REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1071/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice AO (ranije: TO) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sandra Zorc, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ana Trošelj & Sandra Zorc u Rijeci, protiv tuženika JT International Zagreb d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 6A, OIB: 32835155877, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Žmiklić, odvjetnik u Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. lipnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnice tužiteljice OO, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika Andreja Žmikića, odvjetnika, 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od dana 22. veljače 2024. nije dopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku, JT INTERNATIONAL d.o.o. iz Zagreba, Slavonska avenija 6A, OIB: 32835155877, da tužiteljicu, TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na posao na radno mjesto prodajnog predstavnika ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, te da ju prijavi nadležnim Zavodima i osigura joj sva prava iz radnog odnosa, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove od 625,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 26.2.2018. godine sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme s tuženikom kao poslodavcem. Dana 15.2.2024. tuženik je tužiteljici ponudio sklapanje Sporazuma o prestanku ugovora o radu. Tužiteljica je odbila sklopiti priloženi sporazum, budući da je istim predviđen otkazni rok kraći od zakonom propisanog. Dana 23.2.2024. (iako je Odluka datirana s danom 22.2.2024.) tužiteljici je usmeno priopćena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika zbog navodnih teških povreda obveza iz radnog odnosa navedenih u obrazloženju Odluke, dok je Odluka u pisanom obliku samo predočena tužiteljici. Pritom, nije joj dozvoljeno od strane radnika poslodavca da zadrži primjerak Odluke. Protiv Odluke o otkazu tužiteljica je, po punomoćnicama, podnijela zahtjev za zaštitu prava koji je odaslan preporučenom poštom tuženiku dana 8.3.2024. a kod istoga je zaprimljen dana 14.3.2024. a tuženik se na podneseni zahtjev nije očitovao. Tužiteljica napominje da joj sama Odluka o otkazu do podnošenja tužbe nije ni neposredno uručena niti je dostavljena preporučenom poštom, čime je tuženik povrijedio odredbe članka 74. Pravilnika o radu kojima je propisan način dostave svih pisanih odluka o ostvarivanju prava i obveza radnika. Točnije, radnici tuženika GO i DO samo su predočili spornu Odluku radnici, pri čemu su naveli da ista nema pravo zadržati primjerak iste, već da ju može samo fotografirati. Neovisno o tome što joj Odluka nije uručena, tuženik je tužiteljicu odjavio s HZZO-a i HZMO-a s danom 24.3.2024. Tužiteljica smatra kako je u postupanju tuženika koje je prethodilo Odluci, a naravno i u sadržaju same Odluke, učinjen čitav niz nepravilnosti, što je rezultiralo povredama njezinih prava zajamčenih Zakonom o radu, a njome je svakako povrijeđeno pravo na otkazni rok, pravo na godišnji odmor ili naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, kao što nije utvrđeno pravo na otpremninu (koja bi tužiteljici nedvojbeno pripala u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza) jer je kod tuženika na radu do danas provela više od šest godina. Navodi da je tužiteljica prema ostvarenim rezultatima bila jedna od najboljih radnika u poslovima prodajnog predstavnika na državnoj razini, a razlozi otkaza su u cijelosti neistiniti i neosnovani te je u cijelosti proturječno s tuženikovom ocjenom tužiteljičinog rada za isto razdoblje. Osim toga, isto je i manjkavo, nedostatno i te nikako ne predstavlja razlog za otkaz sukladno čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu. Naime, neosnovan je i neistinit navod u obrazloženju Odluke da tužiteljica nije podnosila putne naloge za službena putovanja na odobrenje ili bez odobrenja nadređenog radnika, budući da iz samih putnih naloga je razvidno suprotno stanje. Na jednak način su netočne tvrdnje da je tužiteljica kasnila sa slanjem ruta obilazaka prodajnih mjesta i sa slanjem dnevnih izvještaja nadređenom radniku, s obzirom da je iz izvoda internog sustava poslodavca vidljivo da su pravovremeno unošeni traženi podaci. Ujedno, neosnovane su tvrdnje vezane uz kašnjenje radnice na sastanke s nadređenim radnikom. Točnije, do kašnjenja je dolazilo u sasvim iznimnim situacijama, i to ne samo od strane radnice, već i od njoj nadređenog radnika, a sve zbog prometnih gužvi u jutarnjim satima, čega je svjestan i sam nadređeni radnik tužiteljice. Nadalje, tuženik neosnovano navodi u Odluci da je tužiteljica zanemarivala naloge i podsjetnike nadređenog radnika u vezi promocije akcija i održavanja kontakata s kupcima. Navedeni razlog nije ničime potkrijepljen, a činjenicu da je radnica uredno i uspješno vršila promociju akcija i održavala kontakte s kupcima potvrđuju primjeri rezultata radnice u iz nekoliko projekata, kao što su projekt „Connexus“ aplikacije, i projekt tzv. akcije jakni. Iz priloženih rezultata navedenih projekata je jasno vidljivo da je tužiteljica ne samo da je u cijelosti izvršila svoje obveze, već da je u prvo navedenom projektu jedina ostvarila stopostotni učinak. Naposljetku, u preostalom dijelu obrazloženja Odluke tuženik dovodi u pitanje stručnost i kompetentnost tužiteljice za obavljanje poslova prodajnog predstavnika, što je u potpunosti proturječno s njezinim dotadašnjim radom. Posebno naglašava da je i u posljednjih mjesec dana prije donošenja sporne Odluke došlo do ozbiljnih povreda prava privatnosti i obiteljskog života tužiteljice počinjenih od strane nadređenog radnika DO, kao i povrede dostojanstva radnika iz čl. 22. Pravilnika o radu, u svezi s čl. 134. Zakona o radu, na način da ju je navedeni radnik neovlašteno pratio automobilom na javnoj cesti sve do njezinog doma, znajući da se radi o njezinom domu i da time postupa protivno nizu odredaba Zakona o radu i drugih zakona. Kada se sporna Odluka sagleda u cijelosti i zajedno s rezultatima tužiteljice tijekom 2023. godine, sasvim je jasno da razlog za otkaz ugovora o radu ne može biti ponašanje tužiteljice kao radnice. Drugim riječima, jasno je vidljivo iz cjelokupnog činjeničnog stanja da su razlozi za spornu Odluku iskonstruirani od strane tuženika, a sve kako bi isti izbjegao obvezu isplate otpremnine, poštivanja otkaznog roka u punom trajanju, budući da bi u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza otpremnina iznosila najmanje 2 prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, tužiteljica bi imala bi pravo na naknadu neiskorištenog godišnjeg odmora, a otkazni rok bi trebao trajati ukupno dva mjeseca. Slijedom svega navedenog, tužiteljica smatra da je pobijana Odluka nezakonita, da su njome i nezakonitim postupanjem tuženika koji joj je prethodio povrijeđena njezina prava, pa predlaže da sud utvrdi nedopuštenost Odluke o otkazu i naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, uz naknadu parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Opreza radi, tuženik osporava pravovremenost tužbe. Dana 23.2.2024. na prethodno dogovorenom sastanku sa tužiteljicom održanom u Rijeci (što je u okviru područja na kojem je tužiteljica obavljala poslove za tuženika kao prodajni predstavnik, odnosno njezinog mjesta rada/terena sukladno čl. 7. Ugovora), tužiteljici je neposredno uručena pisana Odluka o otkazu putem punomoćnika poslodavca – njegovih radnika GO (Voditelj prodaje za [adresa]) i DO (Supervizor terenske prodaje), koji su bili izravno nadređeni radnici tužiteljici. Tužiteljica je predmetne prigode preuzela i u miru pročitala Odluku, za vrijeme čitanja je svojim privatnim mobilnim telefonom te isključivo svojevoljno uslikala sadržaj Odluke (sve stranice), nakon čega je Odluku svojevoljno vratila nadređenima te je odbila potpisati potvrdu primitka iste. Sve prethodno navedeno potvrđeno je Službenom bilješkom od 23.2.2024. vezanom za dostavu Odluke tužiteljici, koju su nadređeni predmetne prigode sastavili i vlastoručno ju potpisali. S obzirom na prethodno navedeno, netočne su i pravno neosnovane tvrdnje tužiteljice da je tuženik prekršio odredbe čl. 74. o dostavi iz Pravilnika o radu od 24.8.2018. Na sastanku održanom 23.2.2024., tužiteljici kao adresatu nedvojbeno je uručena Odluka te je bila upoznata sa sadržajem Odluke (čak ju je i fotografirala svojim mobilnim telefonom), čime je u cijelosti ispunjena materijalna svrha i cilj dostave te se Odluka u tom trenutku ima smatrati uručenom tužiteljici, neovisno o tome što je tužiteljica na sastanku naknadno – isključivo svojevoljno – odbila potpisati primitak Odluke te ju je vratila dostavljačima. Ovo dodatno potvrđuje i konkludentno postupanje tužiteljice prema Odluci (tj. sukladno nalozima tuženika iz Odluke o otkazu), na način da je tužiteljica nakon gore opisanih događaja odmah (tj. na licu mjesta) izvršila povrat/primopredaju opreme: službenog automobila, prijenosnog računala, mobilnog telefona, i sve druge pripadajuće opreme dane joj od strane tuženika u svrhu obavljanja radnih obveza te je od tog trenutka prestala izvršavati obveze iz radnog odnosa, što znači da je evidentno bila upoznata s činjenicom svog oslobođenja od obveze rada za vrijeme trajanja otkaznog roka prema Odluci. Tuženik ističe da je zakonito i pravilno donio Odluku o otkazu te da se Odluka temelji na zakonom predviđenim opravdanim razlozima, kao i da je u obrazloženju Odluke tuženik naveo jasne, konkretne i samorazumljive razloge za otkazivanje tužiteljičinog Ugovora otkazom radi skrivljenog ponašanja. Tužiteljica je svjesno činila povrede njezinih radnih obveza te je tuženik, s obzirom na vrstu, prirodu te učestalost njezinih povreda radnih obveza, u potpunosti izgubio povjerenje u tužiteljicu te joj nije više mogao povjeriti obavljanje poslova prodajnog predstavnika. Tužiteljica je odlazila na poslovne puteve bez odobrenja, dogovora i prethodnog kontakta s nadređenima te bez slanja putnih naloga na odobrenje, na način da bi predmetno odobrenje tražila tek idući dan, nakon što je već otišla na takvo (prethodno neodobreno) putovanje. Nadređeni radnik (DO) je tužiteljici i pisanim putem ukazivao da takvo postupanje nije u skladu s internim aktima i procesima tuženika kao poslodavca. Nadalje, tužiteljica: (i) je učestalo kasnila na dogovorene sastanke s nadređenim radnikom, (ii) je učestalo zanemarivala naloge i podsjetnike nadređenog radnika vezano uz promociju akcija i kontakte s kupcima te poslovnim partnerima tuženika, (iii) nije redovito obilazila prodajna mjesta na prodajnom području za koje je zadužena, (iv) na obiđenim prodajnim mjestima je učestalo činila propuste jer prilikom obilaska nije primjenjivala interna pravila i propisane korake prodaje na prodajnim mjestima – primjerice, tužiteljica nije mijenjala nevažeće cjenike koji su sadržavali neispravne i nevažeće cijene, nije mijenjala/ažurirala oznake cijena proizvoda niti je ispravno i ažurno isporučivala proizvode na prodajna mjesta u skladu sa važećim prodajnom asortimanom, internim aktima tuženika kao poslodavca te nalozima nadređenog radnika, (v) pokazivala je neznanje o osnovnim podacima o prodaji, cijenama i popustima koji se primjenjuju prema kupcima na njezinom terenu, te je (vi) općenito pokazivala negativan odnos prema poslu i svojim radnim obvezama te neodgovarajuću organizaciju poslovnih prioriteta i ciljeva. O svemu navedenom tužiteljica je prethodno vodila višestruke usmene razgovore s nadređenim radnikom te je bila višestruko usmeno upozoravana od strane istog, ali bez vidljivih promjena na strani tužiteljice u odnosu na sve utvrđene propuste i manjkavosti u njezinom radu. Takvo ponašanje tužiteljice dovelo je do prvog pisanog upozorenja na obveze iz radnog odnosa, upućenog tužiteljici od strane nadređenog putem e-maila od 11.10.2023. te postavljanja jasno mjerljivih i objektivnih ciljeva tužiteljici s prvenstvenom svrhom dodatnog poticaja tužiteljici na bolju organizaciju i pružanja prilike za ispravak negativnih primjedbi te utvrđenih propusta i povreda u njezinom radu. Pojašnjenja radi, postavljanje takvih ciljeva prodajnim predstavnicima predstavlja standardnu praksu kod tuženika kao poslodavca u slučajevima utvrđenih propusta/manjkavosti u njihovom radu, a u svrhu rješavanja/ispravljanja utvrđenih nepravilnosti i neučinkovitosti te poboljšanja kvalitete i postizanja napretka u njihovom radu te pristupu radnim obvezama. iz priložene e-mail komunikacije također je razvidno da u svojem odgovoru na zaprimljeno pisano upozorenje od idućeg dana (12. 10.2023.) tužiteljica izričito priznaje sve navode iz zaprimljenog upozorenja te ne iznosi niti jedan prigovor na njihovu istinitost i točnost (pa čak niti svoje dodatne komentare), već navodi kako će se „…potruditi ispuniti dodatne ciljeve u zadanom roku te nadalje ispunjavati sve obveze prema standardima JTI“. Međutim, unatoč pisanom upozorenju, tužiteljica već idućeg dana (12.10.2023.) neuredno i nepravovremeno podnosi izvještaj o rutama, „ne znajući“ nakon šest godina istog načina rada kod tuženika te svakodnevnog rada s istim nadređenim radnikom da je takav izvještaj potrebno dostaviti nadređenom radniku i putem e-maila. Također, istog dana (12.10.2023.), prilikom zajedničkog obilaska terena Rab s nadređenim radnikom, nadređeni radnik utvrdio je da mu tužiteljica tom prilikom svjesno pruža neistinite podatke vezano za obiđena prodajna mjesta i ulistavanje prodajnog asortimana tuženika na istima, kao i da tužiteljica svjesno lažira podatke o svojim dnevnim obilascima prodajnih mjesta u internom sustavu Poslodavca („BI“). S obzirom na sve prethodno navedeno, kao i na druge utvrđene propuste i povrede radnih obveza počinjene od strane tužiteljice prilikom obilaska prodajnih mjesta za koje je zadužena (pri čemu je tužiteljica pokazala da uopće nije bila upoznata s postojanjem pojedinih prodajnih mjesta koje je bila dužna obilaziti pa ih nije niti obilazila), nadređeni je radnik istog dana (12.10.2023.) donio i poslao putem e-maila tužiteljici drugo pisano upozorenje, i dalje u nadi da će tužiteljica ispraviti utvrđene propuste i nedostatke u njezinom radu te općenito njezin neodgovarajući odnos i pristup prema radu. U prilogu drugog upozorenja, a vezano uz navode iz upozorenja, nadređeni je radnik dostavio i: (i) fotografije zatečenog stanja na relevantnim prodajnim mjestima za koje je tužiteljica bila zadužena, iz kojih je vidljivo neuredno i neodgovarajuće stanje na istima po pitanju popunjenosti ladica te dostupnosti proizvoda iz prodajnog asortimana tuženika sukladno standardima i procedurama JTI-a (iako je tužiteljica u interni sustav tuženika unijela da je navedena prodajna mjesta uredno obilazila neposredno prije zajedničkog obilaska s nadređenim radnikom), (ii) fotografije „prije-poslije“, kao i (iii) tablice – interne evidencije obilazaka tužiteljice i drugog prodajnog predstavnika RO, iz kojih je vidljivo da je upravo on vršio obilaske pojedinih prodajnih mjesta a ne tužiteljica, iako je nadređenom radniku izričito tvrdila suprotno te je takve obilaske lažno prikazivala kao svoje u internom sustavu tuženika. Pritom je također utvrđeno da je tužiteljica u internom sustavu tuženika svjesno unosila lažne podatke o obilascima pojedinih prodajnih mjesta neposredno prije zajedničkog obilaska s nadređenim radnikom, a tijekom obilaska je nadređenom radniku priznala da ih nije obišla duže od godinu dana. Unatoč već drugom pisanom upozorenju, tužiteljica ubrzo ponovno počinje kasniti s dostavom predviđenih ruta za naredni mjesec te se očigledno ne trudi ispraviti nedostatke u radu ukazane joj u prethodnim pisanim upozorenjima. Također, unatoč prethodnim pisanim upozorenjima, u predmetnom vremenskom razdoblju tužiteljica nije ostvarila postavljene joj ciljeve te je nastavila kršiti njezine radne obveze na način da: (i) se nije pridržavala jasnih uputa po pitanju prodajnih mjesta koja je potrebno obići, niti uputa vezanih uz količinu/broj dnevnih obilazaka prodajnih mjesta koje je potrebno obaviti, (ii) nije pridonijela otvaranju novih prodajnih mjesta u Horeca kanalu tuženika na prodajnom području za koje je zadužena, te je (iii) nastavila kasniti sa slanjem ruta i izvještaja o radu svome nadređenom radniku. Tim povodom, nadređeni radnik je u siječnju 2024. tužiteljici dodijelio nove ciljeve koje je trebala ostvariti u daljnjem razdoblju od 4.1. do 30.3.2024. Međutim, tuženik je ubrzo utvrdio da je tužiteljica i u daljnjem vremenskom razdoblju nastavila učestalo kršiti svoje obveze iz radnog odnosa na način da nije obilazila prodajna mjesta, te je u internim izvještajima i u neposrednoj komunikaciji sa svojim nadređenim radnikom nastavila svjesno pružati neistinite podatke, odnosno svjesno lažirati podatke o obiđenim prodajnim mjestima. Tužiteljica je navedeno činila na način da je u više izvještaja dostavljala nadređenom radniku identične fotografije o stanju asortimana na pojedinom prodajnom mjestu, u cilju prikazivanja nadređenom radniku da je prodajno mjesto s njene strane doista obiđeno te da je asortiman popunjen. Međutim, pregledavajući dostavljene izvještaje, nadređeni je radnik utvrdio da je tužiteljica lažirala obilaske slanjem identičnih fotografija u više različitih izvještaja. Tužiteljica je svoje postupanje opravdavala zabunom odnosno „slučajnom greškom“ te je s ciljem da „spriječi“ takve greške (bez ikakvog prethodnog odobrenja nadređenog radnika) izbrisala cijelu mapu sa fotografijama izvještaja, „kako se greška ne bi ponovila.“ Nadalje, daljnjim i detaljnijim pregledom prethodno dostavljenih izvještaja od strane tužiteljice, nadređeni radnici su utvrdili da je tužiteljica u više navrata lažirala obilaske/posjete pojedinih prodajnih mjesta, na način da je tuženiku dostavljala račune izdane od strane pojedinih ugostiteljskih objekata koji se nalaze na lokacijama koje su različite od lokacija koje je, prema njenim tvrdnjama, u to vrijeme obilazila. Također, tužiteljica je tvrdila da je obišla pojedina prodajna mjesta koja se nalaze na autocesti te kojima je moguće pristupiti isključivo autocestom – međutim, u vremenskom razdoblju kada je tužiteljica tvrdila da je obišla navedena prodajna mjesta tuženikov ENC sustav nije pokazivao nikakvu aktivnost, niti je tužiteljica dostavila tuženiku račune od cestarine sa naplatnih postaja na autocesti. Konačno, od dana 12.2.2024. pa nadalje (tj. nakon što su nadređeni radnici ukazali tužiteljici na prethodno navedena utvrđenja vezano uz korištenje istih slika u više izvještaja te nakon što je tužiteljica samoinicijativno izbrisala sve fotografije) tužiteljica je u cijelosti prestala slati dnevne i tjedne izvještaje svojim nadređenima, bez ikakvog prethodno odobrenja niti dogovora s nadređenima. S obzirom na sve prethodno iznesene okolnosti, činjenice i dokaze, a osobito s obzirom na vrste i na učestalost povreda radnih obveza počinjenih od strane tužiteljice kao i na prirodu njezinog prethodno opisanog ponašanja, tuženik je u potpunosti izgubio povjerenje u tužiteljicu te joj više nije mogao povjeriti obavljanje poslova prodajnog predstavnika. Sukladno obrazloženju sadržanom u Odluci o otkazu te svim prethodno iznesenim činjenicama i dokazima, nedvojbeno je da su u konkretnom slučaju ispunjeni Zakonom o radu propisani opravdani razlozi za otkaz Ugovora radi skrivljenog ponašanja tužiteljice a ne razlozi za poslovno uvjetovani otkaz, kako tužiteljica neosnovano i neispravno navodi. Čak i da je tužiteljica imala pozitivne rezultate rada vezano uz određene projekte, to ne znači da nije počinila povrede obveza iz radnog odnosa utvrđene i navedene u obrazloženju Odluke. Navodi tužiteljice gdje tvrdi da je došlo do navodne povrede njezinog dostojanstva na radu, odnosno navodne povrede njezinog prava privatnosti i obiteljskog života, su u cijelosti paušalni, neistiniti a i bespredmetni za ovaj postupak. Tuženik ističe da tužiteljica u ovom predmetu nije postavila tužbeni zahtjev u smjeru zaštite njezinog dostojanstva i/ili privatnosti, pa samim time nema mjesta niti raspravljanju o ovim paušalnim navodima tužiteljice u kontekstu zakonitosti/dopuštenosti Odluke o otkazu u ovom postupku. Slijedom svega navedenoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka DO, GO i ZO i tužiteljice kao stranke. Odbijeni su prijedlozi stranaka za saslušanjem ostalih svjedoka kao suvišni jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke te bi isto bilo dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao bivše radnice tuženika od tuženika kao bivšeg poslodavca za utvrđenjem nedopustivosti Odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 22.2.2024. te zahtjev za povratkom na rad.

6. Iz navoda stranaka i isprava u spisu među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica radila kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26.2.2018. na radnom mjestu Prodajnog predstavnika,

- da je tuženik izdao tužiteljici dvije opomene pred otkaz, obje putem e-maila 11. i 12.10.2023.,

- da je tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 22.2.2024.,

- da je tužiteljica protiv Odluke o otkazu podnijela 8.3.2024. Zahtjev za zaštitu prava preporučenom poštom kojeg je tuženik zaprimio 14.3.2024. a na isti nije odgovorio,

- da je tužiteljica podnijela tužbu 12.4.2024.,

- da kod tuženika ne postoji radničko vijeće niti djeluje sindikat.

7. Sporno je da li je tužba podnesena u zakonskom roku s obzirom na istaknuti prigovor prekluzije, da li je tužiteljica počinila povrede koje joj se stavljaju na teret u Odluci o otkazu te da li iste opravdavaju otkazivanje, odnosno je li Odluka o otkazu zakonita i dopuštena po proceduri donošenja i po sadržaju.

8. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 22.2.2024. utvrđeno je da je tužiteljici otkazan ugovor o radu iz razloga jer je u prethodnom vremenskom razdoblju, a osobito tijekom 2023. godine učestalo i ustrajno kršila svoje obveze iz radnog odnosa, na način da je:

- odlazila na poslovne puteve bez odobrenja i prethodnog kontakta sa nadređenim radnikom te bez slanja putnih naloga na odobrenje,

- učestalo kasnila na dogovorene sastanke s nadređenim radnikom,

- učestalo zanemarivala naloge i podsjetnike nadređenog radnika vezano uz promociju akcija i kontakte s kupcima te poslovnim partnerima poslodavca,

- nije redovito obilazila prodajna mjesta na prodajnom području za koje je zadužena,

- na obiđenim prodajnim mjestima je učestalo činila propuste jer prilikom obilaska nije primjenjivala interna pravila i propisane korake prodaje na POS primjerice, nije mijenjala stare cjenike koji su sadržavali neispravne i nevažeće cijene, nije mijenjala / ažurirala oznake cijena proizvoda niti je ispravno i ažurno isporučivala proizvode na prodajna mjesta u skladu sa važećim prodajnom asortimanom, internim procedurama poslodavca te nalozima nadređenog radnika,

- pokazivala neznanje o osnovnim podacima o prodaji, cijenama i rabatima koji se primjenjuju prema kupcima na njegovom terenu,

- općenito pokazivala negativan odnos prema poslu i svojim radnim obvezama te neodgovarajuću organizaciju poslovnih prioriteta i ciljeva,

- nadalje, radnica je svom nadređenom radniku svjesno pružala neistinite podatke o obiđenim prodajnim mjestima te je svjesno lažirala podatke o svojim dnevnim obilascima prodajnih mjesta u internom sustavu poslodavca, a takve je neistinite podatke nastavljala iznositi u razgovorima sa svojim nadređenim radnikom. Navodi se da, s obzirom na sve prethodno navedeno, kao i na činjenicu da prethodni višestruki usmeni razgovori koje je vodila s nadređenim radnikom te višestruka usmena upozorenja nisu urodila plodom, radnica je u listopadu 2023. zaprimila dva pisana upozorenja na obveze iz radnog odnosa, kojom prilikom joj je nadređeni radnik postavio jasno mjerljive i objektivne ciljeve koje treba ostvariti u razdoblju od 12.10. do 31.12.2023. no da, unatoč takvim pisanim upozorenjima, u predmetnom vremenskom razdoblju radnica nije ostvarila postavljene joj ciljeve te je nastavila kršiti svoje radne obveze na način da se nije pridržavala jasnih uputa po pitanju prodajnih mjesta koja je potrebno obići, niti uputa vezanih uz količinu/broj - dnevnih obilazaka prodajnih mjesta koje je potrebno obaviti, nije pridonijela otvaranju novih prodajnih mjesta u Horeca kanalu poslodavca na prodajnom području za koje je zadužena, te je nastavila kasniti sa slanjem ruta i izvještaja o radu svome nadređenom radniku. Tim povodom, nadređeni radnik je u siječnju 2024. godine radnici dodijelio nove ciljeve koje je trebala ostvariti u daljnjem razdoblju od 4.1. do 30.3.2024., međutim, poslodavac je ubrzo utvrdio da je radnica i u tom daljnjem vremenskom razdoblju nastavila učestalo kršiti svoje obveze iz radnog odnosa na način da nije obilazila prodajna mjesta, te je u internim izvještajima i u neposrednim razgovorima sa svojim nadređenim radnikom nastavila svjesno pružati neistinite podatke, odnosno svjesno lažirati podatke o obiđenim prodajnim mjestima. Također, od dana 12.2.2024. pa nadalje radnica je u cijelosti prestala slati dnevne izvještaje svom nadređenom radniku, a prestala je u cijelosti slati i tjedne izvještaje koje je dužna poslati svom nadređenom svaki petak.

Slijedom svega prethodno navedenog, navodi se da radnica učestalo, kontinuirano i opetovano krší svoje obveze iz radnog odnosa, pa čak i nakon višestrukih usmenih te pisanih upozorenja koja očigledno nisu proizvela nikakav učinak, slijedom čega je poslodavac izgubio povjerenje u radnicu te joj više ne može povjeriti obavljanje poslova Prodajnog predstavnika.

9. U konkretnom slučaju radi se o situaciji uređenoj čl. 115. st. 1. podstavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR), tj. otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Prema citiranom članku poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Pri tome je na tuženiku teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz (čl. 135. st. 3. ZR).

10. Nadalje, odredbom čl. 119. st. 1. i 2. ZR propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, te omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

11. Uvidom u Opomenu od 11.10.2023. utvrđeno je da je ista izdana tužiteljici od strane nadređenog radnika DO u kojoj ju isti opominje zbog odnosa prema poslu, konstantnog kašnjenja te neispunjenja ciljeva, a posebno što na zajedničkom obilasku terena Senj-Novi Vinodolski 3.10.2023. nije znala maloprodajne cijene proizvoda, nije primijetila stare cjenike te sam pristup radnim obvezama nije na razini standarda JTI-a. U sklopu opomene zadani su joj dodatni ciljevi.

12. Uvidom u Odgovor tužiteljice na navedenu opomenu od 12.10.2023. utvrđeno je kako tužiteljica odgovara "da će se potruditi ispuniti dodatne ciljeve u zadanom roku te nadalje ispunjavati sve obveze prema standardima JTI-a."

13. Uvidom u Opomenu br. 2 od 12.10.2023. utvrđeno je da je ista izdana tužiteljici od strane nadređenog radnika DO u kojoj ju isti opominje zbog neobilaska POS Konzum 1513 i neznanja da isti postoji, a po izvješću je uredno otkucala kao da ga obilazi, a što je utvrđeno u zajedničkom obilasku terena Rab 11.10.2023.

14. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sud sadržaj više iskaza svjedoka i tužiteljice nije prepisao u obrazloženje već će u nastavku navesti i istaknuti ključne dijelove prihvaćenih iskaza u korelaciji s ostalim materijalnim dokazima.

15. Da su dana 23.02.2024. nadređeni DO i GO tužiteljici pokušali uručiti odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, da je tužiteljica tu odluku poslikala mobitelom, ali je nije htjela preuzeti niti potpisati primitak, no odmah je vratila svu zaduženu opremu za rad, odnosno mobitel, laptop, automobil, proizlazi iz iskaza DO i GO, što je djelomično potvrdila i tužiteljica. Sud nije prihvatio tvrdnju tužiteljice da joj nadređeni nisu htjeli uručiti odluku o otkazu već da su joj samo dali da poslika jer suprotno proizlazi iz iskaza DO i GO a njihovi navodi su evidentirani i u Službenoj bilješci od 23.2.2024. (list 123). Osim toga, tuženik nije imao motiva ne dati radnici odluku o otkazu, dok je radnica ta koja je imala motiva istu ne preuzeti kako bi dobila na vremenu i odgodila prestanak radnog odnosa.

16. Imajući na umu ovo utvrđenje, a kraj činjenice da početak roka za izjavljivanje zahtjeva za zaštitu prava radniku počinje teći od trenutka kada je radnik obaviješten o otkazu, neovisno o činjenici preuzimanja odluke o otkazu, nije osnovana tvrdnja tužiteljice kako joj odluka o otkazu nije na pravilan način dostavljena te da je zbog toga ista nezakonita.

17. Prema tome, zaključuje se da je tužiteljica 23.2.2024. obaviještena o Odluci o otkazu, a s obzirom da je podnijela Zahtjev za zaštitu prava 8.3.2024. (prijamna knjiga HP – list 35) kojeg je tuženik zaprimio 14.3.2024. (list 36), a na isti nije odgovorio u daljnjem zakonskom roku, tužba koja je podnesena 12.4.2024. je podnesena unutar zakonskog roka propisanog odredbom čl. 133. ZR.

18. Da je tužiteljica uobičajeno kasnila na dogovorene sastanke sa nadređenim DO 15 minuta do pola sata, proizlazi iz iskaza DO.

19. Da je tužiteljica jednom otišla na poslovni put i to na Rab u rujnu 2023. bez odobrenja, te je tek naknadno kontaktirala nadređenog DO za odobrenje službenog putovanja proizlazi iz iskaza svjedoka DO što je tužiteljica potvrdila u svom iskazu.

20. Da je ključna obveza prodajnog predstavnika obilazak terena, odnosno obilazak kupaca te je prodajni predstavnik dužan supervizora obavijestiti o obilasku terena, a ukoliko je izvan rute da od supervizora dobije odobrenje, proizlazi iz iskaza GO. Mjesto rada tužiteljice je točno određeno čl. 7. Ugovora o radu, a to je područje Primorsko-goranske županije.

21. Da je tužiteljica znala provesti kroz sustav prodajno mjesto koje nije obišla te da nije redovito obilazila teren, a nadređenom je znala slati fotografije koje se ne odnose na prodajno mjesto koje je trebala obići, čime je lažirala podatke, proizlazi iz iskaza svjedoka DO i GO. Da je zbog neobilaska prodajnog mjesta tužiteljica počinila i povrede time što kupce nije obavještavala o akcijama te nije ažurirala cjenika, utvrđeno je iz iskaza GO.

22. Da tužiteljica nije ostvarila dodatne ciljeve koji su joj bili zadani u razdoblju od listopada 2023. pa do kraja godine i to, trebala je otvoriti 8 Horeca po raznim područjima, a otvorila ih je 6 i to na području Rijeke, te je imala dnevni cilj obilazak dvije do tri potencijalno nove Horece, a obilazila ih je u prosjeku manje od jedne dnevno bez obrazloženja, proizlazi iz iskaza DO.

23. Da su nadređeni više puta razgovarali s tužiteljicom o njenoj motivaciji i neaktivnosti u razdoblju od travnja 2023. do otkaza, te da je tužiteljica obećavala da će se popraviti, ali nije bilo napretka, utvrđeno je iz iskaza DO i GO. Također, da su u siječnju 2024. nadređeni DO i GO imali sastanak s tužiteljicom na kojem je ista upozorena na propuste koje je već 18.1.2024. ponovila kada je lažirala podatke o obilasku prodajnih mjesta, proizlazi iz iskaza DO.

24. Da prodajna mjesta za koja je bila zadužena tužiteljica nisu imala očekivani rast prodaje u odnosu na druga prodajna mjesta za koja su bili zaduženi drugi prodajni predstavnici gdje je rast bio otprilike od 10-15%, dok je za prodajna mjesta na kojima je radila tužiteljica rast bio oko 2% proizlazi iz iskaza GO.

25. Sud nije prihvatio obranu tužiteljice kojom pokušava minorizirati propuste koje je činila u vidu isprika da je mobitel bio zatrpan fotografijama pa da se znalo dogoditi da pošalje stare fotografije, uzevši u obzir da je glavna zadaća njezinog opisa posla bila obilazak prodajnih mjesta te su prodajni predstavnici zapravo "oči i uši" tvrtke tuženika, a kako je to iskazao GO.

26. Da bi se radilo o skrivljenom ponašanju radnika i kršenju obveza iz radnog odnosa, potrebno je da su kumulativno ispunjena tri uvjeta:

a) da se radi o obvezama koje proizlaze iz radnog odnosa,

b) da je obveze kršio isključivo radnik i

c) da je radnik obveze kršio s namjerom ili grubom nepažnjom.

Pri ocjeni postoje li opravdani razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog radnikovog ponašanja treba uzeti u obzir ukupno ponašanje radnika za sve vrijeme trajanja radnog odnosa i to ponašanje u odnosu prema obvezama koje proizlaze iz naravi posla koje je morao obavljati.

27. Odredbom čl. 5. Ugovora o radu tužiteljica se obvezala poslove obavljati uredno, savjesno i prema pravilima struke te, uz upotrebu dužne pažnje, uvijek paziti na poslovne interese poslodavca i na njegov poslovni ugled.

28. Kod otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika da bi isti bio dopušten dovoljno je da poslodavac dokaže barem jednu povredu radne obveze ako je ona takve naravi da opravdava otkazivanje.

29. Prema ocjeni ovog suda, dokaznim postupkom je utvrđeno da je tužiteljica počinila povrede koje joj je tuženik stavio na teret u odluci o otkazu i to neredovito obilaženje prodajnih mjesta na prodajnom području za koje je zadužena i pružanje neistinitih podataka o obiđenim prodajnim mjestima, čime je zloupotrijebila svoj položaj Prodajnog predstavnika, a zbog čega je poslodavac i po stavu ovog suda opravdano izgubio povjerenje u istu.

30. Naime, svaki poslodavac (pa dakle ovdje i tuženik) ima pravo očekivati i zahtijevati od svakog svog radnika ne samo da savjesno i kvalitetno ispunjava svoje radne obveze - nego da u okviru radnopravnog odnosa (u odnosu na svog poslodavca) postupa ozbiljno, odgovorno, pošteno i s pažnjom koja se od radnika zahtijeva - te da i sadržajem takvog postupanja iskaže da dosljedno poštuje samog poslodavca te da vodi brigu o njemu i njegovom poslovanju.

31. Tužiteljica se u okolnostima konkretnog slučaja nije ponašala u skladu s takvim standardom ponašanja - njezino postupanje nije ono koje se očekuje u odnosu radnika prema poslodavcu i ne može se okarakterizirati dobrim, profesionalnim i etičnim postupanjem (već upravo suprotnim).

32. Činjenica da je poslodavac, kada je radnik opetovano prekršio radne obveze, i to nakon višekratnih poslodavčevih upozorenja, kao i zbog vrste povrede radne obveze, izgubio povjerenje u tužiteljicu, opravdan je razlog za redoviti otkaz zbog skrivljenog radnikovog ponašanja (tako i VSRH Revr-897/14 od 1.7.2015. i Revr-691/12 od 9.6.2012.) te u okolnostima konkretnog slučaja nije bilo opravdano očekivati od tuženika da omogući tužiteljici iznošenje obrane (čl. 119. st. 2. ZR).

33. Kako je dovoljno da sud utvrdi samo jednu povredu radne obveze za dopuštenost otkaza, iz razloga ekonomičnosti sud nije utvrđivao počinjenje ostalih povreda koje se tužiteljici stavljaju na teret.

34. Slijedom navedenog, budući da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 22.2.2024. utvrđena zakonitom i dopuštenom, u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti iste kao neosnovan.

35. Imajući na umu da je Odluka o otkazu dopuštena, nije osnovan ni zahtjev tužiteljice za vraćanjem na rad kod tuženika.

36. S obzirom na navedena utvrđenja, iz razloga ekonomičnosti, ostali navodi stranaka kao irelevantni za odlučivanje nisu posebno analizirani.

37. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, dužna je, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 38/23) priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7.2 i Tbr. 52.4) uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) pa trošak tuženika sveukupno iznosi 625,00 eura.

38. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćnici

2. tuženiku po punomoćniku