Poslovni broj: P-3487/2019
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
RJEŠENJE
Općinski sud u Rijeci, po sucu mr.sc. Ani Zaborac, u pravnoj stvari tužitelja ŽĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku HĆ, odvetniku iz Crikvenice, protiv tuženika Addiko bank d.d.d.d Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene javne glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika tužitelja, javno objavivši dana 3. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno, ništetne su, u Ugovoru o kreditu broj 396-217/2007, zaključenom između tužitelja, ŽĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa] (ranije Viškovo, Gornji Jugi 3b), kao korisnika kredita i fiducijarni dužnik i tužene, ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877 (ranije upisana u sudskom registru pod tvrtkom HYPO ALPE- ADRIA-BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6), kao banke, od 16. listopada 2007., a koju privatnu ispravu je potvrdila (solemnizirala) javni bilježnik Radosna Mavrinac, Kastav, Trg Matka Laginje 1, 19. listopada 2007., pod brojem OV-7947/07, odredbe u kojima je ugovoreno da je kamata stopa promjenjiva i to odredbe članaka 6 (Promjenljivost kamatne stope):
„Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke.
Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta.”
II Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju 1.096,07 € (tisućudevedesetšesteuraisedamcenti) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:
- 14,56 € počam od 31.03.2008. do isplate,
- 14,45 € počam od 30.04.2008. do isplate,
- 14,34 € počam od 31.05.2008. do isplate,
- 14,21 € počam od 30.06.2008. do isplate,
- 14,09 € počam od 31.07.2008. do isplate,
- 13,97 € počam od 19.09.2008. do isplate,
- 13,84 € počam od 30.09.2008. do isplate,
- 13,72 € počam od 31.10.2008. do isplate,
- 13,59 € počam od 30.11.2008. do isplate,
- 13,46 € počam od 08.01.2009. do isplate,
- 13,34 € počam od 02.02.2009. do isplate,
- 13,20 € počam od 02.03.2009. do isplate,
- 13,07 € počam od 31.03.2009. do isplate,
- 24,15 € počam od 30.04.2009. do isplate,
- 23,90 € počam od 01.06.2009. do isplate,
- 23,65 € počam od 30.06.2009. do isplate,
- 23,40 € počam od 31.07.2009. do isplate,
- 23,14 € počam od 31.08.2009. do isplate,
- 22,89 € počam od 30.09.2009. do isplate,
- 22,63 € počam od 02.11.2009. do isplate,
- 22,37 € počam od 30.11.2009. do isplate,
- 22,10 € počam od 31.12.2009. do isplate,
- 21,83 € počam od 01.02.2010. do isplate,
- 21,56 € počam od 01.03.2010. do isplate,
- 21,28 € počam od 31.03.2010. do isplate,
- 21,00 € počam od 30.04.2010. do isplate,
- 20,72 € počam od 31.05.2010. do isplate,
- 20,44 € počam od 30.06.2010. do isplate,
- 20,15 € počam od 02.08.2010. do isplate,
- 19,86 € počam od 31.08.2010. do isplate,
- 19,56 € počam od 30.09.2010. do isplate,
- 19,27 € počam od 31.10.2010. do isplate,
- 18,97 € počam od 30.11.2010. do isplate,
- 18,66 € počam od 31.12.2010. do isplate,
- 18,36 € počam od 31.01.2011. do isplate,
- 18,04 € počam od 28.02.2011. do isplate,
- 17,72 € počam od 31.03.2011. do isplate,
- 17,41 € počam od 30.04.2011. do isplate,
- 17,09 € počam od 31.05.2011. do isplate,
- 16,76 € počam od 30.06.2011. do isplate,
- 16,44 € počam od 31.07.2011. do isplate,
- 16,10 € počam od 31.08.2011. do isplate,
- 15,76 € počam od 30.09.2011. do isplate,
- 15,43 € počam od 31.10.2011. do isplate,
- 15,08 € počam od 30.11.2011. do isplate,
- 14,74 € počam od 31.12.2011. do isplate,
- 14,38 € počam od 31.01.2012. do isplate,
- 14,03 € počam od 29.02.2012. do isplate,
- 13,67 € počam od 31.03.2012. do isplate,
- 13,31 € počam od 30.04.2012. do isplate,
- 12,95 € počam od 31.05.2012. do isplate,
- 12,57 € počam od 30.06.2012. do isplate,
- 12,20 € počam od 31.07.2012. do isplate,
- 11,82 € počam od 31.08.2012. do isplate,
- 11,44 € počam od 01.10.2012. do isplate,
- 11,05 € počam od 31.10.2012. do isplate,
- 10,66 € počam od 30.11.2012. do isplate,
- 10,27 € počam od 31.12.2012. do isplate,
- 9,87 € počam od 31.01.2013. do isplate,
- 9,47 € počam od 28.02.2013. do isplate,
- 9,06 € počam od 31.03.2013. do isplate,
- 8,65 € počam od 30.04.2013. do isplate,
- 8,23 € počam od 31.05.2013. do isplate,
- 7,81 € počam od 30.06.2013. do isplate,
- 7,40 € počam od 31.07.2013. do isplate,
- 6,97 € počam od 31.08.2013. do isplate,
- 6,53 € počam od 30.09.2013. do isplate,
- 6,10 € počam od 31.10.2013. do isplate,
- 5,66 € počam od 30.11.2013. do isplate,
- 5,21 € počam od 31.12.2013. do isplate,
- 4,76 € počam od 31.01.2014. do isplate,
- 4,31 € počam od 28.02.2014. do isplate,
- 3,85 € počam od 31.03.2014. do isplate,
- 3,38 € počam od 30.04.2014. do isplate,
- 2,91 € počam od 31.05.2014. do isplate,
- 2,44 € počam od 30.06.2014. do isplate,
- 1,96 € počam od 31.07.2014. do isplate,
- 1,48 € počam od 31.08.2014. do isplate,
- 0,99 € počam od 30.09.2014. do isplate,
- 0,38 € počam od 31.10.2014. do isplate,
po stopi od 14% godišnje od 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., od 01.08.2015.g. do 29.12.2022.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, od 01.01.2023.g. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno, ništetne su, u Ugovoru o kreditu broj 396-217/2007, zaključenom između tužitelja, ŽĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa] (ranije Viškovo, Gornji Jugi 3b), kao korisnika kredita i fiducijarni dužnik i tužene, ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877 (ranije upisana u sudskom registru pod tvrtkom HYPO ALPE- ADRIA-BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6), kao banke, od 16. listopada 2007., a koju privatnu ispravu je potvrdila (solemnizirala) javni bilježnik Radosna Mavrinac, Kastav, Trg Matka Laginje 1, 19. listopada 2007., pod brojem OV-7947/07, odredbe u kojima je ugovoreno da su glavnica i povrat obveza iz kredita vezani uz valutu švicarski franak (CHF) i to odredbe članaka:
„čl. 2. Banka odobrava Korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 34.788,00 CHF (tridesetičetiritisućesedamstoosamdesetosam švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, “
čl. 3. st. 2. U razdoblju od dana korištenja kredita do stavljanja kredita u otplatu, Banka obračunava interkalarnu kamatu na iskorišteni iznos kredita u visini redovne kamatne stope iz stavka 1. ovog članka. Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d. na dan plaćanja.
„čl. 4. st. 3. Kredit se otplaćuje u 84 (osamdesetčetiri) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 501,56 CHF (petstojedan švicarskih franaka i 56/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“
IV Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju 7.234,07 €
(sedamtisućadvijestotridesetčetirieuraisedamcenti) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:
- 4,33 € počam od 30.11.2007. do isplate,
- 2,80 € počam od 31.12.2007. do isplate,
- 8,14 € počam od 31.01.2008. do isplate,
- 11,09 € počam od 29.02.2008. do isplate,
- 16,59 € počam od 31.03.2008. do isplate,
- 8,80 € počam od 30.04.2008. do isplate,
- 5,72 € počam od 31.05.2008. do isplate,
- 9,51 € počam od 30.06.2008. do isplate,
- 3,94 € počam od 31.07.2008. do isplate,
- 7,07 € počam od 19.09.2008. do isplate,
- 7,52 € počam od 30.09.2008. do isplate,
- 32,54 € počam od 31.10.2008. do isplate,
- 15,77 € počam od 30.11.2008. do isplate,
- 33,77 € počam od 08.01.2009. do isplate,
- 40,35 € počam od 02.02.2009. do isplate,
- 41,83 € počam od 02.03.2009. do isplate,
- 37,75 € počam od 31.03.2009. do isplate,
- 39,36 € počam od 30.04.2009. do isplate,
- 32,99 € počam od 01.06.2009. do isplate,
- 28,30 € počam od 30.06.2009. do isplate,
- 29,55 € počam od 31.07.2009. do isplate,
- 32,02 € počam od 31.08.2009. do isplate,
- 31,80 € počam od 30.09.2009. do isplate,
- 29,30 € počam od 02.11.2009. do isplate,
- 33,99 € počam od 30.11.2009. do isplate,
- 37,75 € počam od 31.12.2009. do isplate,
- 43,10 € počam od 01.02.2010. do isplate,
- 41,87 € počam od 01.03.2010. do isplate,
- 49,13 € počam od 31.03.2010. do isplate,
- 47,75 € počam od 30.04.2010. do isplate,
- 50,44 € počam od 31.05.2010. do isplate,
- 73,67 € počam od 30.06.2010. do isplate,
- 68,88 € počam od 02.08.2010. do isplate,
- 83,49 € počam od 31.08.2010. do isplate,
- 78,45 € počam od 30.09.2010. do isplate,
- 70,33 € počam od 31.10.2010. do isplate,
- 87,46 € počam od 30.11.2010. do isplate,
- 109,25 € počam od 31.12.2010. do isplate,
- 93,82 € počam od 31.01.2011. do isplate,
- 99,75 € počam od 28.02.2011. do isplate,
- 92,86 € počam od 31.03.2011. do isplate,
- 94,12 € počam od 30.04.2011. do isplate,
- 123,28 € počam od 31.05.2011. do isplate,
- 126,12 € počam od 30.06.2011. do isplate,
- 150,49 € počam od 31.07.2011. do isplate,
- 137,97 € počam od 31.08.2011. do isplate,
- 124,27 € počam od 30.09.2011. do isplate,
- 122,80 € počam od 31.10.2011. do isplate,
- 121,74 € počam od 30.11.2011. do isplate,
- 128,28 € počam od 31.12.2011. do isplate,
- 133,98 € počam od 31.01.2012. do isplate,
- 134,74 € počam od 29.02.2012. do isplate,
- 130,80 € počam od 31.03.2012. do isplate,
- 133,46 € počam od 30.04.2012. do isplate,
- 135,28 € počam od 31.05.2012. do isplate,
- 132,22 € počam od 30.06.2012. do isplate,
- 133,02 € počam od 31.07.2012. do isplate,
- 130,73 € počam od 31.08.2012. do isplate,
- 125,83 € počam od 01.10.2012. do isplate,
- 131,12 € počam od 31.10.2012. do isplate,
- 133,66 € počam od 30.11.2012. do isplate,
- 131,81 € počam od 31.12.2012. do isplate,
- 121,83 € počam od 31.01.2013. do isplate,
- 130,31 € počam od 28.02.2013. do isplate,
- 131,05 € počam od 31.03.2013. do isplate,
- 127,73 € počam od 30.04.2013. do isplate,
- 117,39 € počam od 31.05.2013. do isplate,
- 117,13 € počam od 30.06.2013. do isplate,
- 119,67 € počam od 31.07.2013. do isplate,
- 123,74 € počam od 31.08.2013. do isplate,
- 129,38 € počam od 30.09.2013. do isplate,
- 126,47 € počam od 31.10.2013. do isplate,
- 128,53 € počam od 30.11.2013. do isplate,
- 130,86 € počam od 31.12.2013. do isplate,
- 132,31 € počam od 31.01.2014. do isplate,
- 135,38 € počam od 28.02.2014. do isplate,
- 134,38 € počam od 31.03.2014. do isplate,
- 130,98 € počam od 30.04.2014. do isplate,
- 129,89 € počam od 31.05.2014. do isplate,
- 130,38 € počam od 30.06.2014. do isplate,
- 134,24 € počam od 31.07.2014. do isplate,
- 137,48 € počam od 31.08.2014. do isplate,
- 136,81 € počam od 30.09.2014. do isplate,
- 139,58 € počam od 31.10.2014. do isplate,
po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., od 01.08.2015.g. do 29.12.2022.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, od 01.01.2023.g. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V Nalaže se tuženiku da plati tužitelju parnične troškove u iznosu od eur 3.065,95 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 03. rujna 2025.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom tijekom 2007. sklopio ugovor o kreditu 25303405, da se radilo o auto kreditu. Tužitelj da je kredit otplatio nakon sedam godina odnosno 2014. Da se radilo o tipskom ugovoru kojeg je sastavila tužena te odredila primjenu odredbi o kamatnoj stopi kao promjenjivoj na osnovi jednostrane odluke banke bez pojedinačnog pregovaranja što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu tužitelja. Kamatna stopa da se u nekoliko navrata povećavala čime je došlo do povećanja mjesečnih anuiteta. Nadalje navodi tužitelj da je tuženik odredio primjenu valutne klauzule na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ponovno na štetu tužitelja zbog povećanja tečaja te valute te neinformiranosti tužitelja o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.
Takve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli da su protivne kogentnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima i kao takve ništetne. Kao posljedicu ništetnosti navedenih odredbi tužena da je dužna vratiti tužitelju sve što je primila po osnovama ništetnih ugovornih odredbi.
Ukazuje tužitelj nadalje na Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1401/12 od 4.07.2013. kojima je od strane tuženika utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita, a koji stav je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske.
Stoga da tužitelj potražuje isplatu preplaćenih iznosa anuiteta kao razliku iznosa koje je tužitelj platio na temelju obračuna tužene prema promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi te promjene valute po srednjem tečaju tužene i iznosa anuiteta obračunatog prema početnom tečaju CHF.
Predlaže da sud pozove tuženika na dostavu potrebne dokumentacije nakon čega se obvezuje precizirati tužbeni zahtjev, imajući u vidu da tuženik tužitelju na njegovo traženje nije dostavio potrebnu dokumentaciju.
2. U odgovoru na tužbu (list 9-25 spisa) tuženik navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbe. Ističe prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja s obzirom na to da se počevši od 1. siječnja 2014. godine na predmetni Ugovor o kreditu br. 396- 217/2007 zaključen između tuženika i tužitelja dana 16.10.2007. g. i solemniziran dana 19.10.2007.g. od javnog bilježnika Radosne Mavrinac pod brojem OV-7947/07 (u daljnjem tekstu Ugovor o kreditu) primjenjivala kamatna stopa u visini od 3,23% godišnje sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 142/2013, dalje: ZPK). Tuženik da je nakon stupanja na snagu ZPK-a u cijelosti uskladio svoje poslovanje s istim te promjenjivu kamatnu stopu u svim ugovorima o kreditu izražava na način određen čl. 11.a citiranog Zakona. S obzirom na navedeno, tužitelj nema pravni interes tražiti intervenciju suda kada svoj sporni zahtjev već konzumira tuženikovim usklađivanjem poslovanja sa ZPK-om. Prema tome, pored takve zakonske intervencije ne postoji i potreba intervencije suda, a budući da tužiteljev zahtjev nema uporište niti u jednom zakonu.
Tuženik ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/2017, te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Revt-249/2014 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku. Sudovi su u citiranim kolektivnim sporovima ocijenili ništetnima odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno o valutnoj klauzuli, iz razloga što takve odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Međutim, bez sagledavanja svih okolnosti svakog konkretnog slučaja, ne može se obrazloženo tvrditi da bi, iz razloga što bi u kolektivnom sporu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli bile proglašene nepoštenima, sve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli u svim ugovorima o kreditu bile nepoštene (a time i ništetne).
Naime, u skladu s člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003, 46/2007, 79/2007) na snazi u vrijeme sklapanja spornih ugovora o kreditu, takve ugovorne odredbe smatrale bi se nepoštenima ako se o njima nije pojedinačno pregovaralo. U skladu s člankom 81. stavkom 4. Zakona o zaštiti potrošača tuženik je dužan (a time i ovlašten) dokazati da se o takvim odredbama pojedinačno pregovaralo (a o čemu tuženik predlaže dokaze u konkretnom postupku), zbog čega takve odredbe u skladu s člankom 81. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača ne bi bile nepoštene, a time niti ništetne. Podredno, tuženik ukazuje i predlaže dokaze da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost.
Predmetni Ugovor o kreditu sadržava pretpostavke pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti. Tuženik je u potpunosti poštovao sve odredbe prava zaštite potrošača, te iste nikako ne mogu imati za svrhu opravdavanje tužiteljevog nesavjesnog postupanja na štetu tuženika. Niti stari niti novi Zakon o zaštiti potrošača ne propisuje da je tuženik kao banka trebao imati egzaktne parametre, već pretpostavke, odnosno sukladno Zakonu o kreditnim institucijama uvjete, a što je tuženik i ispunio (kako je gore obrazloženo). Tuženik, dakle, sve do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine, a koje su izmjene stupile na snagu 1. siječnja 2014. godine, nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da uvede egzaktne parametre promjenjivosti kamatne stope. S druge strane, nakon 1. siječnja 2014. godine, tuženik je u cijelosti postupio sukladno zakonskim odredbama (primjena kamatne stope od 3,23%). Ugovorna odredba o kamatnoj stopi da je u potpunosti u skladu i s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, ugovorena kamatna stopa iz predmetnog Ugovora o kreditu predstavlja dopuštenu i odredivu kamatnu stopu, sukladno članku 269. stavak 2. i članku 272. Zakona o obveznim odnosima. Odredivost kamatne stope ogleda se u tome da su postojale pretpostavke za određivanje iste, a da ni u kojem slučaju kamatna stopa nije mogla prijeći najvišu dopuštenu kamatnu stopu. Dakle, ugovaranjem promjenjive kamatne stope, tužitelj je nesumnjivo pristao na promjenjivost iste za koju je jasno određeno da se mijenja odlukom tuženika kao banke, a što je istome pojašnjeno, te koja će se kretati u granicama zakonom dopuštene kamatne stope. Stoga je ista i u skladu s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Tuženik nadalje ističe kako se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom sukladno odredbi iz članka 81. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik ističe kako se o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno pregovaralo, zbog čega se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača. Podredno, tuženik ističe kako je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru o kreditu jasna, uočljiva i lako razumljiva, te stoga sukladno članku 84. ZZP 2003. odnosno članku 99. ZZP 2007., nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost.
Osim samim potpisivanjem Ugovora o kreditu, tužitelju je još jednom, prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu, javni bilježnik potvrdio da odredbe Ugovora o kreditu, pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, predstavljaju njegovu pravu volju i da prihvaća pravne posljedice koje iz takve odredbe proizlaze. Dakle, javni bilježnik je provjerio ima li tužitelj potrebnu poslovnu sposobnost da sklopi ovakav Ugovor o kreditu i može li razumjeti značenje njegovih pojedinih odredbi. Pored toga, tuženik ističe i kako je javni bilježnik prilikom solemnizacije sukladno članku 57. Zakona o javnom bilježništvu ugovornim stranama protumačio značenje svih ugovornih odredbi, objasnio im pravne posljedice koje iz Ugovora o kreditu za njih proizlaze, utvrdio kako su im iste jasne i razumljive te se uvjerio o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu navedenog sadržaja.
Tuženik ističe da bi posljedica utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na način kako zahtijeva tužitelj dovela do posljedica kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, što nije bila volja ugovornih strana. Prava volja ugovornih strana je bila ugovaranje promjenjive kamatne stope, što je razvidno iz ugovorne odredbe u kojoj je na jasan, precizan i nedvosmislen način utvrđeno i ugovoreno da je tuženik ovlašten promijeniti kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika.
U odnosu na navod tužitelja da bi bila ništetna ugovorna odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, tuženik ističe kako je kreditni referent (radnik tuženika) prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužitelju objasnio značenje ugovaranja valutne klauzule, kao i ekonomske posljedice koje valutna klauzula može imati za tužitelja te mu je i javni bilježnik prilikom solemnizacije protumačio značenje svih ugovornih odredbi, objasnio mu pravne posljedice koje iz Ugovora o kreditu za njega proizlaze, utvrdio kako su mu iste jasne i razumljive te se uvjerio o njegovu pravu i ozbiljnu volju za sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu navedenog sadržaja. Osim navedenog, sklapanje upravo Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF je bio upravo izbor tužitelja, jer je tuženik u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nudio i druge kreditne proizvode, npr. ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u EUR ili kunske kredite. Međutim, tužitelj se odlučio upravo za sklapanje Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF.
Da je potrebno uzeti u obzir da nije bilo značajnijih fluktuacija CHF sve do 2009. godine, iz čega proizlazi da tuženik, jednako kao ni tužitelj, nije imao razumnog osnova predvidjeti značajniji porast CHF-a. S obzirom na navedeno, očito je kako niti tuženik, niti Hrvatska narodna banka, niti bilo tko drugi nisu mogli predvidjeti kretanje tečaja CHF, iz čega proizlazi kako je tuženik postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva odredba o predmetu ugovora, slijedom čega nije niti dopušteno ocjenjivati je li ista poštena.
Tuženik ističe da bi utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli na način kako to traži tužitelj dovela do posljedice kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, a da se ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka ispunjava kao ugovor o kreditu u HRK, primjenjujući pritom na njega kamatnu stopu koja vrijedi za ugovor o kreditu u CHF.
U slučaju da sud nađe osnovanim zahtjev tužitelja, tuženik ističe i prigovor zastare za potraživanja tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu, a s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora. Budući da bi se u tom slučaju radilo o stjecanju bez osnove, tužitelj ističe kako se u tom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina za povrat tako plaćenih iznosa. Tuženik ističe i kako podnošenjem kolektivne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih preplaćenih iznosa, budući da je takvo tumačenje u suprotnosti s člankom 241. ZOO, budući da se podnošenje tužbe u kolektivnom sporu ne može smatrati radnjom vjerovnika usmjerenom na ostvarivanje, utvrđivanje ili osiguranje tražbine prema dužniku.
Slijedom navedenoga tuženik predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbaciti radi nedostatka pravnog interesa, a u slučaju da sud smatra da radi konačnog razrješenja odnosa među strankama treba donijeti meritornu odluku, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te obvezati tužitelja da naknadi tuženiku troškove postupka.
3. Podneskom od dana 01.12.2020. (list 200-2020 spisa) tužitelj precizira tužbeni zahtjev nakon dostavljene dokumentacije od strane tuženika na način da traži utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te isplatu temeljem navedenih ugovornih odredbi.
4. U podnesku od dana 31.12.2020. (list 203-206 spisa) tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtijeva iz podneska tužitelja od 1.12.2020. kojom preinakom tužitelj sada traži pored utvrđenja ništetnosti odrede o promjenjivoj kamatnoj stopi i utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli te isplatu po istoj.
5. Sud je dopustio preinaku temeljem čl. 190. st.3. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list" SFRJ 4/77., 36/77., 36/80., 36/80.,43/52., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91.; "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 123/08. -Isp., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) jer je ista ocjenjena kao svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Što se tiče preciziranja visine tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja stav je suda da je za postavljanje tužbenog zahtjeva za isplatom u ovom postupku potrebno stručno znanje kojim tužitelj ne raspolaže te je osnovano nakon provedenog vještačenja tužitelj uredio taj dio tužbenog zahtjeva.
6. U postupku su izvedeni dokazi uvidom u odgovor tuženika od 20.2.2019., zapisnik od 15.10.2007., pregled kamatnih stopa na kunske kredite bez valutne klauzule, Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., povijesno kretanja tečaja, letke, otplatni plan, obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 25303405, specifikaciju uplata, Ugovor o kreditu broj 396-217/2007 od 16.10.2007., ponudu broj 2007-619 od 04. rujna 2007., proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka GĆ, te je provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom suskom vještaku Dijani Tomljanović-Butković, kao i saslušanje vještaka na glavnoj raspravi.
7. U svom iskazu tužitelj je naveo (list 241-242 spisa) da je imao kod tuženika otvoren račun pa kada mu je trebao kredit za kupnju automobila za njegove osobne potrebe otišao je kod tuženika zajedno sa svojom suprugom i rekao da mu treba kredit za kupnju auta. Tada je bio zaposlen vani na platformi i plaća mu se isplaćivala u dolarima, te je djelatniku u banci rekao da bi želio kredit u dolarima, na što mu je on rekao da ne može dobiti takav kredit, već da može dobiti kredit samo u chf. Izričito mu je tako rekao, dakle nije mu ponudio niti kredit u eurima, niti u kunama, već isključivo u chf. On da je na to pristao jer nije imao drugog izbora. Dakle, on da je gubio i u mijenjaju dolara u kune kada je morao plaćati svaku mjesečnu ratu, jer su njegova primanja tada bila u dolarima. Kredit je otplatio prema otplatnom planu, dakle nije došlo do konverzije. Rate su tijekom otplate kredita rasle kao i kamata. Djelatnik u banci mu je rekao da su krediti u chf najpovoljniji, iako mu nije spominjao da imaju i neke druge kredite u ponudi. On da je htio na kraći rok, a djelatnim mu je rekao neka uzme na što dulji rok pa da ga neće niti osjetiti, te da ga je on poslušao i uzeo kredit na 7 godina. Ne sjeća se što mu je djelatnik banke rekao vezano za kamatnu stopu, ne sjeća se uopće da li je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. On da nije imao utjecaj na odredbe ugovora, dakle ono što mu je banka ponudila mogao je ili prihvatiti ili ne prihvatiti.
Na pitanje da li je pokušao utjecati na pojedine odredbe ugovora o kreditu odgovara da je odmah na početku tražio kredit u dolarima, na što su mu odgovorili da takav kredit ne može dobiti, i ne zna na koji način je uopće mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora. On da je od strane banke dobio gotov tekst ugovora.
Ugovor je pročitao prije potpisivanja. Nije imao pitanja za djelatnika banke jer je sve to bilo nekako na brzinu, taj auto kredit bio mu je odobren za 5 dana. Kada mu je počela rasti rata nije imao što poduzeti kao što to nisu mogli niti drugi korisnici kredita, a u banci su mu rekli iako je bio njihov dugogodišnji klijent da ne mogu smanjiti ratu, nije se moglo niti u tom trenutku pregovarati s bankom. Koliko se sjeća javni bilježnik mu nije pročitao ugovor, niti mu pojašnjavao odredbe ugovora. On da nije pravnik pa mu sve odredbe ugovora nisu niti mogle biti jasne.Bankovni službenik na njega je ostavio vrlo dobar dojam, bajkovito je njemu i supruzi prezentirao predmetni kredit.
8. Svjedok GĆ u svom je iskazu naveo (list 248-249 spisa) da je on bio zaposlen kod tuženika godinu dana i to od veljače 2007. do veljače 2008. na radnom mjestu kreditnog referenta za stanovništvo. Kada mu se navodi ime tužitelja odgovara da se tužitelja ne može sjetiti. Kada mu se predočava predmetni ugovor o kreditu odgovara ako je isti sklopljen u podružnici [adresa] najvjerojatnije da je on sudjelovao u njegovom sklapanju, međutim nije imao pravo potpisa, tako da na ugovoru niti ne može biti njegov potpis. Općenito može reći kada bi klijenti tražili kredite za kupnju motornih vozila rekao bi im na koji način se izračunava njihova kreditna sposobnost, rokove otplate i kamatne stope. Za kupnju motornih vozila nudili su tada kredite i u CHF i u EUR. Povoljniji su bili krediti u CHF zbog manje kamatne stope. Klijentima su radili izračun da vide koliko bi iznosila rata kredita u CHF i ona u eurima. Klijentima je govorio da će im visina mjesečnih rata ovisiti o visini tečaja CHF na dan plaćanja. Nije im objašnjavao ništa vezano za promjenjivu kamatnu stopu. Predmetni ugovor je tipski ugovor, dakle oni su samo ubacivali osobne podatke klijenata. On je predmetne auto kredite nudio kao gotov proizvod banke. On nije imao informaciju kako će se kretati tečaj CHF u budućnosti.
Na pitanje da li su klijenti mogli staviti zahtjev, a prije potpisivanja ugovora za smanjenje kamatne stope ili njezinu vezanost uz libor odgovara da su klijenti mogli staviti zahtjev kakav su željeli ali je pitanje da li bi im on bio odobren. On takvih zahtjeva koliko se sjeća nije imao. Nisu previše obraćali pozornost promjenjivoj kamatnoj stopi. Klijenti su imali dovoljno vremena da se upoznaju s ugovornim odredbama, nisu morali ugovor potpisati isti tren, nisu niti mogli jer su ga morali ići ovjeriti kod javnog bilježnika. Dok je radio u banci nije od strane klijenata imao upite koliko se sjeća da li bi im se mogla smanjiti kamatna stopa po ugovoru koji je već u otplati. Niskoga nisu nagovarali da uzme krediti u CHF, a točno je da su rate za te kredite bile dosta manje.
9. Među strankama nije sporno da su tužitelj i prednik tuženika Hypo Alpe Adria-bank d.d. kao kreditor dana 16. listopada 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 396-217/2007 (list 185-188 spisa) kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 34.788,00 CHF, uz rok otplate 7 godina, s početnom kamatnom stopom od 5,60%, za kupnju novog motornog vozila. Nije sporno da je kredit otplaćen. Čl. 6. predmetnog Ugovora ugovoreno je da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke.
10. Tužbeni zahtjev je osnovan.
11. Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. oznake Pž – 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv pravnog prednika ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
12. Vrhovni sud u svojoj odluci Revt-249/14 od 09. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1-7 među kojima i tuženika, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013.
13. Odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt- 249/14-2 od 09. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo".
14. Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je Rješenjem broj Revt -575/16-5 od 03. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF.
15. VTSRH je donio novu Presudu Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih osam tuženih banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.
16. Vrhovni su RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev-2221/2018-11 03. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTSRH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
17. Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.
18. Odredbom čl. 96. st. 1., 2. i 4. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13; dalje ZZP/07) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 99. ZZP/07 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 102. st. 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.
19. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
20. Šteta koju je tužitelj pretrpio postupanjem tuženika sastoji se od uplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi i to u konkretnom slučaju ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica CHF, te povećanih anuiteta kao posljedice povećanja tečaja CHF, te ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke, te povećanih anuiteta uslijed povećanja kamatne stope.
21. Citiranim odredbama ZPP-a propisan je direktni učinak presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, prema stavu suda, a imajući u vidu i iskaz tužitelja i svjedoka GĆ, zahtjev tužitelja je osnovan.
22. Odluka u ovom postupku temelji se kako na individualizirano utvrđenim relevantnim činjenicama koje se odnose na predmetni Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka, tako i na relevantnim utvrđenjima iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava (čl. 502.c ZPP).
23. Iz provedenog postupka proizlazi dakle da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed formuliran od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj, odnosno da se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo. Ovo proizlazi kako iz iskaza tužitelja kojeg je sud u cijelosti prihvatio budući da je u skladu s ostalim provedenim dokazima, tako i iz iskaza saslušanog svjedoka, djelatnika tuženika GĆ te iz samog ugovora iz kojeg je vidljivo da je pisan na obrascu koji ima i svoju oznaku u lijevom donjem uglu, dakle radi se o standardiziranom obrascu tuženika odnosno tipskom ugovoru koji je unaprijed formuliran od strane tuženika. Tuženik suprotno svojim tvrdnja iz odgovora na tužbu sudu nije pružio dokaz da se o pojedinim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo. Naime sam djelatnik tuženika koji je izravno sudjelovao u sklapanjima ugovora o kreditima s građanima naveo je da je predmetne auto kredite nudio kao gotov proizvod banke, te da je predmetni ugovor tipski. Pisani iskaz ŽĆC kojeg je tuženik dostavio u spis (207-210 spisa) sud nije koristio kao dokaz budući da se saslušanje svjedoka provodi neposredno na ročištu i to tek ukoliko sud prihvati takav dokazni prijedlog, međutim od prijedloga za saslušanjem ovog svjedoka tuženik je tijekom postupka odustao (list 183 spisa) kao što je odustao i od prijedloga za saslušanjem RĆ u svojstvu svjedoka.
24. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu što mu je omogućeno odredbom čl.6. predmetnog ugovora, dok tužitelj nije bio obaviješten o razlozima i načinu donošenja odluke o povišenju kamatne stope, a što je u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja te uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača i kao takva je nepoštena slijedom čega je taj dio ugovora po navedenim presudama utvrđen ništetnim pravnim poslom. Takva presuda prema odredbi čl. 138.a ZZP/03 obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
25. Nadalje je stav suda da je ugovorna odredba kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva te nepoštena pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
26. Prosječnom potrošaču nije bio poznat rizik tečaja švicarskog franka, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka. Stoga je nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tužena za taj rizik znala, ali ga je prešutjela dok je ponudom najnižih kamata za kredite upravo u CHF tuženik privlačio potrošače da konzumiraju upravo navedeni proizvod banke.
27. Na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule na predmetni kredit upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci kao i cijena kredita budući da se kamata plaća u istoj valuti, a što su sve bitni elementi ugovora. Sve navedeno suprotno je načelu savjesnosti i poštenja kao osnovnom načelu obveznopravnih odnosa.
28. Sama činjenica da je postojala mogućnost odabira valute kao ni odluka da li će tužitelj uzeti kredit ili ne pod ponuđenim uvjetima banke ne znači da je postojala mogućnost pregovaranja.
29. Što se tiče ukazivanja tuženika da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran isto ne predstavlja dokaz da je javni bilježnik rastumačio način promjene kamatne stope. Ovo iz razloga što u situaciji u kojoj parametri promjene kamatne stope nisu utvrđeni ugovorom javni bilježnik korisniku kredita nije mogao rastumačiti parametre promjene kamatne stope koji nisu bili utvrđeni ugovorom kojeg je solemnizirao (Ustavni sud RH u odluci broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.).
30. Solemnizacija nije dokaz niti da je javni bilježnik protumačio korisniku kredita učinke i pravne posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF. Ovo iz razloga što u ugovorima koji sadrže odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF nisu navedeni niti obrazloženi kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz te zaštitne klauzule stoga javni bilježnik nije mogao objasniti tužitelju kao korisniku kredita značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF jer isti nisu bili sadržani u ugovoru kojeg je solemnizirao.
30.1. Iz razloga navedenih pod točkama 29. i 30. sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika da se u svojstvu svjedoka sasluša javni bilježnik koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu (Radosna Mavrinac) jer isti smatra suvišnim.
31. Slijedom navedenog proizlazi da tužitelj osnovano traži utvrđenje ništenim dijela odredbi članaka u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula kako je to specificirano u izreci kao i isplatu temeljem plaćenog po osnovi ništetne ugovorne odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, sve temeljem odredbi čl.323. st.1., čl.1111. st.1. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO).
32. Istaknuti prigovor zastre nije osnovan. U konkretnom slučaju radi se o restitucijskom zahtjevu te zastrani rok iznosi 5 godina. Podnošenjem kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P- 1401/12 (u kojem postupku je tuženik bio stranka) došlo je do prekida zastare za preplaćene iznose na temelju pojedinačno zaključenih ugovora o kreditima u vremenskom periodu obuhvaćenom kolektivnom tužbom (u tom vremenu sklopljen je i predmetni ugovor), te je zastara ponovno počela teći od pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku. Trgovački sudu u Zagrebu je u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača donio presudu posl.br.P-1401/12 dana 4. srpnja 2013.g. kojom je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača ugovaranjem nepoštenih odredbi kojima se u konkretnim ugovorima ugovara promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke. Ta je odluke postala pravomoćna 13. lipnja 2014.g. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. U odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu presuda je postala pravomoćna donošenjem odluke broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g.
32.1. Anuitet se sastoji od kamate i glavnice, a zastara teče različito na te iznose odnosno zastara za više isplaćene iznose po osnovu kamate počela je teći 13. lipnja 2014.g. te je istekla 13. lipnja 2019.g., dok je zastara za više isplaćene iznose po osnovi tečajne razlike počela teći 14. lipnja 2018.g. i istekla je 14. lipnja 2023.g. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta sudu preporučenom pošiljkom dana 12. lipnja 2019.g. u odnosu na potraživanje temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok je isplata temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zatražena (tužba preinačena) podneskom od dana 03.11.2020. utuženo potraživanje nije u zastari. Zahtjev za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredbi ugovora ne podliježe zastari.
33. Što se tiče prigovora zastare prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO/05), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
33.1. Nadalje je za navesti kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi:
"4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“
34. Na drugoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV- 123/2024-5 od 27. svibnja 2024. zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva".
35. Kako je tuženik osporavao i visinu tužbenog zahtijeva sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Dijani Tomljanović-Butković iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi (list 255-272 spisa) da obračunata razlika te visina preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika, a sve u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu od 5,60% godišnje iznosi 1.096,07 eur, dok manje plaćene kamate nije bilo. Preplate koje su nastale kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan korištenja kredita i tečaja važećeg na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta ukupno iznose 7.234,07 eur. Negativnih tečajnih razlika nije bilo.
36. Tužitelj na nalaz vještaka nije imao primjedbi. Podneskom od dana 04. siječnja 2024. (list 281-285 spisa) tužitelj nakon provedenog vještačenja precizira tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka kao u izreci ove presude.
37. Na nalaz vještaka tuženik je istaknuo prigovor na izračun visine jer da vještak dolazi do pogrešnog izračuna iz razloga što vještak za anuitete koji su plaćeni prije dospijeća za preračunavanje koristi tečaj na dan dospijeća umjesto na dan plaćanja. Primjenom ispravnih kriterija vještak da bi utvrdio niži iznos tečajnih razlika nego što je to utvrđeno nalazom vještaka. U nastavku ističe prigovore pravne prirode.
38. Vještak se na prigovore tuženika očitovao pisanim putem u podnescima od dana 07.03.204 (list 308-310 spisa), 16.04.2024. (list 315-318 spisa) i 09.10.2024. (list 369-373 spisa), a kako je tuženik i nakon pisanog očitovanja vještaka ustrajao na primjedbama vještak je saslušan na ročištu dana 10. prosinca 2024 (list 382-384 spisa).
39. U pisanom očitovanju na primjedbe tuženika vještak ističe da u ugovoru piše da se plaćanje vrši po tečaju na dan plaćanja. Iz nekoliko redaka iz izračuna tuženika u prilogu podneska vidi da je vidljivo kako autor podneska ne zna što to znači. Tako za dospijeće prvog anuiteta 30.11.2007. stoji da je plaćen 28.11.2007. (obojano žuto). Istina, tužitelj je uplatio kune 28.11.2007., koje su se po tečaju na taj dan pretvorile u CHF. Iznos u CHF stoji na kontu neraspoređene uplate do dospijeća, jer nijedna banka, pa ni ova, ne zatvara obveze prije dospijeća. Dakle, u ovom slučaju obveza je zatvorena na dan dospijeća 30.11.2007. i to je stvarni dan plaćanja. Kunska protuvrijednost uplate u valuti u ovom primjeru računa se po tečaju na dan stvarnog plaćanja, tj. 30.11.2007. Međutim, ako su uplate bile nakon dospijeća, one se zatvaraju po tečaju na dan uplate. Za ostale primjere obojene žuto i brojne druge do kraja kredita, nije potrebno obrazlagati, jer se kod svih ponavlja ista greška. Vještak da je izračun preplate napravio tako što je uplate u kunama pretvorio u CHF po tečaju na dan plaćanja i upario ih sa zaduženjima kamate i glavnice, odnosno zatvorio obveze na dan dospijeća, te po tečaju na dan stvarnog plaćanja preračunao u kune. Za uplate nakon dospijeća korišten je tečaj na dan stvarnog plaćanja. Stoga vještak smatra da je njegov izračun točan. Kod plaćanja po tečaju na dan uplate, kao u ovom ugovoru o kreditu, datum plaćanja je kada se zatvori obveza na dan dospijeća, a ne kada klijent izvrši prijevremenu uplatu.
40. U svom iskazu vještakinja je navela (list 382-384 spisa) da u cijelosti ustraje kod svog nalaza i mišljenja kao i kod svojih pisanih očitovanja na primjedbe tuženika. Sve te svoje navode da je potkrijepila karticom kredita samog tuženika iz koje je vidljivo da se plaćanje po tečaju na dan uplate vrši na način da se prijevremene uplate pretvaraju u devize po tečaju na dan uplate, devize čekaju neraspoređene na posebnom kontu što banka naziva kontom pretplate. Na dan dospijeća zatvara se obaveza u valuti a kunska protuvrijednost se iskazuje po tečaju na dan zatvaranja obaveze, zato jer je to stvarni dan plaćanja, a ne datum prijevremene uplate. U prilog tome dostavlja karticu kredita same banke iz koje se isto može zaključiti. Primjerice, dana 28.11.2007. tužitelj je uplatio 2.242,00 kune što po tečaju na taj dan iznosi 501,57 CHF, međutim budući da još nema dospjelih obveza, jer obveza dospijeva 30.11.2007. taj iznos čeka na tom posebnom kontu, takozvanom kontu pretplate do 30.11. i sada taj anuitet koji dospijeva 30.11.2007. banka zatvara na način da zatvara glavnicu od 339,22 CHF u iznos od 1.507,17 kuna, a što se vidi na toj kartici, zatim zatvara kamatu od 162,34 CHF u iznosu od 721,38 kuna i taj zbroj daje iznos od 2.228,45.
Dakle, nalaz i mišljenje je sačinjen isključivo na temelju dokumentacije tuženika odnosno na temelju knjigovodstvene kartice Addiko banke. Banka ovdje sebi nije priznala manji iznos zato jer kupnjom deviza na dan uplate, to više nisu kune nego su devize i tečaj po kojoj su kupljene je nevažan kod zatvaranja obveze jer se devize iskazuju u kunama na dan dospijeća, odnosno stvarnog datuma plaćanja, a sve prema kartici kredita banke. Niti jednu prijevremenu uplatu banka nije evidentirala na datum prijevremene uplate već na datum dospijeća obveze. Dana 21.2.2008. uplaćeno je 2.258,00 što po tečaju na taj iznosi 501,64. Dakle 21.2. nema dospijeća što se vidi iz kartice kredita već je dospijeće na dan 29.2.2008. kada je zatvoreno 343,99 CHF glavnice u protuvrijednosti 1563,30, istoga dana zatvorena je kamata u iznosu od 157,57 CHF u protuvrijednosti 716,09 kuna. Zbroj plaćene kamate i glavnice iznosi 501,56 CHF, odnosno 2.279,39 kn, po tečaju na dan 29.2.2008. i upravo taj iznos koji je na kartici prikazan od 29.2.2008. je naznačen i u njezinom nalazu i mišljenju.
Bez obzira što je tečaj na dan dospijeća eventualno viši od onog koji je bio na dan kada je izvršeno prijevremeno plaćanje, banka ne ostvaruje nikakav gubitak, budući je kupila valutu odnosno devize na dan prijevremene uplate i s tim istim iznosom valute zatvara obvezu na dan dospijeća. Ovako se radi samo za prijevremene uplate, ukoliko se plaća nakon dospijeća tada se uzima u obzir stvarni dan plaćanja i banka tada ima pravo na zateznu kamata radi kašnjenja zbog plaćanja.
Kada bih vještačenje provela na način kako to predlaže tuženik, odnosno uzimajući u obzir tečaj na dan prijevremenog plaćanja, tada dobiveni podaci u nalazu i mišljenju ne bi odgovarali knjigovodstvenoj kartici kredita koju je dostavio sam tuženik. Ona je u cijelosti vještačenje izvršila po dokumentaciji tuženika.
41. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan te sačinjen u skladu s dokumentacijom u spisu. Sud smatra da je vještakinja u cijelosti otklonila primjedbe tuženika te stoga navedene primjedbe sud ne prihvaća a posljedično tome nije prihvaćen niti prijedlog tuženika za provođenjem novog financijskog vještačenja koje se ukazuje suvišno. Sukus primjedbe tuženika svodi se na to da je vještakinja prijevremene uplate (uplata prije dospijeća obveze po kreditu) trebala preračunavati prema tečaju na dan prijevremene uplate a ne na dan zatvaranja obveze (dan dospijeća). Međutim kako je to vještakinja navela, a što je vidljivo iz same dokumentacije tuženika, sam je tuženik na isti način na koji je to i vještakinja napravila u nalazu i mišljenju kunsku protuvrijednost iskazivao po tečaju na dan zatvaranja obveze jer je to stvarni dan plaćanja. Nalaz vještaka je dakle u cijelosti, pa tako i u tom spornom dijelu, u skladu s dokumentacijom tuženika odnosno načinom na koji je upravo sam tuženik zatvarao obveze po kreditu te stoga tuženik neosnovano prigovara da takav način nije ispravan. Uostalom iz iskaza vještaka proizlazi da i bez obzira što je tečaj na dan dospijeća eventualno viši od tečaja kada je izvršeno prijevremeno plaćanje tuženik nije ostvario nikakav gubitak budući da je valutu odnosno devize kupio na dan prijevremene uplate i s tim iznosom zatvorio obvezu.
42. Neosnovano tuženik tvrdi da nije bilo uvjeta za postavljanje tzv. manifestacijskog zahtjeva. Naime spisu na listu 7 prileži Odgovor tuženika na zahtjev iz kojeg je vidljivo da je tuženik na traženje tužitelja prije utuženja odbio izdati dokumentaciju koja se odnosi na predmetni ugovor o kreditu jer smatra da to nije dužan temeljem pozitivnih zakonskih propisa. Stoga je tužitelj jedino bio u mogućnosti postaviti manifestacijski zahtjev i tražiti da se tuženiku naloži dostava dokumentacije potrebne za specificiranje tužbenog zahtjeva. Osnovano je nakon provedenog vještačenja tužitelj precizirao tužbeni zahtjev za isplatu sukladno nalazu vještaka, a za što tužitelj niti nema potrebna stručna znanja.
43. Nije osporeno da se radi potrošačkom ugovoru. Iz iskaza tužitelja kao i iz ugovora o kreditu proizlazi da su sredstva kredita odobrena za kupnju novog motornog vozila za osobne potrebe korisnika. Tuženik nije dokazao da se ne bi radilo o potrošačkom ugovoru.
44. Slijedom iznijetog sud je tužbeni zahtjev u cijelosti usvojio zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje tužitelju pripadaju temeljem čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a od dana dospijeća do isplate a kako su datumi plaćanja naznačeni u nalazu vještaka, budući da je tuženik nepošten stjecatelj jer je znao odnosno nije mu moglo ostati nepoznato da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kako su iste ugovorene ništetne.
45. Odluka o parničnom trošku tužitelju temelji se na odredbama članka 154. stavak 2. ZPP-a u svezi članka 155. stavak 1. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).
45.1. Priznat trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe (200,00 eur; Tbr. 7.1.), sastava obrazloženih podnesaka od 1.12.2020., 04.1.2024., (200,00 eurx2, tbr.8.t.1.), sastava podneska od 16.11.2020., 29.03.2021., 12.10.2021. (50,00 eurx3; tbr.8.t.4), zastupanja dana 14.09.2020., 1.2.2021., 4.3.2024., 17.9.2024., (100,00 eurx4; tbr. 9.2.), zastupanja dana 6.7.2021., 16.11.2021., 15.4.2024.,10.12.2024., 29.1.2025. (200,00 eurx5, tbr.9.t.1) što ukupno iznosi 2.150,00 eur odnosno uvećano za PDV ( 537,50 eur) 2.687,50 eur.
45.2. Tužitelju je dosuđen i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 113,00 eur. Ukupno je dakle tužitelju na ime parničnih troškova dosuđen iznos od 3.065,95 eur sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.
45.3. Nije priznat trošak sastava podneska od 5.11.2020. kojim tužitelj precizira tužbeni zahtjev budući da isti ponovo precizira podneskom od dana 1.12.2020. za koji mu je naknada priznata te se ukazuje nepotrebnim za vođenje postupka sastav podneska od dana 5.11.2020.
U Rijeci, 3. rujna 2025.
S U D A C
mr. sc. Ana Zaborac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka istih.
Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.
