REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-200/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-839/2023-2 od 5. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr- 97/2022-6 od 15. lipnja 2023., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženice i potvrđuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-839/2023-2 od 5. prosinca 2023. pod toč. I. al. 2. u kojoj je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-97/2022-6 od 15. lipnja 2023. u dosuđenom dijelu toč. II. izreke kojom je naloženo tuženici da tužitelju isplati 2.232,78 Eur s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Prihvaća se revizija tuženice, preinačavaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-839/2023-2 od 5. prosinca 2023. pod toč. I. al. 1. u kojoj je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-97/2022-6 od 15. lipnja 2023. u dosuđenom dijelu toč. I. izreke te se u tom dijelu sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, da tužitelju IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], po osnovu neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje u razdoblju od lipnja 2014. do ožujka 2017. isplati iznos od 4.780,43 eura1 / 36.017,92 kn bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate kako slijedi:

- na iznos od 203,40 EUR/1.532,48 kn od 16. lipnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 92,84 EUR/699,52 kn od 16. srpnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 203,40 EUR/1.532,48 kn od 16. kolovoza 2014. pa do isplate,

- na iznos od 194,14 EUR/1.462,72 kn od 16. rujna 2014. pa do isplate,

- na iznos od 185,68 EUR/1.399,04 kn od 16. listopada 2014. pa do isplate,

- na iznos od 213,55 EUR/1.608,96 kn od 16. studenog 2014. pa do isplate,

- na iznos od 185,68 EUR/1.399,04 kn od 16. prosinca 2014. pa do isplate,

- na iznos od 194,14 EUR/1.462,72 kn od 16. siječnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 213,55 EUR/ 1.608,96 kn od 16. veljače 2015. pa do isplate,

- na iznos od 194,14 EUR/1.462,72 kn od 16. ožujka 2015. pa do isplate ,

- na iznos od 97,07 EUR/731,36 kn od 16. travnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 102,04 EUR/768,80 kn od 16. svibnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 97,49 EUR/ 734,56 kn od 16. lipnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 93,27 EUR/702,72 kn od 16. srpnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 102,14 EUR/769,60 kn od 16. kolovoza 2015. pa do isplate,

- na iznos od 195,00 EUR/1.469,12 kn od 16. rujna 2015. pa do isplate,

- na iznos od 97,49 EUR/734,56 kn od 16. listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 204,29 EUR/1.539,20 kn od 16. studenog 2015. pa do isplate,

- na iznos od 93,27 EUR/702,72 kn od 16. prosinca 2015. pa do isplate,

- na iznos od 204,29 EUR/1.539,20 kn od 16. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 102,14 EUR/769,60 kn od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 46,63 EUR/351,36 kn od 16. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 153,22 EUR/1.154,40 kn od 16. travnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 97,83 EUR/ 737,12 kn od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 195,88 EUR/1.475,84 kn od 16. lipnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 102,59 EUR/772,96 kn od 16. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 93,67 EUR/705,76 kn od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 97,94 EUR/ 737,92 kn od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 105,82 EUR/797,28 kn od 16. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 101,00 EUR/760,96 kn od 16. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 201,99 EUR/ 1.521,92 kn od 16. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 103,01 EUR/776,16 kn od 16. siječnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 113,31 EUR/853,76 kn od 16. veljače 2017. pa do isplate ,

- na iznos od 98,53 EUR/742,40 kn od 16. ožujka 2017. pa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“.

2. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi daljnje troškove postupka u iznosu od 1.095,27 Eur, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi trošak revizijskog postupka u iznosu od 168,00 Eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju:

- (toč. I. izreke) 4.780,43 Eur bruto po osnovi neiskorištenih slobodnih dana uključujući subote i nedjelje sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate u razdoblju od 16. lipnja 2014. do 16. ožujka 2017., osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći;

- (toč. II. izreke) 14.517,37 Eur bruto za aktivnu pripravnost od 4 sata sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate u razdoblju od 16. rujna 2013. do 16. srpnja 2018., osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći.

Toč. III. izreke je odbijen zahtjev tužitelja da mu tužen ica isplati za neiskorištenu dnevnu stanku 4.215,68 Eur bruto sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate u razdoblju od 16. rujna 2013. do 16. srpnja 2018., osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaće. Toč. IV. izreke je tuženici naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak od 2.740,72 Eur sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2023. do isplate.

Toč. V. izreke je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenih 2.740,72 Eur do zatraženih 5.632,42 Eur (za 2.891,70 Eur) sa zateznim kamatama.

Toč. VI. izreke je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

2. Sud drugog stupnja u toč. I. izreke potvrdio je presudu suda prvog stupnja u toč. I. izreke (po osnovi neiskorištenih slobodnih dana uključujući subote i nedjelje) u cijelosti i u dijelu toč. II. izreke kojom je naloženo tuženici da tužitelju za razdobl je od 16. rujna 2013. do 16. lipnja 2014. isplati naknadu po osnovi aktivne pripravnosti za 4 sata od 2.232,78 Eur s pripadajućim zateznim kamatama, a u toč. II. izreke preinačio presudu suda prvog stupnja u dijelu toč. II. izreke te odbio zahtjev za ispla tu iznosa od 12.284,59 Eur po osnovi aktivne pripravnosti za 4 sata za razdoblje od 16. lipnja 2014. do 16. srpnja 2018. U odluci o troškovima postupka drugostupanjski sud u toč. III. i IV. izreke preinačava presudu suda prvog stupnja u toč. IV. i VI. izreke te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od 2.740,72 Eur te naloženo tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak od 1.081,69 Eur te je u toč. V. naloženo tužitelju da tuženici naknadi trošak žalbe od 256,44 Eur.

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-1125/2024-2 od 23. prosinca 2024., dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke zbog pravnih pitanja:

„1. Ima li tužitelj pravo na tzv. naknadu s osnova 4 sata aktivne pripravnosti (a koja bi predstavljala naknadu za prekovremeni rad) u razdoblju od rujna 2013. do lipnja 2014., kada je iz dostavljene knjigovodstvene kartice razvidno da su mu u cijelosti isplaćeni svi pripadajući dodaci propisani Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika („Narodne novine“ broj: 118/09 i 118/12) kao i dodatak za svaki sat aktivnog dežurstva?

2. Pripada li tužitelju pravo na naknadu za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje, a koji su evidentirani kao slobodni dani nakon rada na izdvojenom objektu obzirom da se radi o posebnoj organizaciji rada koja podrazumijeva sedam dana rada na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji pa sedam dana odmora?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, a podredno preinačiti, uz naknadu troškova revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za aktivnu pripravnost za razdoblje od 16. rujna 2013. do 16. lipnja 2014. i isplatu naknade po osnovi neiskorištenih slobodnih dana uključujući subote i nedjelje od 16. lipnja 2014. do 16. ožujka 2017.

9. U ovom postupku nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba na poslovima elektroničkog izviđanja, te da je po nalogu tuženice radio na izdvojenom objektu sedam dana u kontinuitetu za koje vrijeme kroz 24 sata nije smio napuštati radno mjesto, nakon čega mu je odobravano sedam slobodnih dana u što su bile uključene subote i nedjelje.

10. U odnosu na naknadu po osnovi neiskorištenih slobodnih dana - subote i nedjelje pozivom na čl. IX. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09) nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev u bitnom s obrazloženjem da je tuženica tužitelju odobravala 5 slobodnih dana, te uz to subotu i nedjelju koji dani su svim pripadnicima oružanih snaga i inače neradni dani, te da tužitelj osnovano potražuje naknadu za neiskorištene slobodne dane koji uključuju subote i nedjelje koje mu tuženica bilježi kao slobodne dane nakon rada na izdvojenom objektu.

11. U odnosu na naknadu za vrijeme 4 sata aktivne pripravnost sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev za utuženo razdoblje od 16. rujna 2013. do 16. srpnja 2018. pozivom na odredbe Odluke/09 i Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14, 23/15 i 84/15 - dalje: Odluka/14) te Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 50/08, 142/08, 118/09 i 99/12 - dalje: Pravilnik/08) za razdoblje do 31. ožujka 2014., a za razdoblje nakon 1. travnja 2014. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15 i 5/17 - dalje: Pravilnik/14).

12. Drugostupanjski sud u tom dijelu, a s obzirom na žalbene navode tuženice da nakon 1. lipnja 2014. prema st. 5. toč. XII. Odluke/14 djelatnim vojnim osobama ne pripada uvećanje plaće za prekovremeni rad nego ostvaruju dodatak za vojnu službu, te nema razlike od 4 neplaćena sata po satnici za prekovremeni rad niti prema Pravilniku/14, preinačava prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev za isplatu naknade za 4 sata aktivne pripravnost za razdoblje od 16. srpnja 2014. do 16. srpnja 2018.

13. U odnosu na prvo postavljeno pitanje kojim se problematizira isplata naknade s osnove 4 sata aktivne pripravnosti u razdoblju od rujna 2013. do lipnja 2014., valja odgovoriti da isto nije predstavljalo žalbeni navod tuženice niti je o osnovanosti tužbenog zahtjeva u tom dijelu drugostupanjski sud odlučivao. Naime, drugostupanjski sud je prihvatio žalbene navode tuženice da nakon 1. lipnja 2014. prema st. 5. toč. XII. Odluke/14 djelatnim vojnim osobama ne pripada uvećanje plaće za prekovremeni rad nego ostvaruju dodatak za vojnu službu, te nema razlike od 4 neplaćena sata po satnici za prekovremeni rad niti prema Pravilniku/14, dok u odnosu na razdoblje od rujna 2013. do lipnja 2014., tuženica nije iznijela žalbene navode, a što jasno proizlazi iz sadržaja žalbe u kojoj se samo i isključivo navode i obrazlažu žalbeni razlozi vezano za primjenu Odluke/14 u odnosu na utuženo razdoblje nakon 1. lipnja 2014. kada je Odluka/14 stupila na snagu, dok se ni na jednom mjestu u žalbi ne spominje razdoblje od rujna 2013. do lipnja 2014., niti se u tom dijelu osporava presuda suda prvog stupnja, a što potvrđuju navodi u žalbi „Prvostupanjski sud smatra kako tužitelj ima pravo na isplatu naknade za 4 sata za vrijeme aktivne pripravnosti prilikom rada na izdvojenom objektu i to po redovnoj satnici u razdoblju nakon lipnja 2014.“.

14. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjska presuda ispitana sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, a kako sud ne može suditi izvan granica zahtjeva koje je stranka stavila u postupku tako ni drugostupanjski sud ne može ispitivati prvostupanjsku presudu izvan granica zahtjeva koje je stranka stavila u postupku izjavljenom žalbom tj. ne može ispitivati prvostupanjsku presudu i odlučivati preko onog dijela koji nije bio pobijan žalbom.

15. Budući da pitanje u odnosu na koje je dopuštena revizija nije bilo predmetom žalbenih navoda, to isto nije ni razmatrano pobijanom odlukom, pa proizlazi da odgovor na isto nije važan za odluku u sporu.

16. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, koje se odnosi na pravo na naknadu za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje, s obzirom na utuženo razdoblje od lipnja 2014. do ožujka 2017. mjerodavni popisi su Odluka/14, koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. te Pravilnik/14, koji je bio na snazi od 1. travnja 2014.

17. U Glavi II. Odluke/14 propisano je redovno radno vrijeme (čl. V. do XII.), a u glavi III. radno vrijeme prema posebnom rasporedu (čl. XIII. do XX.).

18. Prema Odluci/14 redovno radno vrijeme je utvrđeno u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici imaju (uz određene pretpostavke) odrediti drugačije (čl. V. Odluke). U slučaju potrebe za radom koji je dulji od redovnog radnog vremena, s propisanim maksimalnim trajanjem takvog rada, redovno radno vrijeme će se preraspodijeliti prema odredbama čl. VII. i čl. VI. Odluke. U slučaju kada se steknu okolnosti koje su osnova za obavljanje prekovremenog rada, pa se zbog tih okolnosti zadaća ne može izvršiti, zapovjednik propisane razine može odrediti radno vrijeme prema posebnom rasporedu (čl. VII. st. 4. Odluke).

19. Rad u redovnom radnom vremenu može biti rad u smjenama i rad u turnusu (čl. IX. Odluke/14), time da rad u turnusu postoji i kao posebna inačica koju Odluka definira kao „poseban oblik rada u turnusu“ (čl. XII. st. 1. Odluke/14).

20. Odredba čl. XII. Odluke/14 glasi:

(1) Poseban oblik rada u turnusu je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izoliranim lokacijama.

(2) Poseban oblik rada iz stavka 1. ove točke je rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora.

(3) Za vrijeme prvoga ciklusa iz stavka 2. ove točke smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati djelatna vojna osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektima iz stavka 1. ove točke te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu.

(4) Kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s ovom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V. ove Odluke.

(5) Za rad u turnusu iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

21. Prema naprijed citiranim odredbama čl. XII. Odluke/14 proizlazi da za oblik rada koji je tužitelj obavljao na izdvojenom objektu kontinuirano po 7 dana po 24 sata, nakon tako odrađenih sedam dana pripada proporcionalni odmor u omjeru 1:1 odnosno za sedam dana rada sedam dana odmora.

22. U Glavi II. Pravilnika/14 propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

23. Tako je u čl. 6. Pravilnika propisano da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe te su propisani iznosi dodatka za pojedinu vojnu službu, koji djelatna vojna osoba može ostvariti s tim da ima pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu.

24. Prema čl. 7. Pravilnika dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju djelatne vojne osobe raspoređene na sljedećim dužnostima: 1. letačkim, 2. roniteljskim, 3. padobranskim, 4. plovidbenim 5. pirotehničkim, 6. u specijalnim i zaštitnim postrojbama, 7. vojnopolicijskim, 8. štetnima za zdravlje, 9. zrakoplovno-tehničkog održavanja, opsluživanja i potpore letenja, s tim da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak.

25. Polazeći od toga da se u konkretnom slučaju radi o radu koji je obavljan na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji i za koji su propisani naprijed navedeni dodaci na plaću, koji se ostvaruju samo i isključivo za takav rad, to za takav rad vrijedi i poseban režim korištenja slobodnih dana, koji se ne može sagledati samo kroz odredbe o redovnom radnom vremenu u smislu odredbi Odluke/14, kojima je propisano radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati. Stoga činjenica da u redovnom radu na stalnom radnom mjestu subota i nedjelja ne spadaju u radne dane ne znači da u obliku rada na izdvojenom objektu kada djelatna vojna osoba nakon 7 dana rada u kontinuitetu koristi 7 dana odmora u kontinuitetu ima pravo na naknadu za subote i nedjelje koji su bilježeni kao slobodni dani. Ovo stoga, jer kako je rečeno za takav oblik rada djelatna vojna osoba prima i posebne dodatke na plaću, te joj za obavljeni rad na izdvojenom objektu na kojem je provela kontinuirano 7 dana pripada i 7 dana odmora u koje dane su uključene i subote i nedjelje, odnosno za onoliko dana koliko je proveo na radu na izdvojenom objektu isto toliko mu pripada slobodnih dana neovisno o tomu što u te dane padaju subote i nedjelje. Time je ujedno i odgovoreno na drugo postavljeno pitanje.

26. Slijedom navedenog nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za subote i nedjelje te je na temelju odredbe čl. 395. st. 7. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju tuženice i preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbiti.

27. Nakon preinačenja nižestupanjskih presuda izmijenjen je uspjeh stranaka u sporu te je o troškovima postupka odlučeno na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP-a.

28. Na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju je s obzirom da je u konačnici u parnici uspio sa 74%, a tuženica s 26%, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje: Tarifa), priznat trošak zastupanja u omjeru od 48% tj. u ukupnom iznosu od 2.209,83 Eur uvećan za troškove financijskog vještačenja u iznosu od 530,89 Eur, što ukupno iznosi 2.740,72 Eur.

29. Drugostupanjskom presudom, tuženici su priznati troškovi zastupanja u iznosu od 2.704,22 Eur te joj je od tog iznosa, sukladno čl. 154. st. 2. u vezi čl. 162. st. 2. ZPP - a, s obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, dosuđen trošak prema konačnom uspjehu u parnici od 40% (tužitelj 30%, a tuženica 70%) u iznosu od 1.081,69 Eur.

30. S obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u revizijskom stupnju postupka, a imajući u vidu pravilno priznate troškove zastupanja tuženice u iznosu od 2.704,22 Eur, uspjeh tuženice u sporu sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a, u odnosu na visinu iznosi 90,5%, a tužitelja 9,5%, dok je u pogledu osnove, s obzirom na tri osnove, tužitelj samo djelomično uspio u odnosu na jednu osnovu i to samo za jedno vremensko razdoblje što se može procijeniti uspjehom s osnovom od 10%, a tuženice 90% proizlazi da uspjeh tuženice u odnosu na osnovu i visinu iznosi 90,25, a tužitelja 9,75%. Slijedom navedenog tuženica je u sporu uspjela s 80,5% i pripada joj trošak u iznosu od 2.176,89 Eur. Stoga tuženici pored dosuđenog iznosu od 1.081,69 pripada daljnji trošak u iznosu od 1.095,27 Eur.

31. Tuženici su priznati troškovi revizijskog postupka prema Tbr. 10. toč. 5. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25) za sastav prijedloga za dopuštenje revizije zatraženih 300,00 Eur i za sastav revizije zatraženih 300,00 Eur, što ukupno iznosi 600,00 Eur. Kako je tuženica djelomično uspjela s revizijom (VPS=17.065,02 Eur uspjeh 4.780,43 odnosno 28%) pa je valjalo dosuditi troškove u iznosu od 168,00 Eur.

Zagreb, 3. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa