REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1919/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika ZAJEDNICA UDRUGA HRVATSKIH DRAGOVOLJACA DOMOVINSKOG RATA, Zagreb, Trg Hrvatskih velikana 2/II, OIB: 65610977260, radi iseljenja i predaje u posjed, 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku iseliti iz poslovnog prostora u II (drugom) katu ulične zgrade, koji se sastoji od tri prostorije, ukupne površine 83,87 čm, neodvojivo povezanog sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, označen kao E-14, sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica], četverokatna kuća pop. broj 7462 dvorišta i zid u Jurišićevoj ulici broj 30 i na Trgu hrvatskih velikana 2, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb te ga slobodnog od osoba i stvari predati tužitelju, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 150,00 EUR sa zateznim kamatama od 3. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 19. rujna 2024. podnio tužbu radi iseljenja i predaje u posjed poslovnog prostora u II (drugom) katu ulične zgrade, koji se sastoji od tri prostorije, ukupne površine 83,87 čm, neodvojivo povezanog sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, označen kao E-14, sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica], četverokatna kuća pop. broj 7462 dvorišta i zid u Jurišićevoj ulici broj 30 i na Trgu hrvatskih velikana 2, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb.

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi kako se u skladu s odredbama članka 186.a Zakona o parničnom postupku, prije podnošenja tužbe, obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 10. lipnja 2024., ali mirno rješenje spora nije postignuto. Nadalje, tužitelj navodi kako je vlasnik poslovnog prostora u II (drugom) katu ulične zgrade, koji se sastoji od tri prostorije, ukupne površine 83,87 čm, neodvojivo povezanog sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, označenog kao E-14, sagrađenog na k. č. br. [katastarska čestica], četverokatna kuća pop. broj 7462 dvorišta i zid u Jurišićevoj ulici broj 30 i na Trgu hrvatskih velikana 2 i upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Ističe da je Ugovorom o ustupanju nekretnine na korištenje od 5. ožujka 2008., sklopljenim između tužitelja i tuženika, predmetni poslovni prostor zajedno s 10,00 m2 zajedničkog prostora predan tuženiku na korištenje, na razdoblje od pet godina i uz naknadu od 0,66 EUR/m2 mjesečno, odnosno uz ukupnu mjesečnu naknadu od 62,29 EUR. Navodi da je tuženik nakon proteka roka od pet godina nastavio i dalje koristiti predmetni poslovni prostor te je pozvan na plaćanje naknade za korištenje u visini naknade koja je bila utvrđena navedenim ugovorom, a ta je naknada nakon 1. siječnja 2016., od kada je Državni ured za upravljanje državnom imovinom postao obveznik PDV-a, bila uvećana za 25%, odnosno iznosila je 77,87 EUR mjesečno te je tuženik tu naknadu podmirivao sve do studenoga 2017.. Ističe da je tuženik prvu uplatu nakon studenoga 2017. obavio u veljači 2019., kada je podmirio naknadu za korištenje za prethodnih 15 mjeseci, međutim, zbog zakašnjenja u podmirenju tih obveza ostao je nepodmiren iznos zatezne kamate za pojedine iznose, i to ukupno 108,72 EUR, a nakon veljače 2019., tuženik nije obavio niti jednu uplatu, slijedom čega je protiv tuženika vođen parnični postupak pred ovim sudom, te je presudom ovoga suda poslovni broj P-1885/2021 od 14. travnja 2022. tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 809,53 EUR, koji iznos je i podmiren u rujnu 2022. Zaključno, tužitelj ističe kako po proteku roka od 5 godina određenog Ugovorom o ustupanju nekretnine na korištenje sklopljenim 5. ožujka 2008. tuženik predmetni poslovni prostor koristi bez valjane pravne osnove pa s obzirom na to da istovremeno više niti ne podmiruje naknadu zbog bespravnog korištenja te da se oglušio na zahtjev za mirno rješenje spora od 10. lipnja 2024. predlaže da sud naloži tuženiku da se iseli iz predmetnog poslovnog prostora i preda ga tužitelju u posjed slobodnog od osoba i stvari.

3. Sud je, na temelju odredaba članka 284. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP), tuženiku dostavio tužbu s prilozima te ga pisanim pozivom (rješenjem od 27. rujna 2024.; dalje: rješenje od 27. rujna 2024.) pozvao na podnošenje pisanog odgovora na tužbu u određenom roku od 30 dana uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu iz članka 331.b ZPP-a (str. 34. – 35. spisa).

4. Prema odredbama članka 331.b stavka 1. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Prema odredbi članka 331.b stavka 2. ZPP-a, neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. toga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.).

5. U konkretnom slučaju tuženik je pravna osoba upisana u registar udruga. U trenutku donošenja rješenja od 27. rujna 2024. i dostave tužbe tuženiku na odgovor, bile su na snazi odredbe članka 133. stavka 5. ZPP -a kojima je propisano da se pismena dostavljaju državnim tijelima, državnom odvjetništvu, odvjetnicima, javnim bilježnicima, sudskim vještacima, sudskim procjeniteljima, sudskim tumačima, stečajnim upraviteljima, povjerenicima, punomoćnicima iz članka 434.a toga Zakona, povjerenicima u postupku stečaja potrošača, likvidatorima, posebnim skrbnicima zaposlenim u Centru za posebno skrbništvo, pravnim osobama te fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost u sporovima koji se tiču te djelatnosti u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način. Osobama iz stavka 5. toga članka koje nisu zatražile ili im još nije dodijeljeno pravo pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima sud će dostavu prvog pismena obaviti poštom uz obavijest da će se sva daljnja pismena u postupku do dodjele prava pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije obaviti stavljanjem pismena na e-oglasnu ploču sudova. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na e-oglasnu ploču sudova (članak 133. stavak 6. ZPP-a). Dostava prvog pismena poštom iz stavka 6. toga članka obavlja se na adresu navedenu u tužbi. Ako dostava na adresu navedenu u tužbi ne uspije, dostava će se obaviti na adresu sjedišta te osobe upisane u up isniku, ako je ta adresa različita od adrese navedene u tužbi. Ako dostava na adresu navedenu u tužbi odnosno na adresu sjedišta ne uspije, obavit će se stavljanjem pismena na e-oglasnu ploču sudova. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na e-oglasnu ploču sudova (članak 133. stavak 7. ZPP-a).

6. Uvidom u e-spis utvrđeno je kako tuženiku, koji je pravna osoba upisana u registar udruga, nije u trenutku donošenja rješenja od 27. rujna 2024. i dostave tužbe tuženiku na odgovor, dodijeljeno pravo pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima, odnosno da tuženik nije korisnik tog sustava. Stoga je, u skladu s odredbama članka 133. stavka 7. ZPP-a, sud pokušao tuženiku dostaviti rješenje od 27. rujna 2024. uz tužbu s prilozima, na adresu navedenu u tužbi: Trg hrvatskih velikana 2/II, Zagreb, ali bezuspješno jer je, 16. listopada 2024., pošta vratila navedena pismena uz napomenu „nije tražio“. S obzirom na to da je dostava navedenih pismena na adresu iz tužbe ostala bezuspješna, sud je, uvidom u registar udruga 17. listopada 2024. (str. 39. – 41.) utvrdio da je u registru udruga kao adresa tuženikovog sjedišta i dalje upisana adresa navedena u tužbi: Trg hrvatskih velikana 2/II, Zagreb. Zbog toga je u skladu s odredbama članka 133. stavka 7. ZPP -a dostava rješenja od 27. rujna 2024. uz tužbu s prilozima obavljena stavljanjem tih pismena na oglasnu ploču suda 17. listopada 2024. Stoga se u skladu s odredbama članka 133. stavka 7. ZPP-a, smatra da je dostava rješenja od 27. rujna 2024. uz tužbu s prilozima tuženiku obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na e-oglasnu ploču sudova, dakle, 26. listopada 2024. Dakle, tužba s prilozima i rješenjem od 27. rujna 2024. su uredno dostavljeni tuženiku 26. listopada 2024. putem e-oglasne ploče sudova, u skladu s odredbama članka 133. stavka 7. ZPP-a. Međutim, tuženik je propustio podnijeti pisani odgovor na tužbu u određenom (prekluzivnom) roku. Propuštanjem podnošenja odgovora na tužbu u određenom roku, odnosno svojom pasivnošću, tuženik je zapravo priznao istinitost tužiteljevih činjeničnih navoda s kojima je bio upoznat dostavom tužbe.

7. Uvidom u tužbu i isprave uz tužbu (str. 1. – 27. spisa) utvrđeno je kako se prije podnošenja tužbe u ovom postupku tužitelj obratio tuženiku radi pokušaja mirnog rješenja spora u skladu s odredbama članka 186.a ZPP-a. Time je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u ovom postupku.

8. Osnovanost tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Predmet spora je tužbeni zahtjev za iseljenje i predaju u posjed poslovnog prostora u II (drugom) katu ulične zgrade, koji se sastoji od tri prostorije, ukupne površine 83,87 čm, neodvojivo povezanog sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, označen kao E-14, sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica], četverokatna kuća pop. broj 7462 dvorišta i zid u Jurišićevoj ulici broj 30 i na Trgu hrvatskih velikana 2, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

9. U konkretnom slučaju iz činjenica navedenih u tužbi, koje tuženik nije osporio, te izvatka iz zemljišne knjige dostavljenog uz tužbu (str. 10. – 11. spisa) proizlazi kako je tužitelj upisan kao vlasnik 14. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14), poslovni prostor u II (drugom) katu ulične zgrade, koji se sastoji od tri prostorije, ukupne površine 83,87čm, Trg Hrvatskih Velikana 2, neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], četverokatna kuća pop. broj 7462 dvorišta i zid u Jurišićevoj ulici broj 30 i na Trgu hrvatskih velikana 2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999901 Grad Zagreb. Iz činjenica navedenih u tužbi, koje tuženik nije osporio te članaka I., III. i IV. Ugovora o ustupanju nekretnine na korištenje od 5. ožujka 2008. (str. 12. - 14. spisa, dalje: Ugovor), koju ispravu tuženik nije osporio, proizlazi da je tužitelj dao tuženiku na korištenje predmetni poslovni prostor površine 83,87 m2 zajedno sa zajedničkim prostorijama površine 10,00 m2, sveukupne površine 93,87 m2, i to na razdoblje od pet godina počevši od 8. veljače 2008., uz ugovorenu naknadu u iznosu od 469,35 kuna (62,29 EUR) mjesečno, koja je dospijevala svakog petog u mjesecu za tekući mjesec, a od siječnja 2016., uvećana za pripadajući PDV, iznosila je 77,87 EUR mjesečno. Također, iz činjenica navedenih u tužbi, koje tuženik nije osporio, proizlazi da je i nakon proteka roka od pet godina tuženik nastavio i dalje koristiti predmetni poslovni prostor za što je podmirivao naknadu sve do veljače 2019., kada je obavio uplatu za prethodnih petnaest mjeseci, nakon čega je tužitelj isplatu daljnjih naknada od tuženika potraživao sudskim putem, što proizlazi i iz pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj P- 1885/2021 od 14. travnja 2022. Nadalje, iz otvorenih stavki tužitelja od 2. lipnja 2023. (str. 22. spisa), koju ispravu tuženik nije osporio, proizlazi da za razdoblje od lipnja 2021. do lipnja 2023. tuženik tužitelju za svaki pojedini mjesec duguje iznos koji odgovara iznosu ugovorene mjesečne naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora, odnosno po navedenoj mu osnovi duguje ukupno 1.933,54 EUR. Slijedom navedenoga, sud je utvrdio da je po proteku petogodišnjeg roka iz članka III. Ugovora, dakle nakon 8. veljače 2013., tuženik predmetni poslovni prostor nastavio koristiti, ali bez pravne osnove, što tuženik nije osporio, a iz činjenica navedenih u tužbi, kao niti iz isprava u spisu ne proizlazi da je i za razdoblje nakon 8. veljače 2013. između parničnih stranaka sklopljen ugovor o korištenju predmetnog poslovnog prostora. Također, sud je utvrdio da za korištenje predmetnog poslovnog prostora u periodu od lipnja 2021. do lipnja 2023. tuženik nije podmirivao ugovorene iznose mjesečne naknade, koju činjenicu tuženik nije osporio, a ona proizlazi iz otvorenih stavki tužitelja od 2. lipnja 2023. (str. 22. spisa).

10. Prema odredbi članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV), nepošten posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Od časa kad je poš teni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada (članak 165. stavak 6. ZV-a). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. stavak 3. ZV-a), a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (članak 18. stavak 5. ZV-a). Također, na temelju odredbe članka 19. stavak 2. ZV-a smatra se da posjed, nakon što je stečen, traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.

11. S obzirom na to da tuženik nije osporio činjenicu da i nakon 8. veljače 2013. koristi predmetni poslovni prostor bez da je za takvo korištenje s tužiteljem kao vlasnikom sklopio ugovor te da u razdoblju od lipnja 2021. do lipnja 2023. tužitelju nije platio naknadu za takvo korištenje, dok tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio i dokazao suprotno, tuženik je u konkretnom slučaju nepošteni posjednik u smislu citiranih zakonskih odredbi jer je znao, odnosno morao je znati da mu ne pripada pravo na posjed budući da je u zemljišnim knjigama upravo tužitelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Stoga, a imajući u vidu da tuženik nije tvrdio niti dokazao da mu je posjed predmetnog poslovnog prostora prestao pa se na temelju članka 19. stavka 2. ZV-a smatra da taj posjed traje i dalje, što proizlazi i iz činjenica iznesenih u tužbi koje tuženik nije osporio, u skladu s odredbom članka 165. stavka 1. ZV-a tužitelj kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora ima pravo od tuženika zahtijevati da iseli iz predmetnog poslovnog prostora i preda ga tužitelju u posjed slobodnog od osoba i stvari, a tuženik je kao nepošten posjednik dužan njegovom zahtjevu udovoljiti.

12. Uzevši u obzir navedeno, sud je utvrdio kako tužitelj osnovano zahtijeva od tuženika da iseli iz predmetnog poslovnog prostora i preda mu ga u posjed slobodnog od osoba i stvari.

13. Činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

14. Sud je utvrdio kako se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati u smislu odredbe članka 3. stavka 3. ZPP-a, odnosno o zahtjevu koji bi bio protivan prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

15. Uzevši u obzir navedeno, sud je utvrdio kako su ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe propisani odredbama članka 331.b stavci 1. i 2. ZPP-a. Zbog toga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

16. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP -a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.327,00 EUR, koju je tužitelj po pozivu suda naznačio u podnesku od 26. rujna 2024. (str. 33. spisa), tužitelju je, kao potreban (članak 155. stavak 1. ZPP), priznat zatraženi trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: OT) u vezi s člankom 151. stavkom 2. i člankom 163. ZPP-a.

Na te troškove tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP) po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) za ostale odnose. Zbog toga je o troškovima odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Zagreb, 3. rujna 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dostave presude, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP).