Poslovni broj: Povrv-21/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, OIB:68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, zastupanog po punomoćnici Nataši Owens, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika MIKA d.o.o. u stečaju, OIB:62853471720, Zagreb, Ježdovečka 15, zastupanog po stečajnom upravitelju Matiji Potočnjaku, radi isplate, 3. rujna 2025.,

r i j e š i o je

Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena te se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika iz Zagreba, Maje Škrinjarić poslovni broj Ovrv- 21197/2024 od 12. prosinca 2024. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 21,33 EUR s pripadajućom zateznom kamatom

i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev te se ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika iz Zagreba, Maje Škrinjarić poslovni broj Ovrv-21197/2024 od 12. prosinca 2024. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 15,25 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je 15. svibnja 2024. podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika (prije ovršenika) isplatu iznosa od 35,64 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinog računa do isplate i trošak ovršnog postupka na temelju čega je javni bilježnik iz Zagreba, Maja Škrinjarić donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-21197/2024 od 12. prosinca 2024.

2. Tuženik je protiv istog rješenja o ovrsi uložio pravovremeni prigovor u kojem ističe da se automobili u kojima se nalaze radioprijamnici odjavljeni s tvrtke tuženika, neregistrirani i više se ne koriste iz razloga jer je tuženik u stečaju. Ističe da je potraživanje tužitelja neosnovano jer tužitelj, nakon otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, nije pozvao stečajno upravitelja na očitovanje, niti je izvršio provjeru činjenica i okolnosti koje se tiču tuženika, a što je dužnost tužitelja. Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi.

3. Rješenjem poslovni broj Povrv-21/2025-2 od 7. ožujka 2025. ovaj sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha odnosu na ovršenika i ukinuo provedene radnje, te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem sud je upozorio stranke da se, obzirom na vrijednost predmeta spora, radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku) i da će se temeljem čl. 456.a. st. 3. ZPP-a provesti pisani postupak, osim ako sud smatra da je potrebno održavanje ročišta ili ako jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog, time da sud može takav prijedlog ukoliko smatra da se, obzirom na sve okolnosti slučaja, pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta.

4. Tužitelj u podnesku od 28. ožujka 2025. navodi kako je tuženik obveznik plaćanja RTV pristojbe sukladno čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. Ističe da tuženik nije u cijelosti i pravovremeno podmirio svoje obveze po računima za srpanj 2023. koja iznosi 3,78 EUR, za rujan 2023. , siječanj i veljaču 2024. koje svaka iznose 10,62 EUR.. Navodi da je prigovor neosnovan jer tuženik nije odjavio prijamnik sukladno čl. 36. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji te je isti i dalje aktivan. Sukladno navedenom, za postojanje zakonske obveze nije od važnosti je li tuženik koristio prijamnik ili ne već ima li isti u posjedu/vlasništvu radijski i televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa, a što tuženik ima. Navodi da je tuženik, nakon utuženja, 27. lipnja 2024., platio iznos od 28,27 EUR čime je djelomično podmirio dugovanje na ime glavnice i to djelomično za srpanj 2023. u iznosu od 7,03 EUR te za siječanj i veljaču u iznosu od 21,24 EUR. Slijedom navedenog, ostalo je nepodmireno dugovanje za ostatak pristojbe za srpanj 2023. u iznosu od 3,59 EUR, rujan 2023. u iznosu od 10,62 EUR i zatezne kamate na djelomično podmireno potraživanje u iznosu od 1,04 EUR. Predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te naknaditi tužitelju troškove postupka.

5. Tuženik se nije očitovao na podnesak tužitelja.

6. Tužitelj je u podnesku od 28. ožujka 2025. djelomično povukao tužbu, čemu se tuženik nije protivio, slijedom čega je sud, temeljem čl. 451. st. 3. u vezi čl. 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) riješio kao u izreci.

7. Sud je pročitao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 10), izvadak iz sudskog registra (list 12-15), izvadak iz popisa pretplatnika (list 55), saldokonti karticu (list 56-68).

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članku 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom naknade za RTV pristojbu prema računima za srpanj 2023, rujan 2023., siječanj i veljaču 2024.

10. Između stranaka je sporno da li je tuženik obveznik plaćanja RTV pristojbe obzirom na tvrdnju da je prijamnik odjavio.

11. Imajući u vidu da je tuženik nakon utuženja izvršio isplatu u iznosu od 28,27 EUR time je konkludentno priznao svoju obvezu prema tužitelju. Osim toga, iz dokumentacije u spisu proizlazi da se tuženik vodi u evidencijama tužitelja kao vlasnik tv prijamnika u utuženom razdoblju, dok suprotne tvrdnje tuženik ne dokazuje. Tuženik ne dokazuje niti da je izvršio odjavu prijamnika sukladno čl. 36. st. 1. ZHRT-a, slijedom čega nije prestala njegova obveza plaćanja RTV pristojbe. Stoga su neosnovani navodi iz prigovora kojima osporava da postoji obveza prema tužitelju na plaćanje RTV pristojbe u utuženom razdoblju.

12. Što se tiče visine potraživanja ističe se da iz podneska tužitelja proizlazi da je tuženik uplatom od 28,27 EUR izvršenom nakon utuženja (27. lipanj 2024.) podmirio dio utuženog duga koja prema podacima ovršnog prijedloga i vjerodostojne isprave. predstavlja naknadu s osnove RTV pristojbe za srpanj u iznosu od 3,78 EUR, za rujan 2023. u iznosu 10,62 EUR te za siječanj i veljaču 2024. u iznosu od 10,62 EUR za svaki mjesec.

13. Člankom 171. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) je propisano da kad nema dužnikove izjave o uračunavanju ispunjenja obveze se namiruju redom kako su dospjele na namirenje.

14. Člankom 172. ZOO-a je propisano da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

15. Obzirom da tužitelj nije dokazao da je tuženik prilikom uplate specificirao koje obveze podmiruje, imaju se primijeniti opća pravila o uračunavanju kojima se prvo zatvara dug po osnovi kamate, a zatim glavnica po redu kako je dospjela. Tužitelj kod svog obračuna nije koristio navedenu metodu, već je prvo zatvorio najnovija potraživanja (po računima za siječanj i veljaču 2024.), dok je ranije potraživanja samo djelomično zatvorio time da uopće nije zatvorio kamatu. Osim toga, tužitelj u podnesku, kojim specificira dug nakon uplate, navodi da je tuženik djelomično podmirio glavnicu RTV pristojbe za srpanj u iznosu od 7,03 EUR pa da je preostao dug u iznosu od 3,59 EUR. Međutim, iz knjigovodstvene kartice i prijedloga za ovrhu proizlazi da je po računu za srpanj utužen iznos od 3,78 EUR. Stoga nije jasno kako je tužitelj zaključio da je tuženik uplatom od 7,03 samo djelomično podmirio obvezu po računu za srpanj kad ista iznosi 3,78 EUR.

16. Prema tome, tužitelj nije pravilno primijenio pravila o uračunavanju ispunjenja, niti je za preostalo potraživanje iznio odlučne činjenice iz koji nedvojbeno proizlazi zaključak o visinu duga, to je primjenom pravila o teretu dokaza tužbeni zahtjev odbijen.

17. Stoga je, temeljem čl. 456. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

18. Tužitelj nema pravo na trošak jer je izgubio spor.

19. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 3. rujna 2025.

S u d a c :

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

Presuda se ne može pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2. toč.3 ZPP-a.

Žalba protiv presude ne zadržava ovrhu.

DNA:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.