Poslovni broj: P-4182/2023-29
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
I
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Luki Švastecu, odvjetniku u OD Andreis i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupan po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u OD Metelko, Knežević i partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 08. srpnja 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja te zamjenice punomoćnika tuženika ŠK, dana 03. rujna 2025. godine
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 14. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.458,64 eura sa zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. obračunava u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznose kako
slijedi:
8,03 EUR od 11.03.2010.
15,47 EUR od 11.04.2010.
17,39 EUR od 11.05.2010.
23,01 EUR od 11.06.2010.
27,07 EUR od 11.07.2010.
21,81 EUR od 11.08.2010.
37,12 EUR od 11.09.2010.
30,48 EUR od 11.10.2010.
31,55 EUR od 11.11.2010.
37,22 EUR od 11.12.2010.
46,92 EUR od 11.01.2011.
36,40 EUR od 11.02.2011.
39,54 EUR od 11.03.2011.
35,53 EUR od 11.04.2011.
44,26 EUR od 11.05.2011.
52,39 EUR od 11.06.2011.
54,53 EUR od 11.07.2011.
89,11 EUR od 11.08.2011.
56,38 EUR od 11.09.2011.
52,32 EUR od 11.10.2011.
52,59 EUR od 11.11.2011.
52,60 EUR od 11.12.2011.
57,13 EUR od 11.01.2012.
59,78 EUR od 11.02.2012.
60,11 EUR od 11.03.2012.
58,32 EUR od 11.04.2012.
59,23 EUR od 11.05.2012.
61,19 EUR od 11.06.2012.
58,92 EUR od 11.07.2012.
59,11 EUR od 11.08.2012.
55,19 EUR od 11.09.2012.
56,48 EUR od 11.10.2012.
59,28 EUR od 11.11.2012.
58,42 EUR od 11.12.2012.
59,81 EUR od 11.01.2013.
56,19 EUR od 11.02.2013.
55,16 EUR od 11.03.2013.
58,89 EUR od 11.04.2013.
55,89 EUR od 11.05.2013.
54,41 EUR od 11.06.2013.
50,67 EUR od 11.07.2013.
53,30 EUR od 11.08.2013.
55,00 EUR od 11.09.2013.
57,20 EUR od 11.10.2013.
57,39 EUR od 11.11.2013.
58,71 EUR od 11.12.2013.
56,20 EUR od 11.01.2014.
58,51 EUR od 11.02.2014.
59,49 EUR od 11.03.2014.
58,75 EUR od 11.04.2014.
57,40 EUR od 11.05.2014.
57,14 EUR od 11.06.2014.
58,22 EUR od 11.07.2014.
60,22 EUR od 11.08.2014.
60,94 EUR od 11.09.2014.
60,37 EUR od 11.10.2014.
62,58 EUR od 11.11.2014.
63,17 EUR od 11.12.2014.
63,40 EUR od 11.01.2015.
63,54 EUR od 11.02.2015.
63,54 EUR od 11.03.2015.
63,54 EUR od 11.04.2015.
63,54 EUR od 11.05.2015.
63,54 EUR od 11.06.2015.
63,54 EUR od 11.07.2015.
63,51 EUR od 11.08.2015.,
sve u roku od 15 dana.
II. Utvrđuje se da postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 145,64 eura sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose:
-0,33 EUR od 02.04.2006. pa do isplate,
-0,32 EUR od 02.06.2006. pa do isplate,
-1,63 EUR od 02.07.2006. pa do isplate,
-1,38 EUR od 02.08.2006. pa do isplate,
-0,53 EUR od 02.09.2006. pa do isplate,
-0,18 EUR od 02.10.2006. pa do isplate,
-2,39 EUR od 02.11.2006. pa do isplate,
-1,37 EUR od 02.12.2006. pa do isplate,
-3,27 EUR od 02.01.2007. pa do isplate,
-4,42 EUR od 02.02.2007. pa do isplate,
-3,79 EUR od 02.03.2007. pa do isplate,
-4,60 EUR od 02.04.2007. pa do isplate,
-7,56 EUR od 02.05.2007. pa do isplate,
-7,12 EUR od 02.06.2007. pa do isplate,
-9,29 EUR od 02.07.2007. pa do isplate,
-7,85 EUR od 02.08.2007. pa do isplate,
-7,62 EUR od 02.09.2007. pa do isplate,
-9,71 EUR od 02.10.2007. pa do isplate,
-8,14 EUR od 02.11.2007. pa do isplate,
-8,65 EUR od 02.12.2007. pa do isplate,
-6,38 EUR od 02.01.2008. pa do isplate,
-4,24 EUR od 02.02.2008. pa do isplate,
-1,25 EUR od 02.03.2008. pa do isplate,
-3,54 EUR od 02.04.2008. pa do isplate,
-6,09 EUR od 02.05.2008. pa do isplate,
-6,11 EUR od 02.06.2008. pa do isplate,
-7,44 EUR od 02.07.2008. pa do isplate,
-8,48 EUR od 02.08.2008. pa do isplate,
-7,74 EUR od 02.09.2008. pa do isplate,
-2,28 EUR od 02.10.2008. pa do isplate,
-1,94 EUR od 02.12.2008. pa do isplate,
koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.690,51 eura sa zateznim kamatama tekućima od 03. rujna 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 81,02 eura, kao neosnovan.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom sklopio 05. srpnja 2005. Ugovor o namjenskom kreditu broj 3205072036/05 (dalje u tekstu „Ugovor o kreditu“). Predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorne strane ugovorile su da će tuženik staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 26.220,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u presudi posl. broj Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrdio je da su „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak…“. Navedeni stav Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske potvrđen je u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev-2221/18-11 od 03. rujna 2019. Sukladno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 i 110/15, dalje u tekstu: „Zakon o zaštiti potrošača“), odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem Tuženika. Obzirom da je Ugovor o kreditu sklopljen 05.07.2005., Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P-1401/12, obvezuje i u ovome postupku. Dakle, nije sporno da je ugovaranje zaštitne klauzule u švicarskim francima ništetno, odnosno ugovorna odredba kojom se ugovara vezanje iznosa kredita u švicarskim francima nije valjana, pa se, drugim riječima, smatra kao da nikada nije niti ugovorena. Imajući u vidu da je tuženik tužitelju isplatio iznos kredita po Ugovoru o kreditu u hrvatskim kunama, smatra se da je predmetni Ugovor o kreditu od samog potpisivanja bio ugovor u kojem je ugovorena valuta hrvatska kuna. Da pojasnimo, valutna klauzula je tzv. zaštitna klauzula. Njena funkcija je „čuvanje“ i vjerovnika (u ovom slučaju tuženika) i dužnika (u ovom slučaju tužitelja) od aprecijacije i deprecijacije domaćeg tečaja, odnosno devalvacije i hiperinflacije. U Republici Hrvatskoj sredstvo plaćanja u vrijeme utuženog razdoblja bila je hrvatska kuna pa su se sva plaćanja, pa tako i iznos ugovora o kreditu koji je tuženik isplatio tužitelju te anuiteti koje je tužitelj plaćao tuženiku, plaćala isključivo u hrvatskim kunama. Valutna klauzula služi zaštitnoj funkciji prilikom koje se vrijednost anuiteta veže uz stranu valutu te ukoliko nastupi aprecijacija i deprecijacija domaćeg tečaja radi se korekcija prema vrijednosti strane valute. Međutim, u predmetnoj pravnoj stvari to se nije dogodilo. Hrvatska kuna kao valuta ostala je stabilna dok je vrijednost CHF oscilirala i aprecirala. U tome trenutku tuženik je bio dužan izvršiti korekciju iznosa u CHF valuti, a ne u hrvatskoj kuni. Slijedom navedenog, tuženik je ništetnim ugovornim odredbama koje se tiču valutne klauzule naplatio tužitelju veće iznose mjesečnih anuiteta od ugovorenih. Tužitelj predlaže sudu sukladno čl. 323. ZOO-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, a po provedenom dokaznom postupku naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.456,86 eura sa zateznim kamatama tekućima na svaki pojedinačni isplaćeni iznos i troškovima postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U bitnom navodi da je tužitelj bio upoznat s valutnim rizikom vezano uz ugovorenu valutnu klauzulu koja je dopuštena pozitivnim propisima i pristao je na isti, dok tuženik u konkretnom slučaju nije niti je mogao znati za budući rast tečaja CHF. Ujedno smatra da je ugovorena valutna klauzula dispozitivna odredba, zbog čega je isključena kontrola nepoštenosti iste. Smatra i da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača koje se ne predmnijeva. Istakao je i prigovor zastare, osporava zatraženi tijek zatezne kamate te istaknuo procesno pravni prigovor radi prijeboja s osnove potplaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja specificiranog podneskom od 12. studenoga 2024. Zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.
3. Tužitelj je podneskom od 14. studenoga 2024. preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj je po izvedenom vještačenju povećao tužbeni zahtjev, pa je stoga opravdano i dopušteno ovakvo povišenje tužbenog zahtjeva, dakle, tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, dok je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP) te je odlučeno kao u izreci rješenja.
4. Tužitelj se nije protivio istaknutom prigovoru radi prebijanja.
5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu (list 7-12 spisa), promet po kreditu/specifikacija uplata (list 97-106 spisa), izvod iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje (list 77 spisa), proveo vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.op. te saslušao tužiteljicu.
6. Ostali dokazi čitanjem isprava nisu izvedeni niti cijenjeni, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.
7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan te prigovor radi prebijanja također osnovan.
8. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:
-između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen je 05. srpnja 2005. ugovor o namjenskom kreditu za adaptaciju kuće u iznosu CHF 26.220,80 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB, uz kamatnu stopu od 4,50 %, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika i valutnu klauzulu te otplatu od 120 mjeseci,
-u financijskoj dokumentaciji navedeni su anuiteti, stopa i datumi dospijeća/plaćanja istih.
-da je u izvodu iz edukacijskog materijala piše da je potrebno upoznati klijenta s valutnim rizikom i s tim u vezi kretanja tečajeva i izvora prihoda klijenta.
9. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je dizala kredit za uređenje gornjeg kata kuće i otišla u banku te tražila najpovoljniji kredit. Ponudili su joj kredit u CHF- u, nije upozorena na nikakve klauzule. Nije imala vremena pročitati ugovor. Nije mogla utjecati na neku odredbu ugovora odnosno konkretno na odredbu o valutnoj klauzuli. Nije upozorena do koje mjere može doći do povećanja anuiteta. U trenutku sklapanja ugovora nije bila nositelj obrta ili član trgovačkog društva. Uređivala je gornji kat kuće za obiteljske potrebe. Nije pročitala ugovor prije potpisivanja.
10. Iskaz tužitelja sud prihvaća u cijelosti kao iskren i uvjerljiv, a na isti ni tuženik nije imao primjedbi.
11. Naime, tužiteljica nije pročitala ugovor te se ne smatra da je postupila kao prosječni potrošač, ali sukladno presudi Europskog suda od 10. lipnja 2021. u predmetu C-198/20, zaštita predviđena Direktivom vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, predviđena je u korist svih potrošača, a ne samo onih koji se mogu smatrati "prosječnim potrošačem", koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću.
12. Naime, u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. br. P-1401/12 između ostaloga utvrđeno da je ovdje tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Citirana presuda u tim bitnim dijelovima potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2018. br. Pž-6632/17-10 te je stoga glede istih pravomoćna. Sukladno odredbi čl. 138. ZZP 07 i odredbi čl. 502. c ZPP-a takve odluke obvezuju i ovaj sud u predmetnom postupku te se tužitelj može ovdje pozivati na pravna utvrđenja iz te odluke koja onda vezuju i sud.
13. Cijeneći izloženo, a uzimajući u obzir da je ugovor o kreditu između tuženika i tužitelja sklopljen u razdoblju na koji se odnosi gornja presuda Trgovačkog suda u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a ovdje tuženik ničim ne dokazuje da je u konkretnom slučaju tužitelj prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora bio od strane istoga informiran o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede ugovorene valute uz koju je vezana glavnica CHF (upravo suprotno proizlazi i iz iskaza tužitelja koji sud prihvaća kao iskren i uvjerljiv te u skladu s gornjim utvrđenjima iz kolektivnog spora), sud odredbu ugovora o kreditu od 05. srpnja 2005. koja se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF nalazi nepoštenom i stoga ništetnom (čl. 87. ZZP 03). Ovdje je glede valutne klauzule za istaknuti i da zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač moru tu odredbu razumjeti u pogledu njezinog konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da i može procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Stoga u nedostatku drugih dokaza kojim bi tuženik potvrdio takve svoje navode, sama okolnost da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna i uočljiva, odnosno da ugovor sadrži formalnu odredbu da je tužitelj bio upoznat s rizikom ugovaranja kredita s valutnom klauzulom i da mu je tuženik objasnio taj rizik, a cijeneći i da se radilo o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika, ne ukazuje da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio adekvatno informiran glede ugovorene valutne klauzule pogotovo izvodom iz biltena, dok tuženik nije predložio svjedoke na tu okolnost.
14. Nadalje, tuženik pogrešno tumači Direktivu 93/13 i presudu Suda Europske unije C-81/19, obzirom da je valutna klauzula ugovorna odredba dispozitivnog karaktera i nikako ne može biti isključena iz polja primjene Direktive 93/13.
15. S obzirom na utvrđenje da se stoga radilo o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu citiranih odredaba ZZP 03 koja je ništetna (čl. 87. ZZP 03 u svezi odredaba čl. 322. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), pri tome shodno valja primijeniti odredbu čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prema utvrđenjima suda tuženik nepošten stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništetnim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužitelju nepripadno stečene iznose po osnovi rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, sve sa zateznom kamatom tekućom od dana stjecanja.
16. Iz reklamnih materijala tužitelj kao potrošač nije mogao procijeniti rizike sklapanja ugovora vezanog uz valutu švicarski franak.
17. Sud je provedenim financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću, čiji nalaz i mišljenje sud s obzirom da je odgovoreno na postavljeni zadatak prihvaća cijeneći ga stručnim i obrazloženim te u skladu s pravilima znanosti i vještine (kao takvog ga je prihvatio i tužitelj u odnosu na preplaćene iznose, dok tuženik također ne osporava matematički izračun vještaka, već općenito prigovara provođenju takvog dokaza na način kao u ovom postupku) utvrdio da ukupan iznos preplata, uzimajući u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 3.604,28 eura. Također, vještak je u svom nalazu naveo datume dospijeća preplaćenih razlika (list 199-200 spisa).
18. Vještak je utvrdio i tzv. negativne razlike u iznosu od 145,64 eura sa datumima dospijeća manje plaćenih anuiteta (list 200-201 spisa) kako je tuženik i istaknuo prigovorom radi prijeboja.
19. Također, vještak je izračunao i razliku u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate, ukoliko manje plaćene razlike anuiteta zbog promjene tečaja prebijemo s više plaćenim razlikama anuiteta zbog promjene tečaja u iznosu od 3.458,64 eura (list 201-202 spisa), koji iznos tužitelj i potražuje tužbenim zahtjevom od 14. studenoga 2024.
20. Dakle, tuženik je svoj zahtjev u pogledu tzv. negativnih tečajnih razlika do kojih je došlo u razdobljima kada je tečaj švicarskog franka bio niži od onoga u vrijeme isplate kredita, postavio kao prigovor radi prebijanja. Tužitelj nije osporio prigovor radi prijeboja te je sam izvršio prijeboj na način kako potražuje tužbenim zahtjevom samo razliku između više plaćenih i manje plaćenih anuiteta.
21. Što se tiče samog zadatka danog vještaku, kojemu tuženik prigovara, valja navesti kako je takav zadatak dan vještaku s obzirom na činjenicu da u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena ugovorna odredba ništetna, valja primijeniti iznos kredita, odnosno svakog mjesečnog anuiteta, bez vezanja za kretanje valute CHF, s obzirom da je odredba Ugovora kojom se otplata veže uz valutu CHF, ništetna iz gore navedenih razloga, a u slučaju ništetnosti pojedine odredbe uzima se da nije ni napisana, tako da je za ocjenu osnovanosti tako postavljenog tužbenog zahtjeva sud dao zadatak vještaku da utvrdi visinu razlike između onoga što je tužitelj platio na temelju Ugovora o kreditu i onoga što bi platio da se odredbe koje su utvrđene ništetnima ne uzimaju u obzir, gledano za svaki mjesec plaćanja.
22. Zbog navedenoga, prigovor radi prebijanja ocijenjen je osnovanim, odnosno, kako je odredbom čl. 338. st. 3. ZPP-a propisano da izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (čl. 333. ZPP-a), a utvrđeno je da potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja postoji, odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom II., dok je tužitelj već u samom tužbenom zahtjevu izvršio prijeboj.
23. U odnosu na institut zastare mjerodavan je članak 241. ZOO-a, prema kojem se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP-a, kojima je reguliran procesno pravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je utvrđeno da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.broj P- 1401/2012 (koja je postala pravomoćna 10. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost vezanosti za valutu CHF), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 11. lipnja 2018. za povrat po osnovi preplate zbog valutne klauzule, a kako je zastarni rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO, to potraživanje tužitelja nije zastarjelo, jer je tužba podnesena 25. svibnja 2023.
24. Na neosnovanost prigovora zastare ne utječe niti preinaka tužbe iz podneska tužitelja nakon izrade nalaza i mišljenja, odnosno, prigovor zastare nije osnovan niti u odnosu na preinačene iznose, s obzirom da se ne radi ni o kakvom novom zahtjevu, već o usklađenju s nalazom i mišljenjem, u pogledu iznosa koje tužitelj traži po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao u tužbi, čijim podnošenjem je zastara prekinuta, kako proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024.
25. Obzirom na navedeno, sud je, uz utvrđenje ništetnim odredbi vezanosti kredita uz valutu CHF-a, naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3,458,64 eura za povrat preplate po osnovi ništetne odredbe o vezanosti Ugovora uz valutu CHF, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama i to od dana nakon stjecanja, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake uplate odnosno kako tužitelj potražuje od dana nakon stjecanja.
26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.
27. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT), sastava dva obrazložena podneska od 13. studenoga 2023. (u e spisu u popisu pismena je datum 14. studenoga 2023.) i 14. studenoga 2024. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 14. svibnja 2024. i 08. srpnja 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Dakle ukupno 500 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 1.250,00 eura. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak predujma financijskog vještačenja u iznosu 400,00 eura jer je isto bilo neophodno za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva te plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,51 eura.
28. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu, jer kao potrošač nije obveznik plaćanja.
29. Zatezne kamate na trošak određene su sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a.
30. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.
U Zagrebu dana 03. rujna 2025. godine
Sutkinja
Vanesa Brizić Bahun
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Oglasna ploča suda 8 dana
