Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2547/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimica, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Sonje Meštrović, kao članice vijeća,, u pravnoj stvari tužitelja ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Diani Milin, odvjetnici u Rijeci protiv tuženika Općina Ražanac, OIB: 08842442553, [adresa], zastupana po punomoćnici Ivanki Bosotina, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru od 15. rujna 2023. pod poslovnim brojem: 42 P-675/2023, u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru od 15. rujna 2023. pod poslovnim brojem: 42 P-675/2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo utvrditi kako je tužitelj ZD vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi izgrađeno zemljište površine 22 m2 i dvorište površine 864 m2 upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel Zadar, z. k. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 1/1 dijela uz nalog zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru da izvrši upis prava vlasništva sa imena tuženika na ime tužitelja u 1/1 dijela.

1.1. U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.009,00 EUR / 15.136,81 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka. 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 125/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

2.1. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja te osporio navode žalbe u cijelosti i predložio žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Neosnovanu žalitelj ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP osporavajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda. Upravo suprotno tvrdnji žalitelja, postupak je proveden te je ocjena izvedenih dokaza data u skladu s odredbom članka 8. ZPP, a takva ocjena dokaza u svojoj ukupnosti nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima. Naime, sukladno načelu slobodne ocjene dokaza, sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan ni za kakva pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali je bit slobodne ocjene dokaza da se u danom slučaju ocjenjuje i više međusobno proturječnih dokaznih sredstava i da im se u svakom pojedinom slučaju ocijeni pripadajuća dokazna snaga, odnosno vrijednost i to kroz ozbiljne, logične, jasne, uvjerljive i razborite razloge na koji se način otklanja arbitrarnost suda u ocjenjivanju dokaza. U okolnostima konkretnog slučaja prvostupanjski sud je upravo tako i postupili cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti te dajući za svoju ocjenu jasne, uvjerljive, ozbiljne, logične i razborite razloge.

4. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenjem vlasništva nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kao osnova upisa prava vlasništva na ime tužitelja uz istodobno brisanje prava vlasništva tuženika.

5. Nakon što je rješenjem Županijski sud u Splitu pod poslovnim brojem Gž- 413/2022-3 od 16. veljače 2023. ukinuta ranija presuda suda prvog stupnja od 7. veljače 2022. pod poslovnim brojem 42 P-77/2021, zbog pogrešnog pravnog stava suda prvog stupnja o ovlaštenju tužitelja za vođenjem kontradiktornog postupka nakon što je okončan postupak preoblikovanja zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu, u postupku je valjalo raspraviti i utvrditi osnovanost navoda tužitelja o stečenom pravu vlasništva u odnosu na spornu nekretninu.

6. Naime, prije svega valja istaknuti da se upisi provedeni tijekom otvaranja nove (u konkretnom slučaju, preoblikovane) zemljišne knjige, ako nisu promijenjeni na osnovi odluke koju je sud donio na raspravi za ispravak, imaju sve učinke zemljišnoknjižnih upisa. Prema odredbi čl. 190. st. 1. primjenjivog ZZK-a, istekom roka za ispravak smatra se da je zemljišna knjiga istinita i potpuna, pa osobe koje u dobroj vjeri postupaju s povjerenjem u to, uživaju zaštitu.

6.1. U postupku nije bilo sporno da je tužitelj sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, odnosno čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, upisanog vlasništva Općina Ražanac u kojem je naveo da je on vlasništvo predmetne nekretnine stekao jer je u posjedu od 1985. temeljem suglasnosti općine [adresa], što je razvidno iz spisa i zapisnika zk odjela Općinskog suda u Zadru broj Z-8276/2010/5695 od 15. studenog 2013. (list 42 spisa).

6.2. No, u konkretnom slučaju, tužba se ne temelji na identičnom činjeničnom stanju, jer tužitelj osnov svog prava vlasništva zasniva na dosjelošću ostvarenom po posjedu prednika, za razliku od tvrdnji isticanih tijekom postupka preoblikovanja.

6.3. Pravna priroda ispravnog postupka je usklađivanje zemljišnoknjižnog i stvarnog (faktičnog) stanja te da se pruži pravna zaštita osobama čija su prava u postupku osnivanja zemljišne knjige povrijeđena nevaljanim upisom. Zbog toga su aktivno legitimirane na podnošenje tužbe za ispravak zemljišnoknjižnog stanja i osobe koje nisu prethodno bile upisane kao vlasnici sporne nekretnine u zemljišnim knjigama, imajući u vidu da je to jedini pravni put, kojim osobe čije je prigovore u postupku osnivanja zemljišne knjige sud odbio provesti, mogu štititi svoja prava.

6.4. Međutim, u okolnostima kada između upisanog posjednika tužitelja u ovom postupku i njegova brata UD, kao pravnih slijednika njihova pok. oca ŠD, koji se vodio kao posjednik predmetne nekretnine u cijelosti, a prije provedenog postupka preoblikovanja, postoji spor o pravu vlasništva na istoj, jedini pravni put zaštite je upravo kontradiktorni postupak. To je uostalom i bio razlog odbijanja prijedloga tužitelja u pokrenutom ispravnom postupku u rješenju Općinskog suda u Zadru od 4. siječnja 2020., u kojem sud ukazuje na postupak razvrgnuća nasljedničke zajednice njihova pravnog prednika u odnosu na predmetnu nekretninu.

7. U navedenom u postupku je stoga valjalo raspraviti osnovanosti deklaratornog zahtjeva tužitelja upravljenog na stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini osnovom dosjedanja ostvarenog prema navodima tužbe po pravnom predniku.

8. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06 i 141/06 - dalje u tekstu: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. To znači da će se usvim onim slučajevima kada je pravo vlasništva stečeno prije 1. siječnja 1997. godine pravni temelj stjecanja, a u svezi s tim i relevantne činjenice, cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi.

8.1. Po odredbama čl. 159. i 160. ZVDSP-a pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jednako kao i prema odredbama prije važećih zakonskih propisa (Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima od 1980. i Općeg građanskog zakonika do 1980.) su samostalni posjed nekretnine koja se stječe potrebnom kvalitetom, odnosno posjed mora biti barem pošten, te je Zakonom propisana duljina neprekidnog trajanja posjeda, ovisno o tome da li je posjed pošten ili se radi o kvalificiranom posjedu (zakonit, istinit i pošten posjed).

Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. ZVDSP-a).

8.2. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno ostvarenje ovih pretpostavki: a) sposobnost stjecatelja, b) sposobnost stvari da bude u vlasništvu, c) posjed određene kvalitete i d) vrijeme dosjelosti određeno zakonom, dok je za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću posjed trebao biti samo pošten, a izvanredno vrijeme dosjelosti je bilo 30 ili 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1477. OGZ).

8.3. Nadalje se za stjecanje vlasništva prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ zahtijeva pošten posjed, dok je pošten prema pravnom pravilu iz paragrafa 328. OGZ onaj tko iz vjerojatnih razloga drži stvar kao svoju. Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90 – u daljnjem tekstu: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91) stavljena je izvan snage odredba čl. 29. ZOVO koja nije dopuštala sjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu.

8.4. Donošenjem ZVDSP koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. odredbom čl. 388. st. 4. je bilo određeno da se u rok stjecanja vlasništva dosjelošću nekretnine koje suna dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1991. („Narodne novine“ broj 137/99) ukinuta je navedena odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 114/01), koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. i to odredbom čl. 2., određeno je da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 2001. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

8.5. Odredbom čl. 388. st. 3. ZVDSP rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. Naime, za redovnu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu tada važeće odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO potreban je savjestan i zakonit posjed, te protek vremena od 10 godina neprekidnog posjedovanja, dok je za izvanrednu dosjelost u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO potreban savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima nije radio razliku o stjecanju prava vlasništva dosjelošću redovnom, odnosno izvanrednom dosjelošću na nekretninama koje su u društvenom vlasništvu.

8.6. Republika Hrvatska kao potpisnica Konvencije o zaštiti ljudskih prava i kao članica Europske unije dužna primjenjivati Europsko pravo, a time i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i protokole koji su sastavnica te Konvencije. Isto tako dužna je primjenjivati odluke Europskog suda za ljudska prava, koji je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji se tiču stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu. Naime, u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009., sud je stao na stajalištu da ukoliko treće osobe ne polažu pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, tužitelj ne može snositi posljedice koje su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP-a koja je do odluke toga suda 17. studenog 1999. omogućavala stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su nekoć bile u društvenom vlasništvu protekom rokova i uz dokazivanje kvaliteta i kontinuiteta posjedovanja.

9. Tužitelj u konkretnom slučaju svoj zahtjev u ovom postupku temelji na tvrdnji da je još pravni prednik tužitelja, njegov pok otac u posjed ranije postojeće čest. zem [katastarska čestica] u površini od 3000 m2 stupio još 1946. - tih godina prošlog stoljeća, koju je ogradio suhozidom 1970-tih. u kom je kontekstu bilo cijeniti tvrdnje tužitelja o stečenom pravu vlasništva nakon realizirane usmene diobe između nasljednika oca tužitelja, obzirom na započeto vrijeme dosjedanja.

10. Raspravljajući po navedenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio:

- kako je zemljišnim knjigama za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (35 spisa) kao vlasnik u vlasničkom listu B upisna Općina Ražanac;

- kako je u rješenju ureda za katastar od 14. lipnja 1996. (list 38 spisa), kao posjednik upisan ZD i to među ostalim čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere površine 891 m2;

- kako iz povijesti posjedovanja čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 23. siječnja 2019. (list 32 spisa) proizlazi da je ZD upisan kao posjednik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmere, a novom izmjerom je kao posjednik upisana Općina Ražanac i to čest.zem. nove oznake 3458/1 k. o. [katastarska općina] (tako proizlazi i iz rješenja o identifikaciji čestica od 14. prosinca 2018.);

- kako iz zapisnika zk odjela Općinskog suda u Zadru broj Z-8276/2010/5695 od 15. studenog 2013. (list 42 spisa), proizlazi da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] na ročištu od dana 15. studenog 2013. bio nazočan AD i punomoćnik tužitelja ZD;

- kako su prema navodim zakonskog zastupnika Općine Ražanac na zapisniku zk odjela Općinskog suda u Zadru broj Z-8276/2010/5695 od 15. studenog 2013. zahtjev za otkup predmetne čestice su podnijeli i ZD AD i ZD;

- kako je u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, odnosno čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, kao vlasnik upisna Općina Ražanac

- kako je ZD u zapisniku naveo da je on vlasništvo predmetne nekretnine stekao jer je u posjedu od 1985. temeljem suglasnosti općine Ražanac. Dalje proizlazi prema navodima zz Općine Ražanac da su zahtjev za otkup predmetne čestice podnijeli i ZD AD i ZD;

- kako je zaključkom o suglasnosti na imovinsko sredjenje č.z. 72/291 od 22. svibnja 1996. (list 34 spisa), Općinsko poglavarstvo Općine Ražanac suglasno da ZD zatraži izradu rješenja o dodjeli u vlasništva predmetne nekretnine od imovinsko pravne službe Zadarske županije;

- kako je tužitelj u međuvremenu 24. travnja 2019. (Z-10779/19) pokrenuo ispravni postupak radi ispravka zk upisa na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- kako je rješenjem zk odjela Općinskog suda u Zadru broj Z-4969/2020, Rz-352/19 od 4. siječnja 2021. (list 53 spisa), obijen kao neosnovan prigovor predlagatelja ZD radi ispravka zk upisa na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te u uputi o pravnom lijeku upućen svoje prava ostvarivati sukladno odredbi članka 202. stavak 3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 108/17, 60/13, 128/22, 55/13 - dalje: ZZK),

- kako je pok otac tužitelja HD **.**.1980. podnio zahtjev mjesnoj zajednici "Ražanac" (list 170 spisa) za plaćanje predmetne nekretnine u ratama,

- kako je prema skici u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića od 14. listopada 2021. predmet spora predstavlja unutar ogradnoga zida koja čini cjelinu zajedno sa kućom tužitelja,

- kako u Zahtjevu prednika tužitelja pok ŠD od 23. prosinca 1980. upućenog mjesnoj zajednici „Ražanac“ ( list spisa broj 170) navodi da je ogradio dio krasa zvanog na stražci oko 3.000 m2 još 1946., da je dobio opomenu i da će iznos naplatiti u ratama te navodi "ja imam dva sina kojima sam obavezan dati polovicu, a preostalo svom bratu Z…".

11. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja jer je smatrao kako tužitelj nije dokazao osnovnu pretpostavku za priznanje stečenog prava vlasništva dosjedanjem temeljem odredaba članka 159. i 160 ZVDSP-a, obzirom da je u navedenim okolnosti znao odnosno imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, pa u konkretnom slučaju nema mjesta primijeni pravnog shvaćanje Europskog suda za zaštitu ljudskih prava iz predmeta Trgo (zahtjev broj 35298/04), slijedom čega se ne može zaključiti da je tužitelj temeljem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a postao vlasnik predmetnog zemljišta temeljem zakona.

12. Neosnovanu žalitelj žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude ukazujući na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pa s time u svezi i pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.

13. U konkretnom slučaju tužitelj osnovu svog prava izvodi iz činjenice posjeda predmeta spora ostvarenog po pravnom predniku pok ocu HD još od 1946. čime su ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva osnovom diobe predmeta spora temeljem nasljedstava.

13.1. Iako u tom pravcu tužitelj svojim kontradiktornim navodima o postojanju prethodno darovnog ugovora tijekom 1970- tih godina, da bi se kasnije pozivao na diobu 1979., ostaje nedvojbena činjenica kako je tužitelj od same gradnje kuće 80 - tih godina bio u posjedu predmeta spora, u prilog čemu govori i činjenica da se radi o zemljištu koji je ograđeno u odnosu na nekretninu njegova brata, tijekom postupka u dokazne svrhe saslušanog AD.

13.2. No, tužitelj je bio svjestan da mu ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine, a što je potvrdio i njegov otac kada je 23. studenog 1980. od Mjesne zajednice [adresa] zatražio da otkupi svih 3000 m2

14. Iako se radi o dokazu koji je tijekom postupka tuženik dostavio u fazi glavne rasprave tuženik je opravdao naknadno pozivanje razlozima iz odredbe članka 299. stavak 2. ZPP-a budući da je u posjed istog došao bez svoje krivnje naknadno po saslušanju tužiteljeva brata AD, koji mu je predao predmetni Zahtjev njihova oca.

15. Stoga se tužitelj ne može s uspjehom pozivati na priznanje stečenog prava vlasništva ostvarenog još za vrijeme neometanog posjeda svoga oca kao prednika jer u tom pravcu istom nedostaje odlučna činjenica savjesnosti posjeda, koju je tuženik tijekom postupku osnovano osporio pa nema mjesta primjeni presumcije o poštenju njegova prednika.

15.1 Isto tako ni tužitelj se obzirom na iznesene utvrđenja ne može pozivati na primjenu čl. 17. st. 1. ranijeg Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 52/71, 47/78, 56/00), koja na isti način kao i odredba čl. 129. sada važećeg Zakon o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05, 27/13 i 33/15) o presumpciji poštenja nasljednikova posjeda jer iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je tužitelj nakon smrti oca 2012. bio svjestan kako nije vlasnik predmetne nekretnine, odnosno da je vlasnik iste Općina Ražanac. Tomu u prilog govori i činjenica da se tužitelj prethodno još 1996. obratio tuženiku radi dodjele predmetne nekretnine u vlasništvu te podnio zahtjev za otkupom predmetne čestice zemlje (o čemu je iskazivao i na zapisniku iz postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]) iako tužitelj u svome iskazu pred ovim sudom sada navodi da ne zna da bi on tražio osobno od Općine Ražanac otkup predmetne nekretnine.

16. Utoliko se pravom prvostupanjski sud ocjenjuje kako Zaključak od 22. svibnja 1996. koji je donijela Općina Ražanac ne dokazuje pravo vlasništva tužitelja već suglasnosti za sređivanje imovinsko-pravnih odnosa, odnosno "izradu rješenja o dodjeli u vlasništvo č.z. 72/291. Uostalom prema prijavnom listu od 10. travnja 1996. iz spisa Općinskog suda u Zadru Z-10779/19 slijedi da čest. zem. [katastarska čestica] nakon diobe na 72/350 (kuća i dvor tužitelja) ima površinu od 83652 m2 pa stoga nije niti jasno na što se odnosi navod iz Zaključka o dodjeli u vlasništvo č.z. 72/291, kada se navodi "u granicama obuhvata kako je sada u posjedu". S druge strane do upisa tužitelja kao posjednika čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 1996., a koji upis je bio temeljem Zaključka Općine [adresa], njegov otac ZD nije bio nikada upisan kao posjednik matične čest. 72/1 k. o. [katastarska općina] ili neke od novoformiranih čestica zemlje.

17. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. točka 1. ZPP-a, kao i odluku o troškovima postupka na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, pravilno obračunatu sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

U Splitu, 3. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica