uspjeh u sporu u osnovi i visini prema postavljenom tužbenom zahtjevu. Tužitelj je 100% uspio u osnovi i 11% u visini, odnosno njegov uspjeh u sporu iznosi 55,5% (100+11=111:2=55,5). Uspjeh u sporu tuženice iznosi 44,5% (100% - 55,5% uspjeha tužitelja), što znači da je tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici i od njegovog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženice te se tužitelju odmjerava naknada troška u omjeru od 11% (55,5% uspjeha tužitelja umanjeno za 44,5% uspjeha tuženice).

34. Uzimajući u obzir utvrđen uspjeh tužitelja u sporu od 11% i troškove tužitelja koje je priznao prvostupanjski sud u iznosu 276,54 eura, a koji iznos stranke nisu osporavale žalbama, valjalo je tužitelju priznati troškove postupka u iznosu 30,42 eura.

35. Prema tome, osnovano tuženica pobija odluku o troškovima postupka za iznos od 105,08 eura i za taj iznos je preinačena točka II. izreke prvostupanjske presude te je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

36. U odnosu na troškove žalbenog postupka tuženici je priznat trošak za sastav žalbe prema Tbr.10/1 u visini 62,5 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura iznosi 125,00 eura. Kako je tuženica uspjela sa žalbom u omjeru od 89%, to joj je dosuđen trošak u iznosu 111,25 eura, a što je naloženo platiti tužitelju sve u smislu članka 154. stavak 2. i članka 166. stavak 2. ZPP-a. Tužitelju nisu priznati troškovi žalbenog postupka, jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana.

U Velikoj Gorici 4. rujna 2025.

Sutkinja

Tihana Cišper