Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj P-506/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužitelja ĐR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicama u Zajedničkom odvjetničkom uredu Anite Vrkić i Ive Vrkić, u Rijeci, protiv tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB 1403633387, Slavonska avenija 6, zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 31. srpnja 2025. u prisutnosti odvjetnice Ive Vrkić u Rijeci, kao punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženice, javno objavivši, 4. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu br. 306-434/2007 sklopljen između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., sada Addiko Bank d.d. te MR kao korisnika kredita i FR kao Fiducijarnog dužnika, kojeg su ugovorne strane zaključile dana 31.08.2007. solemniziranog po javnom bilježniku Mariji Grozdanić Dekleva, br. OV- 21548/2007 dana 01.09.2007. i to:
- dio odredbe u čl. 3 – Kamatna stopa, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje se u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja,
- dio odredbe u čl. 4 – Otplata kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti 746,81 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja,
- dio odredbe u čl. 6 – Promjenjivost kamatne stope, u dijelu u kojem je ugovoreno da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke, te u cijelu u kojem je ugovoreno da je Korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom,
- dio odredbe u čl. 17 – Završne odredbe, u dijelu u kojem je navedeno da je Korisnik kredita upoznat s efektivnom kamatnom stopom te da mu je uručena otplatna tablica; u dijelu u kojem je navedeno da potpisom na ugovoru, Korisnik kredita i Fiducijarni dužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih uvjeta Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao i Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., te druge opće akte Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz Ugovora.
II Nalaže se tuženici da tužitelju ĐR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati:
- iznos od 2.017,41 € (slovima: dvijetisućeisedamnaest eura i četrdesetijedan cent) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:
na iznos od 22,65 € od 01.04.2008 do isplate,
na iznos od 21,91 € od 01.05.2008 do isplate,
na iznos od 21,51 € od 03.06.2008 do isplate,
na iznos od 21,59 € od 01.07.2008 do isplate,
na iznos od 21,02 € od 01.08.2008 do isplate,
na iznos od 20,85 € od 02.09.2008 do isplate,
na iznos od 20,95 € od 02.10.2008 do isplate,
na iznos od 22,38 € od 01.11.2008 do isplate,
na iznos od 21,33 € od 03.12.2008 do isplate,
na iznos od 29,55 € od 01.01.2009 do isplate,
na iznos od 29,54 € od 03.02.2009 do isplate,
na iznos od 29,38 € od 03.03.2009 do isplate,
na iznos od 28,73 € od 01.04.2009 do isplate,
na iznos od 40,12 € od 01.05.2009 do isplate,
na iznos od 38,97 € od 02.06.2009 do isplate,
na iznos od 38,04 € od 01.07.2009 do isplate,
na iznos od 37,76 € od 01.08.2009 do isplate,
na iznos od 37,61 € od 01.09.2009 do isplate,
na iznos od 37,16 € od 01.10.2009 do isplate,
na iznos od 36,46 € od 03.11.2009 do isplate,
na iznos od 36,53 € od 01.12.2009 do isplate,
na iznos od 36,49 € od 01.01.2010 do isplate,
na iznos od 36,59 € od 02.02.2010 do isplate,
na iznos od 35,99 € od 02.03.2010 do isplate,
na iznos od 36,26 € od 01.04.2010 do isplate,
na iznos od 35,65 € od 01.05.2010 do isplate,
na iznos od 35,42 € od 01.06.2010 do isplate,
na iznos od 36,85 € od 14.07.2010 do isplate,
na iznos od 36,20 € od 03.08.2010 do isplate,
na iznos od 37,05 € od 01.09.2010 do isplate,
na iznos od 36,01 € od 01.10.2010 do isplate,
na iznos od 34,70 € od 03.11.2010 do isplate,
na iznos od 35,70 € od 01.12.2010 do isplate,
na iznos od 37,05 € od 01.01.2011 do isplate,
na iznos od 35,07 € od 01.02.2011 do isplate,
na iznos od 34,98 € od 01.03.2011 do isplate,
na iznos od 33,76 € od 01.04.2011 do isplate,
na iznos od 33,24 € od 01.05.2011 do isplate,
na iznos od 34,99 € od 01.06.2011 do isplate,
na iznos od 34,53 € od 01.07.2011 do isplate,
na iznos od 35,73 € od 02.08.2011 do isplate,
na iznos od 34,03 € od 01.09.2011 do isplate,
na iznos od 32,27 € od 01.10.2011 do isplate,
na iznos od 31,44 € od 01.11.2011 do isplate,
na iznos od 30,65 € od 01.12.2011 do isplate,
na iznos od 30,37 € od 01.01.2012 do isplate,
na iznos od 30,00 € od 01.02.2012 do isplate,
na iznos od 29,29 € od 01.03.2012 do isplate,
na iznos od 28,26 € od 01.04.2012 do isplate,
na iznos od 27,65 € od 01.05.2012 do isplate,
na iznos od 26,97 € od 01.06.2012 do isplate,
na iznos od 25,99 € od 01.07.2012 do isplate,
na iznos od 25,24 € od 01.08.2012 do isplate,
na iznos od 24,29 € od 01.09.2012 do isplate,
na iznos od 23,21 € od 02.10.2012 do isplate,
na iznos od 22,70 € od 20.11.2012 do isplate,
na iznos od 21,95 € od 01.12.2012 do isplate,
na iznos od 20,40 € od 19.01.2013 do isplate,
na iznos od 19,70 € od 01.02.2013 do isplate,
na iznos od 19,22 € od 01.03.2013 do isplate,
na iznos od 18,39 € od 03.04.2013 do isplate,
na iznos od 17,37 € od 01.05.2013 do isplate,
na iznos od 16,09 € od 01.06.2013 do isplate,
na iznos od 15,21 € od 02.07.2013 do isplate,
na iznos od 14,42 € od 01.08.2013 do isplate,
na iznos od 13,65 € od 01.09.2013 do isplate,
na iznos od 12,79 € od 20.10.2013 do isplate,
na iznos od 11,87 € od 19.11.2013 do isplate,
na iznos od 11,01 € od 01.12.2013 do isplate,
na iznos od 10,11 € od 01.01.2014 do isplate,
na iznos od 9,18 € od 01.02.2014 do isplate,
na iznos od 8,25 € od 01.03.2014 do isplate,
na iznos od 7,24 € od 01.04.2014 do isplate,
na iznos od 6,19 € od 01.05.2014 do isplate,
na iznos od 5,17 € od 01.06.2014 do isplate,
na iznos od 4,17 € od 01.07.2014 do isplate,
na iznos od 3,17 € od 22.08.2014 do isplate,
na iznos od 2,12 € od 16.09.2014 do isplate,
na iznos od 1,08 € od 12.10.2014 do isplate,
- iznos od 9.299,36 € (slovima: devettisućadvjestodevedesetidevet eura i tridesetišest centa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:
na iznos od 7,43 € od 02.02.2008 do isplate,
na iznos od 10,57 € od 01.03.2008 do isplate,
na iznos od 7,48 € od 01.04.2008 do isplate,
na iznos od 30,47 € od 01.11.2008 do isplate,
na iznos od 13,61 € od 03.12.2008 do isplate,
na iznos od 33,24 € od 01.01.2009 do isplate,
na iznos od 37,91 € od 03.02.2009 do isplate,
na iznos od 40,19 € od 03.03.2009 do isplate,
na iznos od 35,10 € od 01.04.2009 do isplate,
na iznos od 30,30 € od 01.05.2009 do isplate,
na iznos od 22,75 € od 02.06.2009 do isplate,
na iznos od 17,27 € od 01.07.2009 do isplate,
na iznos od 19,29 € od 01.08.2009 do isplate,
na iznos od 22,88 € od 01.09.2009 do isplate,
na iznos od 23,06 € od 01.10.2009 do isplate,
na iznos od 20,35 € od 03.11.2009 do isplate,
na iznos od 26,80 € od 01.12.2009 do isplate,
na iznos od 32,07 € od 01.01.2010 do isplate,
na iznos od 39,42 € od 02.02.2010 do isplate,
na iznos od 38,37 € od 02.03.2010 do isplate,
na iznos od 48,21 € od 01.04.2010 do isplate,
na iznos od 46,98 € od 01.05.2010 do isplate,
na iznos od 50,99 € od 01.06.2010 do isplate,
na iznos od 76,94 € od 14.07.2010 do isplate,
na iznos od 76,02 € od 03.08.2010 do isplate,
na iznos od 95,62 € od 01.09.2010 do isplate,
na iznos od 89,73 € od 01.10.2010 do isplate,
na iznos od 79,82 € od 03.11.2010 do isplate,
na iznos od 102,86 € od 01.12.2010 do isplate,
na iznos od 132,13 € od 01.01.2011 do isplate,
na iznos od 112,66 € od 01.02.2011 do isplate,
na iznos od 121,21 € od 01.03.2011 do isplate,
na iznos od 112,90 € od 01.04.2011 do isplate,
na iznos od 115,32 € od 01.05.2011 do isplate,
na iznos od 154,75 € od 01.06.2011 do isplate,
na iznos od 159,40 € od 01.07.2011 do isplate,
na iznos od 192,77 € od 02.08.2011 do isplate,
na iznos od 177,04 € od 01.09.2011 do isplate,
na iznos od 159,65 € od 01.10.2011 do isplate,
na iznos od 158,60 € od 01.11.2011 do isplate,
na iznos od 158,09 € od 01.12.2011 do isplate,
na iznos od 167,84 € od 01.01.2012 do isplate,
na iznos od 176,52 € od 01.02.2012 do isplate,
na iznos od 178,54 € od 01.03.2012 do isplate,
na iznos od 174,19 € od 01.04.2012 do isplate,
na iznos od 178,82 € od 01.05.2012 do isplate,
na iznos od 182,33 € od 01.06.2012 do isplate,
na iznos od 179,17 € od 01.07.2012 do isplate,
na iznos od 181,31 € od 01.08.2012 do isplate,
na iznos od 179,21 € od 01.09.2012 do isplate,
na iznos od 173,50 € od 02.10.2012 do isplate,
na iznos od 182,92 € od 20.11.2012 do isplate,
na iznos od 186,48 € od 01.12.2012 do isplate,
na iznos od 167,19 € od 19.01.2013 do isplate,
na iznos od 172,18 € od 01.02.2013 do isplate,
na iznos od 185,14 € od 01.03.2013 do isplate,
na iznos od 187,29 € od 03.04.2013 do isplate,
na iznos od 183,76 € od 01.05.2013 do isplate,
na iznos od 170,29 € od 01.06.2013 do isplate,
na iznos od 171,03 € od 02.07.2013 do isplate,
na iznos od 175,74 € od 01.08.2013 do isplate,
na iznos od 182,68 € od 01.09.2013 do isplate,
na iznos od 186,67 € od 20.10.2013 do isplate,
na iznos od 188,18 € od 19.11.2013 do isplate,
na iznos od 193,10 € od 01.12.2013 do isplate,
na iznos od 197,69 € od 01.01.2014 do isplate,
na iznos od 201,03 € od 01.02.2014 do isplate,
na iznos od 206,75 € od 01.03.2014 do isplate,
na iznos od 206,58 € od 01.04.2014 do isplate,
na iznos od 202,93 € od 01.05.2014 do isplate,
na iznos od 202,63 € od 01.06.2014 do isplate,
na iznos od 204,65 € od 01.07.2014 do isplate,
na iznos od 211,08 € od 22.08.2014 do isplate,
na iznos od 214,16 € od 16.09.2014 do isplate,
na iznos od 217,53 € od 12.10.2014 do isplate,
po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.867,12 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke (4. rujna 2025.) do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu iznad odmjerenih 2.867,12 eura zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.
IV Zahtjev tuženice za naknadu troška postupka odbija se u cijelosti, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 9. travnja 2019., u bitnom, navodi da je 31. kolovoza 2007. s pravnim prednikom tuženice (Hypo Alpe- Adria-Bank d.d.) sklopio Ugovor o kreditu broj 306-434/2007 s valutnom klauzulom u švicarskim francima (CHF) i promjenjivom kamatnom stopom, sukladno Odluci banke, solemniziran po javnom bilježniku Mariji Grozdanić Dekleva iz Rijeke br. OV-21548/07. Smatra da je dio Ugovora ništetan, pa shodno tome zahtjeva (prvi dio tužbenog zahtjeva – točka I) utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi odnosno dijelova odredbi predmetnog ugovora i to: - dio odredbe u čl. 3. – Kamatna stopa, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje se u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, - dio odredbe u čl. 4. – Otplata kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti 746,81 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, - dio odredbe u čl. 6. – Promjenjivost kamatne stope, u dijelu u kojem je ugovoreno da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke, te u cijelu u kojem je ugovoreno da je Korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom, - dio odredbe u čl. 17. – Završne odredbe, u dijelu u kojem je navedeno da je Korisnik kredita upoznat s efektivnom kamatnom stopom te da mu je uručena otplatna tablica; u dijelu u kojem je navedeno da potpisom na ugovoru, Korisnik kredita i Fiducijarni dužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih uvjeta Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao i Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., te druge opće akte Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz Ugovora. Nadalje, tužitelj zahtjeva da mu tuženica isplati na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa i ništetne valutne klauzule, koji iznos je precizirao po provedenom financijskom vještačenju podneskom od 9. prosinca 2021. (drugi dio zahtjeva – točka II). Tužitelj se pritom poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., koja da je potvrđena presudom visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju odluke banke, budući daje protivna Zakonu o zaštiti potrošača. Uz to ukazuje da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli protivna čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03; dalje: ZZP), kao i pravu Europske unije, i to Direktivi 93/13/EEZ i presudi Europskog suda br. C- 26/13 od 30. travnja 2014. Potražuje i trošak postupka sa zateznim kamatama.
2. U odgovoru na tužbu tuženica, u bitnom, ističe prigovor nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja za vođenjem ovog postupka, s obzirom da se od 1. siječnja 2014. na predmetni ugovor o kreditu primjenjuje kamatna stopa od 3,23% godišnje sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 142/13, dalje: ZPK), s kojim je ona u cijelosti uskladila svoje poslovanje. Nadalje, smatra da se tužitelj neutemeljeno poziva na odluke Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu posl.br. Rev T-249/14, jer iako su sudovi u kolektivnim sporovima ocijenili ništetnim odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, stoga što su suprotne načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, bez sagledavanja svih okolnosti svakog konkretnog slučaja ne može se tvrditi da bi ove odredbe bile nepoštene, a time i ništetne. Tuženica tvrdi da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze, postupala sukladno važećem Zakonu o bankama, Zakonu o kreditnim institucijama i Zakonu o zaštiti potrošača/2003 te kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tuženica u bitnome ističe da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu bile jasne, lako razumljive i lako uočljive te stoga i zakonite i da je upravo tužitelj tražio sklapanje ugovora u valuti CHF. Ujedno ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora. U tom slučaju bi se promjenjivao opći zastarni rok od pet godina za povrat plaćenih iznosa, a podnošenjem kolektivne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara. Prigovara neurednosti tužbe, budući da tužitelj nije postavio konkretan zahtjev za isplatu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. U dosadašnjem tijeku postupka ovaj sud je pod ranijim poslovnim brojem ovog spisa, a to je posl.br. P-551/2019-30, donio presudu 19. travnja 2022. kojom je pod točkom I. izreke, utvrđeno da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu br. 306-434/2007 sklopljen između Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., sada Addiko Bank d.d. te MR kao korisnika kredita i FR kao Fiducijarnog dužnika, kojeg su ugovorne strane zaključile dana 31.08.2007. solemniziranog po javnom bilježniku Mariji Grozdanić Dekleva, br. OV-21548/2007 dana 01.09.2007. i to: - dio odredbe u čl. 3 – Kamatna stopa, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje se u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, - dio odredbe u čl. 4 – Otplata kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti 746,81 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, - dio odredbe u čl. 6 – Promjenjivost kamatne stope, u dijelu u kojem je ugovoreno da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke, te u cijelu u kojem je ugovoreno da je Korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom, - dio odredbe u čl. 17 – Završne odredbe, u dijelu u kojem je navedeno da je Korisnik kredita upoznat s efektivnom kamatnom stopom te da mu je uručena otplatna tablica; u dijelu u kojem je navedeno da potpisom na ugovoru, Korisnik kredita i Fiducijarni dužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih uvjeta Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., Odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. kao i Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., te druge opće akte Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz Ugovora. Pod točkom II. izreke presude, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 15.200,08 kuna, zajedno za zateznom kamatom koja teče u razdoblju od 1. travnja 2008. do 12. listopada 2014. na pojedine mjesečne iznose navedene u izreci, pa do isplate, te iznos od 70.066,06 kuna zajedno za zateznom kamatom koja teče u razdoblju od 2. veljače 2008. do 12. listopada 2014. na pojedine mjesečne iznose navedene u izreci, pa do isplate, sve u roku od 15 dana. Točkom III. presuđen je parnični trošak tužitelju u svoti navedenoj u tom dijelu izreke, dok je točkama IV. i V. odbijen zahtjev tužitelja glede troška u preostalom dijelu i u cijelosti tuženikov zahtjev po toj osnovi.
4. Protiv presude pod posl.br. P-551/2019-30, od 19. travnja 2022. tuženica je podnijela žalbu koja je presudom Županijskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem Gž-501/2022-2 od 3. kolovoza 2022. odbijena kao neosnovana, uz potvrđivanje prvostupanjske presude.
5. Tuženica je protiv presude Županijskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem Gž-501/2022-2 od 3. kolovoza 2022., podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (koja je dopuštena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. studenog 2023., Broj: Revd 4462/2022-2) i potom reviziju koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 11. veljače 2025., Broj:
Rev-452/2024-2, prihvatio ukinuvši (točka I.) presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-501/2022-2 od 3. kolovoza 2022. i Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-551/2019-30 od 19. travnja 2022. u točkama I., II., III. i V: izreke te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Točkom II. je riješeno da se odluka o troškovima postupka ostavlja za konačnu odluku.
6. U esencijalnom dijelu obrazloženja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: Rev-452/2024-2 od 11. veljače 2025. navodi se, citirano: «10. Tuženica je tijekom postupka predložila izvođenje dokaza saslušanjem svog zaposlenika SR na okolnosti pregovaranja stranaka koje je prethodilo sklapanju predmetnog ugovora. Sud prvog stupnja nije prihvatio taj dokazni prijedlog smatrajući da „u konkretnom slučaju nije potrebno izvođenje personalnih dokaza imajući u vidu obvezujuće učinke kolektivne tužbe“. Sud drugog stupnja, prihvaća navedeni zaključak prvostupanjskog suda … « ….. i dalje, citirano: « 17. U ovom je postupku tuženica predlagala izvođenje dokaza na okolnost da je tužitelju u postupku sklapanja ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih ugovornih odredbi. S obzirom na navedeno, predloženi dokazi su trebali biti izvedeni jer okolnosti na koje su predloženi nisu bile predmet kolektivnog postupka, a u ovom pojedinačnom postupku predstavljaju odlučan dokaz koji potencijalno može utjecali na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. Iz navedenog se nesumnjivo nameće zaključak da je u ovom slučaju povrijeđeno načelo procesne ravnopravnosti koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. To stoga što je odluka suda utemeljena na zaključku da tužitelju nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama spornog ugovora o kreditu, a ta okolnost nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom postupku niti je o njoj tuženici omogućeno dokazivanje u ovom pojedinačnom postupku.
18. Prema navedenom, stajalište je ovoga suda da se u postupku kolektivne zaštite o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja, tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu (potrošača) koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača u kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja. 19. Stoga je, po shvaćanju ovog suda, tuženica mogla dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu tužitelju kao potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Kada tuženici ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokaza te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima, temeljila na neoborivoj pravnoj presumpciji, a što je protivno ovlaštenju trgovca propisanom odredbom članka 81. stavka 4. ZZP. « ….. i konačno, citirano: «22….. Sud ne može u pojedinačnom postupku potrošača protiv banke donijeti zakonitu odluku samo primjenjujući utvrđenja iz kolektivnog spora bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica. «.
7. U rješenju Broj: Rev-452/2024-2 od 11. veljače 2025., Vrhovni sud Republike Hrvatske za tužitelja navodi status potrošača (tužitelj kao potrošač)
– točka 19. obrazloženja - pa prema tome revizijskom sudu ta činjenica nije sporna, odnosno u svojoj odluci ne ukazuje da bi se taj i takav tužiteljev status, u pravnom odnosu stranaka, morao u ponovljenom postupku posebno razjašnjavati.
8. U ponovljenom dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u sve isprave u spisu koje su i pročitane, pa tako i Ugovor o kreditu broj 306/434/2007 (stranice 12-14), ponuda A.C. Integra br. 2007-1055 od 13.
1 0
kolovoza 2007. (stranica 15), zamolba ĐR upućena Addiko banci (stranica 16), dopis Addiko Bank upućen ĐR od 30. siječnja 2019. (stranica 17), zaključci Međunarodnog monetarnog fonda OV-165-1/2015, OV-165-2/2015 i OV-165-3/2015 s ovjerenim prijevodom na engleski jezik (stranice 17-26), prijedlog Zakona br. 183 Sabora Republike Hrvatske Klasa:
330-01/93-01/03, Ur.broj: 62-93-405 od 17. lipnja 1993. (stranice 27-29), Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. (stranica 41), članak iz Zbornika Tradicionalno XXIX. savjetovanje iz 2014. (stranica 44), dokument "Odgovori na pitanja o zaštiti potrošača" s web stranice Hrvatske Narodne Banke (stranica 46), Random walk model kretanja tečaja (stranica 47), Bilten Hrvatske Narodne banke br. 238 iz studenog 2017. (stranice 79-97), zahtjev za kredit (stranica 98), novi zapisnik br. HBRI1-000000618-2007 (stranice 99- 102), Tablica G1 kamatnih stopa banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (stranice 120-123), izjava svjedoka ĐRK (stranice 168-172), obavijesti Hypo-Alpe-Adria bank d.d. o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 25303021 (stranice 182-183, 190-191; 213-214, 222-), otplatni plan (stranice 185-189, 192-193; 216-219), specifikacija uplata za Ugovor br. 306-434/2007, broj partije: 0025303021 (stranice 194-196), pregled prometa za klijenta od 22. ožujka 2021. (stranice 197-205), specifikacija isplate kredita (stranice 220-221). Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po obrtu za vještačenje Marimar- [obrt] vještaka Goranke Šmer-Maraš, dipl.oec. (na stranicama od 228 do 238 u spisu prileži nalaz i mišljenje).
9. Glede izvođenja po tuženici predloženih svjedoka, na što je ukazao revizijski sud u svojoj odluci, prvostupanjski sud je donio procesno rješenje na ročištu održanom 31. srpnja 2025. kojim je odlučio da se u dokaznom postupku neće provoditi ti personalni dokazi, odnosno da se neće saslušavati svjedoci LR, Tamara Bjelčević i Marija Grozdanić Dekleva iz osnovnog razloga što je tužena podneskom od 7. travnja 2025. odustala od dokaznih prijedloga saslušanja tih svjedoka. Obzirom se domicilni parnični postupak temelji na načelu stranačke istine, pa iz tog razloga sud nije ex offo odredio provođenje tih dokaza kako bi utvrđivao materijalnu istinu. U procesnopravnom smislu, odustanak stranke od dokaza čije je izvođenje prethodno predlagala u svrhu dokazivanja točno navedenih činjenica i okolnosti ima za posljedicu da ona te tvrdnje koje je isticala time nije dokazala. Kanalizirajući navedeno u okvire ovog spora proizlazi da one konkretne okolnosti koje je jasno tvrdila (da je tužitelju u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o sadržaju (naravi, rizicima i posljedicama) osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora) tuženica nije dokazala. Podneskom od 28. svibnja 2025. (str. 426 spisa) tuženica predlaže saslušanje tužitelja, međutim ona taj dokazni prijedlog nije istakla do zaključenja prethodnog postupka, a mogla je bez ikakvih zapreka ili ograničenja.
10. Tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučivao tužitelj je konačno postavio podneskom od 5. lipnja 2025. U odnosu na tako postavljeni tužbeni zahtjev,
1 1
tuženik podneskom od 10. lipnja 2025., sadržaj istog smatra preinakom tužbe i tome se protivi. Međutim, takvu tezu tuženika ovaj sud ne prihvaća jer u parnici koja je započela prije 1. siječnja 2023. i kada je ranije presuda već bila donesena u vrijeme dok je službena valuta bila jedino kuna, pa je u ponovnom istom postupku (nakon ukidanja presuda od strane revizijskog suda) tužitelj postavio taj tužbeni zahtjevi u valuti euro, koja je sada jedino sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj, to ne predstavlja nikakvu preinaku tužbe jer time nije došlo ni do kakve promjene istovjetnosti zahtjeva, niti se radi o povećanju postojećeg ili isticanju drugog zahtjeva uz postojeći. Pritom je nužno ukazati da je sud izvršio provjeru ispravnosti po mjesecima svake postavljene stavke tužbenog zahtjeva korištenjem fiksnog tečaja konverzije (7,53450 kuna za 1 euro), kako to reguliraju Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj («Narodne novine» broj 57/22) i Odluka Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj («Narodne novine» broj 85/22).
11. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao potrošača za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj 306-434/2007 kojeg je tužitelj kao korisnik kredita - potrošač zaključio s prednicom tuženice 31. kolovoza 2007. u dijelu kojim su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao i preplate zbog te djelomične ništetnosti ugovora.
12. Po osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP), sud zaključuje da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.
13. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više tuženih, među ostalim i Hypo-Alpe-Adira Bank d.d. (pravni prednik predmetne tuženice) pravomoćno je utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe.
14. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, utvrđeno da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženica u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski
1 2
franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama članka 81., članka 82. i članka 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača («Narodne novine» broj 96/03) u razdoblju do 6.08.2007., a u razdoblju od 7.08.2007. do 31.12.2008. suprotno odredbama članka 96. i članka 97. Zakona o zaštiti potrošača («Narodne novine» broj 79/07 i dr.),
15. Temeljem rezultata provedenog postupka i u postupku izvedenih dokaza ovaj sud je utvrdio kako slijedi:
15.1. - da su stranke, tužitelj kao korisnik kredita, te Hypo-Alpe-Adria bank d.d. (čiji je tuženica sljednik) kao davatelj kredita zaključile Ugovor o kreditu broj 306-434/2007 dana 31. kolovoza 2007. (dalje u tekstu: Ugovor), namijenjen kupovini novog motornog vozila, u visini 51.798,00 CHF prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, na rok od 84 mjeseca,
15.2. - da je u čl. 3. ugovorena redovna kamatna stopa po promjenjivoj stopi koja je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,60 % dekurzivno godišnje, koja kamata se naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria bank d.d. na dan plaćanja (odredba članka 8.),
15.3. - da je u čl. 4. ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti 746.81 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo
Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja,
15.4. - da je u čl. 6., koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope, ugovoreno da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke, te u dijelu u kojem je ugovoreno da je Korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom,
15.5. - da je u čl. 17. - Završnoj odredbi, navedeno da je Korisnik kredita upoznat s efektivnom kamatnom stopom te da mu je uručena otplatna tablica; u dijelu u kojem je navedeno da potpisom na ugovoru, Korisnik kredita i Fiducijarni dužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih uvjeta Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., Odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. kao i Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., te druge opće akte Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz Ugovora.
16. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tuženica mijenjala kamatnu stopu, u odnosu na početno ugovorenu od 5,60% koja je vrijedila do 29. veljače 2008., da bi potom kamatna stopa u periodu od 29. veljače 2008. do
1 3
30. studenog 2008. iznosila 6,50%, u periodu od 30. studenog 2008. do 31. ožujka 2009. kamatna stopa je iznosila 6,80% te u periodu od 31. ožujka 2009. do 30. rujna 2014. kamatna stopa je iznosila 7,30%.
17. Prema stajalištu ovog suda, predmetni Ugovor ne sadrži odredbu u kojoj bi bili navedeni parametri od kojima ovisi promjena stope ugovorne kamate, odnosno parametri na temelju kojih se stopa ugovorne kamate može odrediti ili temeljem kojih bi promjenjivost bila barem odrediva. Tuženica u ovom postupku nije dokazala (vidjeti argumentaciju u 8. odlomku ovog obrazloženja) da je tužitelj kao potrošač i slabija ugovorna strana imao utjecaja na sadržaj ugovora u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjena kamatne stope sukladno Odluci bankem te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, a niti je dokazala da je tužitelja prije i tijekom sklapanja ugovora obavijestila te informirala o rizicima vezano uz valutu CHF ili pak parametrima o kojima ovisi promjena tečaja. Dakle, tuženica je sukladno čl. 6. Ugovora i na temelju Odluka banke u više navrata povećavala kamatnu stopu te anuitete obračunavala temeljem izmijenjene i povećane stope ugovorne kamate u odnosu na početno ugovorenu te iznose anuiteta obračunavala po povećanoj kamatnoj stopi u utuženom razdoblju.
18. Provedenim financijskim vještačenjem po sudskoj vještakinji Goranki Šmer Maraš iz Marimar- [obrt], utvrđena je visina preplate s osnove promjene kamatne stope i preplate s osnove tečajnih razlika (valutne klauzule) uzimajući u obzir kamatnu stopu koja je bila na snazi (ugovorena) na dan sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu (5,60 % p.a) i tečaj CHF-a na dan isplate kredita, a kao razlike između stvarno plaćene kamate u valuti kredita i kamate u valuti kredita koja bi bila plaćena po početnom otplatnom planu obračunom po tečaju na dan dospijeća/plaćanja anuiteta, te izračun razlike stvarno plaćenih anuiteta u kunama i početnog anuiteta obračunatog po tečaju na dan isplate kredita, ali umanjeno za već prikazanu preplatu s osnova promjenjive kamatne stope radi izbjegavanja dvostrukog obračuna po istoj osnovi (Tabela br. 3.). Prema gore navedenim utvrđenjima i izračunima vještakinje, uzimajući u obzir kamatnu stopu koja je bila na snazi (ugovorena) na dan sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu (5,60 % p.a) i tečaj CHF-a na dan isplate kredita, utvrđeno je da preplata s osnova promjene kamatne stope kao razlika koja je nastala uslijed izračuna plaćene kamate u odnosu na kamatu koju bi tužitelj bio u obvezi platiti primjenom ugovorne kamate 5,60% iskazano primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan plaćanja anuiteta ukupno iznosi 15.200,28 HRK (stupac 17- Tabela br. 3). Preplata s osnova tečajnih razlika (valutne klauzule), kao pozitivna razlika stvarno plaćenih anuiteta u kunama i početnog anuiteta obračunatog po tečaju na dan isplate kredita umanjena za već prikazanu preplatu s osnova promjenjive kamatne stope radi izbjegavanja dvostrukog obračuna po istoj osnovi, ukupno iznosi 70.066,06 HRK (stupac 18 - Tabela br. 3.).
19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje financijske struke, ocijenivši ga detaljnim, stručnim i argumentiranim, u skladu s relevantnom dokumentacijom te postavljenim joj zadatkom. Na sadržaj nalaza i mišljenja tužitelj nije imao primjedbi, te je u skladu s utvrđenjima vještakinje o visini preplata konačno i uredio svoj tužbeni zahtjev. Tuženica, kako i sama
1 4
navodi, istaknula je prigovore pravne naravi, o kojima odlučuje sud, a ne financijski vještak. Stoga su primjedbe tuženice nisu utemeljene, iz istih razloga zbog kojih je sud ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
20. Uzevši u obzir odredbe članka 81. stavka 1. i 2., članka 83., članka 84. i članka 87. Zakona o zaštiti potrošača («Narodne novine» broj 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao i odredbe članaka 241. 215., 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO), ocijenjeno je da postupanje tužene glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije bilo dopušteno jer je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo (to tuženica nije dokazala - vidjeti 8. odlomak ovog obrazloženja) i koja suprotno načelu savjesnosti te poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora. Kako je prethodno navedeno, pravomoćno je utvrđeno da je tuženica kao poslovna banka povrijedila prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, u smislu da je ugovorila nepoštene i ništetne odredbe jednostrano promjenjive kamatne stope kredita i valutu kredita iskazanu u švicarskom franku. Banka pri sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja promjenjive kamatne stope isključivo temeljem Odluke banke i uz ugovaranje valutne klauzule vezano za švicarski franak, nije se pridržavala načela savjesnosti i poštenja, o navedenim ugovornim obvezama nije se pojedinačno pregovaralo, pa prema tome tuženica nije vodila računa o interesima tužitelja kao potrošača i nije mu dao nužne te osnovne informacije o rizicima ugovaranja spomenutih odredba, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu tužitelja. Dakle, ništetne su odredbe kojima je tužitelj pristao da banka promjeni kamatnu stopu svojim samostalnim odlukama, kao i odredbe u kojima je ugovorena valutna klauzula za švicarski franak, kao posljedica jednostrane i netransparentne promjene ugovorene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule. Stoga je tuženica dužna tužitelju vratiti, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta i to 2.017,41 eura s osnova promjene kamatne stope, te svotu od 9.299,36 eura s osnova preplate tečajnih razlika (valutne klauzule), sve to sukladno odredbi članka 1111. ZOO- a, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to normiraju odredbe članka 1115. ZOO-a da opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba. Visina tužbenog zahtjeva je utvrđena provedenim financijskim vještačenjem prema kojem je tužitelj i uredio tužbeni zahtjev.
21. Neosnovan je prigovor zastare utužene tražbine kojeg je istakla tuženica. Naime, u vezi zastare ukazuje se na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci broj Rev 2245/2017-2 od 20.ožujka 2018. i objedinjeno pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održanoj 31. siječnja 2022., broj:Su-IV-33/2022. Prema ovim stajalištima, u individualnim parnicama radi isplate pokrenutim povodom pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi primjenjuje se opći petogodišnji rok zastare, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare
1 5
individualnih restitucijskih zahtjeva na temelju članka 241. ZOO, time da zastara počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u povodu te tužbe.Kolektivna tužba u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 podnesena je 4. travnja 2012., a presuda broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. je u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak postala pravomoćna 14. lipnja 2018. (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17). U ovom predmetu tužba je podnesena 9. travnja 2019., dakle, unutar petogodišnjeg roka zastare.
22. Odluka o zateznim kamatama pravni izvor ima u odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je prema članku 29. stavci 2. i 8. ZOO-a do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. prema članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 114/22) i članku 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 156/22) kojima je noveliran članak 29. stavci 2. i 8. ZOO-a, a od 30. prosinca 2023. sukladno članku 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 155/23). Odlučivanje o zateznim kamata podrazumijeva primjenu materijalnog prava.
23. Odluka o trošku (točka II izreke) temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1., u vezi s čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, ostvareni potpuni uspjeh tužitelja te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» broj 138/2023, dalje: Tarifa) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. Prema Tbr. 52. stavku 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Slijedom navedenog, tužitelju su priznati zatraženi troškovi zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima prema troškovniku od 31.7.2025. (str. 443 spisa) i to za; sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), obrazloženih podneska od 9.6.2020., 9.12.2021. i 5.6.2025. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zatim zastupanje na ročištima 2.2.2021., 25.3.2021., 16.2.2022., 6.6.2025. i 31.7.2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), svaka od ukupno devet (9) radnji po 200,00 eura, dakle 1.800,00 eura, sastav podneska od 12.1.2022. – 100,00 eura (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), zatim pripadajući PDV od 25% na prethodne stavke u iznosu od 475,00 eura (Tbr. 46. Tarife), kao i 291,99 eura za provedeno financijsko vještačenje (rješenje posl.br. P-551/2019-22 od 3.12.2021.) jer je taj trošak bio je potreban za vođenje parnice budući je tuženik osporavao i visinu zahtjeva (čl. 155. st.1. ZPP-a), kao i iznose plaćenih sudskih pristojbi za tužbu 79,93 eura (tužitelj je platio polovicu iznosa tj. 600,00 kuna te 2,25 kuna naknade – plaćeno 21.4.2022. – str. 290 spisa), za presudu 79,93 eura (tužitelj je platio polovicu iznosa tj. 600,00 kuna te 2,25 kuna naknade – plaćeno 21.4.2022. – str. 291 spisa) i 40,27 eura po osnovi sudske pristojbe za odgovor na žalbu, sve sukladno Tar.br.1. stavci 1. i 2., te Tar.br.2. stavak 2. Tarife sudskih pristojbi («Narodne novine» broj 37/23), dakle sveukupno 2.867,12 eura.
1 6
24. Na priznati parnični trošak dosuđena je zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a i člankom 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 155/23).
25. U preostalom dijelu zahtijevani trošak nije priznat, pa tako ni trošak sastava odgovora na žalbu (čl. 155. st.1. ZPP-a) jer nije bio potreban za vođenje parnice, ročišta za objavu presude P-551/2019 jer nije održano, dok na ročište za objavu presude P-506/2025 tužitelj nije pristupio. Dalje, sastav podneska od 30.3.2021. kojim obavještava sud da je platio predujam za vještačenje nije bio potreban za vođenje parnice jer je dokaz o uplati tužitelj mogao dostaviti i bez pisanja posebnog podneska, dok sastav podneska od 30.1.2021. nije bio potreban (čl. 155. st.1. ZPP-a) jer je većim dijelom tog podneska tužitelj ponavljao argumentaciju iz podneska od 9.6.2020. i tužbe (sastavci kojih su mu u cijelosti priznati), dok je sadržaj preostalog dijela podneska mogao istaknuti u zapisnik na ročištu održanom tri dana kasnije (2.2.2021.), pristup na koje mu je priznat u potpunosti.
26. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 328. st.2. ZPP-a).
27. Budući je tuženik spor izgubio u odnosu na njega nema osnove za primjenom odredaba članka 154. i članka 155. ZPP-a, pa je zato odlučeno sadržajem točke III izreke.
U Rijeci 4. rujna 2025.
Sudac:
Robert Mihelj
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).
Dostaviti:
- tužitelju – po pun. - e.Komunikacijom
- tuženiku - po pun. - e.Komunikacijom
