Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2091/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: ad. 1) UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad. 2) ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ad. 3) FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn-3239/2020-35 od 9. svibnja 2024., 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana žalba tuženika Adriatic osiguranje d.d. i presuda rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn-3239/2020-35 od 9. svibnja 2024. se:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu točke I. izreke presude kojim je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici ad. 1) neimovinsku i imovinsku štetu (poviše nepobijanog dijela od 26.507,46 EUR-a) u iznosu od 11.398,18 EUR-a,

b) preinačuje u pobijanom dijelu kojim je dijelom točke I. izreke presude naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici ad. 1) neimovinsku i imovinsku štetu u daljnjem iznosu od 13.798,52 EUR-a, na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice ad. 1) za isplatu neimovinske i imovinske štetu za daljnji iznos od 13.798,52 EUR-a odbija kao neosnovan,

c) ukida u pobijanom dijelu kojim je dijelom točke I. izreke presude naloženo tuženiku da tužiteljici ad. 1) na dosuđeni iznos glavnice isplati pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od 6. veljače 2020. do isplate i u dijelu kojim je dijelom točke I. izreke presude naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici ad. 1) imovinsku štetu za troškove grobnog mjesta u iznosu od 1.327,23 EUR-a, te u dijelu kojim je točkom III. izreke presude naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju ad. 2) neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 15.594,93 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i dijelu kojim je točkom V. izreke presude naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju ad. 3) neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 15.727,65 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim je točkama II. i III. izreke rješenja odlučeno o troškovima postupka, te se u rom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da nadoknadi 1-tužiteljici neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu 53.130,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

II. Odbija se dio zahtjeva 1-tužiteljice s osnove naknade imovinske štete za troškove vijenca i svijeća u iznosu 132,72 eura.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi 2-tužitelju neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu 15.594,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se dio zahtjeva 2-tužitelja s osnove naknade imovinske štete za troškove vijenca i svijeća u iznosu 132,72 eura.

V. Nalaže se tuženiku da nadoknadi 3-tužitelju neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu 15.727,65 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

i riješeno je:

I. Utvrđuje se da je povučena tužba 1-tužiteljice u dijelu zahtjeva za naknadom imovinske štete za troškove nadgrobnog spomenika za iznos od 2.894,10 eura.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi 1-3. tužiteljima parnične troškove u iznosu 16.361,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. svibnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova."

2. Žali se tuženik, pobijajući točku I. izreke prvostupanjske presude poviše dosuđenog iznosa tužiteljici ad. 1) u visini od 26.507,46 EUR-a, dakle za iznos od 26.623,47 EUR-a, te točke III. i V. izreke prvostupanjske presude, kao i točke II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. i u svezi s člankom 381. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda i rješenje u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine.

3. Odgovoru na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja ad. 1), ad. 2) i ad. 3) za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog smrti bliskog srodnika, majke tužiteljice ad. 1), a bake tužitelja ad. 2) i ad. 3), koja da je smrtno stradala u prometnoj nezgodi, koja da se dogodila 24. listopada 2019. u Okešincu, a koju prometni nezgodu da je skrivio osiguranik tuženika CZ, upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], na način da je zbog vožnje, koja da nije bila prilagođena stanju i uvjetima na cesti, sletio s kolnika i naletio na pješakinju ŽZ, koja da se kretala uz prometnicu i koja od siline udarca da je odbačena u kanal pokraj ceste, te koja da je zadobila teške tjelesne ozljede opasne po život, od posljedica kojih zadobivenih ozljeda ista da je preminula.

6. U ovoj fazi postupka, po žalbi tuženika, sporan je osnov odgovornosti tuženika, visina dosuđene naknade neimovinske štete tužiteljici ad. 1), osnov i visina imovinske štete dosuđene tužiteljici ad. 1) za grobno mjesto, te u cijelosti osnov i visina dosuđene neimovinske i imovinske štete tužiteljima ad. 2) i ad. 3).

7. Iz obrazloženja prvostupanjske presude i rješenja proizlazi, da je po provedenom postupku, a temeljem izvedenih dokaza, sud prvog stupnja utvrdio slijedeće:

- iz iskaza svjedoka ČZ, utuženog događaja da je bila magla, kolnik da je bio mokar i sklizak, jer da je prije padala kiša, da je vozio normalnom brzinom oko 65-70 km/h i odjednom da je izgubio nadzor nad vozilom, te da je sletio izvan kolnika i u tom slijetanju da je udario pješakinju, koju prethodno da nije vidio;

- presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, pod poslovnim brojem K- 173/2020 od **.**.2021. ČZ da je pravomoćno oglašen krivim da je iz nehaja počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, za koje da mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 11 mjeseci koja da je zamijenjena radom za opće dobro i to na način da mu se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada;

- tijekom naprijed navedenog kaznenog postupka da je utvrđeno, da je ČZ upravljao osobnim vozilom protivno članku 51. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20., dalje: ZSPC) budući da je propustio brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju mokrog kolnika, te slaboj vidljivosti zbog magle, uslijed čega da je izgubio nadzor nad vozilom, te da je došlo do zanošenja i nekontroliranog kretanja vozila po kolniku i naleta na pješakinju ŽZ;

- po povedenom kombiniranom sudskomedicinsko-prometnom vještačenju, iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića, da se osiguranik tuženika ČZ kretao kroz njemu lijevi zavoj brzinom od 70,3 km/h, te da je poduzeo intenzivno kočenje, uslijed čega da je došlo do početnog zanošenja stražnjeg dijela vozila ulijevo, što da se pretvorilo u intenzivno zanošenje stražnjeg dijela vozila u lijevo i skretanja prednjeg dijela vozila u desno, do desnog ruba kolnika i slijetanja u odvodni kanal izvan kolnika s desne strane, te vozilo osiguranika tuženika da je naletjelo stražnjim lijevim bočnim dijelom brzinom oko 25,6 km/h na ŽZ u zoni desnog - zapadnog ruba kolnika, koja da se kretala u pravcu sjever - jug po desnom rubu kolnika za njezin pravac kretanja, te da osiguranik tuženika nije poduzeo intenzivno kočenje svojeg vozila, do zanošenja vozila da ne bi došlo, pa tako ni do naleta na ŽZ, a osiguranik tuženika da je upravljao vozilom brzinom do 57,9 km/h, što znači da u slučaju kretanja vozila brzinom od 50 km/h, koliko da iznosi ograničenje brzine na mjestu nesreće, do nesreće da ne bi došlo, budući da bi se vozilo osiguranika tuženika zaustavilo kočenjem i zanošenjem prije mjesta naleta na ŽZ;

- iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Petar Škavić, obdukcijom da je utvrđeno da je ŽZ preminula nasilnom smrću, radi zatajenja srca zbog difuznih vezivnih promjena i manjih ožiljaka srčanog mišića nakon ozljeđivanja, te tijekom liječenja i obdukcije da su utvrđene brojne ozljede i da su postavljene dijagnoze, te da su također utvrđena ranije postojeća, patološka stanja organizma, a prigodom naleta da su utvrđene i opisane ozljede, koje da su dovele do teškog oštećenja zdravlja i te ozljede, te posljedična traumatska bolest u kombinaciji s, od ranije postojećim patološkim promjenama srca, da su dovele do smrtnog ishoda deset dana po štetnom događaju. Smrt ŽZ da je nasilna, te da je u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, a posljedica da je međudjelovanje dva čimbenika: ozljeda zadobivenih u štetnom događaju i postojeće patološko stanje srca, a udio svakog od navedenih čimbenika da nije moguće izraziti točnom brojčanom vrijednošću, no da valja istaknuti, kako da su od bitnijeg značaja ozljede zadobivene u prometnoj nesreći;

- iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, situacijskog plana, te fotoelaborata, kojeg da su sačinili djelatnici policije prilikom očevida, na mjestu nesreće da ne postoji nogostup ili druga površina određena za kretanje pješaka, te da ne postoji niti travnata bankina prikladna za kretanje pješaka;

- pokojna ŽZ da se kretala po desnom rubu kolnika, u mjestu Okošinec, Česmanska ulica 134/A, te do nesreće da je došlo u naseljenom mjestu, pa da ne postoji obveza kretanja uz lijevi rub kolnika;

8. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, da se pokojna ŽZ kretala po desnom rubu kolnika u mjestu Okošinec, Česmanska ulica 134/A, dakle do predmetne nezgode da je do došlo u naseljenom mjestu, pravilno je sud prvog stupnja zaključio, da u konkretnom slučaju nije postojala obveza kretanja uz lijevi rub kolnika, budući da je obveza takvog kretanja propisana samo za kretanje kolnikom na javnoj cesti izvan naselja, slijedom čega, sada pokojna ŽZ da nije povrijedila obvezu iz članka 127. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/33, 114/22, 133/23 i 145/24 - dalje: ZSPC), jer ista da se nije bila dužna kretati uz lijevi rub kolnika, budući da se ne radi o cesti izvan naselja, a niti sada pokojna ŽZ da nije povrijedila odredbu članka 124. stavka 3. ZSPC-a, jer na tom mjestu da nije postojao nogostup ili druga površina pogodna za kretanje pješaka (bankina).

9. Nadalje, kada je, a prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. Petra Škavića, ispravno utvrdio, da je smrt ŽZ nasilna, te da je u uzročno- posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, jer da su za smrtnu posljedicu od bitnijeg značaja ozljede zadobivene u prometnoj nesreći, pravilno je sud prvog stupnja zaključio, da je za prometnu nesreću isključivo kriv osiguranik tuženika, ČZ, koji da je utužene prigode postupio protivno članku 51. stavku 1. ZSPC-a, slijedom čega da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužiteljima ad. 1), ad. 2) i ad. 3), a koja šteta da im je nastala kao posljedica smrti ŽZ, koja u trenutku predmetne prometne nezgode da je imala 84 godine života.

10. To stoga, što je odredbom članka 124. stavkom 3. ZSPC-a propisano, pješak se mora kretati nogostupom ili drugom površinom određenom za kretanje pješaka, odnosno površinom pokraj kolnika prikladnom za kretanje pješaka, a odredbom članka 125. stavkom 1. ZSPC-a propisano je, iznimno od članka 124. stavka 1. i 3. ovoga Zakona, na cesti na kojoj ne postoji nogostup ili druga površina određena, odnosno prikladna za kretanje pješaka, ili na cesti na kojoj postoji nogostup ili druga površina određena, odnosno prikladna za kretanje pješaka kojom se pješaci ne mogu koristiti iz bilo kojeg razloga, pješaci se mogu kretati kolnikom, dok je odredbom stavka 2. toga članka propisano, ako se pješak kreće kolnikom, mora se kretati što bliže rubu kolnika na način kojim ne ometa i ne sprečava promet vozila, a odredbom članka 127. stavkom 1. ZSPC-a propisano je, pješak koji se kreće kolnikom na javnoj cesti izvan naselja dužan je kretati se uz lijevi rub kolnika u smjeru kretanja.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, imajući u vidu rezultate kompletne raspravne građe, posebno nalaz i mišljenje vještaka za analize prometnih nesreća, tehniku i procjenu motornih vozila, Zvonka Ivašića, dipl. ing., u okolnostima kada je do predmete prometne nezgode do došlo u naseljenom mjestu, to u konkretnom slučaju nije postojala obveza sada pokojna ŽZ da se kreće uz lijevi rub kolnika (članak 127. stavak 1. ZSPC-a), pa imajuću u vidu da na mjestu kojim se kretala sada pokojna ŽZ nije postojao nogostup, a niti neka druga površina pogodna za kretanje pješaka, kao što nije postojala niti travnata bankina prikladna za kretanje pješaka, a kako to sve proizlazi iz Fotografskog elaborata, sačinjenog od strane Policijske postaje Ivanić Grad (stranice od 12 do 31 spisa), pa imajući u vidu, a kako to proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude, da se utužene prigode osiguranik tuženika ČZ vozilom kretao brzinom od 70,3 km/h, a ograničenje na tom dijelu ceste da je iznosilo 50 km/h, te isti da je poduzeo intenzivno kočenje, uslijed čega je došlo do početnog zanošenja stražnjeg dijela vozila ulijevo, što se pretvorilo u intenzivno zanošenje stražnjeg dijela vozila u lijevo i skretanja prednjeg dijela vozila u desno, do desnog ruba kolnika i slijetanja u odvodni kanal izvan kolnika s desne strane, te vozilo osiguranika tuženika da je naletjelo stražnjim lijevim bočnim dijelom na sada pokojnu ŽZ u zoni desnog - zapadnog ruba kolnika, koja da se kretala u pravcu sjever - jug po desnom rubu kolnika za njezin pravac kretanja, te da osiguranik tuženika nije poduzeo intenzivno kočenje svojeg vozila, do zanošenja vozila da ne bi došlo, pa tako ni do naleta na sada pokojnu ŽZ, a osiguranik tuženika da je upravljao vozilom brzinom do 57,9 km/h, što znači da u slučaju kretanja vozila brzinom od 50 km/h, koliko da iznosi ograničenje brzine na mjestu nesreće, do nesreće da ne bi došlo, budući da bi se vozilo osiguranika tuženika zaustavilo kočenjem i zanošenjem prije mjesta naleta na ŽZ, to je i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima tuženika, osiguranik tuženika ČZ, koji je utužene prigode upravljao vozilom protivno odredbi članka 51. stavku 1. ZSPC-a, odgovoran za nastalu prometnu nezgodu, a od posljedica zadobivenih ozljeda u kojoj prometnoj nezgodi je smrtno stradala sada pokojna ŽZ, a kako je to sve ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje odluke, kada je i pravilno zaključio, da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužiteljima ad. 1), ad. 2) i ad. 3).

12. Stoga, žalbenim navodima tuženika, kojima isti u biti smatra da je za nastanak predmetne prometne nezgode osiguranik tuženika ČZ odgovoran u omjeru od 70%, a ne u cijelosti, kako to pogrešno da je obrazloženjem svoje odluke zaključio sud prvog stupnja, ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja zaključio da je za nastanak predmetne nezgode osiguranik tuženika odgovoran u cijelosti, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuju na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto zaključuje da je osiguranik tuženika odgovoran u cijelosti za nastanak predmetne nezgode, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, a pozivom na odredbu članka 1101. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), tužiteljici ad. 1) na ime neimovinske štete zbog smrti majke priznao iznos od 43.798,52 EUR-a, te da je tužiteljici, a pozivom na odredbu članka 1093. stavka 1. ZOO/05, na ime imovinske štete priznao za troškove pjevačkog zbora iznos od 172,54 EUR-a, za troškove oblačenja pokojnice iznos od 103,13 EUR-a, za troškove lijesa, križa i opreme iznos od 577,34 EUR-a, za troškove izgradnje nadgrobnog spomenika iznos od 4.000,00 EUR-a, za troškove odjeće pokojnice iznosu od 398,17 EUR-a, za troškove žalobne odjeće iznos od 398,17 EUR-a, za troškove vijenca i svijeća iznosu od 265,45 EUR-a, za troškove karmina iznos od 1.990,84 EUR-a i za troškove grobnog mjesta u iznosu do 1.327,23 EUR-a, nalažući tuženiku da tužiteljici ad. 1) na ime neimovinske i imovinske štete plati iznos od ukupno 53.130,93 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2020. pa do isplate, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

14. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud postupio, kada je tužiteljici ad. 1) na ime naknade neimovinske štete zbog smrti majke dosudio iznos od 43.798,52 EUR- a,

15. To stoga, što tužiteljici ad. 1), koja se nije nalazila na skrbi i odgoju kod majke, imajući u vidu da je osiguranik tuženika u cijelosti odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu, na ime naknade neimovinske štete zbog smrti majke, pravilnom primjenom odredbe članka 1101. stavka 1. ZOO/05, pripada iznos od 30.000,00 EUR-a, slijedom čega je taj iznos tužiteljici ad. 1) na ime naknade neimovinske štete zbog smrti majke valjalo priznati, odlučujući kao u dijelu pod a) izreke (368. stavak 2. ZPP- a), dok je zahtjev tužiteljice ad. 1) iz ovog osnova za više trženo u iznosu od 13.798,52 EUR-a valjalo odbiti, odlučujući kao pod b) izreke (članak 373. točka 3. ZPP-a).

16. Pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je tužiteljici ad. 1), a pozivom na odredbu članka 1093. stavka 1. ZOO/05, priznao na ime imovinske štete i to iz za troškove pjevačkog zbora iznos od 172,54 EUR-a, za troškove oblačenja pokojnice iznos od 103,13 EUR-a, za troškove lijesa, križa i opreme iznos od 577,34 EUR-a, za troškove izgradnje nadgrobnog spomenika iznos od 4.000,00 EUR-a, za troškove odjeće pokojnice iznos od 398,17 EUR-a, za troškove žalobne odjeće iznos od 398,17 EUR-a, za troškove vijenca i svijeća iznos od 265,45 EUR-a i za troškove karmina iznos od 1.990,84 EUR-a, pa je, suprotno žalbenim navodima tuženika, koji u ovom dijelu prvostupanjsku presudu pobija iz razloga što smatra da odgovornost sada pokojne ŽZ za predmetnu prometnu nezgodu iznosi u omjeru od 30%, a odgovornost osiguranika tuženika da iznosi u omjeru pod 70%, prvostupanjsku presudu u ovom dijelu valjalo potvrditi, slijedom čega je odlučeno kao pod dijelom a) izreke (članak 368.stavak 1. ZPP-a).

17. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi, da je sud prvog stupnja, a odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice ad. 1), kojim je ista zahtijevala da joj tuženik na ime imovinske štete za trošak kupnje grobnog mjesta u iznosu od 1.327,23 EUR-a, prihvatio iskaz tužiteljice ad. 1), koja da je iskazala da su morali kupiti grobno mjesto, budući da majku nisu mogli pokopati u isti grob s ocem, jer da je on plitko pokopan, te općini da su za grobno mjesto platili 10.000,00 kuna, a račun da je zagubila i da ga ne može naći, ocjenjujući ga istinitim, budući da je tužiteljica ad. 1) objasnila razloge zbog kojih majku da nije mogla pokopati u postojeći obiteljski grob, pa je tužiteljici ad. 1), na ime imovinske štete za trošak grobnog mjesta, sud prvog stupnja dosudio iznos od 1.327,23 EUR-a (10.000,00 kuna), presuđujući kao u dijelu točke I. izreke prvostupanjske presude.

18. Međutim, ocjenu suda prvog stupnja, temeljem koje je tužiteljici ad. 1) na ime imovinske štete za trošak grobnog mjesta dosudio iznos od 1.327,23 EUR-a, presuđujući kao u dijelu točke I. izreke prvostupanjske presude, ovaj drugostupanjski sud za sada ne može prihvatiti kao pravilnu.

19. To stoga što je sud prvog stupnja propustio u postupku na nedvojben način utvrditi, koliko je zaista iznosio trošak grobnog mjesta, u odnosu na koje grobno mjesto tužiteljica ad. 1) zahtjev da joj tuženik isplati iznos od 1.327,23 EUR-a, a koju činjenicu će sud prvog stupnja utvrditi u nastavku postupka.

20. Sud prvog stupnja je i za ukazati, da je tužiteljica u tužbi (tužba – stranica 1 do 5 spisa) na okolnosti svoje tražbine predložila izvođenje dokaza pregledom računa materijalnih troškova uslijed smrti pokojne ŽZ, te da u konkretnom slučaju teret dokaza u odnosu na predmetnu tražbinu tužiteljice ad. 1) leži na tužiteljici ad. 1).

21. Prema tome, uvažavanjem u ovom dijelu, kojim je dijelom točke I. izreke prvostupanjske presude naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici ad. 1) imovinsku štetu za troškove grobnog mjesta u iznosu od 1.327,23 EUR-a, žalbu tuženika kao osnovanu, valjalo je prvostupanjsku presudu u tom dijelu ukinuti, i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, odlučujući kao pod dijelom c) izreke (članak 370. ZPP-a).

22. Isto tako, osnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim su dijelom točke I izreke prvostupanjske presude tužiteljici ad. 1) na dosuđeni iznos glavnice priznate pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od 6. veljače 2020. do isplate.

23. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi, da je sud prvog stupnja odluku o pripadajućim zakonskim zateznim kamata tekućim od 6. veljače 2020. do isplate na dosuđeni iznos glavnice tužiteljici ad. 1) utemeljio na odredbi članka 12. stavku 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP), a imajući u vidu da je tužiteljica ad. 1) dana 5. veljače 2020. godine podnijela tuženiku odštetni zahtjev.

24. Pravilno se sud prvog stupnja priliko odlučivanja o pripadajući zakonskim zateznim kamatama pozvao na odredbu članka 12. stavku 4. ZOOP-a, ali je sudu prvog stupnja za ukazati, da bi tužiteljici ad. 1), koja je tijekom postupka preinačavala tužbeni zahtjev, na način da je ista povećala utuženu tražbinu prema tuženiku, zakonske zatezne kamate na povećani tužbeni zahtjev pripadale od trenutka kada je on postavljen, pa će sud prvog stupnja u nastavku postupka točno utvrditi, za koliko je i kada iznos tražbine tužiteljice ad. 1) povećan preinačenim tužbenim zahtjevom, od kada bi tužiteljici pripadalo pravo na zakonske zatezne kamate na preinačeni (povećani) tužbeni zahtjev.

25. Kako je u ovom dijelu činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, to je u ovom dijelu, uvažavanjem žalbe tuženika kao osnovane, prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti i u ovom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, odlučujući kao u dijelu pod c) izreke (članak 370. ZPP-a).

26. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi, da je, odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja ad. 2) i ad. 3), kojim su isti od tuženika zahtijevali naknadu neimovinske i imovinske štete zbog smrti svoje bake, pokojne ŽZ, sud prvog stupnja po provedenom dokaznom postupku utvrdio, da je između tužitelja ad. 2) i tužitelja ad. 3) i njihove sada pokojne bake ŽZ postojala trajnija zajednica života, jer da su tužitelji ad. 2) i ad.3) i pokojna ŽZ bili čvrsto emocionalno povezani i bliski, te da su svakodnevno bili upućeni jedan na drugoga, te iako tužitelji ad. 2) i ad. 3) da žive u vlastitim kućama, međusobno svakodnevno posjećivanje ili posjećivanje svaki drugi dan, te međusobno pomaganje oko poslova domaćinstva, da upućuje na zaključak, da se zapravo radi o zajednici života, gdje dva domaćinstva (domaćinstvo tužitelja i domaćinstvo pokojne ŽZ) funkcioniraju kao jedno domaćinstvo i jedna obitelj, te emocionalna povezanost tužitelja ad. 2) i ad. 3) da je prema pokojnoj baki bila jaka, jer oni da su jedini unuci i time da je međusobna usmjerenost još snažnija, a okolnost što da su određena razdoblja tužitelji ad. 2) i ad. 3) radili izvan Hrvatske, da nije prekinula tu međusobnu povezanost, budući da su tužitelji ad. 2) i ad. 3) redovito telefonom kontaktirali baku, slijedom čega da je ostvarena zakonska pretpostavka iz članka 1101. stavka 2. ZOO/05 za dosudu pravične novčane naknade u slučaju smrti bliskog srodnika, pa tuženiku nalaže da tužiteljima ad. 1) i ad. 2) naknadi neimovinsku i imovinsku štetu zbog smrti bake, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkama III. i V. izreke prvostupanjske presude.

27. Međutim, zaključke prvostupanjskog suda, temeljem kojih smatra da je u odnosu na tužitelje ad. 1) i ad. 2) ostvarena zakonska pretpostavka iz članka 1101. stavka 2. ZOO/05 za dosudu pravične novčane naknade u slučaju smrti bliskog srodnika, kada je tuženiku naložio da tužiteljima ad. 1) i ad. 2) naknadi neimovinsku i imovinsku štetu zbog smrti bake, ovaj drugostupanjski sud za sada ne može prihvatiti kao pravilne.

28. To stoga, što je sud prvog stupnja, na temelju predloženih i u postupku izvedenih dokaza, propustio sa više analize utvrditi činjenicu, da li je između tužitelja ad. 2) i ad. 3) i njihove sada pokojne bake postojala trajnija zajednica života ili nije.

29. Naime, u okolnostima kada iz obrazloženja prvostupanjske presude i stanja spisa predmeta proizlazi, da su tužitelji ad. 2) i ad. 3) živjeli odvojeno od sada pokojne bake i to u domaćinstvu sa svojim roditeljima, te da su tužitelji ad. 2) i ad. 3) neko vrijeme radili u inozemstvu i to tužitelj ad. 2) u prekidima nepune tri godine, a tužitelj ad. 3) nepunu godinu dana, te da su tužitelji ad. 2) i ad. 3) posjećivali sada pokojnu baku svaki ili svaki drugi dan, pomagali joj oko poslova domaćinstva, poljoprivrede i radova oko kuće, te joj ponekad i kupovali određene potrepštine i s bakom bili u jako dobrim odnosima, potrebno je da sud prvog stupnja u nastavku postupka, kako na temelju nespornih činjenica, tako i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), savjesnom i brižljivom ocjenom svih izvedenih dokaza, na nedvojben način utvrdi, da li je između sada pokojne bake i tužitelja ad. 2) i ad. 3) postojao uobičajeni odnos između bake i unučadi ili je među njima postojala čvrsta emotivna povezanost, koja bi odudarala od uobičajenog odnosa između bake i unučadi, kao i da li je među njima postajala i ekonomska zajednica, dakle, da li je između sada pokojne bake i tužitelja ad. 2) i ad. 3) postojao takav odnos, koji bi po kvaliteti i kvantiteti, kako to propisuje odredba članka 1101. stavka 2. ZOO/05, opravdavao dosudu tužiteljima ad. 2) i ad. 3) naknadu utužene štete ili nije postojao.

30. Odredbom članka 1101. stavkom 1. ZOO/05-a, propisano je, u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), a stavkom 2. istog članka propisano je, takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

31. Nakon što sud prvog stupnja utvrdi navedene činjenice, tada će biti u mogućnosti utvrditi i da li tužiteljima ad. 2) i ad. 3) pripada pravo na naknadu utužene neimovinske i imovinske štete ili im ne pripada, pa ukoliko utvrdi da im to pravo pripada, tada će na temelju izvedenih dokaza utvrditi i visinu po tužiteljima ad. 2) i ad. 3) utužene štete.

32. Budući da su u ovom dijelu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tuženika uvažiti kao osnovanu i u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkama III. i V. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja ad. 2) i tužitelja ad. 3) ukinuti prvostupanjsku presudu, te predmet u tom dijelu, kao i u odluci o troškovima postupka (točke II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja) vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, slijedom čega je odlučeno kao pod dijelom c) izreke (članak 370. i članak 166. stavci 3. i 4. sve ZPP-a).

33. Slijedom svega navedenog, presuđeno je i riješeno kao u izreci.

34. Nepobijani dio (dio točke I. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je tužiteljici ad. 1) priznata naknada neimovinske i imovinske štete u iznosu od 26.507,46 EUR-a, točke II. i IV. izreke prvostupanjske presude, te točku I. izreke prvostupanjskog rješenja).

Split, 3. rujna 2025.

PREDSJEDNCA VIJEĆA

Tihana Pivac