REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Stalna služba u Pločama

20340 Ploče, Vladimira Nazora 14

Poslovni broj: P-265/2024-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, Stalna služba u Pločama po sucu tog suda Darku Jelčiću, u pravnoj stvari tužitelja VV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, radi utvrđenja i uknjižbe, nakon zaključene glavne rasprave dana 24. srpnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja Sandre Wagner, odvjetnice u Metkoviću, a u odsutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, prema članku 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. - u daljnjem tekstu: ZPP), dana 4. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene kao k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stara kuća u zaseoku Radoši, u vještačenju vještaka mjernika Marka Vukše dipl. ing. iz Metkovića označena likom A,B,C,D,A u površini 45 m2, pa je temeljem ove presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava vlasništva sa imena Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi, kako je ugovorom o kupoprodaji od 04.lipnja 2020.g. tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao dio k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stara kuća u zaseoku Radoši. To pravo vlasništva je prodavatelj IV stekao darovanjem od svog oca Grge Radoša 2013. godine. Kuća ima površinu 56 m2, a okućnica cca 200 m2. Pravni prednici tužitelja su u posjedu ove nekretnine više od 100 godina, nekretninu su koristili, posjedovali kao svoju još od davnih vremena, a na istoj su izgradili objekt za stanovanje, kada se formirao katastar 1860. godine. Nikada ih nitko u tome nije ometao niti im je branio gradnju. Na predmetnoj nekretnini se Republika Hrvatska u katastru zemljišta u PL 924 vodi kao posjednik, odnosno nekretnina je upisana kao općenarodna imovina, ali nikada nije na bilo koji način vršila posjedovne radnje na ovoj nekretnini. Na nekretnini s nalazi stara kamena kuća, a ista je smještena između drugih stambenih objekata u zaseoku Radoši. Temeljem odredbe čl. 388 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 - dalje: ZV), na sporni odnos se trebaju primijeniti pravna pravila OGZ obzirom da je riječ o izgrađenom građevinskom zemljištu koje je u vrijeme izgradnje bilo u režimu društvenog vlasništva, da je predmetna izgradnja završena 60. -tih godina 18. stoljeća, te da se ni vlasnik zemljišta ni nitko drugi nije protivio građenju. Na predmetnoj kući postoji priključak struje. Stoga je tužitelj pošteni stjecatelj, a njegovi pravni prednici pošteni graditelji i nakon izgradnje obiteljske zgrade su stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine. Bitno je istaći da se RH nikad nije protivila gradnji niti korištenju i posjedovanju, niti je njegove pravne prednike itko ikada smetao u korištenju sporne nekretnine. Ističe se da je Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima stupio na snagu 01.rujna 1980.g., dok su njegovi pravni prednici kuću izgradili sredinom 18.stoljeća, kada su se naselili na to područje. Prema tome tužitelj smatra da je pravni prednik ĐV, ŠV, koji je rođen **.**.1905., a umro 1970.g., temeljem odredbi Paragrafa 418. Općeg građanskog zakona stekao pravo vlasništva na objektu građenjem, a nesporno je da se radi o građevinskoj k. č. koja je bila u režimu "društvenog vlasništva". Izvorni vlasnici nekretnine su obitelj AV, koji je darovnim ugovorom nekretninu prenio na svog sina IV, a ovaj je istu prodao predlagatelju. Prije podnošenja ove tužbe, sukladno čl.186. a ZPP-a podnijet je zahtjev za mirno rješenje spora, tj. da tužena u postupku izvan suda prizna vlasnička prava na ovoj nekretnini, kojem prijedlogu nije udovoljeno.

Zbog svega naprijed navedenog tužiteljica ima pravni interes da uskladi stvarno stanje sa zemljišnoknjižnim te predlaže da sud nakon provedenog postupka temeljem čl.187 ZPP donese slijedeću:

PRESUDU

"I. Utvrđuje se da je tužitelj VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene kao k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stara kuća u zaseoku Radoši, pa je temeljem ove presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava vlasništva sa imena Republike Hrvatske.

II. Dužna je tužena nadoknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznim kamatama po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%, koje teku od presuđenja do isplate i to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Tužena u odgovoru na tužbu prvenstveno navodi kako smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 186 a. ZPP-a. Među strankama je nesporno kako je tužena u postupku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja, istog pozvala da zahtjev dopuni sukladno odredbama čl. 106 Zakona o parničnom postupku radi dostave relevantne dokumentacije te je ODO Metković radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i izvođenja potrebnih dokaza, pozvao ovdje tužitelje na primjenu odredbe čl. 186 a st. 10. Zakona o parničnom postupku u dijelu u kojem se podnositelju zahtjeva daje ovlaštenje da od suda zatraži da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe tog zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora, kojem prijedlogu ovdje tužitelj nije udovoljio, odnosno dopisom punomoćnika od 25.06.2024. odbio je pokretanje postupka sukladno odredbama čl. 186 a st. 10. Zakona o parničnom postupku. Sukladno odredbama čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu, Državno odvjetništvo pozvat će podnositelja zahtjeva na ispravak odnosno dopunu zahtjeva ako zahtjev ne sadrži sve što mora sadržavati tužba ili je nerazumljiv te mu ostaviti rok od 15 dana za ispravak i dopunu, uz upozorenje na posljedice propisane stavkom 4. ovoga članka. Ako podnositelj zahtjeva u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ga vrati bez ispravka ili dopune, smatrat će se da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen. Državno odvjetništvo može zatražiti od podnositelja zahtjeva za mirno rješenje spora pokretanje postupka osiguranja dokaza radi utvrđivanja činjenica o kojima ovisi donošenje odluke o 2 osnovanosti njegova zahtjeva za mirno rješenje spora. S obzirom na navedeno, tužena je mišljenja kako, protivno navodima tužitelja, nisu ispunjeni uvjeti odredbe čl. 186 a u svezi odredbi čl. 106. i 109. Zakona o parničnom postupku i čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu budući ovdje tužitelj nije podnio Zahtjev za mirno rješenje spora koji bi imao sadržaj predviđen kogentnim normama ZPP-a, a nakon što je pismenim putem upozoren nije pokrenuo odgovarajući postupak sukladno odredbama čl. 186 a st. 10. ZPP-a. Ovdje tužena uopće nije bila u mogućnosti opredijeliti stajalište o osnovanosti predmetnog zahtjeva s obzirom da je ovdje tužitelj odbio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka, a izvođenje istih dokaza predlaže u ovom postupku. Po mišljenju tužene navedeno bi predstavljalo razlog za odbačaj predmetne tuže, a tužitelj svakako ne bi ima pravo potraživati troškove postupka s obzirom da su vlastitim postupanjem prouzročio sve predstojeće sudske troškove. U ovom trenutku, s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, tužena može samo istaknuti kako je predmetni tužbeni zahtjev djelomično neodređen. Tako se u tužbi navodi kako predmetna kuća ima površinu od 56 m2 i okućnica 200 m2 dok predmetna k.č zgr 559/2 k. o. [katastarska općina] ima površinu od tek 45 m2 te je nejasno što u naravi predstavlja predmet spora. Nejasno je i na koji se pravni osnov stjecanja prava vlasništva poziva tužitelj, pravo građenja ili dosjelost, a svakako se pravo vlasništva ne može steći građenjem na neodređenoj okućnici. Ukoliko je pravni osnov pravo građenja, sudska praksa je kroz niz odluka viših sudova zauzela stajalište kako nad podruštvovljenom nekretninom nije bilo moguće steći pravo vlasništva građenjem, već je mogućnost izgradnje na takvom građevinskom zemljištu bila uređena kroz institut prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu radi izgradnje kojim se neizgrađeno građevinsko zemljište temeljem odluke države odnosno jedinice lokalne samouprave dodjeljivalo na korištenje trećim osobama radi izgradnje zgrada. Ukoliko je pravni osnov dosjelost, tužitelj, po mišljenju tužene, ne dokazuju jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja označenih prednika tužitelja u utuženoj površini i obliku. Pored navedenog tužitelj se pozivaju i na niz navodnih pravnih prednika no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori, nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužitelju. U daljnjem tijeku postupka, s obzirom da predmet spora još uvijek nije određen, a u blizini istog prolazi prometnica, potrebno je raspraviti i da li dio predmetne nekretnine u dijelu predstavlja javno dobro sukladno odredbama Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje Grada Ploča kao nadležnog upravitelja nerazvrstanih prometnica na svom području. Predlaže se pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine 1968. godine te Hrvatsku osnovnu kartu (1954. - 2009.) za predmetni lokalitet. Predlaže se dopuniti priložene skice lica mjesta fotografijama lica mjesta. U predmetnom je postupku tužitelj je dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP- ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.). Radi navedenoga tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka kao i razrješenjem spornog pitanja da li dio predmetne nekretnine predstavlja javno dobro nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na navedeno, tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak sastava odgovora na tužbu, sve prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, do izvođenja dokaza meritornih u predmetnoj pravnoj stvari.

3. U dokaznom postupku pregledani su ugovor o darovanju nekretnine sklopljen u [adresa] 21.lipnja 2013. ovjeren od strane javnog bilježnika Tomislava Žderića istog dana pod brojem OV-2283/13 (listovi 8-9 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 4.lipnja 2020. ovjeren od strane javnog bilježnika Tomislava Žderića pod brojem Ov- 1694/2020 od 5.lipnja 2020. (listovi 10-12 spisa), uvjerenje Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Ploče KLASA: 938-08/24-02/12 URBR: 2 VV – Tužba 541-30-03/1-24-2 od 25.ožujka 2024. (list 13 spisa), kopija snimke iz zraka istog ureda (list 14 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 15 spisa), skica iz 1910. godine (list 16 spisa), Posjedovni list 924 k. o. [katastarska općina] (listovi 4-6 spisa), fotografije u prilogu uz tužbu (listovi 24-27 spisa), preslik računa HEP-a (list 17 spisa), uvid u stranicu Geni.com (podaci iz crkvenih knjiga) (list 18 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 28.svibnja 2024. (listovi 19-21 spisa), odgovor na zahtjev od 17.lipnja 2024. (listovi 22-23 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti iz slijedećih razloga:

5. Očevidom na licu mjesta od 11. travnja 2025. utvrđeno je da je predmetna nekretnina stambeni objekt koji se nalazi u južnom dijelu stambenog kompleksa koji se nalazi istočno u zaseoku Radoš. Na skici lica mjesta prikazat ću i granice katastarskog plana sa katastarskim česticama na koje predmetna nekretnina – kuća pada.

6. U pismenom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Vukše, dipl. ing. geod. od 27.05.2025. godine na Prilogu 1. - Skici lica mjesta prikazano je stvarno stanje predmetne nekretnine na dan očevida. Predmetna nekretnina je stambeni objekt koji se nalazi u južnom dijelu stambenog kompleksa koji se nalazi istočno u zaseoku Radoši. Na Prilogu 1. – Skici lica mjesta prikazana je likom A, B, C, D, A, ima površinu 45 m2, a predstavlja česticu zgrade [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina].

7. Stranke nisu prigovarale vještačenju.

8. Tužiteljica je sukladno vještačenju u podnesku od 8. srpnja 2025. konačno postavila tužbeni zahtjev kako je pobliže označen u izreci ove presude.

9. Tužena se u podnesku od 21. srpnja 2025. usprotivila preciziranom tužbenom zahtjevu i dostavila Informacijski sustav prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine 1968., te Hrvatsku osnovnu kartu (1954. -2009.) za predmetni lokalitet.

10. Iz iskaza svjedokinje MV, koja ima 82 godine, saslušane na licu mjesta u Radošima proizlazi da je predmetna kuća pripadala pok. ŠV, što joj je poznato jer je ovdje živjela od svog rođenja. Iza njega kuću koristi njegov sin ĐV, a iza njega njegovi sinovi IV i HV. Riječ je o najstarijoj kući na ovom području (imala je žilbenicu - kupu sa žlijebovima) koji je naseljen 1800., čak možda i prije. Unutar obitelji HV nije bilo nikakvih nesuglasica o pravu vlasništva ove kuće, a djed joj je kazivao da su njegovi prednici došli na ovo područje bježeći od V. Kuća je oduvijek u istim gabaritima i nije se mijenjala do danas. Među nasljednicima kuće nije bilo nikakvih sporova.

11. Iz iskaza svjedoka IV proizlazi da je u ovoj kući živio njegov pradjed ĐV koji je umro prije više od 100 godina. Iza pradjedove smrti kuću koristi djed ŠV sa svojom obitelji, čija je supruga LV rođena 1900. Iza njega vlasnik kuće je njegov otac ĐV koji s obitelji odlazi 1973. u mjesto Stablina, ali i nakon preseljenja dolaze u ovu kuću radi branja smokava. Od 1987. dob domovinskog rata stanuje u ovoj kući radi držanja farme koza. Postaje vlasnik kuće darovanjem od oca, dok su ostali potomci dobili druge nekretnine, koje im je otac rasporedio, te među nasljednicima nema nikakvih sporova. Kuću je prodao tužitelju. Kuća je oduvijek bila u njegovoj obitelji i nitko drugi na nju nije polagao nikakva prava. Radoši su naseljeni u bijegu od V. Kuću je izgradio pradjed uz djedovu pomoć. Njegovi "stari" su se bavili poljoprivredom i stočarstvom (koze i ovce)".

12. Iz iskaza svjedoka LV proizlazi da je u kući živio njegov djed ŠV, iza djeda otac ĐV, koji je vlasništvo kuće prenio na njegovog brata IV, koji kuću prodaje tužitelju. I žive ovdje preko 200 godina, a kuća je u posjedu pravnih prednika preko 100 godina i nitko ih nikada nije smetao u posjedu, niti polagao ikakva prava na kući.

13. Iz iskaza svjedoka JV proizlazi da je u djetinjstvu dolazeći svom djedu UV u obližnjoj kući viđao ĐV, njegovu pok. suprugu Đ i njihove sinove HV i ŠV. 90-tih godina prošlog stoljeća u kući je stanovao ŠV koji je držao blago. Nitko osim ŠV nije boravio u ovoj kući, niti je itko ikada smetao ovu obitelj u posjedu.

14. Iz iskaza svjedoka ZV proizlazi da je u djetinjstvu dolazio u zaseok Radoše zbog čega mu je poznato da je ovu kuću koristio ĐV sa svojom obitelji otprilike oko 30 godina i više, a tu je držao i blago. Kuću iza njegove smrti nasljeđuje sin ŠV, jer mu je to otac osobno prenio na njega", te on prodaje kuću tužitelju, o čemu ga je obavijestio tužitelj.

15. Iz iskaza tužitelja VV proizlazi da je u djetinjstvu dolazio na predmetnu nekretninu jer su tu živjeli njegovi djed i baka u susjednoj kući. Kuću je kupio od ŠV sina AV. ĐV je živio u kući sa svojom obitelji, držao blago i nitko ih nije smetao u posjedu, niti polagao prava na ovoj nekretnini. Kuća je izgrađena 1860. što je saznao u katastru i to da je Austro-ugarska ucrtavala ove kuće te godine, pa je i predmetna kuća ucrtana.

16. Iz priloženog ugovora o darovanju nekretnine (listovi 8-9 spisa) proizlazi da je ĐV darovao IV predmetnu kuću.

17. Iz priloženog ugovora o kupoprodaji nekretnine (listovi 10-11 spisa) proizlazi da je IV prodao VV iz [adresa] predmetnu nekretninu.

18. U posjedovnom listu broj 924 k. o. [katastarska općina] predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica], radoši, kuća, Radoši, površine 45 m2 upisana je u udjelu 1/1 kao Općenarodna imovina.

19. Tužitelj je dokazao da su njegovi pravni prednici u posjedu predmetne nekretnine preko 100 godina, dakle a kako to tvrde u tužbi, da su nekretninu koristili i posjedovali "kao svoju još od davnih vremena". Tužitelj je također dokazao da su njegovi prednici izgradili kuću u kojoj su stanovale generacije obitelji VV i to prednika IV: pradjeda ĐV, djeda ŠV, oca ĐV, zatim je jedno vrijeme stanovao IV, kojemu je otac darovao kuću, te je on prodaje tužitelju koji je danas mirni i pošteni posjednik iste.

20. Prema pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika (''Justizgesetzsammlung'' 1/1811, 01. siječanja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 01.07.1814. u Karlovačkoj granici, 01.08.1815. u Istri, 01.01.1816. u Dalmaciji, a 01.05.1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06.04.1941. godine ''Narodne novine 73/91, dalje: OGZ), iz § 1472 OGZ o izvanrednom dosjedanju nekretnina u vlasništvu države, dopunjeno načelnim mišljenjem sjednice Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 04.04.1960. godine prema kojem je za stjecanje nekretnina temeljem dosjelosti potreban rok od 20 godina kao ''maksimalni rok održaja'', a zakonitost stjecatelj nije dužan dokazivati (misli se na to kako poštenje – savjesnost nije potrebno dokazivati jer se pretpostavlja). Kako je riječ o nekretnini koja je danas upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske (Općenarodna imovina) po čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Nar. nov.“, br. 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – Odluka USRH, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – proč. tekst i 94/17 – ispr. – dalje: ZV), potrebno je dokazati dvostruko vrijeme dosjedanja. Dakle, u slučaju izvanrednog dosjedanja 40 godina. Budući su tužiteljevi prednici u posjedu prijepora dugi niz godina, sud zaključuje da je predmetna nekretnina bila u posjedu tužiteljevih pravnih prednika između 1901. do 1941. godine, a poštenje (savjesnost) se pretpostavlja pa je pravni prednik tužitelja – tužiteljev pradjed ĐV 1941. godine stekao vlasništvo temeljem dosjelosti jer su ispunjene sve pretpostavke iz pravnih pravila § 1472 bivšeg OGZ, nadopunjenih načelnim mišljenjem sjednice Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 04.04.1960.g. Kasnije je izvanknjižno vlasništvo prešlo na tužiteljevog djeda, pa oca, koji predmetnu nekretninu daruje sinu IV, a on prodaje tužitelju. Tužitelj i njegovi prednici su "oduvijek" u posjedu prijepora, nitko ih nikada nije smetao, isti su koristili za stanovanje do danas.

21. U konkretnom slučaju tužitelj je dokazao kvalitetu i propisano trajanje posjeda predmetne nekretnine, a iz rasprave građe ne proizlazi da bi se radilo o nekretnini na koju, netko treći, osim tužitelja, polaže pravo vlasništva.

22. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev–x- 974/2017od 07. svibnja 2019. godine je navedeno ''kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08.10.1991.godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08.10.1991. godine ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredba čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugog odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.'', a Županijski sud u Varaždinu u rješenju posl.broj:Gž-303/2021-2 također napominje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koje ta prava nisu stekle na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

23. Odluka o parničnim troškovima je izostala jer ih stranke nisu zahtijevale.

24. Zbog svega izloženog presuđeno je kao u izreci.

U Pločama, 4. rujna 2025. godine

S u d a c :

Darko Jelčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćnica tužitelja Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću, A. Hebranga 6

2.Tuženica Republika Hrvatska putem Općinskog državnog odvjetništva u Metkoviću, Građansko upravni odjel, na br. P-DO-37/2024