Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-816/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Lešiću, odvjetniku u Zagrebu, Mažuranićev trg 4, protiv tuženika Kaufland Hrvatska k.d., Zagreb, Donje Svetice 14, OIB: 477432874968, zastupanoga po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri Zagreb, Masarykova 3, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-287/2022-46 od 14. svibnja 2025., 4. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-287/2022-46 od 14. svibnja 2025. u točki I., II. i IV. izreke i predmet vraća istome sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici, u roku od 15 dana, isplati iznos od 5.360,00 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 5.000,00 EUR od 4. veljače 2022. do isplate, a na iznos od 360,00 EUR od 8. siječnja 2022. do isplate (točka I. izreke) te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 3.889,02 EUR, sa zateznom kamatom od 14. svibnja 2025. do isplate, u roku 15 dana (točka II. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u iznosu od 628,74 EUR sa zateznom kamatom na pojedine iznose, pobliže navedene u izreci presude (točka III. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka kao neosnovan (točka IV. izreke).
2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 412,55 EUR.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. Donošenjem prvostupanjske presude počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koju u žalbi ukazuje tuženik, tvrdnjom da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da je o pojedinim dokazima sud izveo pogrešan zaključak, a da pojedine izvedene dokaze nije ocijenio te da se ista stoga ne može ispitati.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske i neimovinske štete za koju tvrdi da joj je nastala 4. prosinca 2021., na način da se poskliznula na prozirnu tekućinu koja je bila prolivena po podu i pala u trgovini tuženika te pritom zadobila ozljede.
6. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev uz obrazloženje:
- da je na temelju iskaza tužiteljice i njezina sina, svjedoka BL, kao i svjedoka KL, zaposlenice tuženika, utvrđeno da je došlo do pada tužiteljice,
- da su navedeni svjedoci provjeravali je li pod mokar, pri čemu svjedok BL tvrdi da je bio mokar, dok svjedok KL tvrdi da pod nije bio mokar,
- da svjedok GL tvrdi i da je došao njihov čistač koji da je također utvrdio da pod nije mokar te da to i neposrednim pregledom DVD-a (s nadzorne kamere) nije utvrđeno, ali da na snimci nije vidljivo da bi na mjesto pada došao čistač/spremač jer bi se to razaznao po radnoj odjeći,
- da GL nije bila očevidac samog pada, da su tužiteljica i saslušani svjedoci iskazali da su se u blizini mjesta pada tužiteljice nalazile rashladne škrinje, što je vidljivo i na fotografijama i na snimci DVD-a pa
- kako je mjesto pada tužiteljice na dijelu gdje se nalaze rashladne škrinje (frižideri) te da je opće poznato da postoji mogućnost da oko rashladnih uređaja podovi nisu suhi, bez obzira o kakvoj podnoj podlozi je riječ, osobito uzimajući u obzir da se radi o velikoj prodavaonici, u kojoj je frekvencija kupaca velika, da je bio mjesec prosinac, da je trgovina tuženika grijana, da kupci otvaraju i zatvaraju rashladne uređaje uzimajući robu, a
- da tuženik nije niti pokušao dokazati na koji način je pod u zoni rashladnih škrinja održavan i da nije dokazao da je na mjestu pada pod bio suh te
- da i vlažna podloga može dovesti do toga da dođe do pada tužiteljice. Stoga na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja zaključuje da je u ovom postupku utvrđeno da tuženik nije dokazao neki drugi razlog pada tužiteljice, odnosno okolnosti kojim bi se oslobodio od odgovornosti u cijelosti ili djelomično.
6.1. Prvostupanjski je sud nadalje zaključio da je u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno tužiteljičino pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu čl. 19., u vezi s čl. 1100. i čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO) te da mu pripada naknada neimovinske štete u iznosu od 5.000,00 EUR i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 360,00 EUR.
7. Međutim, takav zaključak suda prvoga stupnja, barem za sada, nije prihvatljiv. Tuženik u žalbi osnovano ističe da je o odlučnoj činjenici – je li pod bio sklizak i mokar – sud zaključio na temelju iskaza tužiteljice i njezina sina, kao i na mogućnosti da podovi u blizini rashladnih uređaja nisu suhi, a da pritom nije cijenio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Davora Mayera, iako je isti u cijelosti prihvatio (točka 13. obrazloženja), niti je uzeo u obzir činjenična utvrđenja koja proizlaze iz njegovog nalaza i mišljenja.
7.1. Isto tako tuženik osnovano ističe da su u ovom slučaju izostali dovoljno jasni razlozi zbog kojih je sud prihvatio iskaz svjedoka BL, a nije prihvatio iskaz svjedoka KL, iako je u odnosu na oba navedena svjedoka ocijenio da su zainteresirani za ishod ovog postupka.
8. Naime, vještak Davor Mayer u mišljenju je naveo:
- da je uzrok pada, jasno vidljiv na snimci događaja, naglo izvrtanje stopala prilikom hoda, nastao u trenutku kada se tužiteljica lijevom nogom oslonila na tlo te joj se peta lijeve noge izvrnula,
- da do takvog izvrtanja može doći i prilikom kretanja po suhoj podlozi i prilikom kretanja po mokroj podlozi,
- da se pregledom snimke poda trgovine na mjestu događaja ne razabire tekućina, niti pod na tom mjestu odskače od izgleda okolnog poda po kojem se bez poteškoća kreću ostali kupci, kao i
- da je na snimci vidljivo da mlađi muškarac i žena u bijeloj kuti svojom obućom provjeravaju pod na mjestu gdje je došlo do pada tužiteljice, ali da ni njihovo ponašanje ne daje indicija da bi pod bio mokar. Dakle, iz navedenog mišljenja ne proizlazi da bi se radilo o ''poskliznuću'', kako to tvrdi tužiteljica i zaključuje prvostupanjski sud, već o ''izvrtanju'' stopala, a također ne proizlazi ni da bi iz DVD snimke bilo vidljivo da bi pod trgovine bio mokar ili izgledom odudarao od ostatka njegove površine ili da bi ponašanje prisutnih osoba na mjestu događaja davalo takvih indicija. Međutim, o navedenim odlučnim činjenicama prvostupanjska odluka uopće ne sadrži potrebne razloge, na što osnovano u žalbi ukazuje tuženik.
8.1. Prema tome, s obzirom na činjenicu da iz nalaza i mišljenja vještaka Damira Mayera proizlazi da je uzrok pada tužiteljice izvrtanje stopala, da je kritične zgode tužiteljica nosila čizme na petu te da ni pregledom snimke poda trgovine nije potvrđena tvrdnja tužiteljice i svjedoka BL o mokrom podu, kako to tvrdi i svjedok GL, svoju ocjenu vjerodostojnosti iskaza tužiteljice i navedenih svjedoka sud je bio dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Ovo stoga što je upravo činjenica je li pod bio mokar ili vlažan od odlučujućeg značaja za ishod spornog odnosa među strankama jer bi isti samo u takvom stanju predstavljao opasnu stvar, a tuženik odgovarao za nastalu štetu po principu objektivne odgovornosti, u smislu čl. 1063. ZOO. Tek bi se u tom slučaju uzročna veza predmnijevala te bi se vlasnik opasne stvari mogao osloboditi odgovornosti, ako dokaže da opasna stvar nije bila uzrok štete.
9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 369. st. 1. ZPP, trebalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti istome sudu, na ponovno suđenje.
10. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku (čl. 164. st. 4. ZPP).
11. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud ponovno ocijeniti sve izvedene dokaze i činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama te nakon što utvrdi može li se u ovom slučaju pod trgovine tuženika u vrijeme štetnog događaja kvalificirati kao opasna stvar u smislu odredbe čl. 1045. st. 3. ZOO, a uzročno posljedična veza cijeniti sukladno s čl. 1063. ZOO ili je u konkretnom slučaju riječ o subjektivnoj (kulpoznoj) odgovornost, kako to tvrdi tuženik, donijeti novu odluku, koju će valjano obrazložiti, kako bi se ista mogla ispitati.
12. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka (točka II. izreke) ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).
13. U nepobijanom dijelu (točka III. izreke) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 4. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos
