1 

Poslovni broj: 4 Kžm-6/2023-5

Poslovni broj: 4 Kžm-6/2023-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Ljiljane Kolenko, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu prema mlt. A. K., zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1.  Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva (ODO) u Čakovcu,  protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Km-5/2022-9 od 10. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba ODO u Čakovcu kao neosnovana.

Obrazloženje

1.              Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu temeljem čl. 88. st. 2. Zakona o sudovima za mladež  (Narodne novine 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM) u vezi s čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08-19) obustavljen je kazneni maloljetnički postupak prema mlt. A. K. prema podnesenom prijedlogu ODO u Čakovcu za izricanje odgojne mjere broj Kom-DO-5/2022 od 3. ožujka 2022. zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, iz čl. 235. st. 1. KZ/11.

1.1.              Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-19 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP/08-19, nužni izdaci maloljetnika te nužni izdaci i nagrada postavljenog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda. 

1.2.              Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08-19 oštećenik TD A. – E. d.o.o., OIB: ..., I., je sa imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućen da je može ostvarivati u parnici.

2.              Protiv toga rješenja žali se ODO u Čakovcu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsko rješenje i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Žalba je dostavljena na odgovor maloljetniku i branitelju.

3.              Odgovor na žalbu podnio je maloljetnik po branitelju po službenoj dužnosti Danku Mandiću, odvjetniku u Čakovcu u kojem predlaže da drugostupanjski sud potvrdi prvostupanjsko rješenje.

4.              U smislu čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, ovaj sud drugog stupnja utvrđuje da nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti po čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, niti da bi na štetu maloljetnika bio povrijeđen kazneni zakon u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08.

7.              Nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1.              Žalitelj najprije prigovara sudskoj ocjeni vjerodostojnosti obrane maloljetnika izlažući razlike u dvije verzije njegove obrane, tvrdeći da je prvostupanjski sud ispravno zabilježio razlike, ali da im nije posvetio potrebnu pažnju, a iste su takve da dovode u pitanje vjerodostojnost obrane maloljetnika.

S druge strane osporava se vjerodostojnost iskaza svjedoka L. I., L. I., L. O. i E. O. tvrdnjom kako između tih iskaza postoje razlike međusobno, kao i prema obrani maloljetnika, pa da su iskazi tih svjedoka nevjerodostojni.

Apostrofira se iskaz svjedoka N. H. da je isti vidio dvojicu-trojicu mladića koji su kleknuli, iz grupe od oko desetak koji su izašli iz šumarka, kada je započeo požar i da su djeca koja su bila bliže vikala da je to bio A.. Žalitelj dodaje da se nužno moralo raditi o maloljetniku jer je on, zajedno s ispitanim svjedocima, bio u šumarku i da ovaj iskaz jasno govori o njegovoj kaznenoj odgovornosti, pri čemu žalitelj naznačuje da je postupak prema L. I. "riješen zasebno primjenom načela svrhovitosti".

7.2.              Suprotno od navoda žalbe i preocjene dokaza koju izvodi žalitelj u pobijanom je rješenju izvedena pravilna, sveobuhvatna i odgovarajuća ocjena dokaza koja odgovara pravilima logike i životnog iskustva. Maloljetnik je iznosio više verzija obrane, ali u odnosu na krajnje neodlučne i nevažne činjenice, pri čemu, ako se pobliže pogleda ono što ističe državni odvjetnik, vidljivo je da navedeno ne dovodi do ocjene o nevjerodostojnosti obrane maloljetnika. Tako navod o udaljenosti mjesta piknika od polja s pšenicom predstavlja procjenu maloljetnika, o čemu i sam iskazuje kada mu je predočena ta razlika, pri čemu su preostali sudionici događaja također različito procijenili tu udaljenost (5-10 metara, 50 metara, 10-ak metara od mjesta piknika do polja, ali 700 metara od mjesta gdje je počelo gorjeti i dimiti se).

              Iskaz svjedoka H. s pravom je prvostupanjski sud ocijenio nedostatnim za zaključak o kaznenoj odgovornosti maloljetnika. Ovaj svjedok govori o dvojici ili trojici mladića koji su kleknuli i da je tada vidio palež, nije se mogao odrediti, zbog udaljenosti, tko je konkretno odgovoran. Čuo je viku neidentificirane djece da je to bio A.. Navedeno je bilo dostatno za pokretanje konkretnog postupka na temelju osnovane sumnje, u kojem je kaznenom prijavom bio obuhvaćen i mlt. L. I., kao supočinitelj. Za mlt. L. I. državni odvjetnik u žalbi navodi kako je postupak prema njemu riješen primjenom načela svrhovitosti. Navedena tvrdnja je proturječna žalbenoj tvrdnji kako je za palež odgovoran isključivo mlt. A. K., kada primjena načela svrhovitosti podrazumijeva utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je maloljetnik počinio kazneno djelo, ali da vođenje kaznenog postupka ne bi bilo svrhovito, prema čl. 71. ZSM. Stoga je potpuno ispravan zaključak prvostupanjskog suda da postoji osnovana sumnja da je maloljetnik bio u grupi od petorice mladića od kojih su dvojica ili trojica zapalili vatru, ali da iz izvedenih dokaza ne proizlazi potrebna izvjesnost da je to počinio upravo mlt. A. K.. Iskaz svjedoka H. u tom pravcu nije dostatan, kada isti tvrdi da su djelo počinila dvojica ili trojica za koje ne bi mogao raspoznati o kome se radilo. Državni odvjetnik je, na temelju policijske prijave, odbacio kaznenu prijavu protiv mlt. L. I., prema načelu svrhovitosti, utvrđujući da je i ovaj osnovano sumnjiv za isto djelo. No, sve navedeno, a bez identifikacije svjedoka očevidaca (djece na traktorima) i utvrđivanja tko je od više mogućih počinitelja stvarni počinitelj, jednostavno nije dosta za donošenje osuđujuće odluke u kaznenom postupku.

              Preocjena iskaza svjedoka koji su bili u društvu s maloljetnikom, ne daje podlogu za drugačiji zaključak od onoga koji, ispravno, izvodi prvostupanjski sud.

8.              Slijedom izloženog odbijena je žalba državnog odvjetnika na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 6. rujna 2023.