Poslovni broj: Us II-148/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja MAR d.o.o., Samobor, Ulica Većeslava Kolara 11 i TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, koje zastupa Lana Propadalo Duka, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Propadalo i Lana Propadalo Duka, Zagreb, Trnjanska cesta 45a, protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 23/V, uz sudjelovanje zainteresirane osobe AUTO PROMET SISAK d.o.o., Sisak, Zagrebačka ulica 19, koju zastupa opunomoćenik Siniša Babić, odvjetnik iz Odvjetničkog ureda društva Babić, Borović & partneri j.t.d., [adresa] i Zajednice ponuditelja: RADANOVIĆ d.o.o., Sisak, Ulica Berislava Pavičića 14A, TEHNING GRAĐENJE građevinski obrt, [obrt], [adresa] i TEHNOGRADNJA SISAK d.o.o., Sisak, Ulica Antuna Augustinčića 50, koje zastupa opunomoćenik DV, [adresa], radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenje Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave Republike Hrvatske, klasa: UP/II- 034-02/25-01/228, urbroj: 354-02/12-25-7 od 18. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

III. Odbija se zahtjev AUTO PROMET SISAK d.o.o. Sisak za naknadu troškova upravnog spora.

IV. Odbija se zahtjev Zajednice ponuditelja: RADANOVIĆ d.o.o., Sisak, TEHNING GRAĐENJE građevinski [obrt] i TEHNOGRADNJA SISAK d.o.o., Sisak, za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom Sudu podnio tužbu zaprimljenu dana 4. kolovoza 2025., u kojoj pobija zakonitost rješenja tuženika klasa: UP/II-034-02/25-01/228, urbroj: 354-02/12- 25-7 od 18. lipnja 2025., kojim se odbija žalba tužitelja izjavljena protiv odluke o odabiru broj: 2176/05-23-25-43-116 (točka 1. izreke). U točki 2. izreke tog rješenja se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Tužitelj u tužbi pobija zakonitost osporenog rješenja zbog zakonom propisanih razloga, odnosno pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi u bitnom navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a pri čemu iznosi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je osporeno rješenje nezakonito. Tužitelj uglavnom ponavlja razloge već navedene u žalbi, odnosno navodi razloge zbog kojih smatra da je naručitelj pogrešno postupio, jer je odstupio od uvjeta propisanih Dokumentacijom o nabavi (dalje: DoN), prihvaćajući iskustvo Stručnjaka 4 odabrane zajednice ponuditelja (inženjer gradilišta – elektrotehničke struke, voditelj elektro radova) jer smatra da imenovani stručnjak nema iskustvo u izvršavanju radova na zgradama javne namjene. S time u vezi dodaje da tuženik pogrešno tumači mjerodavne odredbe Zakona o gradnji koje definiraju pojam zgrade javne namjene. Tužitelj osporava stručno iskustvo stručnjaka ĐV, tvrdeći da nije u skladu s traženjem naručitelja iz podtočke 5.3.2.4. DoN-a, tj. da se ne radi o iskustvu na zgradi javne namjene, a da je naručitelj u DoN-u definirao zgradu javne namjene u smislu članka 3. stavka 1. točke 40. Zakona o gradnji. Dalje u tužbi tužitelj dodaje da se u vezi istaknutog prigovora već tijekom žalbenog postupka pozivao na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, tj. stajališta izražena u presudi poslovni broj: Us II-96/2021-9, Us II-98/2021 od 7. travnja 2021., a sukladno kojima se stambena zgrada, a niti stambeno-poslovna zgrada u kojoj se pruža usluga većem brojem ljudi ne može smatrati zgradom javne namjene. Dodaje da je općepoznata činjenica što se ima smatrati zgradom javne namjene. Tužitelj smatra da je naručitelj odluku o odabiru donio protivno načelima transparentnosti, jednakog tretmana i tržišnog natjecanja, a zbog čega je ta odluka arbitrarna. Smatra da u navedenom dijelu odredbe DoN-a nisu nejasne, čak štoviše jer niti ponuditelji nisu smatrati spornim, odnosno nejasnim kojim uvjetima nominirani stručnjaci moraju udovoljiti. Stoga smatra da je naručitelj kod donošenja odluke o odabiru, a i kroz žalbeni postupak pokušao izravno pogodovati odabranoj zajednici ponuditelja na štetu ostalih sudionika u postupku javne nabave, koji su na temelju jasne i nedvojbene dokumentacije ponudili stručnjake koji udovoljavaju postavljenim uvjetima posjedovanja iskustva na radovima koji su se izvodili na zgradama javne namjene. Smatra da su opisanim postupanjem naručitelja i tuženika stavljeni u nepovoljan položaj svi drugi potencijalni ponuditelji koji nisu podnijeli ponudu u konkretnom postupku javne nabave, jer su opravdano smatrali da ne ispunjavaju uvjetima koji se traže u odnosu na stručnjake s iskustvom u radovima na zgradama javne namjene. Nadalje u žalbi tužitelj ističe razloge zbog kojih smatra da je naručitelj na jasan, precizan i nedvosmislen način propisao uvjet gospodarskim subjektima da imenuju tim stručnjaka koji se sastoji od ukupno 4 stručnjaka koji će biti angažirani na izvođenju traženih radova, što znači da ponuditelj mora raspolagati sa četiri stručnjaka koja će biti angažirana na različitim poslovima, a da bi se ponuda mogla ocijeniti valjanom. Dalje ističe da su u dokumentaciji propisani različiti uvjeti dokazivanja sposobnosti za sva četiri stručnjaka, a iz čega slijedi da se traži ukupno 4 stručnjaka na izvođenju radova, što znači da jedna osoba ne može izvršavati poslove više stručnjaka, a što je i naručitelj želio isključiti, s obzirom na vrijednost radova, prirodu predmeta nabave i opseg radova koji se treba izvršiti. Stoga smatra da je protivan stav tuženika da nije isključena mogućnost da se jedna osoba nominira za više pozicija neprihvatljiv, a i suprotan odredbama DoN-a.

Tužitelj u žalbi ističe da u konkretnom slučaju nije primjenjiva ni odredba članak 55. stavak 4. Zakona o gradnji, bez obzira što propisuje mogućnost da jedna osoba obavlja više stručnih poslova građenja, ali je ovdje relevantno kakve je uvjete u postupku javne nabave propisao naručitelj. Stoga smatra da su u predmetnom slučaju ponuditelji bili dužni dokazati da raspolažu timom stručnjaka od 4 osobe, a da je tuženik svojim tumačenjem omogućio da se pogoduje odabranoj zajednici ponuditelja, unatoč jasnim odredbama DoN-a.

Tužitelj u žalbi ističe da iz referenci odabrane zajednice ponuditelja nije jasno koji vrijednosni dio se odnosi na radove, a koji na projektiranje i nadzor, zaključujući da nije dokazala tehničku i stručnu sposobnost. S time u vezi se tužitelj poziva i na mjerodavne odredbe DoN-a, prema kojima se od ponuditelja izričito tražila dostava popisa radova koji sadržava ili mu se prilaže potvrda druge ugovorne strane o urednom izvođenju i ishodu najvažnijih radova iz ranije izvršenih ugovora, Smatra da odabrana zajednica ponuditelja nije dokazala ranije iskustvo na temelju ugovora koji su uključivali projektiranje i nadzor, što se ne može smatrati sličnim radovima onima koji su se tražili predmetom nabave, odnosno radovima na rekonstrukciji i dogradnji zgrade javne namjene. Tužitelj dodaje da je tuženik već u praksi isticao stajališta prema kojima je naveden razlog opravdan za poništenje odluke o odabiru, npr. u odluci klasa: UP/II- 034-02/20-01/848 od 2. prosinca 2020., a od kojeg je u osporenom rješenju neopravdano odstupio, iako su takva stajališta i ovdje primjenjiva. Dodaje da je tuženik propustio primijeniti članak 290. stavak 1. Zakona o javnoj nabavi, a da je povrijedio i odredbu članka 301. Zakona o javnoj nabavi te članak 403. tog Zakona. Tužitelj dodaje i da je naručitelj odabranom ponuditelju neosnovano dodijelio maksimalni broj brodova za Stručnjaka br. 1 (inženjer gradilišta), tim više jer iz priložene dokumentacije nije vidljivo je li nominirani stručnjak uopće u navedenim projektima bio imenovan glavnim inženjerom gradilišta kod izvršavanja radova koji su dostavljeni kao reference. Dodaje da u tom smislu kao dokaz nije dostavljena dokumentacija, a niti je naručitelj to tražio od odabrane zajednice ponuditelja. Tužitelj iscrpno navodi i obrazlaže razloge, zbog kojih smatra da je naručitelj povrijedio odredbe članka 301. stavak 1. i 2. Zakona o javnoj nabavi, jer je ponuđene reference uvažio, unatoč tome što ne sadrže elementarne podatke za identifikaciju i utvrđenje ispunjavanja postavljenih kriterija u DoN-u. Zaključuje da je takvim postupanjem naručitelja onemogućena primjena načela transparentnosti javne nabave, a slijedom tome onemogućena i učinkovita pravna zaštita svim sudionicima u postupku.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi osporeno rješenje, odluku o odabiru od 16. travnja 2025., a traži i naknadu troškova žalbenog postupka te troškove upravnog spora u pobliže naznačenom iznosu. Također dodaje da je naručitelj u ponovljenom postupku dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda iznesenim u obrazloženju presude, tj. da ga Sud na to obveže.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ostaje kod već danih razloga u obrazloženju osporenog rješenja, jer tužitelj u tužbi uglavnom ponavlja navode koje je već isticao u žalbi. Dalje u odgovoru na tužbu tuženik daje osvrt na sve tužbene navode pojedinačno, uz razloge zbog kojih smatra da su neosnovani, a pri tome se poziva i na stajališta iznesena u nizu presuda ovog Suda.

Konačno, tuženik iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da se kod donošenja osporenog rješenja u cijelosti pridržavao mjerodavnih odredaba Zakona o javnoj nabavi, s posebnom pažnjom utvrdio relevantne činjenice za ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, a dao je iscrpno obrazloženje u vezi ocjene žalbenih navoda, zbog čega smatra da je rješenje kojim je odbio žalbu na zakonu utemeljeno. Predlaže da ovaj Sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, a u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva, sam riješi stvar u skladu s člankom 434. stavkom 4. Zakona o javnoj nabavi.

3. Zainteresirana osoba u upravnom sporu naručitelj AUTO PROMET SISAK d.o.o., Sisak, u odgovoru na tužbu u bitnom navodi razloge zbog kojih smatra da tužitelj u tužbi iznosi samo paušalne navode o povredama odnosno propustima pri donošenju osporene odluke o odabiru, a za svoje tvrdnje ne nudi odgovarajuće dokaze. Dalje u odgovoru na tužbu zainteresirana osoba daje osvrt na sve tužbene navode pojedinačno, a iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih su smatra ti navodi neosnovani. Pri tome se poziva i na stajališta već iznesena u upravnosudskoj praksi, u pobliže navedenim presudama ovog Suda. Zaključuje da kod ocjene dostavljenih ponuda i donošenja odluke o odabiru nije došlo do povrede načela jednakog tretmana, transparentnosti niti zakonitosti, jer je odabrana ponuda ocjenjena sukladno propisima kriterijima, kao i na temelju objektivno provjerljivih podataka. Dodaje da tužbeni navodi nemaju uporište niti u dokumentaciji niti u pravilima javne nabave, a da su kontradiktorni i načelo jednakog tretmana i tržišnog natjecanja. Smatra da je tuženikovo rješenje zakonito, jer je doneseno uz pravilnu primjenu mjerodavnih materijalnih i procesnih odredbi propisa, s jasno navedenim činjeničnim stanjem, pravnom argumentacijom, kao i analizom žalbenih navoda. Predlaže da ovaj Sud odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da zainteresiranoj osobi podmiri troškove upravnog spora u pobliže naznačenom iznosu.

4. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu, odbrani ponuditelj: Zajednica gospodarskih subjekata RADANOVIĆ d.o.o., Sisak, TEHNING GRAĐENJE, građevinski obrt [obrt], [adresa] i TEHNOGRADNJA SISAK d.o.o., Sisak, u odgovoru na tužbu u bitnom daje osvrt na sve tužbene navode pojedinačno, pri čemu se poziva i na stajališta iznesena u upravno-sudskoj praski. Dodaje da se u nizu odluka ovog Suda (Us II-62/2024, Us II-85/2022, Us II-349/2020) navodi da ukoliko postoji i najmanja mogućnost da se dokumentacija o nabavi tumači na različit način, da se to ne smije tumačiti na štetu ponuditelja, tj. ukoliko postoje nejasnoće ili dvojbene odredbe dokumentacije, da ne mogu biti na štetu ponuditelja, a što je ovdje upravo slučaj. Dodaje da se bilo kakvu pravnu nejasnoću nužno tumači u korist odabranog ponuditelja, sukladno načelu razmjernosti i zaštite legitimnih očekivanja. Konačno, dodaje i da nejasne odredbe dokumentacije ne mogu dovesti do potpunog izostanka obveze ponuditelja da dokažu tehničku i stručnu sposobnost u odnosu na tražene stručnjake, već se uvjet tehničke i stručne sposobnosti treba tumačiti u najmanje zahtjevom smislu, a u konkretnom slučaju dostavom referenci nominiranog stručnjaka koje se odnose na stambene zgrade koje jesu radovi visokogradnje, kao i radovi koji se odnose na predmet nabave. Sukladno navedenom, predlaže da ovaj Sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška postupka u pobliže naznačenom iznosu.

5. U skladu s odredbama članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS) odgovor na tužbu tuženika i zainteresiranih osoba dostavljen je tužitelju.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Odlučujući o zakonitosti osporenog rješenja u granicama tužbenog zahtjeva, ovaj Sud nalazi da tuženik nije povrijedio zakon time što je odbio žalbu tužitelja, jer je za takvu odluku dao valjane razloge, tj. iscrpno te argumentirano obrazloženje. Navedeni razlozi su utemeljeni na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

8. Prilikom donošenja odluke ovaj Sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kao i očitovanja stranaka koje su sudjelovale u upravnosudskom postupku te na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa predmeta, kao i obrazloženje tuženikovog rješenja proizlazi da je zainteresirani naručitelj (AUTOPROMET SISAK d.o.o., Sisak) objavio dana 21. veljače 2025. u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske (dalje: EOJN RH) poziv za nadmetanje s dokumentacijom o nabavi u otvorenom postupku javne nabave, broj objave: 2025/S F02-0001893, predmet nabave: građevinski radovi rekonstrukcije i dogradnje zgrade Centra dijeljenih usluga. Kriterij odabira je ekonomski najpovoljnija ponuda, s relativnim ponderima: cijena – 80%, jamstveni rok – 10% i specifično iskustvo stručnjaka inženjera gradilišta – 10%.

10. U postupku javne nabave je dostavljeno šest ponuda koje je naručitelj ocijenio valjanima, a potom donio Odluku o odabiru, broj: 2176/05-23-25-43-116 od 16. travnja 2025., kojom je kao ekonomski najpovoljniju odabrao ponudu Zajednice ponuditelja RADANOVIĆ d.o.o., Sisak, TEHNING GRAĐENJE, građevinski obrt [obrt], [adresa] i TEHNOGRADNJA SISAK d.o.o., Sisak, protiv koje je tužitelj podnio žalbu.

11. Tuženik je žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu, a u osporenom rješenju je dao detaljnu i jasnu analizu činjenične i pravne situacije, odnosno naveo je razloge kojima se rukovodio, a koje prihvaća i ovaj Sud u cijelosti, jer se temelje na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza tijekom postupka, odnosno na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba materijalnog prava.

12. Odredba članka 280. stavak 4. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", 120/16. i 114/22. – dalje: ZJN) propisuje da se pri izradi ponude ponuditelj mora pridržavati zahtjeva i uvjeta iz dokumentacije o nabavi te ne smije mijenjati ni dopunjavati tekst dokumentacije o nabavi. Daljnja odredba članka 290. stavka 1. ZJN- a, propisuje da nakon otvaranja ponuda javni naručitelj pregledava i ocjenjuje ponude na temelju uvjeta i zahtjeva iz dokumentacije o nabavi te o tome sastavlja zapisnik.

13. Tužitelj u žalbi, što ponavlja i u tužbi, prije svega ističe da je u predmetnom slučaju naručitelj odstupio od uvjeta propisanim u DoN-u, kada je prihvatio iskustvo D 4 odabrane Zajednice ponuditelja, (inženjer gradilišta – elektrotehničke struke, voditelj elektro radova) napominjući da imenovani stručnjak nema iskustvo u izvršavanju radova na zgradama javne namjene. Tužitelj s time u vezi upire na primjenu točke 5.3.2.4. DoN-a te ističe da odabrana Zajednica ponuditelja nije dokazala uvjete tehničke i stručne sposobnosti, jer iz dostavljenih referenci ne proizlazi da nominirani stručnjak ĐV udovoljava propisanim uvjetima iz DoN-a. To stoga jer nominirani stručnjak nema iskustva u svojstvu voditelja radova na izvršenju ugovora na zgradi javne namjene, a upire i na primjenu točke 5.3.2.5., koja propisuje način dokazivanja uvjeta tehničke i stručne sposobnosti.

14. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da su predmet javne nabave u konkretnom slučaju građevinski radovi rekonstrukcije i dogradnje zgrade Centra dijeljenih usluga, među ostalim, dogradnja i prenamjena u poslovnu pretežito uslužnu zgradu. Iz zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda proizlazi da je odabrani ponuditelj uz ponudu dostavio dokument "Popis tehničkih stručnjaka" iz kojeg proizlazi da je za Stručnjaka 4 – inženjera gradilišta elektrotehničke struke, predložio ĐV, inženjera elektrotehnike, pozicija: voditelj radova elektrotehničke struke. Uz ponudu je dostavio i životopis, a u kojem se navode 2 ugovora o radovima: 1. izgradnja višestambene građevine sa 50 stanova plus podzemna garaža, [adresa], i 2. izgradnja stambene građevine 2 skupine sa 36 stanova plus podzemna garaža, [adresa], a pozicija stručnjaka na izvršenju oba ugovora je voditelj radova elektrotehničke struke.

15. Tuženik u osporenom rješenju navodi i citira mjerodavne odredbe Zakona o gradnji ("Narodne novine", 153/13., 20/17., 39/19., 125/19. i 145/24.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2025., pri čemu napominje da je definicija pojma "zgrada javne namjene" brisana odredbom članka 1. stavka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gradnji ("Narodne novine", 145/24.), koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 2025., odnosno prije početka konkretnog postupka javne nabave, odnosno da se briše članak 3. stavak 1. podstavak 40. Zakona o gradnji ("Narodne novine", 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.).

16. Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja navodi da se pojam "zgrade javne namjene" prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o gradnji, više ne definira u smislu cijeloga Zakona, što je ranije bio slučaj u članku 3. stavku 1. podstavku 40. ranije važećeg Zakona, već isključivo u odnosu na energetsku učinkovitost u zgradarstvu, što propisuje članak 19. a) Poglavlje 3. – energetska učinkovitost u zgradarstvu. Sukladno tome tuženik ocjenjuje da se mjerodavne odredbe DON-a, podtočka 5.3.2.4. koja potpuno jasne ne definira pojma zgrade javne namjene, valja tumačiti u korist ponuditelja, odnosno da navedena nejasnoća ne može biti na štetu odabrane zajednice ponuditelja. To tim više jer izmijenjena mjerodavna odredba Zakona o gradnji ne utječe na promjenu definicije zgrade javne namjene, odnosno da propust naručitelja koji se pozvao na nevažeću i nepostojeću zakonsku odredbu ne može biti na štetu niti jednog od ponuditelja, a osobito ne u stadiju pregleda i ocjene ponuda. Prema članku 200. ZJN-a dokumentacije o nabavi mora biti jasna, precizna, razumljiva i nedvojbena, odnosno izrađena na način da omogući podnošenje usporedivih ponuda. Tuženik navodi da nejasna i dvojbena dokumentacija ne može biti na štetu ponuditelja, osobito u stadiju pregleda i ocjene ponuda. U tom pravcu da su stajališta već iznesena u upravo-sudskoj praksi, u nizu presuda ovog Suda.

17. U odnosu na tužbeni navod tužitelja da iz referenci odabrane Zajednice ponuditelja ne proizlazi koji vrijednosni dio se odnose na radove, a koji na projektiranje i nadzor, odnosno da nije dokazala tehničku i stručnu sposobnost, valja reći da je odabrani ponuditelj sposobnost dokazao već Ugovorom 1 Ugovor za izvođenje radova izgradnje 4 višestambene zgrade u [adresa]; iznos Ugovora: 6.260.866,67 eura, jer je sukladno DON-u prethodno iskustvo istim ili sličnim poslovima, koji su predmet nabave trebalo dokazati u minimalnoj vrijednosti od 5.000.000,00 eura, s time da se vrijednost dokazuje maksimalno sa tri ugovora – posla. Dakle, odabrana zajednica ponuditelja je sposobnost dokazala kako u vrsti radova, tako i u vrijednosnom dijelu već Ugovorom 1, zbog čega u odnosu na iskustvo iz Ugovora 2 i 3 i osporavanje referenci od strane tužitelja nije odlučno za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja.

18. Naime, tuženik u osporenom rješenju napominje da je prema recentnoj upravo- sudskoj praksi, zabranjeno razdvajati reference bilo vrijednosno, bilo kvalifikatorno, jer bi takvo postupanje bilo protivno načelu minimalnih zahtjeva kojima svaka ponuda mora udovoljiti, a što je sukladno stajalištima iznesenim u presudi ovog Suda, poslovni broj: Us II-32/24-9 od 7. ožujka 2024.

Dalje, u odnosu na dodijeljene bodove odabranom ponuditelju, valja reći da se prema DON-u boduju specifično iskustvo stručnjaka inženjera gradilišta, tj. broj projekata na izgradnji ili rekonstrukciji objekata pobliže navedene minimalno bruto površine, na kojima je predloženi Stručnjak 1 bio u svojstvu glavnog inženjera gradilišta, a maksimalni broj bodova (10) ponuditelj dobiva za pet projekata. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je nominirani stručnjak HV dostavio životopis iz kojeg proizlazi traženo iskustvo, kao i tražena funkcija – glavni inženjer gradilišta na ukupno pet ugovora o radovima na izgradnji ili rekonstrukciji objekata te potvrde poslodavca koje potvrđuju navedeno iskustvo, a kod kojeg je stručnjak bio angažiran u vrijeme sudjelovanja u izvršavanju ugovora. Takav dokaz je naručitelj u DON-u propisao kao prihvatljiv dokaz, a zbog čega neosnovano prigovara tužitelj da odabrana ponuda ne ispunjava uvjete za dodjelu bodova prema kriterijima za odabir ponude.

19. Slijedom iznesenog, proizlazi da je tuženik osporeno rješenje donio u granicama zakonom propisanih ovlasti te za odluku naveo pravno odlučne razloge.

20. Sud tužbene prigovore ocjenjuje neosnovanima, jer tužitelj za svoje tvrdnje ne iznosi argumentirane razloge, odnosno ne potkrepljuje ih odgovarajućim dokazima, zbog čega nije doveo u sumnju da bi postupanje naručitelja u konkretnom slučaju, kao i tuženika bilo protivno primijenjenim mjerodavnim propisima, odnosno temeljnim načelima javne nabave. Tužitelj u tužbi u bitnom ustraje na drugačijoj interpretaciji primijenjenog materijalnog prava, tj. mjerodavnih odredbi DON-a, odnosno utvrđenog činjeničnog stanja u vezi ocjene valjanosti odabrane ponude, a što nije odlučno za drugačiji ishod ovog postupka, a niti od utjecaja na ocjenu zakonitosti tuženikovog rješenja. Naime, za tvrdnje tužitelja istaknute u tužbi nema uporišta u podacima spisa predmeta, a niti u primijenjenim mjerodavnim odredbama materijalnog prava.

21. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da tužitelj nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost tuženikovog rješenja, koje sadrži valjane, dostatne i relevantne razloge na kojima je utemeljena odluka. Postupajući po službenoj dužnosti, na temelju članka 404. ZJN-a, osobito u odnosu na utvrđenje bitnih povreda postupka javne nabave, pravilno je tuženik zaključio da takvih povreda izvan granica žalbenih navoda, nije utvrdio.

22. S obzirom na ishod ovog spora nema osnove za dosuđivanje troškova upravnog spora tužitelju, jer je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, a zbog čega je ovaj Sud odbio i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Zahtjev zainteresiranog naručitelja za naknadu troškova upravnog spora (sastav odgovora na tužbu) je ovaj Sud odbio, jer je ocijenio da odgovor na tužbu ne sadrži pravno i činjenično odlučne razloge koji bi utjecali na donošenje odluke u predmetnoj stvari. Također je ovaj Sud odbio i zahtjev odabrane zajednice ponuditelja za naknadu troškova upravnog spora za sastav odgovora na tužbu, ocijenivši da ne sadrži pravno relevantne razloge za ishod ovog postupka i donošenje odluke o predmetnoj stvari.

23. Slijedom iznesenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. i 147. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan