REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1083/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Ružića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ive Kancijanić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petru Fumiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima Iris Šanjug i Krešimiru Ćurkoviću, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4556/2023-43 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4556/2023-43 od 26. travnja 2024.

II. Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju trošak dopune prvostupanjskog postupka u iznosu od 585,18 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, toč. I., utvrđena je ništetnom odredba čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu broj 016-686/2007 od 12. rujna 2007., kako je to podrobnije navedeno u toj točki. Točkom II. je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 3.341,07 eura uz zakonske zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose u razdoblju od 30. studenog 2007. do 2. listopada 2012., sve do isplate, po propisanim stopama, a točkom III. je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu 2.506,38 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2024. do isplate prema propisanoj kamatnoj stopi.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Navodi da je prilikom donošenja presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Počinjena je i bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer je prvostupanjski sud odbio sve prigovore tuženika bez obrazloženja i saslušanja vještaka prema odredbi čl. 260. ZPP-a. Neosnovano je prihvatio nalaz vještaka jer je uzeo u obzir samo pozitivne tečajne razlike, ne i negativne, sve cijeneći odredbu čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., dalje: ZOO). Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, kako u pogledu zastare, tako i u pogledu okolnosti da ne postoji ni pravni intere za pokretanje postupka po tužitelju, a i valutna klauzula je bila dopuštena prema odredbi čl. 22. ZOO-a te predmetne odredbe ugovora nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja. Pogrešno je odlučeno o troškovima, pogrešnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 126/2022.). Tarifa ne može imati povratno djelovanje pa je za parnične radnje tužitelju trebalo priznati trošak prema vrijednosti boda od 10,00 kuna. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da mu nadoknadi troškove postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ovaj predmet je po drugi put u žalbenom postupku, budući da je ranijom odlukom ovog suda poslovni broj Gž-74/2023-2 od 11. travnja 2023. ukinuta presuda suda prvog stupnja poslovni broj P-419/2021-26 od 25. studenog 2022. zbog potrebe otklanjanja počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, odnosno radi izvođenja dokaza predloženih po tuženiku radi utvrđenja potpunog i pravilnog činjeničnog stanja, a zbog čega je bilo potrebno saslušati i svjedokinju GM koju je predlagao tuženik.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari i nadalje je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu broj 016-686/2007 od 12. rujna 2007. (dalje: Ugovor) sklopljenog između prednika tuženika (Hypo Alpe Adria bank d.d.), kao davatelja kredita, i tužitelja, kao korisnika kredita, kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak (CHF) i posljedično tome, zahtjev za isplatu iznosa od 3.341,07 eura na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, koje je tuženik naplatio na temelju te ništetne ugovorne odredbe po pravilima o stjecanju bez osnove. Zahtjev temelji na pravnim shvaćanjima izraženima u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. te Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., donesenoj u postupku kolektivne zaštite interesa i prava potrošača.

7. Između stranaka i nadalje nisu sporne činjenice da su tužitelj, kao korisnik kredita, i pravni prednik tuženika, kao kreditor, 12. rujna 2007. sklopili Ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit za kupnju motornog vozila u iznosu od 23.933,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju kreditora za devize na dan korištenja, na koji iznos se zaračunavaju kamate od 5,60% dekurzivno godišnje, s time što se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima od 458,26 CHF na rok od pet godina, a koji se podmiruje u kunama, obračunato po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, kao i da je čl. 6. određeno kako je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope, kako je to određeno Odlukom o kamatnim stopama banke. Nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, kao i da je tečaj švicarskog franka rastao i da je kredit otplaćen prije podnošenja tužbe.

8. Sporno je i nadalje je li ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna i ima li tužitelj pravo zahtijevati isplatu navedenog novčanog iznosa što ga je tuženik od njega naplatio na temelju te ništetne odredbe, sve po pravilima o stjecanju bez osnove prema odredbama čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., dalje: ZOO), kao i visina tužbenog zahtjeva i osnovanost prigovora zastare.

8.1. Odlučujući o navedenim spornim pitanjima, prvostupanjski sud je pobijanom presudom, nakon ocjene izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a), ponovno prihvatio zahtjev tužitelja, zaključivši da osnovanost njegovog zahtjeva proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u navedenoj pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a da tuženik nije dokazao da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog ugovora postupio drugačije, nego što je to bilo utvrđeno spomenutom presudom, odnosno da postoje posebne okolnosti koje isključuju vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (tako i Rev 18/2018-2). Tuženik nije dokazao da su tužitelju prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o promjenama vezanima za tečaj ni da se o predmetnim odredbama ugovora pregovaralo, već su one bile unaprijed formulirane od strane tuženika, a kojim načinom ugovaranja je tuženik maksimalno zaštitio svoje interese, a rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacio na tužitelja. Time je značajno narušio ugovornu ravnotežu, što rezultira ništetnošću takvih ugovornih odredbi te, posljedično, pravom tuženika na povrat onog što je tužitelj po osnovi takvog ugovornog odnosa stekao.

9. Valja reći kako ni u nastavku nije izveden dokaz saslušanjem svjedokinje GM, budući da je tuženik odustao od njenog saslušanja. Sud je pravilno odbio provesti dokaz saslušanjem javnog bilježnika Željke Horvat Pernar uz zaključak kako njena obveza nije bila upozoravanje potrošača na ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF, nego je to bila obveza banke te kako se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati informiranost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora (jer on pri njegovoj solemnizaciji nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru), o čemu se je ovaj sud već izjasnio u toč. 14.2. obrazloženja rješenja poslovni broj Gž-74/2023-2 od 11. travnja 2023.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da je Trgovački sud u Zagrebu, presudom za zaštitu kolektivnih interesa i prava poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. te Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., utvrdio da je, između ostalih banaka, i tuženik (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., u kojem razdoblju je sklopljen i predmetni ugovor, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije, kao trgovac, potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o tome, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao suprotno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009. i 133/2009.) te ZOO-a. Pravni stav iz navedenih odluka potvrđen je i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.

10.1. Polazeći od tih utvrđenja te utvrđenja da tuženik nije dokazao da bi tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, zaključuje kako se i u ovom individualnom sporu primjenjuju pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Zato prihvaća zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu te zaključuje kako tužitelju pripada pravo na traženu isplatu iznosa od 3.341,07 eura na ime preplaćenog iznosa prema ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, a koji iznos je utvrđen financijskim vještačenjem, pisano danim nalazom i mišljenjem vještaka i njegovom dopunom (naknadno pravilno usmeno danim nalazom i mišljenjem), sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos. Odluku temelji na odredbama čl. 96. i 97. ZZP-a, 502.c ZPP-a te čl. 322., 323., 1111. i 1115. ZOO-a.

11. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženik iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a jer su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama pa odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost. Ne proturječi sama sebi ni iznesenim razlozima. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

12. Međutim, odluka suda prvog stupnja bila bi i nadalje neprihvatljiva bez prethodnog postupanja prema odredbi čl. 373.b ZPP/14, a koji zakon se primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 70/2019.).

12.1. Naime, kako je u ovoj pravnoj stvari odluka već jednom bila ukinuta, radi otklanjanja bitne povrede postupka iz 354. st. 2. toč 6. ZPP-a te pravilnog utvrđivanja odlučnog činjeničnog stanja, dokaze je u nastavku bilo potrebno izvesti u skladu s uputom ovog suda iz rješenja poslovni broj Gž-74/2023-2 od 11. travnja 2023. (iako je tuženik odustao od saslušanja svjedokinje GM pa taj dokaz pravilno nije izveden, ali se podrazumijeva usmeno davanje nalaza i mišljenja vještaka jer je to jedino pravilno prema odredbi čl. 260. st. 1. ZPP-a). Time je sud propustio u svemu postupiti po toj uputi pa je rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-1083/2024-3 od 12. studenog 2024. predmet vraćen sudu prvog stupnja radi izvođenja spomenutih dokaza prema ukidnom rješenju, a kako je propisno u postupku i financijskim vještačenjem, usmenim iznošenjem nalaza i mišljenjea na glavnoj raspravi, uz očitovanje na primjedbe tuženika u pogledu visine tužbenog zahtjeva.

12.2. Postupajući po tom rješenju, sud prvog stupnja proveo je dokaz saslušanjem vještaka Petre Blašković na ročištu 4. ožujka 2025. radi davanja usmenog nalaza I mišljenja, a time je otklonjena i spomenuta bitna povreda odredaba postupka u skladu s odredbom čl. 373.b ZPP-a. Ujedno, valja reći bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, odbijanjem dokaza izrade nalaza i mišljenja vještaka po promjenjivoj kamatnoj stopi nije utvrđena jer ništetnost promjenjive kamatne stope nije ni bila predmet ovog spora ni isplata po takvoj, eventualno ništetnoj odredbi. Neprihvaćanjem tuženikovih prigovora na nalaz i mišljenje financijskog vještaka prvostupanjski sud također nije počinio ni povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Pravilno je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka (toč. 36.) ocijenivši ga objektivnim, jasnim, obrazloženim I stručnim, a prigovore na nalaz i mišljenje je pravilno otklonio.

13. Stranke su na sjednici vijeća ovog suda održanoj 2. rujna 2025. ustrajale pri svojim navodima i zatražile troškove zastupanja.

14. Tužitelj je imao pravni interes za vođenje predmetne parnice jer kondemnatorni zahtjev zasniva na deklaratornom tužbenom zahtjevu. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je ocijenio da tužitelj ima pravni interes za deklaratorni tužbeni zahtjev (sam tuženik osporava da se odluka iz kolektivnog spora primjenjuje na ovaj spor), dok se u pogledu kondemnatornog tužbenog zahtjeva pravni interes pretpostavlja.

15. Ovaj sud prihvaća pravna shvaćanja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava utemeljenu na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju.

16. U odnosu na žalbene razloge tuženika glede zaključaka prvostupanjskog suda u vezi s ništetnošću ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli koji su utemeljeni na pravnim shvaćanjima izraženima u presudama koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanje, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke I pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati pa je posljedično tome prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu ovih zakonskih odredbi svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužiteljice pravilno utemeljio upravo na navedenim pravnim shvaćanjima sudova donesenim u postupku po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

17. U pojedinačnim postupcima radi vraćanja stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, budući da na temelju već navedenog čl. 502.c ZPP-a postoji vezanost sudova za utvrđeno postojanje povrede propisa zaštite potrošača, slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

17.1. Prvostupanjski sud je, s time u vezi, odlučno činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio. Na temelju izvedenih dokaza saslušanjem tužitelja i sadržaja Ugovora utvrdio je da tuženik s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi niti ga je posebno upozoravao na rizike ugovaranja kredita vezanog za valutu CHF pa tužitelju nisu dane potpune obavijesti o valutnoj klauzuli , a time je došlo do neravnoteže u odnosu između stranaka ugovora na štetu tužitelja kao potrošača, a u korist tuženika kao banke.

17.2. Iz navedenog proizlazi da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu na drugi način dao odgovarajuće obavijesti tužitelju, kao potrošaču, o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je tužitelj kao potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, ipak pristao na sklapanje takvog ugovora, što je od značaja za utvrđivanje (ne)razumljivosti spornih ugovornih odredbi i što je jedino mogao dokazivati u ovom sporu jer ta okolnost nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 1111. ZOO-a pravilno odlučio o zahtjevu tužitelja za isplatu utuženog novčanog iznosa, u visini pravilno utvrđenoj prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, zaključivši da je na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF tuženik od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, upravo u dosuđenom novčanom iznosu, i da je zato taj iznos s pripadajućim zateznim kamatama dužan platiti tužitelju.

19. Tuženik neosnovano prigovara i da prvostupanjski sud nije otklonio prigovore na nalaz i mišljenje financijskog vještaka. Iz provedenog postupka i donesene odluke proizlazi da je financijski vještak izradio nalaz i mišljenje prema nalogu suda. Taj je nalog, i po ocjeni ovog suda, pravilan. Naime, s obzirom na utvrđenu ništetnost ugovorne odredbe kojom se valuta obveze vezuje uz tečaj švicarskog franka, tužitelju pripada razlika između stvarno plaćenih iznosa i iznosa koje bi trebao platiti po početnom tečaju, kao da valutna klauzula nije ugovorena, budući da se ništetna odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF ima načelno smatrati kao da nikada nije postojala.

20. Protivno žalbenim navodima tuženika, on je u konkretnom slučaju nesavjestan (nepošten) stjecatelj jer je, kao trgovac i sastavljač ugovora, s obzirom na odredbu čl. 97. ZZP-a, već u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično ništetne i da mu, ono što na temelju tako ugovorenih odredbi bude primio, ne pripada. Zato je tuženik, kao nesavjestan stjecatelj, na svaki utuženi iznos stečen bez osnove dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja (izvršenog plaćanja) prema čl. 1115. ZOO-a te je valjalo potvrditi pobijanu odluku i u pogledu tijeka zateznih kamata.

21. Osnovano je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare za isplatu stečenog bez osnove po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV- 33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a u povodu individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. S obzirom na to da od pravomoćnosti sudske odluke kojom je u kolektivnom sporu odlučeno o ništetnosti valutne klauzule u CHF, 14. lipnja 2018., do podnošenja tužbe u ovom postupku 2 1. siječnja 2021. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva ova tražbina (članak 225.ZOO-a), proizlazi da je prigovor zastare neosnovan.

22. Tuženik žalbom neosnovano osporava odluku o parničnom trošku, smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno nagradu za sve poduzete radnje dosudio tužitelju prema vrijednosti boda po Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., 37/2022. i 126/2022., dalje: Tarifa) prema kojoj je vrijednost boda iznosila 15,00 kn, iako je navedena Tarifa (i vrijednost boda) stupila na snagu tek 5. studenog 2022., što smatra protivnim odredbi čl. 90. st. 4. Ustava RH, nedopuštenim retroaktivnim djelovanjem. Naime, u trenutku donošenja presude na snazi bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje Tarifa/23) pa je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja naknade troškova tužitelju pravilno primijenio tu Tarifu. Navedena Tarifa/23 objavljena je 17. studenog 2023., a stupila je na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama (čl. 2. Izmjene Tarife), 25. studenog 2023., i primjenjuje se u konkretnom slučaju prema Tbr. 54. Tarife/23 koja stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, s time da se odredbe Tbr. 52. st. 5. i 6. Tarife/23 o dospjelosti naplate odvjetničke usluge primjenjuju i na radnje poduzete do dana stupanja na snagu ove Tarife. Prvostupanjski sud je pravilno obračunao parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 eura u visini prema Tarifi/23, budući da se parnični troškovi obračunavaju na kraju postupka, prema uspjehu u sporu, a tužitelj je posve uspio u ovom postupku. Prvostupanjski sud je, odlučujući o trošku, taj trošak pravilno odredio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Tužitelju su dosuđeni i zatraženi troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku za ročišta i onog dijela postupka nastalog radi potrebe dopune prvostupanjskog postupka (za pristup na glavne rasprave 5. veljače 2025. po Tbr. 9/5 25 bodova te ročišta 4. ožujka 2025. i 3. rujna 2025. po Tbr. 9/1 po 100 bodova po Tbr. 9/1 Tarife 23), ukupno traženih 585,18 eura, što uz dodatni nužan trošak vještačenja od 33,18 eura iznosi 585,18 eura.

23. Slijedom svega navedenog, žalba tuženika je odbijena i potvrđena pobijana presuda i odluka o trošku na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a. Tuženik nije uspio sa žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu tih troškova odbijen na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

U Puli 3. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić