Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-176/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Baliću, odvj. u Sinju, protiv tuženice MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Tihani Kušeta Šerić, odvj. u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem 60: P-5740/2017 od 23. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem 60: P-5740/2017 od 23. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe izdati tužitelju ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva za cijelo na ime tužitelja na nekretnini označenoj kao suvlasnički dio 44/100, etažno vlasništvo (E-2), poslovni prostor – trgovina 2 na etaži prizemlja koja se sastoji od prodajnog prostora i WC-a, ukupne površine 22,63 m2 (u nacrtu etažnog vlasništva označeno plavo), koji se nalazi na č. zgr. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], uz istodobno brisanje prava vlasništva za cijelo s imena tužene ili će u protivnom tužitelj to postići putem ove pravomoćne presude ( točka I.izreke).

1.1. U odluci pod točkom II. izreke nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženoj iznos od 2.045,16 €, što predstavlja ostatak novčanog iznosa na ime kupoprodajne cijene, a u odluci pod točkom III. izreke tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 33.926,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka. 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 125/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Ispitujući pobijanu presudu u okviru u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u svezi čl. 354. st. 2. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka. Suprotno navodima žalbe, presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude, ni razlozima obrazloženja niti sa sadržajem spisa. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu ukazuje žalitelj u svojoj žalbi, a ujedno se ističe da presuda ima potpuno i jasno obrazloženje, pa su utoliko u tom pravcu neosnovani navodi žalbe.

3. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja u odnosu na tuženu MŽ radi izdavanja isprave podobne za upis prava vlasništva tužitelja poslovnog prostora smještenog u prizemlju zgrade oznake 138 upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 23 m², a koju bi u protivnom zamijenila ta presuda.

4. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je nekretnina označena kao č. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] upisana za 5/6 dijela na ime u međuvremenu preminule GŽ ud. P [adresa], te za 1/5 dijela na ime tužene MŽ ud. M.

5. Iz stanja spisa je razvidno kako je pravomoćnom presudom ovog suda od 21. rujna 2017. pod poslovnim brojem Gž-605/17 preinačena ranija presuda suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-553/2012 od 25. travnja 2014. na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem vlasništva predmetnog poslovnog prostora, dok je drugostupanjskim rješenjem ukinuta pobijana presuda u dijelu kojim je naloženo tuženoj MŽ izdati tužitelju ispravu podobnu za upis prava vlasništva predmetnog poslovnog prostora, kao i u dijelu koji se odnosi na trošak postupka,

6. Naime, pravo vlasništva nekretnine stječe se, među ostalim, pravnim poslom. Taj temelj stjecanja prava vlasništva nekretnine regulira članak 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12,152/14 - dalje: ZV-a), prema kojem vlasništvo s dotadašnjega vlasnika prelazi na stjecatelja, a na način određen zakonom, na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva. Na temelju pravnoga posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu. Pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

6.1. Nadalje, prema članku 119. stavku 1. istog Zakona, vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

6.2. Isto tako, odredbom 52. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 10/ 17- dalje: ZZK) zemljišnoknjižni sud dopustiti će uknjižbu samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom.

6.3. Jedan od uvjeta za upis u zemljišnu knjigu, kod stjecanja od drugih osoba, je i napismeno izričito dopuštenje osobe koja raspolaže nekretninom, da dopušta da osoba u čiju se korist raspolaže nekretninom, upiše u zemljišnoj knjizi svoje pravo koje je predmet upisa u zemljišnu knjigu (tabularna isprava).

7. Nakon što je na prijedlog ranijeg tuženika pod 2. prvostupanjski sud dopunskom presudom od 28. prosinca 2016. pod istim poslovnim brojem odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na ovog tuženika, a koja presuda je stekla svojstvo pravomoćnosti budući nije bila predmetom pobijanja od strane tužitelja, u postupku je kao sporno valjalo raspraviti osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na tuženu MŽ ud. M.

7.1. Tužitelj, naime, tužbeni zahtjev u ovom postupku temelji na tvrdnji da je predmetni poslovni prostor površine od 23 m² smješten u prizemlju čzgr. 138 Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kupio od zemljišnoknjižnih vlasnika za koju kupoprodaju je isplatio kupoprodajnu cijenu od 88.000,00 DEM, a ostatak u iznosu od 4.000,00 DEM trebao isplatiti nakon što mu prodavateljice Ptičar Bara ud. P i tužena osobno i kao njena nasljednica izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva u zemljišne knjige.

8. Prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženu, držeći kako je tužitelj dokazao postojanje valjane pravne osnove za priznanje prava vlasništva u smislu odredbe članka 120. ZV-a, a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pa je ovlašten u odnosu na tuženu i kao pravnu slijednicu iza umrle prodavatelje GŽ istači obvezni pravni zahtjev za izdavanje tabularne isprave.

8.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi kako je pravomoćnom presudom istog suda pod posl. br. P-751/07 od 27. listopada 2003., potvrđenom presudom ovoga suda od 22. siječnja 2009. pod poslovnim brojem Gž- 5617/08, odbijen tužbeni zahtjev tuženika po tužbi od 19. svibnja 2003. protiv tužitelja u ovom postupku, radi iseljenja iz predmetnog poslovnog prostora, čime je utvrđeno postojanje valjane pravne osnove za korištenje spornog prostora, osnovom realiziranog ugovor o kupoprodaji sklopljen između sada pok. GŽ majke tužene i tužene MŽ, kao prodavateljica i tužitelja, kao kupca, temeljem kojeg se tužitelj i nalazi u posjedu spornog prostora.

9. No, pravo vlasništvo na temelju pravnog posla, u smislu članak 120. ZV-a može se steći isključivo upisom u zemljišne knjige, zbog čega, ukoliko je tužitelj sklopio valjani kupoprodajni ugovor, može imati samo titulus, odnosno naslov stjecanja prava vlasništva kako to pravilno prvostupanjski sud i navodi u obrazloženju prvostupanjske presude.

10. S druge strane prema odredbi članka 454. stavak 1. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 107/95,7/96, 91/96, 112/99 ii 88/20- dalje: ZOO/91), koja na istovjetni način kao i odredba sada važećeg Zakon o obveznim odnosima ( "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO/05), ugovorom o prodaji prodavatelj se obvezao predati stvar koju predaje kupcu tako da kupac stekne pravo vlasništva.

11. Dakle, kada je u pitanju kupoprodaja nekretnine to podrazumijeva i obvezu prodavatelja da da izjavu tj. valjano očitovanje volje usmjereno na to da njegovo vlasništvo prijeđe na kupca, jer prema odredbi članka 119. u svezi s odredbom članka 115. ZV-a, na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe se upisom u javnu knjigu, a za upis u zemljišnu knjigu potrebna je takva izjava volje prodavatelja (tabularna isprava).

12. Naprijed navedenom citiranom pravomoćnom presudom u predmetu vođenom kod istog suda po tužbi tuženika, a protiv tužitelja u ovom postupku, radi iseljenja iz spornog prostora, pod posl. br. P-751/07 od 27. listopada 2003., po prigovoru ovdje tužitelja prethodno je zapravo raspravljena i utvrđena pravna valjanost sporne kupoprodaje. Time je ujedno i razriješen pravni odnos između tužitelja u odnosu na tuženu ali i kao nedvojbeno utvrđenu pravnu slijednicu prodavateljice, u prilog čemu je i u ovom spisu dostavljena potvrda o izvršenoj isplati pretežitog dijela dogovorene kupoprodajne cijene od 88.000,00 DEM, datirane i potpisane od strane pravne prednice tužene od **.**.1999. pok DŽ.

13. U tom kontekstu je i bilo cijeniti istaknuti prigovor zastare u odnosu na postavljeni zahtjev tužitelja za izdavanje tabularne isprave osnovom predmetnom ugovora o kupoprodaji. Naime, odredbom članka 241. ZOO/05 ( koja na sadržajno istovjetan način kao i ranija odredba članka 388 ZOO/91) propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

14. Navedena pravila primjenjuju se i u slučaju pozivanja na zaštitu, na isticanje prebijanja tražbine u sporu kao i je li sud ili koji drugi mjerodavan organ uputio dužnika da svoju prijavljenu tražbinu ostvaruje u parničnom postupku.

14.1. To znači da postoji zakonska pretpostavka zbog koje je zastara prekinuta u vrijeme prvog pozivanja na zaštitu te isticanja prijeboja u sporu u vrijeme isticanja imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom ili kojem drugom postupku.

14.2. Poslije prekida zastara počinje teći iznova, a dovršava se nakon proteka onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta, što znači da u pravilu ponovno počinje teći isti zastarni rok koji je tekao do prekida (članak 245. ZOO/05, odnosno članak 392 ZOO/91). Vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonski rok određen za zastaru. Trenutak od kojeg počinje teći novi zastarni rok ovisi o načinu prekida zastare. Ako je zastara prekinuta dužnikovim priznanjem, ona počinje ponovno teći od priznanja, a ako je prekinuta vjerovnikovom procesnom radnjom, ponovno teče tek od dana okončanja spora, tj. dovršenja postupka.

15. U konkretnom slučaju, međutim, tek je u parnici po tužbi tuženice protiv tužitelja radi iseljenja iz predmetnog poslovnog prostora, razriješen pravni odnos stranaka u odnosu na predmet spora, pravomoćnom sudskom odlukom od 22. siječnja 2009. pod poslovnim brojem P-751/07( ranije P-314/03), na način da je prihvaćen tužiteljev prigovor pozivanja na zaštitu osnovom postojanja valjanog pravnog osnova za korištenje spornog prostora.

15.1. Naime, postupak pod posl. br. P-751/07 (ranije 314/03) pokrenut je tužbom JŽ i MŽ za iseljenjem tuženika PŽ iz poslovnog prostora položenog na č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 23 m2, a temeljem raskida ugovora o zakupu. Međutim, pravomoćnom sudskom odlukom u tom postupku zaključeno je kako se tuženik u predmetnom poslovnom prostoru nalazi temeljem ugovora o prodaji, a ne ugovora o zakupu, te da priznanica o primitku kupoprodajne cijene u iznosu od 88.000 DM ukazuje da je riječ o prodaji cijelog prostora, te da je ukupna kupoprodajna cijena od 92.000 DM adekvatna tržišnoj vrijednosti predmetnog prostora obzirom na njegovu površinu i lokaciju.

16. Stoga je tužitelj u ovom postupku i bio ovlašten prema tuženoj postaviti obvezno pravni zahtjev za ispunjenje predmetnog ugovora izdavanjem tabularne isprave, pri čemu bi, isplata razlike kupoprodajne cijene u konkretnom slučaju dospjela upravo nakon izdavanjem tabularne isprave.

16.1. Naime, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi nedvojbenim utvrđeno kako je obveza prodavateljica uvjetovana istovremenom isplatom cjelokupnog iznosa dogovorene kupoprodajne cijene, koja činjenice između stranaka tijekom postupka, pa niti u žalbenom stadiju postupka nije bila sporna. Stoga je u smislu odredbe članka 358. sada važećeg ZOO/05,, koja je na istovjetan način kao i ranija odredba članka 122. ranijeg ZOO/91. regulira pitanje obveze ispunjenja istovremenih tražbina, promatrati međusobne obveze stranaka ali i dospijeće obveze tuženice u odnosu na zahtjev tužitelja u ovom postupku.

17. Člankom 358. ZOO/05 ( ranije članka 122. ZOO/91) regulirano je pravilo ispunjenja obveza u dvostranim ugovorima, pa je tako u stavku (1) propisano da u dvostranim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni, ili nije spremna istovremeno ispuniti svoju obvezu, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz prirode posla dok je stavkom (2) regulirano je da u slučaju ako na sudu jedna strana istakne da nije dužna ispuniti svoju obvezu dok i druga strana ne ispuni svoju, sud će joj naložiti da ispuni svoju obvezu kad i druga strana ispuni svoju.

18. Kako žaliteljica ne tvrdi niti dokazuje da bi prethodno pozivala tužitelja na isplatu razlike kupoprodajne cijene za predmetni stan, suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja istovremeno s obvezom tužene na izdavanje isprave podobne za prijenos prava vlasništva tužitelja na predmetnom stanu obvezao i tužitelja na isplatu razlike kupoprodajne cijene, koja dospijeva istovremeno s tražbinom tužitelja.

19. Utoliko su pravno neodlučni navodi žalbe o neurednosti ispunjenja predmetnog ugovora jer je upravo tužena u tom pravcu tijekom cijelog postupka osporavala postojanje samog ugovornog odnosa kupoprodaje predmetnog stana, odbijajući u tom smislu preuzimanje dijela sporne isplate, radi čega je tužitelj i podnio prijedlog za osnivanje sudskog pologa u predmetu pod poslovnim brojem R1-119/2018. U navedenim okolnostima nema mjesta ranijem dospijeću obveze tužene, pa time i prava na zahtjev zateznih kamata na novčanu tražbinu koje je vezati na trenutak dospijeća uzajamnih tražbina.

20. Pri tom je obzirom na žalbene navode o nepodobnosti provedbe postavljenog tužbenog zahtjeva za odgovoriti žaliteljici kako je predmetni tužbeni zahtjev tužitelj postavio sukladno tijekom postupka provedenom etažiranju objekta u kojem se nalazi sporni prostor, označenog kao čest. zgr. [katastarska čestica] upisanog u zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a što je razvidno iz dostavljenog zemljišnoknjižnom izvatka Zemljišnoknjižnog odjela Sinj od 26. rujna 2021.( list spisa broj 205). Utoliko su neosnovani navodi žalbe koji suštinski predstavljaju razloge za osporavanja pravilnosti provedenog upisa etažnog vlasništva, koji nije bio predmetom osporavanja zemljišnoknjižnih vlasnika, pa ni žaliteljice u ovom postupku.

20.1. Osim toga za ukazati je da je predmet raspravljanja u ovom postupku opravdanost zahtjeva tužitelja za izdavanje tabularne isprave, koja predstavlja obveznopravni zahtjev, pa okolnost je li prema izvještaju o zemljišno knjižnom stanju u vrijeme podnošenja tužbe proveden postupak etažiranje, u svakom slučaju ne utječe na postojanje obveze za izdavanjem tabularne isprve u odnosu na predmet kupoprodaje.

21. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a žalbu tuženice je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. točka 1. ZPP-a, kao i odluku o troškovima postupka na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, pravilno obračunatu sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

U Splitu, 3. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica