REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-250/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika GORDINI-RENT d.o.o., Dugo Selo, Zagrebačka ulica 5, OIB: 23644109341, radi iseljenja i predaje u posjed, 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku iseliti iz suvlasničkog dijela nekretnine s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-22), koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] , što u naravi predstavlja poslovni prostor koji se sastoji od trgovine, sanitarnog čvora i priručnog skladišta u prizemlju ulične zgrade te skladišta u podrumu, površine 209, 00 m2, [adresa], te ga predati tužitelju slobodnog od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 400,00 EUR sa zateznim kamatama od 3. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na troškove u iznosu od 400,00 EUR po stopi koja prelazi stopu određenu u točki II. izreke presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 17. siječnja 2025. podnio tužbu radi iseljenja i predaje u posjed suvlasničkog dijela nekretnine s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E -22), koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], a koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja poslovni prostor koji se sastoji od trgovine , sanitarnog čvora i priručnog skladišta u prizemlju ulične zgrade te skladišta u podrumu, površine 209, 00 m2, na adresi u [adresa].

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi kako se u skladu s odredbama članka 186.a Zakona o parničnom postupku, prije podnošenja tužbe, obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 30. listopada 2024., ali mirno rješenje spora nije postignuto budući se tuženik na isti oglušio. Nadalje, tužitelj navodi kako je vlasnik suvlasničkog dijela nekretnine s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-22), koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], a koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja poslovni prostor koji se sastoji od trgovine, sanitarnog čvora i priručnog skladišta u prizemlju ulične zgrade te skladišta u podrumu, površine 209, 00 m2, na adresi u [adresa]. Ističe da je raniji ugovor o zakupu od 18. siječnja 2008. sklopljen između Grada Zagreba i tuženika otkazan te da se tuženik u posjedu predmetne nekretnine nalazi bez valjane pravne osnove te ometa tužitelja kao stvarnog vlasnika u vršenju vlasničkih ovlaštenja. Predlaže sudu naložiti tuženiku iseliti iz predmetnog poslovnog prostora i predati ga tužitelju u posjed slobodnog od osoba i stvari.

3. Sud je, na temelju odredaba članka 284. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP), tuženiku dostavio tužbu s prilozima te ga pisanim pozivom (rješenjem od 21. siječnja 2025.; dalje: rješenje od 21. siječnja 2025.) pozvao na podnošenje pisanog odgovora na tužbu u određenom roku od 30 dana uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu iz članka 331.b ZPP-a (str. 31. – 33. spisa).

4. Prema odredbama članka 331.b stavka 1. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Prema odredbi članka 331.b stavka 2. ZPP-a, neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. toga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.).

5. U konkretnom slučaju tuženik je pravna osoba, trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću upisano u sudski registar. U trenutku donošenja rješenja od 21. siječnja 2025. i dostave tužbe tuženiku na odgovor, bile su na snazi odredbe članka 133. stavka 5. ZPP-a kojima je propisano da se pismena dostavljaju državnim tijelima, državnom odvjetništvu, odvjetnicima, javnim bilježnicima, sudskim vještacima, sudskim procjeniteljima, sudskim tumačima, stečajnim upraviteljima, povjerenicima, punomoćnicima iz članka 434.a toga Zakona, povjerenicima u postupku stečaja potrošača, likvidatorima, posebnim skrbnicima zaposlenim u Centru za posebno skrbništvo, pravnim osobama te fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost u sporovima koji se tiču te djelatnosti u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način. Osobama iz stavka 5. toga članka koje nisu zatražile ili im još nije dodijeljeno pravo pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima sud će dostavu prvog pismena obaviti poštom uz obavijest da će se sva daljnja pismena u postupku do dodjele prava pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije obaviti stavljanjem pismena na e-oglasnu ploču sudova. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na e-oglasnu ploču sudova (članak 133. stavak 6. ZPP-a). Dostava prvog pismena poštom iz stavka 6. toga članka obavlja se na adresu navedenu u tužbi. Ako dostava na adresu navedenu u tužbi ne uspije, dostava će se obaviti na adresu sjedišta te osobe upisane u upisniku, ako je ta adresa različita od adrese navedene u tužbi. Ako dostava na adresu navedenu u tužbi odnosno na adresu sjedišta ne uspije, obavit će se stavljanjem pismena na e-oglasnu ploču sudova. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na e-oglasnu ploču sudova (članak 133. stavak 7. ZPP-a).

6. Uvidom u e-spis utvrđeno je kako tuženiku, koji je pravna osoba upisana u sudski registar, nije u trenutku donošenja rješenja od 21. siječnja 2025. i dostave tužbe tuženiku na odgovor, dodijeljeno pravo pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima, odnosno da tuženik nije korisnik tog sustava. Stoga je, u skladu s odredbama članka 133. stavka 7. ZPP-a, sud pokušao tuženiku dostaviti rješenje od 21. siječnja 2025. uz tužbu s prilozima, na adresu navedenu u tužbi:

Zagrebačka ulica 5, Dugo Selo, ali bezuspješno jer je, 27. siječnja 2025., pošta vratila navedena pismena uz napomenu „promijenio adresu“. S obzirom na to da je dostava navedenih pismena na adresu iz tužbe ostala bezuspješna, sud je, uvidom u sudski registar (str. 36. – 37.) utvrdio da je kao adresa tuženikovog sjedišta i dalje upisana adresa navedena u tužbi: Dugo Selo, Zagrebačka ulica 5. Zbog toga je u skladu s odredbama članka 133. stavka 7. ZPP-a dostava rješenja od 21. siječnja 2025. uz tužbu s prilozima obavljena stavljanjem tih pismena na oglasnu ploču suda 28. siječnja 2025. Stoga se u skladu s odredbama članka 133. stavka 7. ZPP-a, smatra da je dostava rješenja od 21. siječnja 2025. uz tužbu s prilozima tuženiku obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na e-oglasnu ploču sudova, dakle, 6. veljače 2025. Međutim, tuženik je propustio podnijeti pisani odgovor na tužbu u određenom (prekluzivnom) roku. Propuštanjem podnošenja odgovora na tužbu u određenom roku, odnosno svojom pasivnošću, tuženik je zapravo priznao istinitost tužiteljevih činjeničnih navoda s kojima je bio upoznat dostavom tužbe.

7. Iz činjenica navedenih u tužbi, koje tuženik nije osporio, te isprava dostavljenih uz tužbu (str. 3. – 4. spisa), koje tuženik nije osporio, utvrđeno je kako se prije podnošenja tužbe u ovom postupku tužitelj obratio tuženiku radi pokušaja mirnog rješenja spora u skladu s odredbama članka 186.a ZPP-a. Time je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u ovom postupku.

8. Osnovanost tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Predmet spora je tužbeni zahtjev za iseljenje i predaju u posjed suvlasničkog dijela nekretnine s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E -22), koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], a koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja poslovni prostor koji se sastoji od trgovine, sanitarnog čvora i priručnog skladišta u prizemlju ulične zgrade te skladišta u podrumu, površine 209, 00 m2, na adresi u [adresa].

9. U konkretnom slučaju iz činjenica navedenih u tužbi, koje tuženik nije osporio, te izvatka iz zemljišne (str. 5. – 6. spisa) i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel broj Z-46626/2019 od 8. rujna 2020. (str. 7. – 14. spisa), koje isprave tuženik nije osporio, proizlazi kako je tužitelj na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel broj Z-46626/2019 od 8. rujna 2020. (str. 7. – 14. spisa) upisan kao vlasnik 22. suvlasničkog dijela nekretnine s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-22), koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], a koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja poslovni prostor koji se sastoji od trgovine, sanitarnog čvora i priručnog skladišta u prizemlju ulične zgrade te skladišta u podrumu, površine 209, 00 m2, na adresi u [adresa]. Nadalje, iz činjenica navedenih u tužbi, koje tuženik nije osporio i Ugovora o zakupu od 18. siječnja 2020., koju ispravu tuženik nije osporio, proizlazi da je tuženik s Gradom Zagrebom sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa], koji se sastoji od trgovine, sanitarnog čvora i priručnog skladišta u prizemlju ulične zgrade, te podruma, ukupne površine 209,00 m2 (str. 15. – 20. spisa; dalje: Ugovor). Nadalje proizlazi da je dopisom od 13. lipnja 2023., koju ispravu tuženik nije osporio, tužitelj otkazao Ugovor (str. 21.-22. spisa). Iz navedenog dopisa nadalje proizlazi da je 4. svibnja 2023. tužitelj poslao tuženiku opomenu pred otkaz Ugovora za neplaćene dospjele obveze koje su ukupno iznosile 20.973,43 EUR te ga pozvao da u roku 15 dana podmiri navedeno dugovanje i da se očituje o stavljanju u funkciju predmetnog poslovnog prostora koji već dulje vrijeme nije u funkciji, na što se tuženik oglušio, da na dan 13. lipnja 2023. ukupno dugovanje tuženika po svim osnovama iznosi 27.275,92 EUR, te da je tužitelj pozvao tuženika da sukladno odredbi članka 18. Ugovora preda predmetni poslovni prostor najkasnije zadnji dan otkaznog roka, ali bezuspješno. Iz tužiteljevih otvorenih stavki od 18. prosinca 2023. (str. 23. – 24. spisa), koju ispravu tuženik nije osporio, proizlazi da za razdoblje od siječnja 2023. do studenoga 2023. tuženik tužitelju za svaki pojedini mjesec duguje iznos koji odgovara iznosu ugovorene mjesečne naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora, odnosno po navedenoj mu osnovi duguje ukupno 27.396,63 EUR. Slijedom navedenoga, sud je utvrdio da je po proteku otkaznog roka iz članka 18. Ugovora, tuženik ostao u posjedu predmetnog poslovnog prostora, ali bez pravne osnove, što tuženik nije osporio, a navedeno proizlazi i iz Zapisnika o očevidu od 28. prosinca 2023. i 26. travnja 2023. (str. 25. – 28. spisa), koje isprave tuženik nije osporio.

10. Prema odredbi članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV), nepošten posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Od časa kad je poš teni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada (članak 165. stavak 6. ZV-a). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. stavak 3. ZV-a), a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (članak 18. stavak 5. ZV-a). Također, na temelju odredbe članka 19. stavak 2. ZV-a smatra se da posjed, nakon što je stečen, traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.

11. S obzirom na to da tuženik nije osporio činjenicu da nakon otkaza Ugovora i isteka otkaznog roka, koristi predmetni poslovni prostor bez da je za takvo korištenje s tužiteljem kao vlasnikom sklopio ugovor i bez plaćanja naknade za takvo korištenje, dok tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio i dokazao suprotno, tuženik je u konkretnom slučaju nepošteni posjednik u smislu citiranih zakonskih odredbi jer je znao, odnosno morao je znati da mu ne pripada pravo na posjed budući da je u zemljišnim knjigama upravo tužitelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Stoga, a imajući u vidu da tuženik nije tvrdio niti dokazao da mu je posjed predmetnog poslovnog prostora prestao pa se na temelju članka 19. stavka 2. ZV-a smatra da taj posjed traje i dalje, što proizlazi i iz činjenica iznesenih u tužbi koje tuženik nije osporio, u skladu s odredbom članka 165. stavka 1. ZV-a tužitelj kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora ima pravo od tuženika zahtijevati iseljenje iz predmetnog poslovnog prostora i predaju tog prostora tužitelju u posjed slobodnog od osoba i stvari, a tuženik je kao nepošten posjednik dužan njegovom zahtjevu udovoljiti.

12. Uzevši u obzir navedeno, sud je utvrdio kako tužitelj osnovano zahtijeva od tuženika iseljenje iz predmetnog poslovnog prostora i preda ju tog prostora tužitelju u posjed slobodnog od osoba i stvari.

13. Činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

14. Sud je utvrdio kako se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati u smislu odredbe članka 3. stavka 3. ZPP-a, odnosno o zahtjevu koji bi bio protivan prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

15. Uzevši u obzir navedeno, sud je utvrdio kako su ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe propisani odredbama članka 331.b stavci 1. i 2. ZPP-a. Zbog toga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

16. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP -a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.327,23 EUR, tužitelju je kao potreban (članak 155. stavak 1. ZPP), priznat trošak sastavljanja zahtjeva za mirno rješenje spora u skladu s odredbama članka 186.a ZPP-a u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 32. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: OT) u vezi s člankom 151. stavkom 1. i člankom 163. ZPP-a) jer je taj zahtjev procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u ovom postupku. S tim u svezi se napominje da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćenom na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/09) održanoj 26. listopada 2009., stranka ima pravo na naknadu troškova podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora sukladno odredbi članka 186.a stavka 1. ZPP-a ako je zahtjev za mirno rješenje spora procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u parničnom postupku. Osim toga, tužitelju je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. OT u vezi s člankom 151. stavkom 2. i člankom 163. ZPP-a). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 400,00 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP) po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka, a ne po stopi propisanoj tom odredbom za odnose iz trgovačkog ugovora, odnosno iz ugovora između trgovaca i osobe javnog prava , kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj. Zbog toga je o troškovima odlučeno kao u točkama

II. i III. izreke presude.

Zagreb, 3. rujna 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dostave presude, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP).