Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Poslovni broj: Pp-3253/2023.-6.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Krečak, uz sudjelovanje zapisničarke Marije Đirlić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KĆ, kojeg brani odvjetnik Vjekoslav Mladineo, zbog prekršaja iz članka 162. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. točka 3. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 153/13., 20/17., 32/19., 125/19.), u povodu optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, klasa: UP/I-362-02/22-02/384, ur.broj: 443-02- 03-12-01-23-14 od 18. travnja 2022., nakon javno provedene i zaključene glavne rasprave 5. svibnja 2025. u prisutnosti okrivljenika i branitelja, a odsutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, 8. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pokojnog K i H, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom visokom stručnom spremom, dipl. ing. pomorskog menagmenta, obrtnik i direktor firme Yard d.o.o., dobrog imovnog stanja, oženjen, otac troje djece, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

u svojstvu investitora kao fizičke osobe 14. veljače 2022., na lokaciji Put Firula (između broja 14 i 16), Split, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izveo radove rekonstrukcije postojeće prizemne građevine, tloc. dimenzija cca 7,7x3,5 m, izgrađene prije 15. veljače 1968., na način da je uklonio predmetnu postojeću prizemnu građevinu, osim sjevernog i istočnog zida građevine, a koji zidovi su u naravi ogradno-potporni zidovi parcele te je izgradio novu armirano-betonsku temeljnu ploču maksimalnih tlocrtnih dimenzija 10,0x7,5 m, debljine 20 cm s ugrađenim ankerima za vertikalne serklaže, a s obzirom da na predmetnoj čestici zemlje nema druge legalno izgrađene građevine, bio je dužan ishoditi izvršnu odnosno pravomoćnu građevinsku dozvolu prije početka građenja, a koju kao investitor nema,

dakle, kao fizička osoba - investitor, pristupio građenju bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole,

čime je počinio prekršaj iz članka 162. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. točka 3. Zakona o gradnji,

pa se okrivljeniku na temelju članka 162. stavak 3. Zakona o gradnji i primjenom članka 37. stavak 3. točka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.),

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 2.500,00 (dvije tisuće petsto) EURA.

Na temelju članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine iste u roku 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 50,00 (pedeset) eura u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Građevinska inspekcija, Područni ured u Splitu, podnio je optužni prijedlog pod uvodno citiranim brojem, protiv okrivljenog KĆ, a zbog prekršaja iz izreke ove presude.

2. Okrivljenik je prilikom očitovanja o optužbi izjavio kako se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret te je obranu iznio pisanim putem.

2.1. Sud je pročitao pisanu obranu okrivljenika u kojoj je isti u bitnom naveo da su na postojećoj građevini poduzeti radovi kojima se poboljšava ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu, a istima se ne mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena te se kao investitor prilikom predmetnog zahvata rukovodio člankom 5. stavak 1. važećeg Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama. Svi radovi su poduzeti na legalnoj građevini, a o čemu svjedoči i uvjerenje da je predmetna građevina na kojoj su vršeni građevinski radovi izgrađena prije 15. veljače 1968., a koje uvjerenje je dostavljeno nadležnom uredu pri Gradu Splitu prilikom prijave predmetnog gradilišta. Posjeduje i urednu projektnu dokumentaciju te su svi zahvati obavljeni uz sudjelovanje stručnih i ovlaštenih osoba, a o čemu je upoznat i ovlašteni tužitelj kojem je navedenu dokumentaciju i dostavio. Drži da je u konkretnom slučaju postupio bez odstupanja prema postojećoj projektnoj dokumentaciji do trenutka kad je došlo do rasklimavanja zapadnog zida postojeće građevine što je prouzročilo destabilizaciju i drugog zida te je u tom trenutku odmah zastao sa svim daljnjim radovima i naručio dopunu predmetne projektne dokumentacije. Do destabilizacije zida je došlo zbog starosti i lošeg stanja, a nakon uklanjanja salonitnog krova, i to na zahtjev komunalnog redara. Ističe da se predviđenim radovima ni u kojem slučaju nije predvidjelo izlaziti iz gabarita postojeće gradevine, i to što je projektnom dokumentacijom predviđeno da građevina ostane u istom tlocrtu i volumenu. U prilog navedenom govori i nalaz i mišljenje sudske vještakinje Aleksandre Kuzmanić čijim se vještačenjem jasno konstatira kako je postojala građevina koja se sama urušila, a čiji su sastavni dio bili i zidovi sa sjeverne i istočne strane na kojima se vide spojevi sa krovnom konstrukcijom. Smatra da u njegovom postupanju nisu ostvarena obilježja prekršaja iz članka 162. stavak 1. točka 3. Zakona o gradnji iz razloga što za predmetni zahvat nije ni bila potrebna izvršna odnosno pravomoćna građevinska dozola prije početka građenja. Podredno, a ukoliko sud smatra da njegove tvrdnje nisu točne, drži da u njegovom postupanju nije postojala nikakva namjera za bilo kakvim protupravnim postupanjem, da se za čitavo vrijeme gradnje konzultirao sa stručnim osobama, pribavio projektnu dokumentaciju, surađivao s nadležnim tijelima, pokušao oplemeniti predmetni prostor, pa smatra da su u smislu generalne i specijalne prevencije ostvareni uvjeti za maksimalno ublažavanje kazne.

2.2. Branitelj je naveo kako plato zapadno od gabarita postojeće građevine ne može biti sporan jer je isti postavljen sukladno Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima - članak 3. stavak 1. točka 4. koji se odnosi na uređenje građevne čestice postojeće građevine za što nije potrebna građevna dozvola.

2.3. Na pitanje suda „je li postupio po rješenju građevinske inspekcije od 12. prosinca 2022.“, okrivljenik je odgovorio da nije uklonio rekonstruirani dio postojeće prizemne građevine, a podnio je zahtjev za rekonstrukciju i s obzirom da o istom zahtjevu još nije donesena odluka, ne može postupiti po tom rješenju.

3. U nastavku glavne rasprave, Sud je u dokaznom postupku ispitao višu građevinsku inspektoricu HĆ u svojstvu svjedoka.

3.1. Svjedokinja HĆ je u svom iskazu izjavila da je predmetne prilike postupala kao viša građevinska inspektorica u predmetu protiv okrivljenika i sve ono što je utvrdila na mjestu događaja navela je na zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru, a kojem su priložene i fotografije s mjesta događaja. Smatra da je okrivljenik bio dužan ishoditi pravomoćnu građevinsku dozvolu prije nego što je pristupio radovima građenja budući da na predmetnoj parceli nije postojalo ništa osim sjevernog i istočnog zida građevine i na tom mjestu je zatekla uklonjenu građevinu i izgrađenu armirano betonsku temeljnu ploču s ugrađenim ankerima.

3.2. Na pitanje branitelja je li joj okrivljenik predočio ikakav projekt, svjedokinja je odgovorila da joj je predočio projekt prema pravilniku kojim je predviđena adaptacija stare građevine koja se urušila, nije vidjela da se građevina urušila, međutim taj projekt nije imao potvrde javnopravnih tijela. Istaknula je da u slučaju i da je imao potvrde javnopravnih tijela, to nije dovoljno jer je za izvođenje predmetnih radova trebao imati građevinsku dozvolu.

3.3. Okrivljenik je naveo da je na predmetnoj parceli postojala prizemna građevina koja je izgrađena prije 15. veljače 1968. i koja je samim time legalna, na što je svjedokinja navela da to i nije sporno, međutim, s obzirom da je ta prizemna građevina uklonjena, okrivljeniku je trebala građevinska dozvola prije započete gradnje odnosno postavljanja armirano-betonske temeljne ploče, na što je okrivljenik prigovorio navodeći da nije prizemna građevina u potpunosti uklonjena jer je ostao na tom mjestu sjeverni i istočni zid građevine, nakon čega je svjedokinja izjavila da to ne bi ni nazvala zidovima građevine jer se radi o ogradno-potpornim zidovima parcele. Svjedokinja je dalje pojasnila da se u konkretnom slučaju postojećim radovima utjecalo na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu jer se ne radi o adaptaciji i zna se što je adaptacija, a ovim radovima su se napravili novi konstruktivni elementi u vidu temeljne ploče koje nije bilo te da je protiv rješenja građevinske inspekcije od 12. prosinca 2022. o uklanjanju postojeće prizemne građevine, i to armirano-betonske temeljne ploče na predmetnoj lokaciji bez pravomoćne građevinske dozvole, pokrenut upravni spor, da je upravni sud tužbu odbio te je u konačnici Visoki upravni sud potvrdio presudu upravnog suda.

3.4. Branitelj je naveo da je okrivljenik podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole u vezi predmetne građevine, a postupak je još uvijek u tijeku pred upravnim tijelom.

3.5. Sud je dalje u dokaznom postupku pročitao i pregledao: zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 22. veljače 2022. s priloženim fotografijama i zapisnik od 25. veljače 2022. u prostorijama građevinske inspekcije Split s priloženim fotografijama, pisano očitovanje investitora potpisano po odvjetniku Ivanu Močiću, zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 22. studenog 2022. s fotografijama, zapisnik u uredu Državnog inspektorata od 9. prosinca 2022., rješenje Državnog inspektorata od 12. prosinca 2022. s povratnicom, nalaz i mišljenje sudske vještakinje za graditeljstvo i procjenu nekretnina Aleksandre Kuzmanić te zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju ruševine.

3.6. Sud je na kraju dokaznog postupka pročitao izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika, a na temelju koje je utvrđeno kako okrivljenik nije prekršajno osuđivan.

3.7. Branitelj je u završnoj riječi naveo da iz provedenog postupka proizlazi da okrivljenik nije počinio djelo za koje se tereti jer je postupao u dobroj vjeri temeljem Pravilnika o jednostavnim građevinama u cilju poboljšavanja temeljnih zahtjeva za građevinom za postojeću građevinu izgrađenu prije 1968. koja se smatra zakonitom te za uređenje platoa. U slučaju ako bi sud utvrdio odgovornost okrivljenika s obzirom na njegovu postupanje u dobroj vjeri te eventualnu minimalnu protupravnost, predlaže ublažavanje kazne.

4. Nakon provedenog postupka, odnosno ocjenom obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, Sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, zbog čega ga je Sud proglasio krivim i izrekao mu odgovarajuću kaznu.

4.1. Sud je u skladu s rezultatima provedenog dokaznog postupka precizirao činjenični opis prekršaja navodeći kao dan počinjenja prekršaja 14. veljače 2022. budući da iz građevinskog dnevnika koji je sastavni dio dokumentacije nalaza i mišljenja sudske vještakinje Aleksandre Kuzmanić proizlazi da je upravo navedeni dan označen kao početak izvođenja radova kada je investitor spustio i odveo salonitne ploče krovnog pokrova, a nadzorni inženjer potvrdio uvođenje izvođača u posao te demontažu i zbrinjavanje pokrova postojećeg objekta od strane ovlaštene tvrtke. Određivanjem točnog vremena počinjenja prekršaja nije došlo do prekoračenja optužbe s obzirom da je u okviru činjeničnog opisa djela ovlašteni tužitelj označio vrijeme od početka veljače 2022. do 22. veljače 2022. kada je naređena obustava radova (usp. Odluka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske Ppž-2801/2024 od 12. veljače 2025.).

5. Odredbom članka 162. stavak 1. točka 3. Zakona o gradnji propisano je:

Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 150.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba u svojstvu investitora ako 3. pristupi građenju bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole ili ne gradi u skladu s tom dozvolom (članak 106. stavci 1. i 2.).

5.1. Odredbom članka 162. stavak 3. Zakona o gradnji propisano je: Novčanom kaznom od 30.000,00 do 45.000,00 kuna kaznit će se investitor fizička osoba za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, a za prekršaj iz stavka 2. ovoga članka novčanom kaznom od 15.000,00 do 30.000,00 kuna.

6. Okrivljenik ne spori da je u konkretnom slučaju investitor i ne spori izvedene radove, ali smatra da se istima poboljšava ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu i ne mijenja usklađenost građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena, dakle, da su radovi koje je izveo legalni. Međutim, iskaz ispitane svjedokinje - više građevinske inspektorice HĆ, potkrijepljen fotografijama koje prileže spisu i zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru, upućuje na suprotno. Naime, iz fotografija snimljenih prije početka građenja, a koje je tijekom inspekcijskog nadzora okrivljenik dostavio na traženje inspektorine HĆ, u usporedbi s fotografijama koje su snimljene na dan nadzora inspektorice, evidentno je da se na predmetnoj parceli izgradila nova armirano – betonska temeljna ploča s ugrađenim ankerima za vertikalne serklaže dok je uklonjena postojeća prizemna građevina, osim sjevernog i istočnog zida koji predstavljaju ogradno potporne zidove. Inspektorica ukazuje na činjenicu da se u konkretnom slučaju postojećim radovima utjecalo na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za predmetnu građevinu jer se ne radi o adaptaciji, a izvedenim radovima su se napravili novi konstruktivni elementi u vidu temeljne ploče koje nije bilo i za što je bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Sud u ovom kontekstu napominje da Glavni projekt ne može pokriti građevinsku dozvolu te samo ocjenjivanje Glavnog projekta u upravnom postupku nema utjecaj na prekršajnu odgovornost, a isto tako uvjerenje nadležnog katastarskog tijela da je građevina izgrađena prije 1968. nije relevantna u ovom slučaju s obzirom da je prizemna građevina uklonjena te je okrivljeniku trebala građevinska dozvola prije započete gradnje, odnosno postavljanja armirano - betonske temeljne ploče.

6.1. U odnosu na navod obrane kako u postupanju okrivljenika nije postojala nikakva namjera za bilo kakvim protupravnim postupanjem, upućuje se na odredbu članka 25. Prekršajnog zakona koja jasno propisuje, između ostalog, da je kriv za prekršaj onaj počinitelj koji je postupao iz nehaja dok se namjera kao oblik krivnje samo iznimno može propisati propisom o prekršaju. Dakle, za postojanje krivnje dovoljan je nehaj dok se namjera utvrđuje kada je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, a o čemu se ne radi kod inkriminiranog djela prekršaja.

6.2. Dakle, cijeneći iskaz ispitane svjedokinje HĆ koja je činjenično stanje utvrdila neposredno na predmetnoj lokaciji i čiji je iskaz dodatno osnažen materijalnim dokazima, odnosno zapisnikom o inspekcijskom nadzoru i priloženim fotografijama, nedvojbeno je kako je okrivljenik postupanjem opisanim u izreci ove presude ostvario sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 162. stavak 1. točka 3. Zakona o gradnji, kažnjivog po članku 162. stavak 3. istog Zakona.

7. Sud je odbio dokazni prijedlog branitelja da se pribavi spis od Grada Splita UP/I- 361-03/24-01/135 radi uvida u predmet zahtjeva za rekonstrukciju ruševine kao nevažan jer su sve odlučne činjenice dovoljno utvrđene izvedenim dokazima, a osim toga pribavljanem predmetnog spisa se ne bi saznalo ništa novo što bi utjecalo na donošenje drugačije odluke u ovom postupku.

8. Nakon što je Sud okrivljenika proglasio krivim za počinjeni prekršaj, odlučio je o kazni koju će izreći okrivljeniku.

9. Određujući visinu novčane kazne okrivljeniku, Sud je vodio računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i okrivljenika, kako olakotnim tako i otegotnim okolnostima. Sud je okrivljeniku kao olakotno cijenio prekršajnu neosuđivanost dok mu je kao otegotno uzeo u obzir što je počinio teški prekršaj prema Zakonu o gradnji. S obzirom na navedeno, a cijeneći činjenicu da se okrivljenik do sada nije pojavljivao kao počinitelj kažnjivih radnji, Sud je okrivljeniku primjenom članka 37. stavak 3. točka 1. Prekršajnog zakona izrekao novčanu kaznu u ublaženom iznosu od 2.500,00 eura (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), smatrajući da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. i opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona.

9.1. Na temelju članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od jednog mjeseca po pravomoćnosti ove presude, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

10. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na članku 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona te predstavlja paušalne troškove koji su okrivljeniku određeni u iznosu od 50,00 eura (Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka "Narodne novine" broj 18/13., propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura), a što je po mišljenju ovog Suda primjereno složenosti, trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

U Splitu 3. rujna 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Marija Đirlić, v.r.

Zrinka Krečak, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku,

2. ovlaštenom tužitelju,

3. branitelju,

4. u spis.