REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1937/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja TU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Plešu, odvjetniku iz Osijeka, Ulica Ivana Gundulića 36B/II, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku iz Zagreba, II Loparska ulica 2, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. srpnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Marka Pleša, odvjetnika te punomoćnika tuženika Ivana Estera, odvjetnika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 3. rujna 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja TU koji glasi:

"Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu, Klasa: ZGH-11-22-1255 Ur. broj: 01-10-01-22-01 od 07.06.2022., kojom je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, otkazao tužitelju TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16.03.2020., da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja natrag na posao, na radno mjesto Rukovoditelj odjela za upravljanje ljudskim resursima, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj TU (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 26. srpnja 2022. navodi da je zaposlen kod tuženika Zagrebački holding d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu rukovoditelj odjela za upravljanje ljudskim resursima. Tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 7. lipnja 2022. Tužitelj ističe da je odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena, budući da je tuženik proveo nezakonit, netransparentan i diskriminirajući postupak otkazivanja ugovora o radu. Tužitelj ističe da u konkretnom slučaju nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužitelj obavljao te stoga nije ispunjen uvjet iz čl. 115 st. 1 t. 1 Zakona o radu za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Tuženik u odluci o otkazu samo paušalno navodi da je uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem posla kojeg je obavljao tužitelj, iako ne objašnjava na koji način je došlo do prestanka potrebe za radom tužitelja. Tužitelj ističe da ne postoji gospodarski ni organizacijski razlog koji bi doveo do prestanka potrebe za radom tužitelja. Tužitelj je poslove obavljao u okviru podružnice Čistoća, koja podružnica ima sve veći broj korisnika te veći broj usluga koje obavlja, a ujedno je planiran kontinuirani rast prihoda poslovanja te podružnice. Stoga tužitelj tvrdi da ne postoje gospodarski razlozi za otkazivanje ugovora o radu tužitelju. Nadalje, tužitelj ističe da se razlozi otkazivanja ugovora o radu kriju u tome što je došlo do centralizacije korporativnih funkcija, odnosno servisa, međutim navedenim postupanjem ne može se opravdati donošenje odluke o otkazu budući da organizacijska promjena sama po sebi nije dovoljan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Nova organizacijska promjena koju tuženik želi uvesti ne dovodi do prestanka potrebe za obavljanje poslova koje je tužitelj obavljao, tako da centralizacija poslovanja nije dovela do smanjenja broja izvršitelja na pojedinim radnim mjestima. Tužitelj još ističe da interni akt kojim se provode organizacijske promjene nikada nije stupio na snagu jer ga tuženik nije objavio na oglasnim pločama i učinio dostupnim svim radnicima. Čak da je interni akt i stupio na snagu, isto nije relevantno jer se tuženik u praksi ne pridržava navedenih internih akata, budući da su radnici koji su proglašeni viškom ostali u radnom odnosu kod tuženika te nadalje rade isti posao. Tužitelj dalje ističe da je tuženik nezakonito razvrstavao radnike u funkcionalne grupe poslova na način da je u pojedinu grupu uvrstio radnike koji rade različite poslove i imaju sklopljene ugovore o radu za različita radna mjesta. Tuženik je trebao radnike uspoređivati samo sa radnicima koji obavljaju iste poslove, a ne ih svrstavati u funkcionalne grupe s radnicima koji obavljaju različite vrste poslova. Netransparentan je način na koji je tuženik odredio da pojedini radnik ili pojedino radno mjesto spada u određenu funkcionalnu grupu poslova. Nadalje, netransparentan je i način na koji je tuženik utvrdio potreban broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu. Tuženik nije donio novu sistematizaciju radnih mjesta kao preduvjet za utvrđenje potrebnog broja izvršitelja na pojedinom radnom mjestu. Tužitelj još ističe da je odredbom čl. 12 st. 3 Ugovora rukovoditelja odjela od 16. ožujka 2020. ustanovljena obveza za tuženika da po prestanku tog ugovora tužitelju ponudi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima. Tuženik nije ispunio ugovornu obvezu i nije tužitelju ponudio radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi. Tužitelj je po struci mag. prava s gotovo 9 godina radnog iskustva u struci s položenim pravosudnim i stečajno-upraviteljskim ispitom te mu je sukladno tome tuženik mogao ponuditi radno mjesto unutar svoje organizacije, posebice u novo ustrojenim odjelima ugovaranja i zastupanja. Tuženik je tužitelja uvrstio u funkcionalnu grupu upravljanje ljudskim potencijalima te ga je nezakonito uspoređivao s radnicima koji nisu obavljali poslove kao i on, a posebno s radnicima zaposlenim na radnom mjestu koordinator poslova 3, viši samostalni referent 2, samostalni referent bilancista. I dalje egzistira potreba za poslovima koje je obavljao tužitelj jer se i nadalje obavljaju poslovi zapošljavanja radnika, otkazivanja ugovora o radu, odlučuje se o pojedinačnim pravima radnika, sastavljaju se upozorenja i uzimaju obrane te ostali poslovi koji spadaju u poslove ljudskih resursa. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donijeti presudu kao u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe da je postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika bio zakonit i poduzet sukladno najvišim standardima i najboljoj praksi. Tako je odlukom uprave tuženika od 30. prosinca 2021. započet postupak savjetovanja kolektivnog viška koji je trajao sve do 6. travnja 2022. Tijekom tog postupka razmjenjivana su pisana očitovanja i održavani sastanci sa sindikatima, a sve u svrhu razmatranja i obrazlaganja svih mogućnosti i prijedloga koji bi mogli otkloniti prestanak potrebe za radom radnika. Po provedenom postupku savjetovanja obavještena je nadležna služba zapošljavanja koja nije imala primjedbe na provedeni postupak. Razlozi kolektivnog viška radnika su gospodarske i organizacijske prirode, gospodarski razlozi uvjetuju smanjenje broja izvršitelja na pojedinom radnom mjestu. Do viška radnika došlo je zbog centralizacije potpornih funkcija uslijed koje je došlo do prekobrojnih izvršitelja. Iz tog razloga otkazan je ugovor o radu tužitelju. Naime, tuženik je bio nesvrhovito organiziran na način da su se poslovi korporativnih funkcija obavljali u svakoj od podružnica, i to samo za podružnicu. U odnosu na navode tužitelja tuženik ističe kako nije sporno da se poslovi koje je obavljao tužitelj i dalje obavljaju kod tuženika, ali unutar nove centralizirane organizacijske jedinice Sektor upravljanja ljudskim resursima za čije uredno obavljanje poslova je potrebno 15 izvršitelja visoke stručne spreme, a koja spada u funkcionalnu grupu poslova iz područja ljudskih resursa. Stoga je na poziciji na kojoj je radio tužitelj došlo do viška radnika, odnosno prekobrojnih izvršitelja. Tuženik je prilikom odabira radnika primijenio jasne i transparentne kriterije kojima je dodijelio određen broj bodova te je prema tim kriterijima tužitelj ostvario 2 boda. Posljednji radnik, a kojem nije otkazan ugovor o radu imao je 4 boda, što znači da je tužitelj izlučen kao višak. Svi radnici koji su uspoređivani obavljali su iste ili slične poslove kao i tužitelj, a različiti nazivi radnih mjesta ne znače da se radi o različitim poslovima. Tuženik je ukinuo sve organizacijske jedinice koje obavljaju korporativne funkcije u podružnicama te je formirao novu organizacijsku jedinicu korporativnih servisa za potrebe društva u cjelini. Tako su tužiteljevi poslovi ljudskih potencijala organizacijski centralizirani u Sektor upravljanja ljudskim resursima. Tuženik je u cijelosti ukinuo obavljanje navedenih poslova u svakoj od podružnica, a što je utvrđeno u odredbi čl. 102 Pravilnika o organizaciji tuženika od 13. svibnja 2022. Navedenim Pravilnikom implementirana je nova centralizirana organizacija, na temelju koje se poslovi ljudskih potencijala obavljaju za cijelo društvo. Poslovi ljudskih potencijala sada su centralizirani na jednom mjestu, u sektoru za upravljanje ljudskim resursima. Tuženik stoga ističe da se poslovi koje je obavljao tužitelj i dalje obavljaju, ali unutar nove centralizirane organizacijske jedinice. Tuženik stoga ističe da su neosnovani i promašeni navodi tužitelja da smanjenje broja izvršitelja ne može biti razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, budući da je Zakon o radu predvidio primjenu zakonskih kriterija upravo u situaciji kada postoji prekomjeran broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu. Ističe da su radnici razvrstani u funkcionalne grupe prema poslovima koje su obavljali. Tuženik je svim radnicima koji su utvrđeni viškom omogućio zapošljavanje omogućio u poslovima tzv. operacija, no tužitelj nije iskazao interes niti za jedno radno mjesto s tog popisa. Organizacijske promjene stupile su na snagu prije donošenja odluke o otkazu, a nakon provedenog savjetovanja. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u odluku o otkazu (str. 11-13 spisa), u zahtjev za zaštitu prava zajedno sa povratnicom (str. 14-18 spisa), u dokumentaciju koja je dostavljena uz odgovor na tužbu i to u: inicijalno namjeravano donošenje odluke o kolektivnom višku radnika kod tuženika, savjetovanje od 4. ožujka 2022., savjetovanje od 21. ožujka 2022., prilog očitovanja od 21. ožujka 2022., završno očitovanje od 8. travnja 2022. zajedno s prilozima, obavijest Zavoda, dopis sindikatima, očitovanja sindikata na prijedloge akata, prijedlog Odluke o izmjenama odluke o koeficijentima od 29. travnja 2022., Prijedlog Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika od 29. travnja 2022., Prijedlog Pravilnika o izmjenama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta izvan grupa od 29. travnja 2022., Prijedlog Pravilnika o organizaciji od 29. travnja 2022., Prijedlog Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji čl. 102, Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti utvrđeni posebnom odlukom, Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova podružnice Čistoća iz 2011., ugovor o radu za tužitelja, odluku o izmjenama odluke o radnim mjestima s koeficijentom složenosti izvan grupe složenosti, Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika, Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa i odluka, dopis sindikatima od 3. svibnja 2022. zajedno s prilozima, ispis e-mail komunikacije, službenu bilješku od 28. ožujka 2022., popis radnih mjesta u operacijama (str. 30-522 spisa), u dopis sindikatima od 12. siječnja 2022. (str. 535-536 spisa), saslušani su svjedoci TUM (str. 656-659 spisa), ĐU (str. 659-661 spisa), FU (str. 661-662 spisa), KU (str. 662-663 spisa), HU (str. 668-669 spisa), JU (str. 669 spisa) te tužitelj TU kao parnična stranka (str. 671-673 spisa).

4. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz sljedećih razloga.

5. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2022.

6. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz odluke o otkazu da je tužitelj odluku o otkazu zaprimio dana 28. lipnja 2022. Također nije sporno, a ujedno proizlazi iz dokaza koji prileže spisu da je tužitelj pravodobno dana 1. srpnja 2022. protiv iste odluke uložio zahtjev za zaštitu prava. Nije sporno da tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava kojeg je uredno zaprimio 4. srpnja 2022. Obzirom na navedeni datum za tužitelja je dana 20. srpnja 2022. počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu, koja tužba je podnesena 26. srpnja 2022., odnosno unutar roka iz čl. 133 st. 1 i 2 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje u tekstu: ZR). Iz navedenog je utvrđeno da je tužba tužitelja pravodobna i dopuštena.

7. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka ne osporava činjenicu provedbe savjetovanja s radničkim vijećem, odnosno sindikatima prije donošenja odluke o otkazu. Međutim, sud na činjenicu provedenog savjetovanja pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno odredbi čl. 150 st. 12 ZR-a.

8. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz iskaza svjedokinje TUM da kod tuženika nije oformljeno radničko vijeće niti su sindikati izvijestili tuženika o tome tko obavlja funkciju radničkog vijeća. Iz dopisa sindikatima od 29. prosinca 2021. je razvidno da je tuženik započeo postupak savjetovanja sa svim sindikatima koji djeluju kod tuženika, a što je ujedno potvrđeno i iskazima svjedoka TUM, FU i ĐU. Iz dopisa od 4. ožujka 2022. i 21. ožujka 2022. je razvidno da se komunikacija između tuženika i sindikata u postupku savjetovanja odvijala na način da se tuženik obraćao svim sindikatima koji kod njega djeluju. Budući da u ovom slučaju nije sporna činjenica da kod tuženika nije oformljeno radničko vijeće niti su sindikati izvijestili tuženika o osobi koja preuzima funkciju radničkog vijeća, za tuženika nije postojala obveza provedbe daljnjih aktivnosti u postupku savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu. Naime, sud je mišljenja kako u ovom konkretnom slučaju nije postojala obveza tuženika da provede savjetovanje sa sindikatima i da poduzima daljnje radnje oko toga, a sve s obzirom na činjenicu da kod tuženika nije ustrojeno radničko vijeće te da sindikati nisu postupili sukladno svojoj obvezi iz čl. 153 st. 4 ZR-a, odnosno nisu izvijestili tuženika o sindikalnom povjereniku koji bi imao prava i obveze radničkog vijeća. Navedeno pravno stajalište proizlazi i iz argumentacije koja je iznesena u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1162/2022 od 9. siječnja 2024. iz kojeg proizlazi da je donošenjem novog Zakona o radu iz 2014. promijenjena obveza sindikata vezano uz postizanje sporazuma o sindikalnom povjereniku i priopćavanje istog poslodavcu, radi čega je Vrhovni sud RH zauzeo pravno stajalište da u slučaju kada kod poslodavca ne djeluje radničko vijeće, a sindikati nisu postupili prema odredbi čl. 153 st. 4 ZR-a i izvijestili poslodavca o sindikalnom povjereniku s pravima i obvezama radničkog vijeća, poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja svoje obveze iz čl. 150 st. 1 ZR-a. Stoga, budući da u ovom slučaju nije bilo ustrojeno radničko vijeće niti je došlo do sporazuma sindikata o sindikalnom povjereniku koji bi preuzeo prava i obveze radničkog vijeća, niti je o tome obaviješten tuženik, tuženik nije imao obvezu provođenja savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu. Za zaključiti je stoga da odluka o otkazu u odnosu na tužitelja nije ništetna samo uslijed činjenice (ne)provedbe savjetovanja sa radničkim vijećem, budući da takva obveza za tuženika nije niti postojala. To ujedno ne znači da sud u okviru ispitivanja zakonitosti odluke o otkazu nije dužan ispitati sve navode koje su i sindikati iznijeli, a vezano uz (ne)zakonitost postupka otkazivanja i utvrđivanja kolektivnog viška radnika s aspekta (ne)uvrštavanja radnika u funkcionalne grupe i uspoređivanja radnika. Sve navedene okolnosti sud je dužan ispitati u okviru postupka koji se vodi radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, međutim ova odluka nije ništetna a priori radi činjenice da postupak savjetovanja nije proveden ili nije zakonito proveden, jer obveza savjetovanja nije niti postojala, a sve iz razloga koji su ranije izneseni.

9. Stoga se sud neće osvrtati na dijelove iskaza svjedoka TUM, JU, FU i ĐU koji se odnose na činjenicu provođenja savjetovanja s radničkim vijećem, odnosno sindikatima, prije donošenja odluke o otkazu.

10. Iz odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu proizlazi da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da su razlozi prestanka potrebe za radom radnika sažeti u centralizaciji tzv. „korporativnih funkcija“, odnosno „korporativnih servisa“. Naime, kod tuženika su se iste grupe funkcionalnih poslova korporativnih servisa obavljale decentralizirano, odnosno unutar više organizacijskih jedinica/podružnica i to samo za potrebe te organizacijske jedinice, što je dovelo do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti te prevelikog broja izvršitelja. Novom organizacijom tuženik provodi centralizaciju korporativnih funkcija na način da se uvodi nova organizacija prema kojoj se u potpunosti prestaju obavljati korporativne funkcije u podružnicama te se ti poslovi ukidaju u podružnicama, a poslovi korporativnih funkcija se obavljaju centralizirano unutar organizacijske jedinice „Korporativni servisi“. To uključuje i poslove koje je tužitelj obavljao. Posljedice opisane centralizacije je i smanjenje broja izvršitelja što je rezultiralo kolektivnim viškom radnika te prestankom potrebe za radom tužitelja. U obrazloženju se dalje navodi da je tuženik donio interne akte kojima provodi ovu reorganizaciju. Navodi se da je tužitelj obavljao poslove rukovoditelja odjela za upravljanje ljudskim resursima u podružnici Čistoća, koji spadaju u grupu upravljanje ljudskim potencijalima. Ti poslovi spadaju u poslove korporativnih funkcija, aktima tuženika ukinuta je organizacijska jedinica u kojoj je tužitelj obavljao poslove, djelokrug te jedinice se mijenja te se isti obavlja unutar nove organizacijske jedinice naziva Sektor za upravljanje ljudskim potencijalima unutar "Korporativnih servisa“. Kako je za obavljanje poslova unutar nove organizacijske jedinice tuženik utvrdio potreban broj izvršitelja (15), a ukupan broj radnika koji obavlja te poslove je veći od potrebnog broja, potrebno je otkazati ugovor o radu tužitelju kao višku (prekobrojan izvršitelj). U odluci o otkazu se dalje navodi da je tuženik kod odabira prekobrojnih radnika koji su višak primijenio kriterije iz Zakona o radu, kojima je dodijelio određen broj bodova, prema kojim kriterijima je tužitelj ostvario 2 boda, dok je radnik s najmanjim brojem bodova koji je popunio slobodna radna mjesta ostvario 4 boda, te se nalazi u radnom odnosu kod tuženika u trajanju od 18 godina, 4 mjeseca i 7 dana. Primjenom navedenih kriterija otkazan je ugovor o radu tužitelju, s obzirom da isti ima manji broj bodova u odnosu na radnike koji su popunili slobodna radna mjesta. Slijedom navedenog otkazuje se ugovor o radu tužitelju.

11. Tužitelj u svom zahtjevu za zaštitu prava u bitnome navodi istovjetno kao u tužbi.

12. U odnosu na poslove koje je obavljao tužitelj i daljnju potrebu za tim poslovima sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka TUM, ĐU, JU, HU, KU te tužitelja kao parnične stranke.

13. Iz iskaza svjedokinje TUM u bitnome proizlazi da je ista u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bila voditeljica službe za upravljanje ljudskim resursima. U postupku kolektivnog otkazivanja ugovora o radu radnici su uspoređivani na način da su sukladno ugovorima o radu i stvarnim poslovima koje su obavljali svrstavani u funkcionalne grupe, primjerice ljudski resursi, pravni poslovi, računovodstvo, financije, kontroling, marketing i slično. Unutar svake funkcionalne grupe bile su dvije podgrupe, jedna se odnosila na izvršitelje poslova za koje je bila potrebna visoka stručna sprema, a druga za poslove za koje je bila potrebna viša ili srednja stručna sprema. Ovisno o stručnoj spremi radnika i poslovima koje je obavljao radnici su svrstavani unutar te dvije podgrupe. Akti o reorganizaciji stupili su na snagu 26. svibnja 2022., prema njima nisu ustrojavana nova radna mjesta, a postojeća mjesta su imala opise poslova. Kod tuženika je bila takva situacija da su postojali različiti nazivi radnih mjesta, a osobe su obavljale iste poslove. Poslovi marketinga i prodaje su centralizirani, oni se sada obavljaju unutar sektora za marketing, prodaju i odnose s korisnicima u korporativnim servisima. Do centralizacije oni su se obavljali za svaku podružnicu zasebno. Centralizirani su i poslovi naplate, ljudskih resursa i nabave. Ti poslovi se nakon centralizacije obavljaju u korporativnim servisima za društvo u cjelini. Višak radnika je utvrđivala uprava društva u dogovoru sa voditeljima službi. O poslovima koje su radnici faktično obavljali tuženik je dobivao informacije iz sustava Argosi, iz dosjea radnika, iz ugovora o radu i eventualnih odluka o delegiranju nadležnosti te na temelju komunikacije sa voditeljima podružnica i voditeljima službi po podružnicama koji su bili nadređeni radnicima. Služba ljudskih resursa je kontaktirala nadređene osobe kao i voditelje podružnica kako bi istražila što osoba faktično radi. Nakon što su otkazani ugovori o radu doneseno je još novih sistematizacija i reorganizacija. Tužitelj je obavljao poslove funkcionalne grupe ljudskih potencijala u podružnici Čistoća, bio je voditelj ljudskih resursa u toj podružnici. On je uspoređivan u funkcionalnoj grupi ljudskih potencijala. Ti poslovi se danas obavljaju u sektoru u korporativnim servisima. Ne zna koliko je osoba bilo zaposleno na tim poslovima u podružnici Čistoća, osobno je kontaktirala tužitelja i kolegicu KU, koji su radili ljudske resurse. Svjedokinja navodi da je IU obavljala poslove ljudskih potencijala u podružnici Robni terminali zajedno sa BU i ČU, bez obzira na ugovor o radu kojeg je imala. Svjedokinja tvrdi da je IU obavljala poslove ljudskih potencijala. Nekada su voditelji podružnica svojim radnicima navodili druge poslove, a ne one koje stvarno rade, sve kako bi radnici ostvarili veću plaću. VU iz podružnice Zrinjevac je također radila ljudske potencijale, to je svjedokinji osobno poznato jer je s njom kontaktirala vezano uz poslove ljudskih potencijala. DU iz Zagrebačkih cesta je također radila poslove upravljanja ljudskim potencijalima za koje je potrebna visoka stručna sprema, a RU poslove za koje je potrebna srednja stručna sprema. Ona nije uspoređivana sa osobama visoke stručne spreme. Imali su podatke o stvarnoj stručnoj spremi radnice i poslovima koje je obavljala, a podatke su dobili od OU koja je bila na čelu upravljanja ljudskim potencijalima u Zagrebačkim cestama. Radnica ĐUM je diplomirani psiholog, a FUM diplomirana socijalna radnica.

14. Svjedokinja ĐU u svom iskazu navodi da je tužitelj bio rukovoditelj ljudskih resursa, u podružnici Čistoća tri osobe su radile te poslove. UU i ŽU su ostale raditi u ljudskim resursima i imaju srednju stručnu spremu.

15. Svjedokinja KU u svom iskazu navodi da je u vrijeme otkazivanja tužiteljevog ugovora o radu bila zaposlena u podružnici Čistoća kao rukovoditelj službe za pravne poslove i ljudske resurse. Zna da je došlo do centralizacije procesa te je svjedokinja otišla u ljudske resurse u korporativnim servisima. Prije otkazivanja ugovora o radu tuženik nije donio novu sistematizaciju radnih mjesta. Svjedokinja je vidjela tablice gdje su uspoređivani radnici, i ona je bila uspoređivana. Zna da je tužitelj radio kao voditelj ljudskih resursa u podružnici Čistoća, a svjedokinja mu je bila nadređena i ona je radila poslove ljudskih potencijala. Zna da je tužitelj svrstan u funkcionalnu grupu ljudskih potencijala, svjedokinja je uspoređivana s tužiteljem i imala je više bodova. Pretpostavlja da je tužitelj uspoređivan s radnicima koji imaju visoku stručnu spremu kao i svjedokinja. Svjedokinja je pored poslova ljudskih potencijala radila i pravne poslove, tužitelj u pravilu nije radio pravne poslove nego poslove ljudskih potencijala. Svjedokinja navodi da su joj poznate radnice DU i RU i zna da rade u ljudskim resursima, svjedokinja misli da imaju srednju stručnu spremu. Poznaje djelatnicu IU i zna da je kratko vrijeme radila u ljudskim resursima, nakon čega je dala otkaz i otišla. Nakon utvrđivanja kolektivnog viška radnika VU je radila iste poslove kao i svjedokinja u sektoru za ljudske potencijale.

16. Iz iskaza svjedokinje HU u bitnome proizlazi da je ista radila kao rukovoditeljica službe prodaje i naplate u Čistoći. Zna da je tužitelj radio kao rukovoditelj kadrovske službe, radio je kadrovske poslove, a nadređena je bila KU. U njegovoj službi bilo je zaposleno četiri do pet osoba. Svjedokinja zna da se ti poslovi i dalje rade, jedino su referentice premještene u Vukovarsku i dalje rade isključivo za Čistoću.

17. Svjedok JU u svom iskazu navodi da je tužitelj radio kao pravnik u kadrovskoj službi, a nadređena je djelatnica bila KU. Ti poslovi obavljaju se i dalje u okviru korporativnih servisa. Prije reorganizacije u toj službi radilo je pet djelatnika, KU, TU i još tri službenice. KU bila je direktorica pravne i kadrovske službe, a u pravnoj službi radilo je četiri pravnika i službenice.

18. Tužitelj u svom iskazu navodi da je u vrijeme otkazivanja radio na radnom mjestu rukovoditelja odjela za upravljanje ljudskim resursima u okviru službe pravnih poslova i ljudskih resursa na čijem čelu je bila KU. Tužitelj je bio jedina osoba sa visokom stručnom spremom, a ostale tri djelatnice imale su srednju stručnu spremu. U okviru svojih poslova vodio je računa o zakonitosti procesa koji su se u odjelu obavljali, rukovodio je djelatnicima, imao je zaduženja vezano za donošenje općih akata, zaprimao prijave za povrede obveza iz radnog odnosa, po potrebi je pisao opomene ili pokretao procedure otkazivanja. Obavljao je i čitav niz drugih poslova koji su vezani uz radne odnose, a tih je bilo puno jer je podružnica Čistoća zapošljavala oko 2000 radnika od ukupno 5000 radnika. Tužitelj je bio jedina osoba sa visokom stručnom spremom, budući da se KU prvenstveno bavila pravnim poslovima, a uspoređivana je u funkcionalnoj grupi ljudskih resursa. U tu funkcionalnu grupu smještene su i djelatnice srednje stručne spreme, za koje tužitelj sumnja da su radile poslove ljudskih resursa. Smatra da je nezakonito uspoređivan sa VU koja je bila rukovoditeljica pravnih poslova i trebala je biti svrstana u funkcionalnu grupu pravnih poslova. Također su u funkcionalnu grupu uvrštena tri radnika sa visokom stručnom spremom i dva sa srednjom iz podružnice Robni terminali, koja je zapošljavala 60-ak djelatnika i nije realno da je čak pet osoba obavljalo poslove ljudskih resursa. Tužitelj navodi da je uspoređivan i sa FUM i KUM, koje nisu pravnice po struci. Poslovi koje je tužitelj obavljao i dalje se kontinuirano obavljaju kod tuženika, s obzirom da tuženik zapošljava velik broj djelatnika. Prema novoj organizaciji služba ljudskih resursa svrstana je u korporativne servise, djelatnice su fizički preseljene u direkciju u Vukovarskoj ulici. Te poslove danas obavljaju i djelatnice srednje stručne spreme ŽU i UU. Kod tuženika se i dalje obavljaju poslovi ljudskih resursa sa pozicije visoke stručne spreme, koji se obavljaju u direkciji. Tužitelj ističe da mu tuženik nije ponudio drugo radno mjesto prije otkaza ugovora o radu sukladno odredbi čl. 12 ugovora o radu. Radnicima su dostavljene tablice sa radnim mjestima u operacijama, bez direktne ponude i opisa poslova tih radnih mjesta. Na toj tablici su većinom bili tehnički poslovi, odnosno poslovi za koje je bilo potrebno zadovoljiti neke posebne uvjete. Prema saznanjima tužitelja reorganizacija i centralizacija nisu u suštini provedene, djelatnicima su dodijeljeni drugi nazivi radnih mjesta, a oni u suštini obavljaju iste poslove. Prema saznanjima tužitelja tuženik nije donio novu sistematizaciju radnih mjesta koja sadržava opise poslova radnih mjesta. Tužitelj ne zna jesu li kod tuženika bili unificirani nazivi radnih mjesta, ne zna koje poslove je radila djelatnica IU. Djelatnice FUM i HUM radile su u direkciji u sektoru za upravljanje ljudskim resursima. Tužitelj navodi da njemu nije dostavljena odluka kojom mu je opozvan mandat, nije mu istekao mandat niti je dao ostavku.

19. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da je odluka o otkazu zakonita i dopuštena. Naime, tužitelj tijekom postupka navodi to da se poslovi koje je obavljao i dalje obavljaju kod tuženika, što tuženik ne spori, međutim navodi da te poslove sada obavlja manji broj djelatnika radi čega je došlo do smanjenja broja izvršitelja na poslovima koje je obavljao tužitelj i otkazivanja ugovora o radu prekobrojnim izvršiteljima. Iz odluke o otkazu proizlazi da je tuženik utvrdio kako je potreban broj izvršitelja 15, a da je na tom radnom mjestu utvrđen veći broj izvršitelja od tog broja. Iz odluke o otkazu dalje proizlazi da su poslovi koje je radio tužitelj, a odnosili su se na poslove ljudskih resursa, centralizirani sada u okviru sektora upravljanja ljudskim resursima koji se nalazi unutar korporativnih servisa koji djeluju u odnosu na čitavog tuženika (ne samo za podružnice). Iz iskaza svjedokinja TUM, HU i KU suglasno proizlazi da su poslovi koje je tužitelj obavljao centralizirani u okviru korporativnih servisa, čijim iskazima je sud u cijelosti povjerovao. S druge strane, tužitelj u svom iskazu paušalno navodi da tuženik nije proveo centralizaciju poslova na način kako je to bilo opisano, jer to nije praktično moguće provesti. Tužitelj u svom iskazu dalje navodi da reorganizacija u suštini nije provedena, međutim te navode tužitelj ne potkrjepljuje nikakvim dokazima, navodi su paušalni i u suprotnosti sa suglasnim iskazima svjedokinja TUM, HU i KU. Naime, u ovom postupku ocjenjuje se zakonitost konkretne odluke o otkazu koja je donesena u odnosu na tužitelja, te je stoga relevantno utvrditi to jesu li centralizirani poslovi koje je tužitelj obavljao, a to su poslovi ljudskih resursa. U odnosu na te poslove svjedokinje TUM i KU, kojima je to osobno poznato, suglasno iskazuju da se ti poslovi i dalje rade kod tuženika, međutim da su centralizirani u korporativnim servisima. Upravo svjedokinja KU potvrđuje navode tuženika da je provedena centralizacija jer je ista ranije radila u podružnici Čistoća te je otišla u ljudske resurse u korporativnim servisima. Iz spisa dalje proizlazi da je i svjedokinja KU uspoređivana s tužiteljem te je prema zakonskim kriterijima ostvarila veći broj bodova u odnosu na tužitelja, radi čega je zadržana u radnom odnosu. Iskaz tužitelja u pojedinim dijelovima je općenit i paušalan, a ujedno nije potkrijepljen drugim dokazima te u tom dijelu sud ne prihvaća iskaz tužitelja. Iz tužiteljevog iskaza također je potvrđeno to da je tužitelj obavljao poslove ljudskih resursa za podružnicu Čistoća te da je u postupku utvrđivanja kolektivnog viška radnika bodovan prema zakonskim kriterijima. Navodi tužitelja u pogledu činjenice da neke osobe nisu obavljale poslove ljudskih resursa, i to djelatnice iz podružnice Robni terminali ili djelatnice iz direkcije tuženika, opovrgnuti su iskazom svjedokinje TUM koja je u svom iskazu navela da su te osobe obavljale poslove iz područja ljudskih resursa, a što je njoj osobno poznato, budući da je u vrijeme otkazivanja obnašala funkciju voditeljice službe za upravljanje ljudskim resursima u korporativnim servisima, te je u okviru svojih poslova kontaktirala osobe koje obavljaju te poslove u podružnicama. Stoga je svjedokinji osobno poznato to koje osobe su u podružnicama obavljale poslove ljudskih potencijala. Svjedokinja je jasno na direktna pitanja tužitelja odgovorila da su djelatnice IU, ZU, ČU, VU, DU, ĐUM i FUM obavljale poslove iz područja ljudskih potencijala, koji navodi ničim nisu dovedeni u pitanje te ih sud ocjenjuje istinitim. Stoga je sud iz iskaza svjedoka utvrdio to da je doista došlo do smanjenja broja izvršitelja na poslovima ljudskih potencijala koje je obavljao tužitelj, da tu ti poslovi sada centralizirani u okviru korporativnih servisa te se obavljaju za društvo u cjelini. Dalje je utvrđeno, a isto nije osporeno od strane tužitelja, da je u postupku izlučivanja viška radnika tuženik primijenio zakonske kriterije kojima je dodijelio određen broj bodova, nakon čega je otkazao ugovor o radu radnicima sa najmanjim brojem bodova. Također nije sporno da je tužitelj prilikom primjene zakonskih kriterija ostvario 2 boda, a radnik koji je kao posljednji zadržan u radnom odnosu ostvario je 4 boda.

20. Autonomno je pravo tuženika kao poslodavca donositi odluke o organizaciji poslovanja te o broju izvršitelja na pojedinim radnim mjestima. Isto tako tuženik kao poslodavac autonomno donosi odluku o smanjenju broja izvršitelja na nivou tuženika, odnosno u pojedinim organizacijskim jedinicama. Reorganizacija poslovanja dovela je do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu tužitelja, a što sve predstavlja opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu iz organizacijskog razloga. Naime, sukladno odredbi čl. 115 st. 1 t. 1 ZR-a je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu dopušten je i u situaciji kada poslodavac odluči smanjiti broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu, zbog organizacijskog ili gospodarskog razloga, a što dovodi do toga da prestaje potreba za obavljanjem posla od strane tužitelja. Iako se poslovi koje je radio tužitelj i dalje obavljaju kod tuženika, smanjen je broj izvršitelja koji to rade, što znači da su prekobrojni izvršitelji utvrđeni kao višak.

21. Sud je prihvatio argumentaciju tuženika iz koje proizlazi da je dopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i u situaciji kada se smanjuje broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu, pri čemu se poslovi i dalje obavljaju kod poslodavca. Naime, za tu situaciju predviđena je odredba čl. 115 st. 2 ZR-a koja propisuje da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Navedena odredba primjenjuje se upravo za slučaj kada poslodavac smanjuje broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu te dolazi do uspoređivanja radnika i izlučivanja viška.

22. Iz odluke o otkazu proizlazi da je tuženik u postupku otkazivanja primijenio zakonske kriterije iz čl. 115 st. 2 ZR-a, da je pojedinom kriteriju dodijelio određen broj bodova, te je na temelju primjene tih kriterija izlučio osobe sa najmanjim brojem bodova. Tuženik je dodatno razradio primjenu kriterija na način da ako radnici imaju jednak broj bodova prema zakonskim kriterijima, da se prednost daje radniku koji je dulje u radnom odnosu kod tuženika, odnosno ukoliko su radnici i prema tom kriteriju izjednačeni, prednost ima radnik koji ima više uzdržavanih osoba. Tužitelj tijekom postupka ne osporava navode tuženika da je došlo do primjene zakonskih kriterija, odnosno da je uz primjenu tih kriterija dobio 2 boda, a radnik koji je zadržan u radnom odnosu sa najmanjim brojem bodova je imao 4 boda. Stoga je sud utvrdio da je tuženik pravilno primijenio zakonske kriterije na uspoređivane radnike prilikom donošenja odluke o otkazu, te je otkazao ugovor o radu tužitelju koji je imao manji broj bodova u odnosu na radnika koji je kao zadnji zadržan u radnom odnosu.

23. U odnosu na ponudu za obavljanje posla u tzv. operacijama, valja navesti da tuženik kao poslodavac nije dužan tužitelju ponuditi ugovor o radu za drugo radno mjesto, ako takvim ne raspolaže, niti je obvezan donijeti odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora. Iz izjave od 22. ožujka 2022. proizlazi da je tužitelj odbio preuzeti popis slobodnih radnih mjesta u operacijama, što potvrđuju svjedoci SU i KU koji su potpisali tu izjavu. Kao što je ranije navedeno tuženik nije u obvezi tužitelju ponuditi ugovor o radu za konkretno radno mjesto, ukoliko istim ne raspolaže.

24. U odnosu na navode tužitelja kako je tuženik imao obvezu ponuditi mu drugo radno mjesto sukladno odredbi čl. 12 Ugovora rukovoditelja odjela od 16. ožujka 2020., sud je izvršio uvid u isti ugovor te je utvrdio da je tim ugovorom tužitelj imenovan rukovoditeljem Odjela za upravljanje ljudskim resursima na mandatno razdoblje od 4 godine, počevši od dana 16. ožujka 2020. Prema odredbi čl. 12 st. 2 istog Ugovora u slučaju isteka mandata na koji je radnik imenovan rukovoditeljem odjela, opoziva radnika s funkcije rukovoditelja prije isteka mandata, odnosno ostavke radnika na tu funkciju prije isteka mandata, radniku ne prestaje radni odnos kod poslodavca budući da je isti zasnovan na neodređeno vrijeme. Prema odredbi čl. 12 st. 3 tog Ugovora po prestanku ovog ugovora u slučajevima iz st. 2 istog članka, poslodavac će radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje radnog mjesta koji odgovaraju radnikovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima. Budući da je u ovom slučaju došlo do otkazivanja ugovora o radu odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu, nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 12 st. 2 Ugovora rukovoditelja Odjela, a vezano uz prestanak funkcije rukovoditelja, te stoga za tuženika nije nastala obveza ponude ugovora o radu za drugo radno mjesto iz odredbe čl. 12 st. 3 istog Ugovora. Naime, nije sporno da u ovom slučaju tužitelj nije opozvan s funkcije rukovoditelja prije isteka mandata, odnosno nije došlo do njegove ostavke ili isteka mandata, u kojim slučajevima nastaje obveza tuženika za ponudu drugog ugovora o radu.

25. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je tuženik imao opravdan i dopušten razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu do kojeg je došlo uslijed smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu tužitelja, a do kojeg smanjenja je došlo postupkom reorganizacije tuženika. Utvrđeno je također da je tuženik primijenio zakonske odredbe u pogledu postupka otkazivanja ugovora o radu i utvrđivanja kolektivnog viška radnika, nadalje da je primijenio zakonske kriterije iz čl. 115 st. 2 ZR-a, te da je stoga odluka o otkazu zakonita i dopuštena.

26. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti te donijeti presudu kao pod točkom I/ izrijeke. Budući da je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, valjalo je odbiti i zahtjev za vraćanjem na rad, jer za prihvaćanje tog zahtjeva nema pravne osnove, sve sukladno odredbi čl. 124 st. 1 ZR- a.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, koja propisuje da ako stranka u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranici naknaditi parnične troškove. Visina troška tuženika određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tuženik zastupan po odvjetniku.

28. Trošak tuženika odnosi se na trošak jednokratne nagrade iz Tbr. 7/2 Tarife u svezi sa Tbr. 52/4 Tarife u iznosu od 400,00 eura, kojem iznosu se ima pridodati iznos od 100,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), što ukupno iznosi 500,00 eura koji trošak je tužitelj dužan naknaditi tuženiku.

29. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška nije osnovan, budući da tuženiku pripada pravo na trošak prema Tarifi koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odnosno dana 26. srpnja 2022., prema kojoj tuženiku pripada pravo na jednokratnu nagradu u visini od 200 bodova, odnosno 400,00 eura, a ne u visini od 250 bodova kako to tuženik potražuje. Slijedom navedenog djelomično je odbijen zahtjev tuženika u ukupnom iznosu od 125,00 eura (100,00 eura uvećano za PDV).

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.