1 

Poslovni broj: 4 Kžm-14/2023-5

Poslovni broj: 4 Kžm-14/2023-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Ljiljane Kolenko, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom maloljetničkom postupku prema st. mlt. I. V., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Km-6/2019-85 od 25. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba starijeg maloljetnika I. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

1.              Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu je na temelju čl. 10. st. 2. toč. 1.  Zakona o sudovima za mladež  (Narodne novine 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM) mlt. I. V. izrečena odgojna mjera posebne obveze da se ispriča oštećenoj A. K. iz P..

1.1.              Na temelju čl. 89. ZSM oštećena A. K. upućena je na parnicu radi ostvarenja postavljenog imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 3.000,00 kn.

1.2.               Na temelju čl. 89. ZSM troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08-19) te nagrada i nužni izdaci postavljenog branitelja u cijelosti su pali na teret državnog proračuna. 

2.              Protiv toga rješenja žali se maloljetnik po branitelju Danku Mandiću, odvjetniku u Čakovcu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja  s prijedlogom da se pobijana presuda ukine ili preinači. 

3.              Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu (dalje ODO u Čakovcu) s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu. Odgovor na žalbu dostavljen je maloljetniku i njegovom branitelju na znanje.

4.              U smislu čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, ovaj sud drugog stupnja utvrđuje da nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti po čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, niti da bi na štetu maloljetnika bio povrijeđen kazneni zakon u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08.

7.              Nije osnovana žalba maloljetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu valja navesti da se žalitelj stvarno ne žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer ne navodi koja to odlučna činjenica ne bi bila utvrđena u pobijanoj presudi.

7.1.              Žalitelj najprije prigovara sudskoj ocjeni (ne)vjerodostojnosti njegove obrane za koju tvrdi da je logična i životna i da je maloljetnik uvjerljivo obrazložio kako je nastao njegov otisak dlana lijeve ruke na dovratniku trgovine. Tvrdi kako je logično i životno da je njegov otisak nastao kod dolazaka u trgovinu, za koje ipak nije mogao vremenski odrediti kada su se dogodili.

S druge strane osporava se vjerodostojnost iskaza svjedoka A. K. tvrdnjom kako svjedokinja nije mogla vremenski odrediti kada je maloljetniku zabranila dolazak u trgovinu, a da istovremeno tvrdi i da je nakon konkretnog događaja s pokušajem provale zabranila maloljetniku dolazak u trgovinu.  Iskaz ove svjedokinje žalitelj dovodi u vezu s iskazom svjedoka M. M., njezine majke, koja je iskazala da je i nakon događaja maloljetnik normalno dolazio u trgovinu.

Apostrofira se i iskaz svjedokinje B. H., maloljetnikove majke, da je maloljetnik čitav dan i noć kada se dogodio pokušaj provale u trgovinu proveo kod kuće. Kod toga se ocjene vjerodostojnosti iskaza ove svjedokinje osporava navođenjem kako je životno i logično da je svjedokinja zaboravila detalje jer je ispitivana pet godina nakon događaja.

U odnosu na dopunu nalaza i mišljenja vještaka za daktiloskopiju ističe se dio da se ne može isključiti da je otisak dlana nastao i dva tjedna prije izuzimanja i da potječe od naslanjanja lijevom rukom na dovratnik u situaciji kucanja na vrata kafića desnom rukom.

7.2.              Suprotno od navoda žalbe i preocjene dokaza koju izvodi žalitelj u pobijanom je rješenju izvedena pravilna, sveobuhvatna i odgovarajuća ocjena dokaza koja odgovara pravilima logike i životnog iskustva. Maloljetnik je iznosio više verzija obrane u kojima je na različiti način iskazivao o mogućnosti nastanka otiska dlana na dovratniku vrata, pri čemu je tvrdio kako je rukom uhvatio kvaku, da vrata treba gurnuti, ali da se ista otvaraju prema van, da se nije naslonio na vrata, da je to moguće, ali je zaboravio. Već iz navedenoga jasno slijedi zaključak o nedosljednosti njegova iskazivanja, a time i krajnjoj neuvjerljivosti. Kada se navedenome doda da iz iskaza oštećene A. K. proizlazi da je maloljetniku zabranila dolazak u trgovinu i kafić prije konkretnog događaja, o čemu maloljetnik također oprečno iskazuje, ali u kasnijem iskazu potvrđuje da mu je oštećena zabranila dolaske, vidljiva je krajnja neuvjerljivost njegove obrane. Tvrdnje maloljetnika o poslovima koje je obavljao za majku oštećene, koja je dijelom potvrdila svjedokinja M., opovrgnute su većim dijelom iskazom oštećene, a i iste prvostupanjski sud ocjenjuje neodlučnim, s obzirom da maloljetnik ne može vremenski smjestiti poslove branja jabuka (koji se, opće je poznato, obavljaju u jesen, ne u prosincu kada je djelo počinjeno). Iz nalaza i mišljenja daktiloskopskog vještačenja i dopune istoga proizlazi jasno utvrđenje da se radi o svježem tragu otiska dlana, nastalom najvjerojatnije nekoliko sati prije izuzimanja, da se radilo o jačem pritisku dlana lijeve ruke na dovratnik, kao i da se nije radilo o slučajnom dodiru podloge dlanom lijeve ruke. Kada se ova činjenica poveže s načinom počinjenja djela u pitanju, pokušajem provaljivanja uporabom poluge, jasnim proizlazi zaključak da se upravo počinitelj lijevom rukom upirao o dovratnik, a desnom, uporabom poluge, pokušao provaliti vrata.

              Alibi koji maloljetniku daje majka s pravom je ocijenjen neuvjerljivim i krajnje neodređenim, sve i bez obzira na protek vremena. Naime, majka maloljetnika tvrdi kako se provala dogodila u vrijeme nekog "svetka", vremenski je smješta u vrijeme Božića, što ne odgovara stvarnom događaju. Isto tako ne iskazuje po čemu pamti specifičnost tog dana kada je došlo do pokušaja provale, iako tvrdi da je naredni dan čula za taj događaj. Ista iskazuje dijelom proturječno i ne podržava obranu maloljetnika, kada tvrdi da su u trgovinu odlazili u O., a iznimno kod oštećene, što je protivno obrani maloljetnika o redovitim, periodičnim odlascima u trgovinu oštećene. Stoga je iskaz B. H. s pravom prvostupanjski sud ocijenio nevjerodostojnim.

              Žalbeni navodi o neispravnoj ocjeni vjerodostojnosti dokaza protivni su ispravnim i potpunim razlozima u pobijanom rješenju, pa se žalitelja, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na odgovarajuće dijelove istoga (toč. 8.1. – 8.2. i 9.).

8.              Maloljetnik se ne žali zbog odluke o maloljetničkoj sankciji, no žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, prema čl. 478. ZKP/08 u sebi sadržava i žalbu zbog odluke o sankciji, pa se daje ocjena pravilnosti utvrđenja činjenica i izbora vrste i mjere kaznene sankcije za maloljetnika. Provedenim ispitivanjem utvrđeno je kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kaznene sankcije, da je ispravno primijenjena odredba čl. 33. st. 1. ZSM te da je potpuno ispravna odluka o izricanju posebne obveze iz čl. 10. st. 2. toč. 1. ZSM da se ispriča oštećenoj, kao u svemu adekvatne sankcije za maloljetnika i njegovo kazneno djelo.

9.              Slijedom izloženog odbijena je žalba st. mlt. I. V. na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 6. rujna 2023.