Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-59/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova ulica – OSPEDALE GENERALE DI POLA, Via Santorio 24A, zastupan po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pr-29/2024-81 od 24. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice Opće bolnice Pula – Ospedale Generale di Pola i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pr-29/2024-81 od 24. ožujka 2025. pod točkom I. izreke za bruto iznos od 1.859,48 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose od:

- 22,68 € od 16. veljače 2013.

- 143,88 € od 16. ožujka 2013.

- 53,09 € od 16. svibnja 2013.

- 30,09 € od 16. rujna 2013.

- 111,52 € od 16. listopada 2013.

- 26,75 € od 16. studenog 2013.

- 49,87 € od 16. siječnja 2014.

- 7,13 € od 16. veljače 2014.

- 3,43 € od 16. ožujka 2014.

- 9,81 € od 16. travnja 2014.

- 32,13 € od 16. svibnja 2014.

- 149,05 € od 16. lipnja 2014.

- 125,94 € od 16. srpnja 2014.

- 2,61 € od 16. kolovoza 2014.

- 65,15 € od 16. rujna 2014.

- 100,67 € od 16. studenog 2014.

- 6,87 € od 16. prosinca 2014.

- 118,04 € od 16. siječnja 2015.

- 120,26 € od 16. veljače 2015.

- 6,90 € od 16. ožujka 2015.

- 71,11 € od 16. svibnja 2015.

- 9,86 € od 16. lipnja 2015.

- 130,96 € od 16. srpnja 2015.

- 32,58 € od 16. kolovoza 2015.

- 64,60 € od 16. rujna 2015.

- 3,14 € od 16. listopada 2015.

- 71,46 € od 16. studenog 2015.

- 19,82 € od 16. siječnja 2016.

- 22,88 € od 16. veljače 2016.

- 23,04 € od 16. travnja 2016.

- 8,07 € od 16. svibnja 2016.

- 15,81 € od 16. lipnja 2016.

- 22,55 € od 16. srpnja 2016.

- 12,10 € od 16. kolovoza 2016.

- 20,53 € od 16. rujna 2016.

- 16,11 € od 16. listopada 2016.

- 12,10 € od 16. studenog 2016.

- 11,56 € od 16. prosinca 2016.

- 4,35 € od 16. siječnja 2017.

- 12,84 € od 16. veljače 2017.

- 3,80 € od 16. ožujka 2017.

- 4,24 € od 16. travnja 2017.

-16,04 € od 16. svibnja 2017.

- 2,15 € od 16. lipanj 2017.

- 33,73 € od 16. srpanj 2017.

- 7,53 € od16. rujan 2017.

- 20,62 € od 16. listopada 2017. do isplate,

pod točkom II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice ĐV za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.642,17 eur sa zateznom kamatom tekućom od 24. ožujka 2025. do isplate i pod točkom III. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda u točki I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 687,25 eur sa zateznom kamatom i pod točkom I. izreke glede stope zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.859,48 eur te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 486,00 eur i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Pula Ospedale Generale di Pola da tužiteljici ĐV na ukupno dosuđeni iznos od 1.859,48 eur (pobliže naznačen u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I.) isplati zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Pula - Ospedale Generale di Pola da tužiteljici ĐV isplati bruto iznos od 687,25 eur sa zateznim kamatama.''

3. Odbija se zahtjev tužiteljice ĐV za naknadom troškova postupka u iznosu od 486,00 eur.

III. Nalaže se tužiteljici ĐV da tuženici Općoj bolnici Pula - Ospedale Generale di Pola nadoknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 103,72 eur u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 280,45 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

"I Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova ulica – OSPEDALE GENERALE DI POLA, Via Santorio 24A, OIB: 16089706543 da tužiteljici ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime manje obračunate plaće u periodu od 1. prosinca 2012. godine do zaključno 30. studenog 2017. godine isplati iznos od 2.546,73 € bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja kamata teče na iznose od:

- 22,68 € od 16. veljača 2013.

-143,88 € od 16. ožujak 2013.

-53,09 € od 16. svibanj 2013.

- 30,09 € od 16. rujan 2013.

-111,52 € od 16. listopad 2013.

-26,75 € od 16. studeni 2013.

-49,87 € od 16. siječanj 2014.

-7,13 € od 16. veljača 2014.

-3,43 € od 16. ožujak 2014.

-9,81 € od 16. travanj 2014.

-32,13 € od 16. svibanj 2014.

- 149,05 € od 16. lipanj 2014.

-125,94 € od 16. srpanj 2014.

-2,61 € od 16. kolovoz 2014.

-65,15 € od 16. rujan 2014.

-100,67 € od 16. studeni 2014.

-6,87 € od 16. prosinac 2014.

-118,04 € od 16. siječanj 2015.

-120,26 € od 16. veljača 2015.

-6,90 € od 16. ožujak 2015.

-71,11 € od 16. svibanj 2015.

-9,86 € od 16. lipanj 2015.

-130,96 € od 16. srpanj 2015.

-32,58 € od 16. kolovoz 2015.

-64,60 € od 16. rujan 2015.

-3,14 € od 16. listopad 2015.

-71,46 € od 16. studeni 2015.

-75,35 € od 16. siječanj 2016.

-130,76 € od 16. veljača 2016.

-96,80 € od 16. travanj 2016.

-8,07 € od 16. svibanj 2016.

-60,72 € od 16. lipanj 2016.

-67,46 € od 16. srpanj 2016.

-12,11 € od 16. kolovoz 2016.

-67,41 € od 16. rujan 2016.

- 31,09 € od 16. listopad 2016.

-12,11 € od 16. studeni 2016.

-11,56 € od 16. prosinac 2016.

-34,04 € od 16. siječanj 2017.

-10,60 € od 16. veljača 2017.

-3,80 € od 16. ožujak 2017.

-4,24 € od 16. travanj 2017.

-81,48 € od 16. svibanj 2017.

-59,05 € od 16. lipanj 2017.

-139,26 € od 16. srpanj 2017.

-40,55 € od16. rujan 2017.

-30,67 € od 16. listopad 2017.

do konačne isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos tužitelj odbija.

II Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Zagrebačka 30, Pula, OIB 16089706543, da naknadi tužiteljici ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 2.128,17 eur sa zateznim kamatama od 24. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana. III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.“

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači. Za sastav žalbe zahtijeva nagradu od 312,50 eur, a zahtijeva i naknadu sudske pristojbe na žalbu iznosu od 71,67 eur. Iako tuženica navodi da presudu pobija u cijelosti, po sadržaju žalbe je za zaključiti da je pobija u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, dakle pod točkom I izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužiteljici isplati bruto iznos od 2.546,73 eur sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose te protiv dijela pod točkama II i III izreke, pa je po žalbi tuženice prvostupanjska presuda u tome dijelu ispitivana.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice zaposlene kod tuženice na radnom mjestu medicinske sestre za isplatu bruto iznosa od 2.546,73 eur na ime neisplaćene naknade za prekovremeni rad odrađen na dane državnih blagdana i praznika te godišnji odmor u razdoblju od siječnja 2013. do rujna 2017.

5. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP, a niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju izričito upire tuženica. Naime, suprotno tvrdnji tuženice, izreka pobijane presude je razumljiva, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se može ispitati.

6. U ovom stadiju postupka sporna je pravna osnova zahtjeva i način obračuna mjesečnog fonda radnih sati, za koje tužiteljica tvrdi da su pogrešno obračunati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati.

7. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužiteljici pripadaju razlike u obračunu plaće koje su predmet ovoga spora jer redovni mjesečni fond sati za sve radnike mora biti isti kako to jasno proizlazi iz zaključaka br. 148 i 153 i to bez obzira rade li u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti i da stoga sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i da tako treba biti plaćeno.

7.1. Pobijanu odluku donio je pozivajući se na odredbe Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR), kao i ranijeg Zakona o radu („Narodne novine broj 49/09, 61/11, 82/12), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'', broj 143/13, dalje: KU/13), odnosno istovjetnim odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'', broj 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 – dalje: KU/18) te na Zaključke broj 148 i 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

8. Nakon što je presudom ovoga suda ukinuta presuda donesena u tom predmetu, u ponovnom postupku prvostupanjski je sud, na temelju osnovnog nalaza i mišljenja vještaka za financije i računovodstvo te na temelju njegove dopune, utvrdio:

- da razlika bruto plaće nastala uslijed pogrešne primjene odredba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, zaključaka zajedničke komisije za tumačenje kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Zakona o radu po svim utuženim osnovama iznosi 2.546,73 eur bruto (prihvaćajući dopunu nalaza i mišljenja od 9. kolovoza 2021.),

- da razlika bruto plaće po svim utuženim osnovama sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjenom Zaključka 148. zaključno sa studenim 2015. godine te primjena Zaključka 153. od prosinca 2015. do zaključno listopada 2017. iznosi 1.875,08 eur bruto.

8.1. Međutim, dopunu vještaka, prema kojoj razlika bruto plaće iznosi 1.875,08 eur u razdoblju od siječnja 2013. do listopada 2017. sud prvoga stupnja ne prihvaća, uz obrazloženje da je usporedbom s nemedicinskim osobljem utvrđeno da je efektivni redovni mjesečni fond sati tuženica računala na način da je ukupni broj dana u mjesecu pomnožila s 8 te umanjila za sate odrađene subotom, nedjeljom i blagdanom koji su padali u inače radne dane upravo na način kako to stoji u Zaključku br. 148 te da se takav način izračuna kod navedenih djelatnika jednako primjenjivao i u razdoblju prije i nakon donošenja zaključka 153. Stoga zaključuje da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženice nije bio jednak za sve radnike, s obzirom na to da je tuženica radnicima koji nisu radili na blagdane priznavala i te neradne i neodrađene dane kao radne dane i odrađene dane uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati, jednako kao i tužiteljici koja je za blagdan radila te za iste neradne dane isplaćivala plaću s pripadajućim dodacima. Stoga ponovno prihvaća tužbeni zahtjev u iznosu od 2.546,73 eur bruto sa zateznom kamatom.

9. Prije svega, u odnosu na žalbene navode tuženice, treba reći da je pravilno utvrđenje suda prvoga stupnja da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat, kada je radila u otežanim uvjetima rada pa tako i za odrađene prekovremene sate (čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18) jer ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju.

9.1. Pritom je pravilno prvostupanjski sud imao u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela održane 9. prosinca 2019., broj Su-IV-56/19-18, prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 (i pravo na uvećanje plaće na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13) imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Navedeno i neovisno o datumu stupanja na snagu Dodatka III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 56/20) jer se zauzeto shvaćanje odnosi i na vrijeme važenja KU/13.

9.2. Pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da je u konkretnom slučaju tuženica, kao poslodavac, tužiteljici u dijelu utuženog razdoblja isplaćivala umanjenu plaću, iako je u skladu s čl. 7. ZR poslodavac za obavljeni rad radniku dužan isplatiti plaću koja mu pripada prema važećim propisima, za koje utvrđenje je naveo valjane razloge.

9.3. Budući da između stranka u konačnici nije bio sporan matematički izračun visine tužbenog zahtjeva utvrđen financijskim vještačenjem, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu razlike plaće koju je tuženica dužna isplatiti tužiteljici za razdoblje do 21. prosinca 2015. godine, odnosno u skladu sa Zaključkom broj 148. Također je pravilno na dospjele tražbine za navedeni period na osnovi razlike i naknade plaće tužiteljici za razdoblje do zaključno prosinca 2015. dosudio zatezne kamate tekuće od dospijeća, odnosno od trenutka kada je tuženik trebao isplatiti plaću, odnosno naknadu plaće do isplate (čl. 29. st. 1. ZOO).

10. Međutim, odlučujući o tužbenom zahtjevu u ostalom dijelu, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. U žalbenom stadiju postupka i dalje je sporan način utvrđivanja fonda radnih sati jer se prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženice mjesečni fond sati računa tako da se od dana u tjednu odbiju samo subote i nedjelje, ali ne i blagdani koji eventualno padaju u tjednu. Sporno je dakle tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetne odredbe čl. 49. st. 10. KU/13.

10.1. Prema čl. 18. KU/13, ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora. Sjedište povjerenstva je u Ministarstvu. Povjerenstvo za tumačenje ovog Ugovora:

- da je obvezujuće tumačenje odredbi ovoga Ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane,

- prati izvršavanje ovoga Ugovora i

- izvještava obje ugovorne strane o kršenju ovoga Ugovora.

10.2. Prema čl. 19. st. 6. KU/13 tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnosi, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Ugovora.

10.3. Imajući u vidu sadržaj navedene odredbe, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13, koji stav je izražen u mnogobrojnoj i ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13, 290/21 i dr).

10.4. Nije isključena ni mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili slično, što ovdje nije slučaj.

11. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva je puta tumačilo odredbu čl. 51. st. 10. KU/13.

11.1. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi Povjerenstva odlučili su na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem, te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:

''Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik određuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.''

11.2. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

''Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu, ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radnom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.''

11.3. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo je na 30. sjednici

Zaključak broj 169., koji glasi:

''Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“ Proizlazi dakle da se Zaključak broj 153. u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.''

11.4. Zaključak 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage, a Zaključak identičnog sadržaja donesen je na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018.

12. Imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13) i činjenicu da je tumačenje broj 148 stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153, koje je doneseno 21. prosinca 2015., proizlazi da je o dijelu tražbine tužiteljice koja se odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2013. do prosinca 2015. pravilno odlučeno primjenom Zaključka 148.

12.1. Stoga je valjalo prihvatiti dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 20. kolovoza 2024. jer je sačinjen skladno sa Zaključkom broj 148 do 21. prosinca 2015., a nakon toga sukladno sa Zaključkom broj 153. prema kojem tužiteljici za razdoblje od siječnja 2013. do studenog 2017. pripada bruto plaća od ukupno 1.875,08 eur i to:

-iznos od 813,76 eur s osnove prekovremenog rada (neobračunati sati),

-iznos od 331,68 eur s osnove neisplaćenih dodataka na prekovremeni rad,

-iznos od 105,18 eur s osnove manje isplaćene naknade za blagdan/državni praznik,

-iznos od 624,45 eur s osnove razlike za godišnji odmor.

12.2. Kako, međutim, tužiteljica nije zahtijevala isplatu za listopad 2017., koja bi joj pripadala u iznosu od 15,60 eur, to za utuženo razdoblje tužiteljici pripada iznos od 1.859,48 eur. Na dosuđeni iznos tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata tekuća od svakog 16. u mjesecu, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 121/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO). Sud prvog stupnja je pravilno dosudio tijek zatezne kamate, no pogrešno je primijenio materijalno pravo glede stope zatezne kamate pa je glede iste valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu.

13. Iz navedenih razloga je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženice valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.859,48 eur, sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, pobliže naveden u izreci ove drugostupanjske presude, kako je to utvrđeno u dopuni nalaza i mišljenja vještaka od 20. kolovoza 2024.

14. U ostalom dijelu, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 687,25 EUR, žalba tuženice je osnovana jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom izračuna mjesečnog fonda radnih sati za dio potraživanja koje se odnosi na vremensko razdoblje od prosinca 2015. do rujna 2017., budući da od tada redovni mjesečni fond sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, umanjeno za dane blagdana i neradnih dana, u skladu sa Zaključkom broj 153.

15. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, trebalo je preinačiti pobijanu presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 687,25 eur sa zateznom kamatom, kao i glede stope zatezne kamate, sve kako je odlučeno u točki II.1. i II.2. izreke ove drugostupanjske presude.

15.1. Ostali žalbeni navodi tuženice predstavljaju iznošenje vlastitih pravnih shvaćanja koja nemaju uporišta ni u stanju spisa, a niti u mjerodavnim zakonskim odredbama pa ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

16. Budući da je tuženica djelomično uspjela u postupku, temeljem čl. 166. st. 2. ZPP, valja odlučiti o troškovima postupka primjenom čl. 154. st. 2. ZPP.

16.1. Tužiteljica je u postupku uspjela u omjeru od 86,5% (100% u odnosu na osnovu i 73% u odnosu na visinu), a tuženik u omjeru od 13,5% (0% u odnosu na osnovu i 13,5% u odnosu na visinu) pa tužiteljici pripada trošak u omjeru od 73% (86,5 – 13,5).

16.2. Prvostupanjski je sud trošak zastupanja tužiteljice utvrdio u iznosu od 1.800,00 eur pa joj razmjerno uspjehu u sporu pripada 73% toga iznosa odnosno 1.314,00 eur. Tužiteljici pripada i trošak vještačenja u iznosu 328,17 eur, pa sveukupni trošak kojega je tuženica dužna naknaditi tužiteljici iznosi 1.642,17 eur pa je odluka u tom dijelu pravilna te je, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, žalbu tuženice u tom dijelu trebalo odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku o parničnom trošku pod točkom II. izreke.

16.3. U ostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška je neosnovan pa je, na temelju čl. 380. t. 3. ZPP, trebalo preinačiti odluku suda prvoga stupnja u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 486,00 eur i isti odbiti kao neosnovan (točka II. 3. izreke ove presude).

17. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2., u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP. Tuženica je sa žalbom uspjela u omjeru od 27% pa joj je razmjerno tome priznat trošak sastavljanja žalbe, u iznosu 312,50 eur (tbr. 10/1, tbr. 46. i tr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa) i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 71,67 eur, odnosno ukupno 384,17 eur. Razmjerno uspjehu tuženice sa žalbom tužiteljica joj je dužna naknaditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 103.72 eur.

18. Budući da je tuženica zatražila ukupni trošak žalbenog postupka u iznosu 384,17 eur, njen zahtjev u iznosu od 280,45 eur je neosnovan (točka IV. izreke ove presude).

19. U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat