REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Čazmi

Trg Čazmanskog kaptola 20

43240 Čazma

Poslovni broj: P Ob-99/2019-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sutkinji Almi Horvatinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Dianić, odvjetnik u Ivanić-Gradu protiv tužene RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Matej Balaž, odvjetnik u Osijeku, radi utvrđenja bračne stečevine i dr., i po protutužbi tužene RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Matej Balaž, odvjetnik u Osijeku protiv tužitelja NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Dianić, odvjetnik u Ivanić-Gradu radi utvrđenja i dr. nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 21. srpnja 2025. u prisutnosti stranaka i punomoćnika stranaka, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) dana 04. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ Utvrđuje se da nekretnina upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor u selu sa 705 čhv.-2537 m2, te kč. br. [katastarska čestica] oranica u selu sa 1050 čhv. -3775 m2 predstavlja suvlasništvo tužitelja PL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] te tužene RL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i to svakog u ½ dijela, a što je tužena RL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužitelja PL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na navedenoj nekretnini u ½ dijela, uz istovremeno brisanje prava vlasništva na navedenoj nekretnini tužene u ½ dijela.

Nalaže se zk. odjelu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude izvrši uknjižbu prava suvlasništva u ½ dijela tužitelja PL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor u selu sa 705 čhv. -2537 m2, te kč. br. [katastarska čestica] oranica u selu sa 1050 čhv. -3775 m2, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tužene RL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na navedenim nekretninama u ½ dijela.“

II. Nalaže se tuženoj RL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju PL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.259,02 eura zajedno sa zateznom kamatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena koja na navedeni iznos teče počev od 01. ožujka 2020. sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos 358,80 eura zajedno sa zateznom kamatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena koja na navedeni iznos teče počev od 01. ožujka 2020. sve do isplate.

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev protutužiteljice koja glasi:

„Utvrđuje se da pokretnine M1, marke Renault Clio, 1.5 DCi, god. proizv. 2001., broj šasije [broj šasije], reg.o. BJ305EB i vozilo M1 marke Renault Megane 1.5 DCi god. proizv. 2005., broj šasije [broj šasije], reg.o. BJ296GA, predstavlja suvlasništvo tužitelja PL iz [adresa] te tužene RL iz [adresa] i to svakog u ½ dijela, a što predstavlja bračnu stečevinu.

Nalaže se tužitelju da tuženici nadoknadi parnični trošak u iznosu od, sve u roku od 15 dana.“

V. Odbija se protutužbeni zahtjev protutužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tužitelju-protutuženiku PL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici-protutužiteljici RL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 23.506,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekućom:

1. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 11.05.2018. godine pa do isplate, 2. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 09.06.2018. godine pa do isplate, 3. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 10.07.2018. godine pa do isplate, 4. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 10.08.2018. godine pa do isplate, 5. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 11.09.2018. godine pa do isplate, 6. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 10.10.2018. godine pa do isplate,

7. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 10.11.2018. godine pa do isplate, 8. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 12.12.2018. godine pa do isplate, 9. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 11.01.2019. godine pa do isplate, 10. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 09.02.2019. godine pa do isplate, 11. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 09.03.2019. godine pa do isplate, 12. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 10.04.2019. godine pa do isplate, 13. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 10.05.2019. godine pa do isplate, 14. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 10.06.2019. godine pa do isplate, 15. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 10.07.2019. godine pa do isplate, 16. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 10.08.2019. godine pa do isplate, 17. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 10.09.2019. godine pa do isplate, 18. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 10.10.2019. godine pa do isplate, 19. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 10.11.2019. godine pa do isplate, 20. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 10.12.2019. godine pa do isplate, 21. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 10.01.2020. godine pa do isplate, 22. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 10.02.2020. godine pa do isplate,

23. na iznos od 1.022,00 kn s dospijećem dana 10.03.2020. godine pa do isplate.“

VI. Nalaže se tuženoj RL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju PL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.189,13 eura zajedno sa zateznom kamatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena koja na iznos parničnog troška teče počev od 4. rujna 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

VII. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 3.189,13 eura do zatraženog iznosa od 15.389,13 eura, odnosno za iznos od 12.200,00 eura zajedno sa zateznom kamatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena koja na iznos parničnog troška teče počev od 4. rujna 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. travnja 2019. podnio tužbu protiv tužene radi utvrđenja bračne stečevine, u kojoj navodi da su stranke bračni drugovi čiji je brak sklopljen 13. listopada 2007., ali da su stranke izvanbračnu zajednicu zasnovale znatno ranije te su u toj izvanbračnoj zajednici zajedno kupili nekretninu u [adresa] na adresi [adresa]. Radi se o nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor u selu sa 705 čhv. te kč. br. [katastarska čestica] oranica u selu sa 1050 čhv. U vrijeme kupnje navedene nekretnine tužena je još nosila djevojačko prezime CL, te je i po OIB [osobni identifikacijski broj]u vidljivo da se radi o istoj osobi. Navedena nekretnina kupljena je u izvanbračnoj zajednici stranaka te predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svake u ½ dijela, iako je sada u zemljišnim knjigama formalno upisana samo tužena. Stoga tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe na utvrđenje sa ciljem da se utvrdi njegov suvlasnički dio te da se isti upiše u zemljišne knjige.

2. Tužena u odgovoru na tužbu od 19. srpnja 2019. navodi kako je nesporno da je ona vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvor u selu sa 705 čhv, te kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica u selu sa 1050 čhv, ukupne površine od 1755 čhv, na kojoj je postala punopravni vlasnik od svibnja 2007. uz uknjižbu prava zaloga temeljem Ugovora o kreditu u iznosu kunske protuvrijednosti od 70.600,00 CHF, uvećano uz redovne ugovorne kamate u korist Erste&Steiermärkische bank d.d. Nesporno je i da je tuženica kao vlasnica predmetne nekretnine upisana u zemljišnoknjižni izvadak pod djevojačkim prezimenom CL te da je s tužiteljem sklopila brak na dan 13. listopada 2007.

2.1. Ističe da nije točno da su stranke zasnovale izvanbračnu zajednicu znatno ranije te zajedno kupili predmetnu nekretninu koja treba predstavljati bračnu stečevinu. Stranke do sklapanja braka nisu živjele u izvanbračnoj zajednici, nego su započeli zajednički živjeti na predmetnoj nekretnini tuženice nakon sklapanja braka. Izvanbračna zajednica nije utvrđena. Tužena nadalje navodi da svi troškovi redovitog održavanja nekretnine, kako prije tako i poslije braka glase na tuženicu, osim RTV pristojbe koja nakon sklapanja braka glasi na ime tužitelja. Tuženica za predmetnu nekretninu na kojoj je vlasnik u svoje ime i o svom trošku otplaćuje kredit još od svibnja 2007. u kojem od dana sklapanja u otplati nikada nije ni sudjelovao tužitelj. Tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tužitelj je podneskom osporio sve navode odgovora na tužbu te istakao da su emocionalnu vezu stranke započele još tijekom 2002. godine, a tijekom 2006. godine tužena je počela živjeti kod tužitelja u njegovoj obiteljskoj kući u [adresa], a zajedno su odlučili kupiti kuću u [adresa]. Zajedno su se uselili u lipnju 2007. godine odmah po kupnji kuće, a ne nakon sklapanja braka. Ugovor je formalno glasio na tuženu budući je ista bila za to kreditno sposobna no kredit je podignut zajedno te je i otplaćivan zajedno. Nakon kupnje kuće te nakon što su stranke uselile počeli su radovi na osposobljavanju nekretnine za kvalitetan život. Ističe da je osim što je zajedno sa tuženom kupio nekretninu u istu izvršio i znatna svoja ulaganja i to dijelom i iz vlastite imovine (prodana nekretnina za 12.000,00 kuna te novac uložen u kuću, prodane braniteljske dionice te je iznos od 11.500,00 kuna investiran u kuću). Cijelo vrijeme dok je tužena otplaćivala kredit istoj je pomagao novčano te je i on u toj otplati kredita doprinio u ½ dijela. Dakle tužitelj je i nakon useljenja izvršio znatne investicije u nekretninu koja samo formalno glasi na tuženu te je za to podizao brojne kredite. U kući su osim toga mijenjane sve instalacije te je totalno izmijenjen raspored prostorija a što je uzrokovalo i nužno promjene instalacija (struja i dr.).

Tužitelj imajući sve navedeno u vidu uz postojeći tužbeni zahtjev postavlja i supsidijarni zahtjev za isplatu 80.000,00 kn kojeg se predlaže prihvatiti ukoliko sud smatra da nije osnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje.

4. Tuženica je na pripremnom ročištu održanom 04. ožujka 2020. istakla protutužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi kako pokretnine M1, marke Renault Clio, 1.5 DCi, god. proizv. 2001., broj šasije [broj šasije], reg.o. BJ305EB i vozilo M1 marke Renault Megane 1.5 DCi god. proizv. 2005., broj šasije [broj šasije], reg.o. BJ296GA, predstavljaju bračnu stečevinu tužitelja i tužene, svakoga u ½ dijela.

5. Podneskom od 20. ožujka 2020. tužena-protutužiteljica istakla je i protutužbeni zahtjev da ukoliko sud smatra osnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika na utvrđenje predlaže da se donese presuda kojom će se naložiti tužitelju da isplati tuženoj iznos od 23.506,00 kuna, a što se odnosi na povrat dijela plaćenog kredita zajedno sa zateznom kamatom, specificiranom u toč. V presude.

6. U daljnjem tekstu presude tužitelj-protuženik navodit će se kao tužitelj, a tužena- protutužiteljica kao tužena.

7. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u: Izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Čazma, od 08. travnja 2019. (list 4), Pregled prometa po partiji kredita 5114194431 za razdoblje od 1.9.2015. do 15.7.2019. (list 12-15), Pregled prometa po partiji kredita 5103547446 za razdoblje od 11.5.2007. do 30.9.2015. (list 16-24), Rješenje o komunalnoj naknadi Grada Čazme, Upravnog odjela za proračun, komunalno gospodarstvo, gospodarstvo, zaštitu okoliša i ekologiju, od 04. ožujka 2019., Klasa: UP/I-363-03/19-

01/1, Urbroj: 2110-01-04/19-1838 (list 29), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 09. svibnja 2007. (list 30-31), Dopis HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Elektra Križ (list 32), fotodokumentaciju (list 36-37), Ugovor o potrošačkom kreditu broj 8170280 s otplatom putem American Express kartice od 31. listopada 2015. (list 38), Ugovor o potrošačkom kreditu broj 8254180 s otplatom putem American Express kartice od 24. ožujka 2015. (list 39), Najavu korištenja kredita partija broj 9020287349, od 06. travnja 2016. (list 40), Ugovor o PBZ365 pozajmici broj 9014946199 od 09. travnja 2010. (list 41, 50), Otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope na dan 09.04.2010. (list 42-44, 51-53), Ugovor o kreditu broj 9017745978 od 02. rujna 2013. (list 45-49), Ugovor o kreditu broj 166-53096331 (list 54-57), Ugovor o kreditu broj 9020287349 od 06. travnja 2016. (list 58-63), Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103547446 od 08. svibnja 2007. (list 66-70), Pregled prometa po partiji kredita 5103547446 za razdoblje od 04. svibnja 2007. do 30. rujna 2015. (list 71-77), Pregled prometa po partiji kredita 5114194431 za razdoblje od 1. rujna 2015. do 12. travnja 2019. (list 78-83), Dopis Policijske postaje Čazma od 05. studenog 2019. (list 84), Uvjerenje o prebivalištu izdano od Policijske postaje Čazma, dana 05. studenog 2019., broj: 511-02-06/3-20-1083/2019 (list 85), Uvjerenje Policijske postaje Čazma, od 18. studenog 2019., broj: 511-02-

06/3-14-118/2019 (list 86), Dopis Policijske postaje Čazma, od 11. svibnja 2020., broj: 511-02-06/3-12/119-2020 (list 92).

8. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka EL (list 120), BL (list 120-121), AL (list 121-122), GL (list 122), ĐL (list 129-130), IL (list 130), LL (list 130)

9. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list 99-101, 253-254) i tužene kao stranke (list 101-103,254-255).

10. Izveden je dokaz geodetskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Branku Ćuriću, dipl.ing.geod. iz tvrtke Metra d.o.o. (list 153-154) te građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Dubravki Golec, inž.građ. (list 156-194).

11. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka ML budući tužitelj nije postupio po nalogu suda da dostavi adresu predložene svjedokinje (list 132).

12. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

13. Tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nije osnovan dok je supsidijarni tužbeni zahtjev za isplatu djelomično osnovan.

14. Protutužbeni zahtjevi tužene nisu osnovani.

15. Iz iskaza svjedoka EL (list 120) proizlazi da ga je tužitelj angažirao da mu montira kotao na kruta goriva za iznos od 7.000,00 kuna te da mu povuče cijevi za vodu i montira slavinu što je ukupno iznosilo 3.000,00 kuna. S obzirom da nije imao novaca da mu plati odjednom dogovorili su se da će mu tih 10.000,00 kuna platiti u ratama što je tužitelj i učinio, jer mu je svaki mjesec donosio određeni iznos novca. Posao je dogovarao s tužiteljem i on je njemu platio u cijelosti sve izvedene radove. Tuženu je vidio u kući, ali s njom nije ništa dogovarao i ona mu nije ništa plaćala. Radio je i slivne vode cijevima skroz oko kuće, a koje cijevi je kupio tužitelj, a on ih je samo ugradio i napravio odvod u jednu šahtu. Kada su ugrađivali kotao povukao je nove cijevi do radijatora u dnevnoj sobi. Sav potrebni materijal kupio je tužitelj. U to vrijeme stranke su živjele u toj kući. Postavljen je kombinirani bojler koji je kompenzirao s tužiteljem. Montirao je i zavario cijevi za dimnjak u dužini od 10 metara, a za kompenzaciju za taj radi tužitelj mu je dao bojler. On je zajedno s tužiteljem išao u trgovinu Iva – Z tako da mu je poznato da je on kupio na svoju karticu taj bojler i to za iznos od oko 9.200,00 kuna. 7.600,00 kuna je sam bojler, ali sa priborom to je iznosilo oko 9.200,00 kuna. Tužitelj je iskopao zemlju gdje je onda on polagao cijevi za odvodnju. Smatra da je svoje radove obavio po nižoj cijeni od uobičajene iz razloga što je poznavao tužitelja. Materijal za grijanje i rad tužitelj je platio 7.000,00 kuna, što smatra vrlo povoljnom cijenom. Tužitelj je kupio sav preostali materijal pa tako između ostaloga i dva nova radijatora koja je ugradio u dnevnu sobu.

16. Iz iskaza svjedoka BL (list 120-121), majke tužitelja, proizlazi da joj je poznato da je emotivna veza između stranaka počela 2002. ili 2003. godine. Često je tužena dolazila kod njih i znala je prespavati, ali nikada se nije doselila i donijela svoje stvari. Kada su stranke zaključile da će živjeti zajedno i da će se oženiti odlučili su kupiti kuću. Prvotno je njezin sin želio na njihovom gradilištu izgraditi kuću, ali kako je bio problem sa građevinskom dozvolom odustao je od toga pa su zajedno tražili neku kuću koja bi zadovoljila njihove potrebe. Tako su pronašli kuću u [adresa] i tužena je digla kredit i kupila tu kuću. Nakon dva tjedna što je kuća kupljena preselili su se tamo i počeli su živjeti i polako su počeli istu uređivati. U toj kući nije bilo niti spavaće sobe, sve je bilo "z brda z dola" pa je u istu trebalo puno ulagati. Tako je promijenjena stolarija, dograđena kuća, uvedeno centralno grijanje i sigurno još puno drugih stvari. Sve to nije vidjela, ali financirao je njezin sin, a to zna iz razloga što je on imao svinjce i znao je prodavati po 140 komada odojaka. Uz to radio je u fušu i u firmi pa je sve to mogao financirati. Ne zna točno koje godine, ali prodao je svinjce, koje je on izgradio 1997. godine svom bratu, mojem drugom sinu, a taj novac koji je dobio, bez obzira što mu je brat to isplaćivao u ratama, ulagao je u kuću. Brat mu je mjesečno plaćao koliko je imao, ali misli da se radilo o iznosu od 1.000,00 kuna nekad više, a nekada manje, za kompenzaciju mu je mijenjao stolariju, radio krovište na dijelu koji je nadograđivan i ostalo što je bilo potrebno. Bila je prisutna kada je IL tužitelju davao novce za svinjce, jer se to sve upisivalo u bilježnicu i tužitelj je potpisao primitak određenog iznosa koji je dobio. Zajedno su stranke tražile kuću i kupile ju i sjeća se da joj je RL rekla da su kupili kuću u [adresa], tako bi bili dalje i od njezinih i od Goranovih roditelja. Kaparu za kuću platio je ĐL. Ona je zajedno sa svojim suprugom pomagala na kući u [adresa] pa je tako i kopala zemlju za uzemljenje da je dobila žuljeve, slagala drva, radila u vrtu, kopala kukuruz i slično.

17. Iz iskaza svjedoka AL (list 121-122) proizlazi da je strankama otvorila i pokazala kuću svoje šogorice da ju vide obzirom da su bili zainteresirani za kupnju. Zajedno su gledali i komentirali i ona ih je u jednom trenutku ostavila same, ali je čula kako je RL rekla : "Ti kako hoćeš, ali ja ću ovu kuću kupiti." Nakon što je kuća kupljena vidjela je kako je RL dolazila u kuću, kako je njezin brat kosio travu i kako je ona obilazila kuću, jer je to bilo potrebno, dok tuženika nije viđala. Doselili su se u kuću poslije vjenčanja. U kući nije bilo namještaja izuzev kuhinje, tako da oni niti nisu mogli tamo prenoćiti, premda je kuća bila useljiva i nije bilo potrebno ništa na njoj raditi.

18. Iz iskaza svjedoka GL (list 122) proizlazi kako je tužena od njegove sestre kupila kuću, digla kredit, a stranke su zajedno pri kupoprodaji došle vidjeti kuću. Kuću su zajedno pokazivali njegova supruga AL i on, i zna da se RL ista odmah svidjela. U kuću nisu došli živjeti odmah, ali sigurno su u njoj živjeli prije nego što su se vjenčali. Odmah nakon kupoprodaje dolazili su u kuću koja je bila useljiva, imala je grijanje na drva; kamin. Kasnije su oni uveli centralno grijanje, prvo na plin, a zatim na drva. Natkrili su terasu u kojoj su napravili kuhinju i još neke druge radove. Zna da je za proširenje kuće kredit digao ĐL, a za ostalo misli da su financirali zajedno.

19. Svjedok ĐL (list 129-130) iskazao je kako je on prijatelj s tužiteljem pa mu je iz tog razloga došao pomoći na radovima u kući te je gletao i popravljao zid u dnevnoj sobi i u kuhinji. On njemu to nije platio, niti ga je to tražio, već mu je to učinio kao prijatelj. Poznato mu je da je tužitelj podigao kredit za radove na kući, ali nisu mu poznati detalji.

20. Svjedok IL (list 130) iskazao je kako je on brat tužitelja pa je iz tog razloga i prije braka upoznao tuženu. Prije braka njegov brat živio je u zajedničkoj kući i to u prizemlju s roditeljima, a on sa svojom obitelji na katu, time da imaju odvojene ulaze. Zna da je prije braka tužena znala koju noć prespavati kod njegovog brata, ali nije mu poznato da bi u tom donjem dijelu s njim živjela u smislu da bi doselila svoje stvari i živjela zajedno sa njima u zajedničkom domaćinstvu. Poznato mu je da su stanke zajedno gledale i kupovale kuću i da su kuću u [adresa] kupili prije nego što su zaključili brak. On je otkupio od svog brata svinjac u 2016. godini za iznos od 30.000,00 kuna. Bilo je dogovoreno da će mu taj iznos otplatiti u ratama kada će koliko moći tako da je on iznos od 18.000,00 kuna njemu isplatio 2018. godine. Iznos od 12.000,00 kuna odradio mu je za račun s tog naslova i to tako što je na spornoj kući zatvorio terasu, izgradio kuhinju, hodnik i stavio prozore i vrata te krović nad tim prostorom. U tome su mu pomagali LL i brat. On nije financirao materijal za tu dogradnju, već je samo napisao što mu od materijala treba, i kada je došao na lice mjesta materijal je bio tamo. Ne zna tko je to platio.

21. Svjedok LL (list 130) iskazao je da mu ništa nije poznato vezano za bračnu stečevinu stranaka i da ne želi svjedočiti.

22. Tužitelj NL (list 99-101, 253-254) saslušan kao stranka iskazao je kako je 2002. godine upoznao tuženu, a tijekom 2006. godine počeli su živjeti zajedno u njegovoj roditeljskoj kući u [adresa]. Živjeli su nešto više od godinu dana i kako su se imali namjeru vjenčati, morali su si pronaći mjesto stanovanja. On je želio graditi kuću, ali kako nije dobio građevnu dozvolu, a tužena je bila kreditno sposobnija od njega, ona je podigla kredit i kupili su kuću u [adresa]. Iz tog razloga je kuća u gruntovnim knjigama upisana na ime tužene.

Odluka za kupnju kuće je bila zajednička, jer su obilazili više kuća, ali im se ova dopala pa je odluka bila njihova. Sudjelovao je u kupoprodaji predmetne kuće, jer je zajedno sa tuženom istu ugovarao sa prodavateljicom TL te je platio kaparu u iznosu od 5.000,00 kuna. Kada su kupili kuću u [adresa] tamo su se nalazila i garaža i dvije nusprostorije, ali su to kasnije nadograđivali tako da je i napravljena šupa za drva i natkriven je dio prostora između šupe kuće i dvorišne zgrade.

23. On je kasnije tražio da prepiše pola kuće na njega prije nego su krenuli sa velikim radovima, ali usprkos toga što ona nije htjela na njega prepisati pola kuće, on je ipak ulagao u istu. Dakle, imali su namjeru zajedno sve financirati izuzev što je ona prvotno podigla taj kredit. Ta kuća bila je u relativno lošem stanju, pa je iz tog razloga bilo potrebno u nju dosta ulagati, a što je uglavnom financirao on. Uvedeno je centralno grijanje, promijenjena je kompletna stolarija, napravljeni su pregradni zidovi i to na način da je od pet prostorija napravljeno osam prostorija, uvedena je kanalizacija, struja u dvorišnu zgradu i garažu, napravljen je ulaz i to ulaz tako da je financirao pola otac od tužene, a pola on, dok je u cijelosti ulaz asfaltirao drobljenim asfaltom njezin otac. U kući su zamijenjene pločice u kuhinji te kompletno sve sanitarije u kupaoni. On je u vrijeme braka prodao farmu svinja svom bratu i sav taj novac uložio u uređenje te kuće. Prodao je i jednu nekretninu za koju je dobio 12.000,00 kuna, te braniteljske dionice u iznosu od 11.850,00 kuna. Bio je zaposlen prvo vrijeme u Čazmatrans d.d. Čazma, gdje je primao plaću u visini od 3.000,00 kuna, ali to je bilo vrlo kratko vrijeme, nakon čega se zaposlio u firmi Eko Flor gdje je primao plaću u iznosu od 4.000,00 kuna. Nakon toga zaposlio se u PIK Vrbovec, a nakon toga ponovno u Čazmatransu. Plaća u PIK Vrbovcu iznosila je 7.000,00 kuna. Nakon toga otišao je raditi u Njemačku gdje mu je plaća iznosila 2.000,00 EUR. Dok nije prodao farmu svinja bratu, na kojoj je imao od 6 – 14 krmača, godišnje je neto zaradio oko 30.000,00 kuna. Farmu je prodao 2015. godine odnosno odmah nakon smrti njihovog oca 2015.. Ukupno je za vrijeme trajanja braka za poticaj za tu farmu dobio oko 260.000,00 kuna, a u Njemačkoj je zaradio 10.000,00 EUR. Dobio je i odštetu od firme Eko Flor u iznosu od 28.500,00 kuna, a tijekom trajanja bračne zajednice kupio je dva osobna automobila. Po njegovoj osobnoj procjeni on je za vrijeme trajanja braka zaradio oko 900.000,00 kuna.

U šestom mjesecu 2007. godine uveli su centralno grijanje, a nakon toga sve ostalo. Jedino nisu u kući mijenjali krov. On je digao više kredita od cca 400.000,00 kuna, a što je potrošeno kako na ulaganje u kuću, tako i na zajednički život. Tako je na prijedlog tužene digao i pozajmicu te joj na ruke dao iznos od 14.000,00 kuna što je trebala vratiti u školu. Tužena je digla kredit u iznosu od 33.000,00 EUR i od tog iznosa kupljena je kuća i vratila je novce svom ocu koji joj je kupio automobil. On je iselio iz kuće u 12. mjesecu 2018. ili u prvom mjesecu 2019. godine. Nije znao nikada koliko iznosi plaća tužene. Nije bilo dogovora kako će što financirati i što će sa zaradama, već je bilo onako kako je tužena htjela ili rekla i on je tako i platio. Tužena je pokrenula postupak za razvod braka u 02. mjesecu 2019., ali je on još dolazio u kuću do 05. mjeseca i sve do 05. mjeseca, odnosno i do 09. mjeseca 2019. dolazio i dalje ulagao u kuću i popravljao što je trebalo. U prvim godinama braka prodao je svoje zemljište i za to je dobio 12-13 tisuća kuna. Kuhinju je platio on na rate, dvije kuhinje je platio oko 7.000,00 kuna i od njih je napravio jednu kuhinju.I Megana i Clia je kupio on i otplaćivao ih. Clio je uzeo i prodao za cca 3.000,00 kn. Megane se zapalio tako da ga više nema, odnosno skroz je izgorio, jer su se zapalile elektroinstalacije u vožnji. Svaki od njih pridonosio je plaćanju režija u polovini. Režije za kuću dok su živjeli zajedno iznosile su oko 1.000,00 kn mjesečno. Koliko se sjeća tužena je imala ratu kredita oko 500-600 kn, ali ne može to sa sigurnošću tvrditi, jer je tužena sama raspolagala svojom plaćom i zaradom. On je raspolagao svojom zaradom i svojom plaćom, ali je i plaćao račune, kupovao hranu i sve što je potrebno. Tužena je digla kredit i u cijelosti platila kuću i otplaćivala je kredit za koji on ne zna koliko je točno iznosila rata. Kada je bio problem visine rate radi opće poznate stvari radi kredita u švicarcima, onda je i on pomagao.Nakon razvoda Clio je ostao tuženoj, ali poslije ga je prodao, jer nije bio u voznom stanju, a Megana je uzeo sa sobom i on je izgorio.

24. Tužena RL (list 101-103, 254-255) saslušana kao stranka iskazala je da je tužitelja upoznala 2003. godine u veljači, ali da nikada nije živjela kod tužitelja u Kloštar Ivaniću i da nikada nije od njega išla na posao. Tamo nije provela 5-6 dana, već eventualno jednu noć i drugo jutro. Razgovarali su o njihovoj budućnosti i tužitelj je želio napraviti kuću na gradilištu koje se nalazi u blizini njegove kuće, ali nije uspio dobiti građevinsku dozvolu. Ona je sama tražila po oglasima neku adekvatnu kuću pa je tako i pronašla kuću u [adresa]. Odlučila je da će kupiti tu kuću i odluka je bila njezina pa je zato i podigla kredit za koji joj nije bio potreban ni sudužnik ni jamac. Tužitelj nije bio za tu kuću zainteresiran i nije točno da je on dao kaparu u iznosu od 5.000,00 kuna, već je kaparu dala ona i to u iznosu od 6.000,00 kuna, a koji je iznos pozajmila od roditelja jednog svog učenika, a što je kasnije vratila. Sama je podigla kredit za tu kuću, a tužitelj je samo jednom bio sa njom u [adresa] i to kod konačnog dogovora. Ona se prijavila na tu adresu u [adresa] 09.05.2007., a tužitelj tek kada je mijenjao dokumente i to nakon vjenčanja. Nisu živjeli prije vjenčanja u toj kući već su samo došli koje poslijepodne ili su proveli koju noć tamo, jer ta kuća i nije bila za useljenje i za život, ali su tamo slavili i djevojačko i momačko večer. U kući mijenjalo se centralno grijanje i sva potrebna instalacija, uveo se plin i sve što je bilo potrebno financirala je ona. Njezin otac dao im je kao poklon 20.000,00 kuna za svatove i od tog iznosa uveden je djelomično plin, a od novaca koje su dobili za svatove kupili su kuhinju. Tužitelj je minimalno radio na kući, jer je uvijek imao problema sa kičmom i za to nije bio zainteresiran, a od nje je tajio sve što je zarađivao. Nikada nije znala koliko iznosi njegova plaća. Tvrdi da je na farmi tužitelj uglavnom poslovao sa gubitkom ili sa nulom, ako je i zaradio kakve novce to nije donio doma i eventualno za sina ili za njihov zajednički život, već je ulagao dalje. Ona mu je dala suglasnost da može dobivati poticaj na njezino zemljište, ali ništa od tog iznosa novca nije joj htio dati, pa je morala sama otići i povući tu svoju suglasnost. Nakon smrti njihovog oca 2015. on i njegov brat prodali su zemljište, ali nije znala ni na koji način je raspoređena ostavinska imovina. Tužitelj joj ništa nije rekao kada je dobio odštetu od Eko flora, ali je shvatila da ima novce, jer si je kupio računalo i počeo trošiti novaca, pa ga je prisilila i rekao je da je dobio novac za odštetu nakon čega ga je nagovorila da si kupi auto. Nikada nije znala koliko iznosi njegova plaća. Kada je otišao raditi u Njemačku prošlo je nekoliko mjeseci, a da njoj ni sinu nije poslao niti kunu, već je upravo ona slala živežne namirnice, jaja, meso i slično da bi se tamo mogao prehraniti. Došao je na ljeto kući na deset dana i rekao da bolje da bude doma nego da 50,00 EUR plaća sobu dok je čekao drugo radno mjesto. Tužiteljica tvrdi da im je njezin otac puno pomagao pa je tako platio i pločice za kuhinju, gletanje i krečenje kuhinje. Platio je i dovoz i asfalt za ulaz, ali je dio asfalta platio i tužitelj. Što se tiče stolarije tužitelj je platio samo jedan prozor i to u dnevnom boravku dok je sve ostalo platio njezin otac i to u ratama. Tužitelj je to kupio na karticu, a njezin otac mu je to sve uredno vraćao. Tužitelj nikada nije plaćao režije niti je ikada pitao da li ih treba platiti. Tužitelj je otišao u Njemačku 27.05.2018. i nakon toga došao je još dva do tri puta kući, a definitivno se iselio za Božić 2018. godine kada je pokrenula postupak razvoda braka.

Njihova je zajednička odluka bila da će kupiti kuću obzirom da on nije dobio građevnu dozvolu da bi radio kuću u [adresa]. Stolarija je mijenjana 2010. ili 2011. godine, dok je peć za centralno i centralno na plin uvedeno 2007. godine. Centralno na drva uvedeno je 2015. godine. Vršene su preinake u unutrašnjosti kuće i to na način da je dobivena još jedna dodatna prostorija. Brat tužitelja radio je neke preinake na kuhinji što je odrađivao za kupnju farme svinja. Centralno grijanje 2010. ili 2011. radio im je SL, a ovo 2015. EL, dok im je stolariju radio LL. Kompletna kuhinja je rađena 2015. godine. U prvotnoj renovaciji između ostalih pomagao im je i otac tužitelja. Kuhinja nije rađena po mjeri već je tuženik kupio kupila dva bloka u Emmezeti za 3.000,00 kn, a bijela tehnika je ugrađena koja je već postojala sve izuzev mašine za suđe koju je sama platila. Kada je digla kredit rata joj je iznosila 1.900,00 kuna, kasnije blizu 4.000,00 kuna dok sada iznosi 2.100,00 kuna. Vodi postupak protiv Erste banke za povrat preplaćenog iznosa za cca 100.000,00 kuna. Njezina neto plaća iznosi oko 5.800,00 kuna. Nadograđena je nadstrešnica na pomoćnoj zgradi na kojem dijelu se nalaze drva, a to je rađeno 2013. ili 2014. Tužiteljica je navela kako smatra da nisu zasnovali izvanbračnu zajednicu, već da su počeli zajednički život nakon vjenčanja. Tužitelj je kupio Megana, ali ga je prepisao na nju. Kasnije ga je ona prepisala na njega iz razloga što je imala veliku ratu kredita u švicarcima pa se tužitelj bojao da ovrhom ne sjednu na taj auto. Cijelo vrijeme tužitelj se vozio u tom autu, ali je on izgorio kasnije. Tužitelj je kupio i Clio, ali ga je 2019. godine uzeo. Kako nisu imali zajedničke financije i svatko je raspolagao svojom zaradom i ne zna u što je uložio tužitelj novac od prodaje svog zemljišta.

Ističe da je raspolagala sa svojim financijama sama, jer je pokušala na početku braka da se dogovore kako će raspolagati novcem, ali od tužitelja je bilo jako teško dobiti novce i kada je shvatila da on raspolaže sam sa svojim financijama tako je odlučila da i ona raspolažem sa svojim. Svatko je svojom zaradom raspolagao samostalno pa nije bilo dogovora oko toga. Konkretno, tužitelj je puno ulagao u farmu svinja u Kloštru čemu se ona protivila, ali bez uspjeha. Ona je od svoje plaće platila kredit, a od ostatka je ulagala u kuću i za sve što je bilo potrebno. Na porodiljnom je prvih 6 mjeseci primala 4600,00 kn, a drugih 6 mjeseci 2500,00 kn. Prvih 6 mjeseci mogla je plaćati ratu kredita, a drugih 6 mjeseci nije imala dovoljnu naknadu pa su joj njezini roditelji davali i ona je nosila novac u banku. Samo jednom ili dva puta joj je tužitelj pomogao da doplati koliko je bilo potrebno za ratu kredita. Ona je podigla još jedan kredit, jer je očekivala da će uspjeti riješiti financije pa je u cijelosti platila kuću, a namjestili su ju namještajem koji su kupili od novca kojeg su dobili na svadbi. 2015. godine nagovorila je tužitelja da napravi još jednu prostoriju koja je bila potrebna za njihovog sina i tada je on digao kredit. Uz njegov kredit i ona je financirala dio, a i njezin otac je puno financijski pomagao. Nije bilo daljnjih ulaganja nakon što je ta prostorija dograđena. Poslije 2015. godine nije bilo ulaganja tužitelja u kuću ili okućnicu. Problem sa švicarcima trajao je od 2009. do 2015., a problema sa platežom imala je 2013. i 2014. Usprkos toga plaćala je sve režije, jer su joj pomagali roditelji, a tužitelj je platio samo u slučaju kada bi rekla da stvarno više nema otkud platiti. Tužitelj je govorio da je on u kuću donio meso, jer je hranio svinje, a ispalo je da onda ona treba platiti sve ostalo.

Dio kredita tužitelj je uložio u dogradnju. Prije 2015. nije bilo znatnijih ulaganja u smislu renoviranja u predmetnu nekretninu. U trenutku sklapanja braka svatko od njih imao je svoje vozilo. Režije struja, voda, smeće, komunalna naknada iznosile su oko 500 kn, a plin su kupovali u cisterni. Kupovali su taj plin u cisterni i to je iznosilo oko 3000 kn, a kasnije kada je poskupilo onda su promijenili grijanje na drva.Što se tiče financija tvrdi da je doprinos njezinih roditelja bio nego doprinos tužitelja.

25. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Branka Ćurića (list 153-155) proizlazi da je izvršio identifikaciju i geodetsku izmjeru nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist CL, i to kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvor u selu površine 705 čhv., u naravi kuća, pomoćna zgrada, dvorište i oranica, što u naravi predstavlja građevinsko zemljište i kčbr. [katastarska čestica] oranica u selu površine 1050 čhv. Predmetne nekretnine čine zajednički blok, dok tlocrtna površina kuće iznosi 92 m2, a garaže 31 m2.

26. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Dubravke Golec (list 156-195) proizlazi da je utvrdila tržnu vrijednost nekretnina u iznosu od 50.978,00 eura, te vrijednost ulaganja za vrijeme zajedničkog života, a koja se odnosi na građevinske radove na zatvaranju ulaznog trijema koji je pretvoren u stambeni prostor i to kuhinju i hodnik, izvođenje nadstrešnice koja je natkrila prostor između kuće i pomoćne zgrade, zamjena stolarije te unutarnje uređenje. Strojarski radovi odnose se na izvođenje instalacija centralnog grijanja na kruta goriva, a vrijednost ulaganja je prema cijenama iz 2015. godine.

Građevinski radovi: zidanje zidova od blok opeke u iznosu od 1.129,78 eura, betoniranje vertikalnih AB serklaža 90,52 eura, betoniranje vertikalnih AB serklaža 78,84 eura, izrada dvostrane oplate za AB vertikalne serklaže 88,9 eura, izrada dvostrane oplate za AB vertikalne serklaže 76,45 eura, izrada krovne konstrukcije jednostrešnog krovišta ispiljene drvne građe od četinara druge klase 836,10 eura, opšivanje krovne kose plohe daskama i pokrivanje jednim slojem obične ljepenke 222,90 eura, letvanje kosih krovnih ploha 238,80 eura, pokrivanje krova utorenim crijepom 477,90 eura, postava horizontalnih oluka od pocinčanog bojanog lima 56,03 eura, postava vertikalnih oluka od pocinčanog bojanog lima 59,43 eura, izrada veter lajsni od bojanog pocinčanog lima 7,90 eura, žbukanje zidova u produžnom mortu 176,95 eura, ugradnja gips kartonskog pregradnog zida 175,20 eura, krečenje zidova i stropa poludisperzivnom bojom 133,41 eura, dobava i polaganje podnih keramičkih pločica 294,17 eura, ugradnja pvc vratax2 690,16 eura, ugradnja pvc prozorax2 743,24 eura, ugradnja pvc prozora 172,54 eura, ugradnja pvc prozora 119,45 eura, što ukupno za građevinske radove iznosi 5.868,67 eura.

Strojarske instalacije: kotao za centralno grijanje 1.247,59 eura, ekspanziona posuda 103,52 eura, sigurnosni ventil 59,73 eura, pumpa za centralno grijanje 103,7 eura, termostat za uključivanje pumpe 99,54 eura, kompaktni plosnati radijatori 648,09 eura, konzola nogica 127,44 eura, termostatske glave za radijatorske ventile 119,46 eura, radijatorski ventil 78,06 eura, radijatorski zaključak 62,10 eura, slavine za punjenje i pražnjenje instalacija 36,52 eura, automatski odzračni lončić 31,86 eura, bakrene cijevi, potreban fiting te ovjesni pribor 531,36 eura, hvatač nečistoće 11,28 eura, kuglasta slavina 48,84 eura, potrošni materijal 318,53 eura, montaža materijala do pune funkcionalnosti 743,25 eura, spajanje bojlera na vodovodnu instalaciju 46,45 eura, transportni troškovi 103,07 eura, što za ukupno za strojarske instalacije iznosi 4.523,76 eura.

Vještak je procijenio da vrijednost ulaganja ukupno iznosi 10.392,43 eura, PDV 2.598,11 eura, odnosno sveukupno 12.990,54 eura.

27. Odredbom čl. 221a ZPP propisano je da, ako sud na temelju izvedenih dokaza u smislu čl. 8 ZPP ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

28. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave i dokumentaciju koja prileži spisu, budući njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje.

29. Iskaz svjedoka AL sud nije ocjenjivao, jer ista nema saznanja o odlučnim činjenicama.

30. Iskaz svjedoka BL, majke tužitelja, sud je prihvatio budući je ista iskazivala uvjerljivo, a osim toga njezin iskaz u suglasnosti je sa iskazima ostalih nepristranih svjedoka.

31. Iskazu svjedoka GL sud vjeruje, a što proizlazi iz ugovora o kreditu iz 2010. godine koji je tužitelj priložio u spis.

32. Ostala dokumentacija koju je tužitelj priložio u spis ne odnosi se na razdoblje kada je vršena adaptacija (list 54-64) kao ni Ugovor iz 2013. godine (list 45-49)

33. Nije sporno da su stranke zaključile brak 13. listopada 2007. i da su živjele zajedno do 12. mjeseca 2018. godine.

34. Nije sporno da je tužena predmetnu nekretninu kupila prije sklapanja braka sa tužiteljem, za iznos od 33.000,00 eura sredstvima odobrenog kredita u CHF, a ugovor sa prodavateljicom je sklopila 09. svibnja 2007.

35. Tužitelj je tvrdio da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice pa da predstavlja bračnu stečevinu koje je on suvlasnik u ½ dijela. Tužena je osporavala ovu činjenicu.

36. Ocjenjujući izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da prije sklapanja braka stranke nisu živjele u izvanbračnoj zajednici, jer prihvaća kao istinit iskaz tužene da je prije sklapanja braka samo povremeno prespavala u kući roditelja tužitelja sa kojima je tužitelj živio, a koji iskaz su potvrdili majka tužitelja BL (list 101) i brat tužitelja IL (list 130), saslušani kao svjedoci.

37. Obiteljski Zakon (Narodne novine broj 116/2003, dalje u tekstu OZ) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja braka stranaka i kupnje predmetne nekretnine u čl. 248. definira pojam bračne stečevine kao imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine.

38. Kako predmetna nekretnina nije stečena zajedničkim sredstvima stranaka za vrijeme trajanja braka, a niti izvanbračne zajednice, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi nije bračna stečevina, dok je neodlučna činjenica što su stranke planirale sklapanje braka i prije njezine kupnje.

39. Dakle, sukladno čl. 253 OZ-a koji propisuje u stavku 1. da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, predmetna nekretnina je vlasništvo tužene.

40. Tužitelj pravo suvlasništva nije stekao niti ulaganjem u adaptaciju kuće, jer o tome nije postojao sporazum stranaka, čak štoviše, tužitelj to nije ni tvrdio. To stoga što je čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP) propisano kako dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

41. Zbog navedenih razloga neosnovan je tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava suvlasništva tužitelja na kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor u selu sa 705 čhv. (2537 m2), te kč. br. [katastarska čestica] oranica u selu sa 1050 čhv. (3775 m2), upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela.

42. Supsidijarnim tužbenim zahtjevom tužitelj od tužene zahtijeva isplatu uloženih sredstava u adaptaciju i dogradnju kuće.

43. Člankom 156. st. 2. ZVDSP-a propisano je: "Pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. ovoga članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznoga prava".

44. Slijedom navedenog, o ovom zahtjevu tužitelja valjalo je odlučiti primjenom odredaba obveznog prava i to pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. i 1116. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZOO).

45. Kako se presumira da je tužitelj bio pošten, a tuženica nije ni tvrdila suprotno, pripada mu pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova.

46. Što se tiče ulaganja u adaptaciju i nadogradnju, po ocjeni ovog suda bilo je potrebno utvrditi jesu li troškovi tih ulaganja plaćani zajedničkim sredstvima stranaka, obzirom da su radovi vršeni za vrijeme trajanja braka ili su stranke svojim prihodima raspolagale odvojeno, obzirom na tvrdnje tuženice iznesene već u odgovoru na tužbu, a i tijekom postupka.

47. Budući da su stranke raspolagale svojim prihodima odvojeno, a što je utvrđeno iz njihovih iskaza, tužitelju pripada pravo na isplatu za izvršena ulaganja u kuću tužene kojima je povećana vrijednost kuće.

48. Kojim ulaganjima tužitelja je povećana vrijednost kuće, sud je utvrdio na temelju iskaza tužitelja i svjedoka EL kojem sud vjeruje, jer je nepristran svjedok, a izvodio je dio radova i to centralno grijanje te vodovoda i odvoda, te svjedoka GL, također nepristranog svjedoka, koji ima saznanja vezano uz nadogradnju. Njihovi iskazi su i logični obzirom na iskaz tužene da je svojim prihodima otplaćivala kredit za kuću, te da je problem sa otplatom kredita u CHF trajao od 2009. do 2015., a problem sa otplatom imala je 2013. i 2014. godine. Osim toga plaćala je sve režije te bila na porodiljnom dopustu tako da drugih 6 mjeseci porodiljnog dopusta, naknada joj nije bila dovoljna niti za ratu kredita, time da su znatnija ulaganja u kuću vršena 2015. godine, pa valja zaključiti da svojim prihodima nije mogla financirati radove.

49. Sasvim je sigurno da je tužitelj, osim plaće, ostvarivao i dodatne prihode od farme svinja, iako to tužena osporava, jer je dobivao poticaje, a to je navela i tužena da je dobivao poticaje i za njezinu zemlju koju je obrađivao. Osim toga i brat tužitelja je obavio dio radova na kući, prema njegovoj tvrdnji u vrijednosti od 12.000,00 kn, što je sa tužiteljem prebio nakon kupnje farme od brata, što sud prihvaća, budući da je i tužena to potvrdila u svom iskazu.

50. Tužena je tvrdila da je njoj pomagao financijski otac, ali to nije dokazala, a teret dokaza bio je na njoj, time da svjedok LL, koji je prema tvrdnji tužene ugrađivao stolariju, nije ništa iskazivao o tome, niti plaćanju tih radova, već je izjavio da mu ništa nije poznato vezano za bračnu stečevinu.

51. Konačno, tužitelj je priložio i ugovore o kreditu, te reprogramu otplate, a iz koje dokumentacije proizlazi da je 09. travnja 2010. u PBZ-u tužitelj podigao kredit u iznosu od 8.500,00 eura, a prema navodima tužene stolarija na kući je mijenjana 2010. ili 2011. godine pa uzimajući u obzir sve navedeno, iskaze stranaka i svjedoka GL, može se sa sigurnošću zaključiti da su to sredstva tužitelja uložena u renoviranje kuće.

52. Vrijednost ulaganja utvrđena je vještačenjem prema cijenama iz 2015. godine. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze vještaka, jer su nalazi dati stručno i argumentirano i stranke na njih nisu imale primjedbi. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka u cijelosti usprkos toga što je vještak na listu 182 očitom pogreškom u pisanju iznos PDV-a od 25% od 2.598,11 naznačio da se to odnosi na kune, jer običnim matematičkim izračunom utvrđeno je da 25% od 10.392,43 eura iznosi 2.598,11 eura, a ne 2.598,11 kuna. Ukupna vrijednost ulaganja je 10.392,43 eura koju valja umanjiti za troškove krečenja u iznosu od 133,41 eura, jer taj trošak je trošak redovnog održavanja i ne povećava vrijednost nekretnine pa su troškovi ulaganja utvrđeni u iznosu od 10.259,02 eura, dok PDV na radove tužitelj nije platio pa mu taj trošak nije priznat.

53. Kako je vrijednost nekretnine na dan izrade nalaza utvrđena u iznosu od 50.978,00 eura, a tuženica je kuću platila 33.000,00 eura, sasvim je sigurno da je izvršenim ulaganjima u utvrđenom iznosu povećana vrijednost kuće, ovo tim više što je vrijednost ulaganja utvrđena prema cijenama iz 2015. godine pa je valjalo prihvatiti supsidijarni tužbeni zahtjev u iznosu od 10.259,02 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana 01. ožujka 2020. kao dana podnošenja tog zahtjeva.

54. Kako je tužba za isplatu podnesena 2020. i isplata za ulaganja zatražena u iznosu od 80.000,00 kn, a u vrijeme presuđenja navedena valuta je nevažeća, valjalo je zatraženi iznos po službenoj dužnosti preračunati u važeću valutu euro primjenom fiksnog tečaja 7,5345 kn za 1 euro što iznosi 10.617,82 eura. Slijedom navedenog valjalo je dosuditi tužitelju iznos od 10.259,02 eura, a za ostatak zatraženog iznosa od 358,80 eura supsidijarni tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

55. Tužena je podnijela protutužbu za isplatu 23.506,00 kn, što je polovina otplaćenog kredita ukoliko sud utvrdi osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva predmetne nekretnine.

56. Budući da je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava suvlasništva nekretnine, protutužbeni zahtjev za isplatu nije osnovan, jer je tuženica vlasnica nekretnine pa tužitelj nije stekao nikakvu korist time što je tuženica sama otplaćivala kredit.

57. Tuženica je podnijela i protutužbu za utvrđenje prava suvlasništva vozila M1, marke Renault Clio, 1.5 DCi, god. proizv. 2001., broj šasije [broj šasije], reg.o. BJ305EB i vozila M1 marke Renault Megane 1.5 DCi god. proizv. 2005., broj šasije [broj šasije], reg.o. BJ296GA tvrdeći da su ta vozila imovina stečena za vrijeme trajanja braka.

58. Prema Uvjerenju Policijske postaje Čazma od 18. studenog 2019. tužitelj je evidentiran kao vlasnik tih vozila, međutim prema iskazima stranaka, vozilo marke Renault Megane 1,5 DCI je izgorio, dakle više ne postoji, dok je, prema tvrdnji tužitelja Renault Clio 1,5 DCI prodan, što tužena nije osporila pa sud prihvaća te navode.

59. Kako sud o osnovanosti zahtjeva odlučuje prema činjeničnom stanju utvrđenom u momentu zaključenja glavne rasprave i kako predmetna vozila u tom momentu nisu u vlasništvu tužitelja, valjalo je zahtjev tužene za utvrđenjem suvlasništva vozila odbiti kao neosnovan.

60. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 2. u vezi čl. 155 ZPP.

61. Tužitelj je odbijen sa glavnim zahtjevom, a sa supsidijarnim je uspio sa oko 90%, njegov uspjeh iznosi oko 45%, dok uspjeh tužene u odnosu na tužbene zahtjeve iznosi oko 55%.

Tuženica je u cijelosti izgubila parnicu glede protutužbenih zahtjeva pa je uspjeh tužitelja u odnosu na te zahtjeve 100%.

62. Dakle, uspjeh tužitelja u ovoj parnici je 145%, kada se podijeli sa dva je 72,50% i u tom omjeru mu pripada pravo na parnični trošak prema čl. 154. st. 2. ZPP-a.

63. Visinu troškova sud je odmjerio prema vrijednosti predmeta spora označenog sa 10.001,00 HRK, koji se nije mijenjao, što preračunato u euro iznosi 1.327,36 eura, prema fiksnom tečaju 7,5345 HRK, što znači da za svaku radnju zastupanja nagrada prema OT iznosi 100 bodova, a vrijednost boda 2 eura, što iznosi 200,00 eura.

64. Valja napomenuti da tužitelj nije postavio dva zahtjeva, u kom slučaju bi se zbrojala označena VPS u tužbi i novčana tražbina, već je postavio glavni zahtjev za utvrđivanje prava suvlasništva, a ako sud ne prihvati taj zahtjev potražuje isplatu za izvršena ulaganja kao supsidijarni, pa je zbog navedenog za izračun troškova postupka uzet VPS naznačen u tužbi.

65. Tužitelj je potraživao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 15.389,13 eura, kao i trošak geodetskog vještačenja u iznosu od 298,63 eura te građevinskog vještačenja u iznosu od 715,50 eura.

Sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, kako je već gore navedeno, u iznosu od 1.327,36 eura, sud je tužitelju-protutuženiku priznao kao nužan i opravdan trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 eura, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troška pristupa na ročišta održana 18. rujna 2019., 04. ožujka 2020., 10. ožujka 2021., 04. rujna 2021., 19. listopada 2021., 26. siječnja 2022., 16. siječnja 2023., 28. travnja 2025. i 22. srpnja 2025., svako u iznosu od 200,00 eura, troška sastava podnesaka od 25. veljače 2020. i 26. ožujka 2020., svako u iznosu od 200,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV 25%, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa).

66. Sukladno uspjehu tužitelja u sporu u omjeru od 72,50% pripada mu pravo na naknadu troška postupka u iznosu od 2.175,00 eura.

67. Sud je tužitelju u cijelosti priznao trošak provođenja geodetskog vještačenja u iznosu od 298,63 eura i građevinskog vještačenja u iznosu od 715,50 eura, budući su isti bili potrebni i nužni za vođenje postupka.

68. Svi parnični troškovi priznati strankama bili su u smislu čl. 155 st. 1 ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, te u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o sudskim pristojbama te u skladu sa vrijednošću predmeta spora važećoj u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

69. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Čazmi, 04. rujna 2025.

Sutkinja:

Alma Horvatinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

Naredba:

I Presuda nepravomoćna

II. DNA -punomoćniku tužitelja-protutuženika

-punomoćniku tuženice-protutužiteljice

U Čazmi, 04.09.2025.