Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-148/2023-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Svjetlane Tolj kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te suca Anđele Bošković Rajković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željan Hrvatin, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hrvatin & Makovac j.t.d. u Rovinju, protiv tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, zastupana po punomoćniku Alanu Alagiću odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić u Puli, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno, poslovni broj P- 1542/2019-16 od 14. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika uvažava se kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno poslovni broj P-1542/2019-16 od 14. studenog 2022. u pobijanim točkama I. i II. izreke i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o [broj kredita] sklopljen 07. listopada 2005. između tužiteljice ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 (ranije Societe generale – HVB Splitska banka d.d., MBS: 060000488, Split R. Boškovića 16) kao kreditora.

II. Nalaže se tuženoj OTB d.d. OIB: 52508873833 da tužiteljici ČŽ, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kuna/995,42 EUR1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po kamatnoj stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 – 29/18), koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 kuna/82,95 EUR odbija se kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tuženik pobijajući je u točkama I. i II. izreke presude i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te ista obveže tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka. Zahtjeva i trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tuženika utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Međutim, osnovano u žalbi tuženik ukazuje da je presuda suda prvog stupnja nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni su nejasni i proturječni, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu zaključenog 7. listopada 2005. između nje kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora. Ništetnost cijelog ugovora tužiteljica činjenično temelji na tvrdnji da su ništetne ugovorna odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutna klauzula u švicarskim francima (CHF), pa s obzirom da su iste odredbe bitni sastojci ugovora o kreditu bez kojih ugovor ne može opstati da isto uzrokuje ništetnost cijelog ugovora o kreditu. Pri tome se tužiteljice poziva kako na presudu donesenu u kolektivnom sporu u parnici radi zaštite interesa potrošača poslovni broj P-1401/12, ali isto tako i na odluku suda Europske unije u predmetu broj C-118/17 (Dunaj - Erste Hungary).

8. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica sa tuženikom 7. listopada 2005. zaključila Ugovor o [broj kredita], a kojim je tuženik odobrio kredit tužiteljici u iznosu od 22.770,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato prema srednjem tečaju za CHF kreditora na dan korištenja kredita uz ugovorenu kamatnu stopu koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 6,88 % godišnje i koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora.

9. Sud prvog stupnja po provedenom postupku u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice i utvrđuje predmetni ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti, utvrdivši kao osnovane tvrdnje tužiteljice o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi, pozivajući se na odluke i to Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., te Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojima je utvrđeno da je, između ostalih, i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (i drugih banaka navedenih u citiranim odlukama) i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača), odnosno da je postupio suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03- dalje ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007.

10. Ujedno sud prvog stupnja navodi da je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita i sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkim kreditima, time što je ugovorena valuta uz koju je bila vezana glavnica švicarski franak jer prije i u vrijeme sklapanja ugovora banke kao trgovci, nisu u potpunosti informirali potrošače o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, s posljedicom nastanka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača.

11. S obzirom da su stranke predmetni ugovor o kreditu sklopile u razdoblju na koje se odnose naprijed navedene pravomoćne odluke donesene u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, te da stoga iste odluke u skladu s odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14- dalje ZZP/14) i čl. 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u postupcima individualne zaštite koju pokrenu potrošači, sud prvog stupnja smatra da su ništetne odredbe ugovora o kreditu i to dijelovi čl. 4., 9. i 10. Ugovora koji reguliraju način promjene kamatne stope i ugovaranje valutne klauzule.

11.1. Nadalje, s obzirom da smatra ništetnim iste odredbe koje su po njemu bitni sastojci ugovora o kreditu, pozivom na odredbe čl. 1021. i čl. 1022. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO/05), iako je s obzirom na vrijeme zaključenja ugovora o kreditu trebao primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., u daljnjem tekstu: ZOO/91) smatra da bez istih ugovornih odredbi sam ugovor ne može opstati te zbog toga utvrđuje ništetnim u cijelosti ugovor o kreditu pozivajući se pri tome i na odluku suda Europske unije broj C- 188/17 u predmetu Dunaj-RBA Hungari.

12. Osnovano u žalbi tuženik ukazuje da pobijana presuda ne sadrži dovoljno jasne i neproturječne razloga zbog čega sud prvog stupnja zaključuje da ništetnost odredbe o načinu promjene kamatne stope i ugovaranju valutne klauzule predstavlja takav nedostatak zbog kojih ugovor o kreditu ne bi mogao opstati.

13. Prema odredbi čl. 103. st. 1. ZOO/91, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništavan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13.1. Prema odredbi čl.105. st. 1. ZOO/91 ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stavkom 2. istog članka propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

13.2. Odredbom čl. 87. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovora odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

14. Ugovorom o kreditu, prema odredbi čl. 1065. ZOO/91, banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Odredbom čl. 1066. st. 1. ZOO/91 propisano je da ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

15. Prema navedenim zakonskim odredbama bitni elementi ugovora o kreditu su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

16. Sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 502. c. ZPP-a prihvaćajući temeljna pravna utvrđenja iz presuda po kolektivnoj tužbi ali i pozivom na presudu u predmetu C-118/17 Suda Europske unije utvrđuje da je ugovor o kreditu ništavan u cijelosti očito smatrajući da ugovor o kreditu ne može opstati bez tako ništavih odredbi.

17. Međutim, pri tome sud prvog stupnja zanemaruje da se u konkretnom slučaju, banka obvezala staviti na raspolaganje tužiteljici određeni iznos CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita, a nije sporno da je banka svoje obveze ispunila na ugovoreni način.

18. Visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

19. Valutna klauzula iz čl. 22. st. 1. ZOO/05, a koja je identična čl. 395. ZOO/91 spada u tzv. zaštitne klauzule. U slučaju kad su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli postane izvor odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kreditu u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega je ista odredba i utvrđena ništetnom), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naime, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom da je valuta ispunjenja obveze iz ovih ugovora bila hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule kredit ostaje na snazi kao kredit u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama, ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.

20. Sporna ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope prema odluci banke vezana je uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu, međutim pri tome i nadalje ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen.

21. Pri tome je potrebno ukazati sudu prvog stupnja da je nepravilno njegovo tumačenje odluke Suda Europske unije u predmetu broj C-118/17 (NŽ protiv ERSTE Bank Hungary Zrt, ECLI:EU:C:201:207 ) prema kojem je Sud izrazio stajalište da je odredba o tečajnom riziku, valuti CHF, glavni predmet ugovora i kako održavanje takvog ugovora na snazi nije pravno moguće jer se radi o bitnom sastojku ugovora.

22. To stoga što je presudom C-118/17, jasno i bez ograde, odlučeno, među ostalim, da čl. 6. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način:

- da mu se ne protivi nacionalni zakon, koji sud pred kojim se vodi postupak sprječava da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, poput one u glavnom postupku, pod uvjetom da utvrđenje nepoštenosti takve odredbe omogućava ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala; i

- da mu se protivi nacionalni zakon koji sprječava, u okolnostima poput onih iz glavnog postupka, sud pred kojim se vodi postupak da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti odredbe o tečajnom riziku kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

23. Dakle, u skladu su s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje dopuštaju odbijanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala. Jednako tako, nisu u skladu s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje onemogućuje prihvaćanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

24. S obzirom na navedeno, kako je sud prvog stupnja zaključio da su ništavi dijelovi ugovornih odredbi ugovora o kreditu i to samo u dijelu koji se odnose na način promjene kamatne stope ali ne i na njezinu visinu kako je utvrđena ugovorom, te ugovorne odredbe koje reguliraju primjenu valutne klauzule, ali ne i iznos kredita koji je odobren i nesporno isplaćen tužiteljici, za sada se ne može ispitati iz kojih razloga sud prvog stupnja smatra da predmetni ugovor o kreditu ne može opstati bez tako utvrđenih ništavih odredbi čime je i počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

25. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja vodit će računa o svemu naprijed navedenom, te će ponovnim ispitivanjem ugovornih odredbi utvrditi da li su ništavi dijelovi ugovora o kreditu takve prirode da nije moguće održavanje ugovora o kreditu bez istih ugovornih odredbi.

26. S obzirom na navedeno valjalo je primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

27. Kako je ukinuta odluka u pogledu glavne stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka II. izreke), jer odluka o troškovima postupka ovisi o odluci u pogledu glavne stvari.

28. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

29. U preostalom nepobijanom dijelu (točka III. izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Osijek, 4. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Svjetlana Tolj