REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-103/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog KD, zbog kaznenog djela iz članka 155. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenog KD za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Gospiću od 25. rujna 2023., broj Kzd-15/2022-31 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 28. ožujka 2025., broj Kžzd- 68/2023-9, u sjednici Vijeća održanoj 4. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev osuđenog KD za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine uvodno citirane presude osuđeni KD proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, bludne radnje iz članka 155. stavka 3. u vezi članka 154. stavka 1. točke 2. KZ/11 te je na temelju članka 155. stavka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja i pritvora od 19. do 21. srpnja 2020.
2. Protiv te pravomoćne presude osuđenik je putem branitelja Borisa Brkljačića, odvjetnika iz Rijeke, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev). Uvodno kao osnovu podnošenja ovog izvanrednog pravnog lijeka osuđenik citira odredbu članka 515. stavka 1. ZKP/08, dok u obrazloženju zahtjeva u točki 4. navodi da „…. su citirana prvostupanjska i drugostupanjska odluka donesene na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda podnositelja zahtjeva zajamčenih odredbom čl. 14. st. 2., čl. 29. st. 1. i čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90,135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje u tekstu Ustav RH), čl. 1. Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa se na temelju čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08, u vezi s čl. 468. st. 2. ZKP/08 podnosi predmetni zahtjev.“ Prijedlog je osuđenika da se ukinu obje pobijane presude „ …i predmet vrati na ponovni postupak uz uputu o provedbi drugog vještačenja žrtve po za to ovlaštenoj ustanovi.“
3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP), Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je odgovorio na zahtjev osuđenika, predlažući da se zahtjev odbije kao neosnovan. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i branitelju.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Osuđenik kod citiranja propisa koji su po njemu pravomoćnom presudom povrijeđeni uz odredbe članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14., dalje: Ustav) i članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija) očito pogrešno citira i odredbe članka 14. stavka 2. (jednakost pred zakonom) i članka 115. stavka 3. (sudovi sud na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovor i drugih važećih propisa) Ustava te članka 1. I. Protokola uz Konvenciju (zaštita vlasništva) koje se konkretno ne odnose na tešku povredu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom kao osnovu iz članka 517. stavka 1. točku 2. u vezi članka 468. stavka 2. ZKP-a koju osuđenik navodi kao temelj pobijanja pravomoćne presude.
5.1. Međutim, iako osuđenik u obrazloženju, nastoji da argumentira ovu tvrdnju o teškoj povredi prava na pravično suđenje iz svih njegovih daljnjih navoda iznesenih u zahtjevu sadržajno proizlazi da se u biti radi o pobijanju pravomoćne presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5.2. Naime, cijelo se opširno obrazloženje navedeno u točki 6. zahtjeva (str. 2. -4.) svodi na stav koji je istaknut samom početku navedenog dijela obrazloženja u kojem se navodi „[p]odnositelju zahtjeva u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, povrijeđeno je pravo na pravično suđenje, pristup sudu i pravo na jednakost oružja u postupku, s obzirom na arbitrarno izražen stav sudova u odnosu na odbijanje prijedloga obrane za provedbom drugog psihijatrijsko – psihološkog vještačenje žrtve, mljt. ID." Dakle, ova tvrdnja osuđenika u biti predstavlja glavnu i jedinu tezu kako je osuđeniku povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog odbijanja njegovog dokaznog prijedloga za provođenjem novog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, a svi ostali navodi iz zahtjeva su u biti samo varijacije na tu istu temu. On smatra da je provedenog vještačenje manjkavo jer se ne temelji na konkretnoj medicinskoj dokumentaciji, a uz to su vještaci u nalazu umetnuli na stranici 5. medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na treću osobu, a ne na žrtvu, tako da je pogrešno sud bezrezervno prihvatio takav nalaz i mišljenje vještaka na temelju kojeg je utvrđen psihički status žrtve jer "… ostaje dvojbena stručnost takvog nalaza i mišljenja, a posljedično tome sud utvrdi relevantno činjenično stanje-mogućnost davanja vjerodostojnog iskaz", točka 6. 4. odlomak obrazloženja zahtjeva).
6. Kako su vještaci dr. med. Goran Arbanas i prof. psih. Romel Krajačić u skladu s pravilima svoje struke obrazložili na koji su način došli do zaključka da kod žrtve nisu našli psihopatologijskih elemenata koji bi utjecali na redukciju njenih kapaciteta za davanje vjerodostojnog iskaza, osuđeniku na raspravi ogovorili na sva njegova pitanja i na istaknute prigovore, pa i na dio nalaza koji je naveden na 5. stranici nalaza, ukazujući da se radilo o čisto tehničkoj omašci jer su se ti podaci odnosili na potpuno drugu osobu i drugi predmet koji se nisu koristili niti u jednom dijelu za izradu predmetnog nalaza i mišljenja, to je sud prvog stupnja prihvaćanjem takvog logičnog i životnog obrazloženja vještaka, odbio osuđenikov prijedlog za provođenjem novog vještačenja. Za ovo je utvrđenje sud prvog stupnja u obrazloženju presude (točka 5.) iznio jasne i uvjerljive razloge koji se nipošto ne mogu cijeniti arbitrarnim, a kako je i drugostupanjski sud (točka 7.6.) osuđeniku na taj žalbeni prigovor odgovorio prihvaćajući kao ispravne razloge suda prvog stupnja, proizlazi da je u cijelosti promašen osuđenikov prigovor o povredi sprava na pravično suđenje jer pravomoćna presuda niti u jednom dijelu, pa i u odnosu na odbijanje dokaznih prijedloga osuđenika nije arbitrarna. Osuđeniku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje treba sagledavati kroz cijeli postupak jer mu nisu odbijeni svi dokazni prijedlozi (prihvaćen je prijedlog o ispitivanju žrtve na raspravi), bio je u situaciji uz stručnu pomoć branitelja osporiti sve dokaze optužbe te predložiti dokaze kojima bi potvrdio svoju obranu, tako da niti iz ovog aspekta povrede jednakosti oružja nema govora o tome da se ne radi o fer provedenom kaznenom postupku.
6.1. U biti se ovdje radi o tome da osuđenik nije zadovoljan zaključcima vještaka izraženim u nalazu i mišljenju koje je sud prvog stupnja prihvatio i u sklopu ostalih okolnosti prihvatio iskaz žrtve te utvrdio da je osuđenik počinio predmetno kazneno djelo. Stoga osuđenik kroz predloženo novo vještačenje zapravo želi osporiti pravilnost utvrđenja suda, a kada mu je takav prijedlog odbijen, tada on takvo postupanje kroz ovaj postupak prikazuje kao povreda prava na pravično suđenje, iako se o toj povredi u biti ne radi, već o činjeničnim prigovorima. Međutim, o tim se prigovorima u postupku povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može raspravljati, sve u smislu odredbe članka 517. st. 1. ZKP-a koja taksativno propisuje osnove iz kojih se ovaj izvanredni pravni lijek može podnositi, a u koje nije uključena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje.
7. Slijedom navedenog, kako u pravomoćnoj presudi nisu ostvarene povrede koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, trebalo zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP- a, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 4. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja