REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.: P-1452/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužiteljice IŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Sanja Barbarić, odvjetnik iz Oroslavja, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 koga zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 3. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici IŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.846,74 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 2,90 eura od 30.8.2005. do isplate,

- 3,44 eura od 30.9.2005. do isplate,

- 3,47 eura od 31.10.2005. do isplate,

- 3,96 eura od 30.11.2005. do isplate,

- 2,01 eura od 30.12.2005. do isplate,

- 1,48 eura od 31.1.2006. do isplate,

- 7,00 eura od 29.10.2008. do isplate,

- 10,29 eura od 29.12.2008. do isplate,

- 12,66 eura od 29.1.2009. do isplate,

- 13,73 eura od 2.3.2009. do isplate,

- 10,78 eura od 30.3.2009. do isplate,

- 11,34 eura od 29.4.2009. do isplate,

- 6,83 eura od 29.5.2009. do isplate,

- 3,51 eura od 29.6.2009. do isplate,

- 4,39 eura od 29.7.2009. do isplate,

- 6,14 eura od 31.8.2009. do isplate,

- 5,99 eura od 29.9.2009. do isplate,

- 4,22 eura od 29.10.2009. do isplate,

- 7,54 eura od 30.11.2009. do isplate,

- 10,21 eura od 29.12.2009. do isplate,

- 13,99 eura od 9.2.2010. do isplate,

- 13,12 eura od 1.3.2010. do isplate,

- 18,27 eura od 29.3.2010. do isplate,

- 17,29 eura od 29.4.2010. do isplate,

- 19,19 eura od 31.5.2010. do isplate,

- 35,65 eura od 29.6.2010. do isplate,

- 32,27 eura od 29.7.2010. do isplate,

- 42,62 eura od 30.8.2010. do isplate,

- 39,04 eura od 29.9.2010. do isplate,

- 33,29 eura od 29.10.2010. do isplate,

- 45,43 eura od 29.11.2010. do isplate,

- 60,87 eura od 29.12.2010. do isplate,

- 49,93 eura od 31.1.2011. do isplate,

- 53,77 eura od 28.2.2011. do isplate,

- 48,89 eura od 29.3.2011. do isplate,

- 49,77 eura od 29.4.2011. do isplate,

- 70,47 eura od 30.5.2011. do isplate,

- 72,49 eura od 29.6.2011. do isplate,

- 89,78 eura od 29.7.2011. do isplate,

- 80,90 eura od 29.8.2011. do isplate,

- 71,17 eura od 29.9.2011. do isplate,

- 70,13 eura od 31.10.2011. do isplate,

- 69,38 eura od 29.11.2011. do isplate,

- 74,02 eura od 29.12.2011. do isplate,

- 78,06 eura od 30.1.2012. do isplate,

- 78,60 eura od 29.2.2012. do isplate,

- 75,80 eura od 29.3.2012. do isplate,

- 77,69 eura od 30.4.2012. do isplate,

- 78,99 eura od 29.5.2012. do isplate,

- 76,81 eura od 29.6.2012. do isplate,

- 77,38 eura od 30.7.2012. do isplate,

po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II Nalaže tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici IŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 530,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. srpnja 2005. do isplate po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da na ime parničnog trošak isplati tužitelju Emina Hošić, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.390,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-240/2023 od 18. siječnja 2024. godine odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena presuda ovog suda br. P-4963/2020 od 11. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke presude. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž- 240/2023 od 18. siječnja 2024. godine ukinuta je presuda ovog suda br. P- 4963/2020 od 11. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkama II, III i IV izreke te se u tom dijelu predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je pravni prednik tužiteljice UŠ s tuženikom kao kreditorom, sklopio ugovor o kreditu broj 628-50-2939453 kojim je odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti 25.730,31 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita u svrhu kupnje vozila, na rok otplate 84 mjeseci s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu, uz kamatnu stopu u visini 5,85%, promjenjivu u skladu s Odlukama o kamatnim stopama kreditora, pa kako iz odluka Trgovačkog suda Ps-1401/2012 , Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj:Pž-7129/13 i 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17 proizlazi da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i nisu ugovoreni egzaktni parametri i metoda izračuna istih koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamate i nepoštenu odnosno ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovarao valutu uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to tužitelj, s obzirom da je zbog ništetnih odredaba predmetnog ugovora preplato dugovani iznos. Isto tako tužiteljica navodi da je ništetna odredba čl. 3 predmetnog Ugovora prema kojoj kreditor od korisnika kredita naplaćuje naknadu od 3,30 % od iznosa kredita jednokratno i to prilikom prvog korištenja kredita. Treba navesti da je točka I izreke presude broj P- 4963/2020 kojom je presuđeno da su utvrđene ništetne odredbe predmetnog Ugovora i to čl. 1 kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, čl. 7 kojim je ugovoreno plaćanje mjesečnih anuiteta u protuvrijednosti valute CHF, odredba čl. 2 kojim je ugovorena metodologija promjene redovne kamatne stope sukladno jednostranoj odluci kreditora te odredba čl. 3 Ugovora kojim je ugovorena naknada za obradu kredita, pravomoćna dana 18. siječnja 2024. U ponovljenom postupku pred ovim sudom tužiteljica je u podnesku od 6. kolovoza 2024. godine uredila tužbeni zahtjev na način da zahtjeva isplatu iznosa plaćenih zbog valute u CHF u iznosu od 1.846,74 eura, iskazano po iznosima i dospijećima svakog mjesečnog iznosa uz zakonsku zateznu kamatu od dospijeća do isplate, te naknadu u iznosu od 530,11 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 12. srpnja 2005. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor aktivne legitimacije, ističe prigovor zastare, protivi se osnovanosti tužbenog zahtjeva tvrdeći da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti presuda sudova vezane uz zaštitu kolektivnih interesa potrošača te da tuženik nije vezan citiranim presudama. Dakle, tužitelj se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", pa je na njemu teret dokaza da postoji koji od razloga ništetnosti propisan mjerodavnim propisima odnosno da mu neke od odredaba ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za tužitelja bio nepovoljan, da je potrebno utvrditi i savjesnost postupanja tužitelja u smislu prava zahtijevati pravnu zaštitu propisanu za potrošače, da se u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo o valutnoj klauzuli jer je tužitelj imao mogućnost ugovoriti istu vezanu uz CHF ili EUR, a isto je tako bio informiran o svim okolnostima vezanim uz valutu CHF. Isto tako tuženik navodi da je bila jasna i uočljiva odredba ugovora o naknadi za korištenje kredita, da ju je pravni prednik tužitelja platio i nije prigovarao te se tuženik poziva na odredbu čl. 326 ZOO-a po kojoj se ne može isticati ništetnost ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja a ugovor je ispunjen u cijelosti. Tuženik se u podnesku od 26. rujna 2022. godine protivi preinaci tužbenog zahtjeva. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

4. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju O- 2392/2013 (list 9 do 10 i 70 do 71 spisa), Ugovor o kreditu od 11.07.2005. (list 11 do 15 spisa) otplatna tablica (list 16 do spisa), promotivni uvjeti za odobravanje kredita građanima za kupnju novih automobila (list 47 do 49 spisa), tržišni parametri za auto kredit s valutnom klauzulom u CHF (list 55 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petra Blašković (list 86 do 94 spisa), presuda i rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-240/2023 od 18. siječnja 2024. godine (list 242-252), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 260 spisa).

5. Cijeneći rezultate provedenog postupka prema čl. 8 ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uređen u podnesku od 5. lipnja 2024. u cijelosti osnovan.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

- da je tuženik u ponudi imao kredite u CHF/EUR za kupnju automobila u akcijskom razdoblju, iz koje ponude proizlazi da je najpovoljnija kamatna stopa bila za kredite vezane uz CHF,

- da je između pravnog prednika tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 11. srpnja 2005. ugovor o kreditu s namjenom kupnje vozila, u kunskoj protuvrijednosti od 25.730,31 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,85 %, uz rok otplate kredita 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima od 374,04 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu,

- da je javni bilježnik Marija Grozdanić Dekleva iz Rijeke dana 12. srpnja 2005. potvrdila da je pravni prednik tužitelja gore navedeni ugovor podnio na potvrdu, da mu je isprava pročitana i upozoren je da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,

- da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

- da se u Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom pobliže obrazlažu kamate, naknade i troškovi,

- da se u Pravilniku o obračunu kamata i naknada pojašnjavaju, između ostalog, metode obračuna kamata, definiranje kamatnih stopa, način obračuna i plaćanja iste i valutiranje.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tečaj CHF oscilirao u vrijednosti od dana početka otplate kredita pa do dana otplate kredita, te da postoji preplaćeni iznos po mjesecima i godinama od 1.846,74 eura..

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je prilikom isplate kredita uračunata ulazna naknada od 3,30 % ili 849,10 CHF od odobrenog kredita u iznosu od 530,11 eura.

9. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen u skladu s pravilima struke temeljem raspoložive dokumentacije a tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u podnesku od 5. lipnja 2024. prema tom nalazu.

10. U odnosu na prigovor tuženika da je na tužiteljici teret dokaza da joj neke od odredaba Ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za nju bio nepovoljan odnosno da se odredba čl.502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) odnosi na parnice radi naknade štete, što nije zahtjev tužiteljice i stoga se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", treba istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužiteljica, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

11. Bez obzira na činjenicu da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice koja je na ročištu 12. lipnja 2024. godine iskazala, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je suprug bio ugovaratelj kredita a ona je njegova zakonska nasljednica, a kredit je podignut za kupnju automobila. Tužiteljica je bila uvijek prisutna uz supruga koji je bio invalid te navodi da je banka odredila kredit u CHF te nema sjećanja o tome da je netko suprugu objasnio da će od kredita biti oduzeta naknada za obradu kredita te kretanje CHF na tržištu. Sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice koja je nesumnjivo iskazala da je tuženik odredio kredit u CHF te je za očekivati da nije bilo objašnjavanja tuženika o mogućnosti kretanja CHF na tržištu te uskrati iznosa za obradu kredita.

12. U odnosu na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužiteljice prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka dospijeva 30. kolovoza 2005., pa kako je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl.241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 13. lipnja 2014. odnosno 14. lipnja 2018., a tužiteljica je podnijela tužbu 9. listopada 2020., prigovor zastare je neosnovan u smislu čl.225. ZOO-a. Kod toga posebno treba napomenuti i to da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

13. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao pod I. izreke presude temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) te čl.502. a i c ZPP-a).

14. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi prema tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer je nepošten stjecatelj, a tužiteljica je u utuženom periodu preplatila po osnovu tzv. valutne klauzule iznos od 1.846,74 eura, sud je tužiteljici na taj iznos dosudio pripadajuće zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a.

15. Nije osnovan prigovor tuženika vezan uz aktivnu legitimaciju tužiteljice. Prema rješenjima o nasljeđivanju koje je tužiteljica dostavila u spis , i to prema rješenju O-2392/2013 od 31. svibnja 2021. godine tužiteljica je zakonska nasljednica naknadno pronađene ostavine UŠ i to u pravima koja se odnose na citirani ugovor iz ovog predmeta.

16. Tuženik se neosnovano protivi preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od 26. rujna 2022. godine. Tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u citiranom podnesku nakon što je zaprimila nalaz i mišljenje vještaka. Vještak je osoba koja posjeduje stručna znanja i iskustvo da utvrdi opseg pojedinih vidova štete, a tužiteljica nije mogla tužbeni zahtjev precizirati u tužbi prije nego što je vještak izradio nalaz i mišljenje te je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena sukladno odredbi čl. 190 st. 2 ZPP-a.

17. Vezano uz naknadu za obradu kredita, u konkretnom slučaju radi se o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se komitent, odnosno pravni prednik tužiteljice, obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,30 % od iznosa kredita.

18. Prema članku 295 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.35/05, 41/08, dalje: ZOO), opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

19. Iz predmetnog ugovora proizlazi da je to tipski ugovor kojeg je pripremio tuženik, te da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo. Pravni prednik tužiteljice je temeljem odredba čl. 3 ugovora platio tuženiku naknadu u iznosu od 530,11 eura, očito je da je ta odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužiteljice, te je temeljem odredbe čl. 81 stavak 1 ZZP, nepoštena, a temeljem odredbe članka 87 stavak 1 ZZP ništetna.

20. Slijedom toga, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtjeva isplatu iznosa od 530,11 eura a koji se odnosi na troškove obrade kredita sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 12. srpnja 2005. do isplate, sukladno odredbi čl. 29 ZOO-a te je odlučeno kao pod II izreke.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja u sporu.

22. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 - 100 bodova, podneska od 13.4.2021., 1.3.2022., 27.10.2022. i 4.6.2024. prema tbr. 8 točka 1 po 100 bodova, za podneske od 9.6.2021., 21.12.2021. prema tbr. 8 točka 3, po 25 bodova, za zastupanje na ročištu 7.12.2021., 21.11.2022. i 12.6.2024. prema tbr. 9 točka 1 po 100 bodova, što ukupno iznosi 850 bodova ili 1.700,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 425,00 eura, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, pa priznati trošak tužitelju iznosi 2.390,45 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u cijelosti bez obzira na činjenicu da je Županijski sud u Velikoj Gorici u predmetu Gž-240/2023 od 18. siječnja 2024. godine ukinuo presudu ovog suda broj P-4963/2020 u pobijanom dijelu pod točkama II, III i IV te je u tom dijelu predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje, dok je pravomoćno odlučio o točki I izreke presude broj P-4963/2020. Iz presude Suda Europske unije u spojenim predmetima C 224/2019 i C 259/2019 proizlazi da se odredba čl. 6 st. 1 i čl. 7 st. 1 Direktive 93/2013/EEZ treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe zbog njene nepoštenosti. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod III.

U Zagrebu, 3. rujna 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.