REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-85/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog MŽ zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 6. u vezi sa stavkom 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017. i 118/2018. - dalje: KZ/11.-18.) odlučujući o zahtjevu osuđenog MŽ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 21. rujna 2023. broj K-503/20-39 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 14. siječnja 2025. broj Kž-334/2024-4, u sjednici održanoj 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog MŽ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 21. rujna 2023. broj K-503/20- 39 ŠŽ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. u vezi sa stavkom 1. i 2. KZ/11.-18. te je potom, temeljem članka 227. stavka 6. KZ/11.-18., osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, nakon čega mu je, temeljem članka 56. KZ/11.-18., izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od pet godina po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni te je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da je optuženi ŠŽ za kazneno djelo iz članka 227. stavka 6. u vezi sa stavkom 1. i 2. KZ/11.-18., temeljem članka 227. stavka 6. KZ/11.-18., osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.

3. Protiv te pravomoćne presude osuđeni ŠŽ putem branitelja, odvjetnika Branislava Hajdukovića na temelju članka 515. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP) podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja povreda je mogla utjecati na presudu (članak 468. stavak 3. ZKP-a), zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a i zbog toga što je u odlučivanju u drugom stupnju sudjelovao sudac koji se morao izuzeti (članak 517. stavak 1. točka 2. ZKP-a).

3.1. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev u cijelosti usvojiti te presudu Županijskog suda u Zagrebu od 14. siječnja 2025. broj Kž-334/2024-4 preinačiti na način da se odbija žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu i potvrđuje presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 21. rujna 2023. broj K-503/20-39, uz istovremenu odgodu izvršenja pravomoćne presude.

4. Prvostupanjski sud je, prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, postupio u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP-a.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Kada ističe povredu odredaba kaznenog postupka u drugostupanjskom postupku, koja povreda je mogla utjecati na presudu, osuđenik u zahtjevu navodi kako su odredbom članka 476. stavka 1. ZKP-a regulirane granice ispitivanja prvostupanjske odluke. Sukladno navedenoj odredbi smatra da drugostupanjski sud u žalbenom postupku, osim taksativno navedenih razloga zbog kojih je dužan ispitati pobijanu presudu, istu ispituje samo u onom dijelu u kojem se pobija žalbom te iz osnova iz kojih se pobija, pri čemu je sud drugog stupnja, po ocjeni podnositelja zahtjeva, osim žalbenom osnovom vezan i žalbenim razlozima odnosno činjeničnim i pravnim obrazloženjem istaknutog žalbenog razloga. Stoga, a imajući u vidu ovako definirano postupanje suda drugog stupnja, osuđenik smatra da je u ovom konkretnom slučaju drugostupanjski sud, kada je odlučivao o izjavljenoj žalbi, u suštini, svojom odlukom „prekoračio“ žalbene razloge jer žalba državnog odvjetnika niti u naznakama nije sadržavala razloge zbog kojih je drugostupanjski sud žalbu tužitelja ocijenio osnovanom i odlučio ju prihvatiti te preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o kaznenoj sankciji. Smatra da je time drugostupanjski sud teško povrijedio pravo osuđenika na pravično suđenje te je pogrešno primijenio svoje ovlaštenje u odnosu na granice ispitivanja prvostupanjske presude, a što je bilo od odlučujućeg utjecaja na presudu protiv koje je podnesen ovaj zahtjev. Također navodi kako je isticanjem okolnosti odnosno činjenica koje su bile ključni razlog za donošenje drugostupanjske presude, a koje nisu bile sadržane u žalbi državnog odvjetnika, osuđeniku povrijeđeno konfrontacijsko i kontradiktorno načelo kaznenog postupka s obzirom da se o njima nije niti mogao očitovati.

6.1. Međutim, osuđenik u navedenom nije u pravu.

6.2. Naime, prvenstveno treba napomenuti kako sud drugog stupnja, kada je odlučivao o žalbi državnog odvjetnika u odnosu na odluku o kazni, nije utvrđivao nove odlučne činjenice koje prethodno nije utvrdio sud prvog stupnja pa da bi na tako novo utvrđenim odlučnim činjenicama utemeljio svoju odluku odnosno preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na kaznu na koju je u konačnici osudio osuđenika. Okolnosti koje osuđenik navodi u ovom dijelu zahtjeva, a koje on smatra „žalbenim razlozima“ nisu novo utvrđene odlučne činjenice koje su od utjecaja na kaznu, već se samo radi o ocjeni prethodno utvrđenih činjenica u prvostupanjskom postupku koje su podvedene pod okolnosti koje su važne za izbor i mjeru kazne iz članka 47. KZ/11. -18. Pritom je drugostupanjski sud u svojoj odluci pod točkama 10.1. i 10.2. obrazloženja dao vrlo jasne, uvjerljive i dostatne razloge zbog čega je prihvatio žalbu državnog odvjetnika podnesenu protiv prvostupanjske presude u odnosu na odluku o kazni i zbog čega je pobijanu presudu preinačio na način da je osuđeniku zbog predmetnog kaznenog djela umjesto uvjetne osude izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora. U tom pogledu treba istaknuti kako je prilikom donošenja takve odluke drugostupanjski sud prihvatio kao pravilna utvrđenja suda prvog stupnja u pogledu postojanja olakotnih okolnosti i nepostojanja otegotnih okolnosti, pri čemu je, sukladno članku 56. stavku 2. KZ/11. - 18., potpuno ispravno ukazao da je u pravu državni odvjetnik kada je u izjavljenoj žalbi naveo da u konkretnoj situaciji, kod svih utvrđenih okolnosti ovog slučaja, nije bilo mjesta izricanju uvjetne osude imajući u vidu činjenicu da je okrivljenik proglašen krivim iz razloga što je svojom vožnjom prekršio dvije blanketne norme, zbog čega se radilo o grubom kršenju odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uslijed čega nije razumno za očekivati da osuđenik bez izvršenja kazne zatvora neće ubuduće činiti kaznena djela, jer je i to jedan od zakonskih uvjeta za izricanje uvjetne osude te da će se jedino izricanjem bezuvjetne kazne zatvora ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.-18.

6.3. Stoga, a imajući u vidu prethodno izneseno, nije došlo do povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja povreda je bila od utjecaja na presudu jer sud drugog stupnja odlučujući o izjavljenoj žalbi državnog odvjetnika nije „prekoračio žalbene razloge“, kako to pogrešno tvrdi podnositelj zahtjeva, s obzirom da taj sud nije utvrđivao nove odlučne činjenice od važnosti za odluku o kazni, već je samo ranije već utvrđene činjenice od strane suda prvog stupnja ocjenjivao kroz okolnosti iz članka 47. KZ/11.-18., a tu je ocjenu potom i valjano obrazložio. Isto tako, uslijed ovakvog postupanja drugostupanjskog suda, protivno navodima podnositelja zahtjeva, nije došlo do teške povrede prava na pravično suđenje niti je na taj način osuđeniku postupanjem suda drugog stupnja bilo povrijeđeno konfrontacijsko pravo s obzirom da nisu utvrđivane nove činjenice.

6.4. Ističući u zahtjevu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a osuđenik navodi kako drugostupanjska presuda nema razloga odnosno očitovanja o stavovima koje je osuđenik iznio u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, u kojem odgovoru se stavovi osuđenika konfrontiraju sa žalbenim razlozima državnog odvjetnika te se argumentiraju zakonski razlozi za donošenje uvjetne osude. Obrazlažući nadalje ovaj razlog za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka osuđenik tvrdi da su razlozi koje je sud drugog stupnja dao u odnosu na jačinu povrede zaštićenog dobra, pri čemu se poziva na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, djelomično proturječni odnosno fragmentarni, prvenstveno imajući u vidu činjenicu da je taj vještak u usmenom iskazu na raspravi naveo da je ograničenje brzine od 20 km/h na mjestu inkriminiranog događaja posve ekstremno i nepotrebno. Stoga podnositelj zahtjeva smatra da se zbog prethodno iznesenih nedostataka drugostupanjska presuda ne može ispitati, zbog čega je, po njegovoj ocjeni, u drugostupanjskom postupku ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a.

6.5. No, niti u navedenom osuđenik nije u pravu.

6.6. Naime, u odnosu na istaknute prigovore podnositelja zahtjeva prije svega treba reći da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnositi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a jer, u smislu članka 517. ZKP-a, navedena povreda nije niti predviđena kao zakonska osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, bez obzira radi li se o prvostupanjskom ili drugostupanjskom postupku.

7. I na koncu ističući razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-a osuđenik navodi kako je u drugom stupnju sudjelovao u donošenju odluke sudac koji se morao izuzeti (članak 32. stavak 1. ZKP-a). Obrazlažući ovaj razlog za podnošenje zahtjeva osuđenik ističe kako je u kaznenom predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod brojem Kov-1366/2019 u svojstvu predsjednice optužnog vijeća koje je potvrdilo optužnicu sudjelovala sutkinja Tamara Pleše, dok je u drugostupanjskom predmetu Županijskog suda u Zagrebu pod brojem Kž-334/2024, u vijeću koje je donijelo drugostupanjsku odluku, u svojstvu predsjednika vijeća sudjelovao sudac Siniša Pleše, koji je bračni drug sutkinje Tamare Pleše. Smatra da upravo takav njihov odnos bliskosti budi opravdanu sumnju u nepristranost suca Siniše Plešea, kao suca koji je sudjelovao u donošenju drugostupanjske odluke, zbog čega je isti u tom kaznenom predmetu, temeljem odredbe članka 32. ZKP-a, trebao biti izuzet od odlučivanja.

8. Međutim, niti navedeni prigovor nije osnovan.

9. Naime, nasuprot ovakvim tvrdnjama podnositelja zahtjeva, člankom 32. stavkom 1. točkama 1. do 5. ZKP-a precizno su navedeni razlozi zbog kojih je sudac ili sudac porotnik isključen od obavljanja sudske dužnosti u pojedinom kaznenom predmetu, međutim, niti jedan od navedenih razloga za isključenje od obavljanja sudske dužnosti na odnosi se na prethodno opisanu situaciju, a na koju u ovom dijelu zahtjeva ukazuje podnositelj. Eventualno bi se moglo raditi o razlogu iz članka 32. stavka 2. ZKP-a, međutim, sukladno članku 517. stavku 1. točka 2. ZKP-a, iz razloga propisanog člankom 32. stavkom 2. ZKP-a ne može se podnositi ovaj izvanredni pravni lijek.

10. Slijedom svega prethodno iznesenog trebalo je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP-a odlučiti kao u izreci.

10.1. Posljedično tome nije bilo niti mjesta primjeni odredbe članka 518. stavka 5. ZKP- a jer u ovom konkretnom slučaju nisu ostvareni zakonski uvjeti za odgodu odnosno prekid izvršavanja kazne.

Zagreb, 4. rujna 2025.

Predsjednica Vijeća:

Ileana Vinja