Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-337/2025-5

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, te Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice SA, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužitelja ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupani po punomoćnicima Vinku Ljubičiću i Željku Vrdoljaku, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić - Vrdoljak i Partneri iz Splita, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d.,OIB: 29743547503, Zagreb, Heinzelova 4, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. tužiteljice EA, 2. tužitelja KA, 3. tužiteljice SA i 4. tužitelja ŠA i tuženika Triglav osiguranje d.d. izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj 3675/2022 od 12. prosinca 2023. i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 3675/2022 od 04. travnja 2025., na sjednici vijeća,dana 03. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e i r i j e š i o j e

I. Žalba 1. tužiteljice EA, 2. tužitelja KA, 3. tužiteljice SA i 4. tužitelja ŠA se odbija kao neosnovana, a žalba tuženika Triglav osiguranje d.d. uvažava kao osnovana, te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3675/2022 od 12. prosinca 2023., koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-3675/2022 od 04. travnja 2025.: a) potvrđuje pod točkom I. izreke presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 72.499,83 eur kao i u dijelu zateznih kamata tekućih od 23. kolovoza 2016. do 10. ožujka 2017.

b) preinačava pod točkom I. izreke presude u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Triglav osiguranje d.d. isplatiti 1. tužiteljici EA iznos od 22.894,68 eura/172.500,00 kuna, 2. tužitelju KA iznos od 21.899,26 eura / 165.000,00 kuna, 3. tužiteljici SA iznos od 21.899,26 eura / 165.000,00 kuna, te 4. tužitelju ŠA iznos od 7.465,66 eura / 56.250,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 10. ožujka 2017. pa do isplate te pod točkom II. Izreke i sudi:

Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev 1. tužiteljice EA, 2. tužitelja KA, 3. tužiteljice SA i 4. tužitelja ŠA koji glasi:

" Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 1) iznos od 22.894,68 eura/172.500,00 kuna, tužitelju pod 2) iznos od 21.899,26 eura / 165.000,00 kuna, tužitelju pod 3) iznos od 21.899,26 eura / 165.000,00 kuna, te tužitelju pod 4) iznos od 7.465,66 eura / 56.250,00 kuna sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10.ožujka 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se 1. tužiteljici EA OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tuženiku Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, Zagreb, Heinzelova 4, parnični trošak u iznosu od 6.482,97 eur, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 03. rujna 2025. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se 2. tužitelju KA OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tuženiku Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, Zagreb, Heinzelova 4, trošak u iznosu od 6.202,64 eur, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 03. rujna 2025. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se 3. tužiteljici SA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tuženiku Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, Zagreb, Heinzelova 4, trošak u iznosu od 6.202,64 eur, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 03. rujna 2025. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se 4. tužitelju ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tuženiku Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, Zagreb, Heinzelova 4, trošak u iznosu od 1.877,20 eur, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 03. rujna 2025. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 3675/2022 od 12. prosinca 2023., presuđeno je:

" I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 1) iznos od 15.926,74 eura/120.000,00 kuna, tužitelju pod 2) iznos od 14.931,32 eura / 112.500,00 kuna, tužitelju pod 3) iznos od 14.931,32 eura / 112.500,00 kuna, te tužitelju pod 4) iznos od 7.465,66 eura / 56.250,00 kuna sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10.ožujka 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženi iznos od 93.403,68 eura / 703.750,00 kuna, kao i za kamate tekuće od 23.kolovoza 2016. do 10.ožujka 2017., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak."

2. Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P- 3675/2022 od 04. travnja 2025. riješeno je:

" Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj P-3675/2022 od 12. prosinca 2023. na prvoj strani, u točki I izreke presude, tako da ista umjesto: "Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 1) iznos od 15.926,74 eura/120.000,00 kuna, tužitelju pod 2) iznos od 14.931,32 eura / 112.500,00 kuna, tužitelju pod 3) iznos od 14.931,32 eura / 112.500,00 kuna, te tužitelju pod 4) iznos od 7.465,66 eura / 56.250,00 kuna sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj

iznos teče od 10.ožujka 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženi iznos od 93.403,68 eura / 703.750,00 kuna, kao i za kamate tekuće od 23.kolovoza 2016. do 10.ožujka 2017., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan." sada ispravno glasi: "Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 1) iznos od 22.894,68 eura/172.500,00 kuna, tužitelju pod 2) iznos od 21.899,26 eura / 165.000,00 kuna, tužitelju pod 3) iznos od 21.899,26 eura / 165.000,00 kuna, te tužitelju pod 4) iznos od7.465,66 eura / 56.250,00 kuna sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10.ožujka 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženi iznos od 72.499,83 eura / 546.250,00 kuna, kao i za kamate tekuće od 23.kolovoza 2016. do 10.ožujka 2017., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.", dok u preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena."

3. Protiv navedene presude 1. tužiteljica EA, 2. tužitelj KA, 3. tužiteljica SA i 4. tužitelj ŠA su pravodobno podnijeli žalbu protiv odbijajućeg dijela presude zbog svih razloga navedenih u odredbi čl. 353. st. 1. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), a osobito zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, kao i zbog povrede čl. 8. ZPP. Predlažu sudu prihvatiti žalbu u pobijanom dijelu i preinačiti presudu na način da se tužiteljima dosudi tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik je također podnio pravodobno žalbu protiv točke I. izreke presude u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja kao i u dijelu točke II. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti tako da će odbiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i istu vratiti na ponovni postupak.

4. Protiv pobijanog rješenja tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti tako da će odbiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i istu vratiti na ponovni postupak.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalba 1. tužiteljice EA, 2. tužitelja KA, 3. tužiteljice SA i 4. tužitelja ŠA nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja i tuženika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se pozivaju tužitelji u žalbi iz razloga što su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Dakle, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. No, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu odluku.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

10. Predmet spora je naknada štete nastala zbog smrti PA, koji je stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 23. kolovoza 2016. u kojoj je PA sudjelovao kao vozač motocikla marke Yamaha XT 600 registarske oznake [registarska oznaka]. U prometnoj nezgodi sudjelovala je i ČA u svojstvu vozača osobnog automobila marke „Mercedes 200 d“ registarske oznake [registarska oznaka].

11. Prvostupanjski sud je ranije donio presudu broj P-1313/17 dana 24. travnja 2020., koja je dopunjena odlukom broj P-1313/2017 od 17. rujna 2021., a koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-746/21-3 od 28. rujna 2022. te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

12. U ponovljenom prvostupanjskom postupku, izvedenim dokazima, utvrđeno je:

- da su u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovali motocikl marke Yamaha XT 600 registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao pokojni PA te osobno vozilo marke „Mercedes 200 d“ registarske oznake [registarska oznaka],

- da je osobno vozilo marke Mercedes 200 d osigurano kod tuženika,

- da se motocikl Yamaha kretao zapadnom prometnom trakom ulice Brune Bušića južnog dijela raskrižja te da je obavljao radnju skretanja u lijevo u sjeverni kolnički trak zapadnog dijela raskrižja Vukovarske ulice,

- da se osobni automobil Mercedes 200 d kretao zapadnom prometnom i zapadnom kolničkom trakom ulice Bruna Bušića iz pravca sjevera u pravcu juga, zadržavajući pravac kretanja pravo kroz raskrižje,

- da se osobno vozilo marke Mercedes 200 d neposredno prije samog naleta kretalo brzinom od oko 51,6 km/h, dok se motocikl Yamaha u trenutku destabilizacije i neposredno prije njega kretao brzinom od oko 38,2km/h,

- da je nakon pada motocikla na kolničku površinu i klizanja po kolničkoj površini došlo do sraza motocikla s bočnim lijevim dijelom osobnog vozila Mercedes i to u primarnoj fazi prednjim lijevim blatobranom, a zatim i bočnim lijevim dijelom osobnog vozila Mercedes,

- da je u istom trenutku tijelo vozača motocikla palo sa motora i naletilo na prednji dio osobnog vozila Mercedes,

- da je predmetno raskrižje u trenutku prometne nezgode bilo regulirano svjetlosnom signalizacijom koja je bila ispravna,

- da je iz analize rada svjetlosne signalizacije jasno ukoliko je motocikl Yamaha u raskrižje ušao kada je za njegov pravac kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo, tada je osobnom vozilu Mercedes također bilo upaljeno zeleno svjetlo za njegov pravac kretanja, ali je motocikl Yamaha u fazi skretanja lijevo trebao propustiti osobno vozilo Mercedes koje je zadržavalo pravac kretanja kroz raskrižje,

- da ukoliko je motocikl Yamaha skretao lijevo iz zapadne prometne trake južnog dijela raskrižja ulice Bruna Bušića u sjeverni kolnički trak Vukovarske ulice, tada je osobnom vozilu Mercedes bilo upaljeno čisto crveno svijetlo prilikom ulaska u raskrižje,

- da se vještak nije mogao egzaktno očitovati koji je od dva rasporeda svjetlosne signalizacije bio u trenutku nezgode,

- da je vozač motocikla u fazi skretanja ulijevo reagirao na pojavnost osobnog vozila zbog čega je došlo do destabilizacije,

- da bi se osobno vozilo Mercedes zaustavilo prije mjesta naleta da se gibalo brzinom od 32,73 km/h.

13. Odlučne činjenice, kako je utvrdio prvostupanjski sud, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su bitne činjenice u potpunosti raspravljene i utvrđene.

14. Međutim, na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u visini od 50 %.

15. Svoje pravno stajalište prvostupanjski sud je obrazložio time što nije bilo moguće utvrditi krivnju nijednog sudionika prometne nezgode pa se pretpostavlja da svi odgovaraju jednako dok se ne dokaže suprotno slijedom čega isti odgovaraju na ravne dijelove (50-50%) sukladno odredbi čl. 1072. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, u daljnjem tekstu ZOO). Dakle, prvostupanjski sud utvrđuje kako nema krivnje ni jednog sudionika predmetne prometne nezgode, kao i da je tuženik trebao dokazati da njegov osiguranik nije kriv za predmetnu nezgodu (odustao od saslušanja svjedoka ČA) pa da tuženik nije dokazao da je šteta tužiteljima nastala bez njegove krivnje, što je je primjenom pravila o teretu dokazivanja trebao učiniti.

16. Takvo pravno stajalište prvostupanjskog suda nije pravilno.

17. Odredbom čl. 1072. st. 1. ZOO propisano je kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, dok je stavkom 2. istog članka propisano ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. Nadalje, čl. 1072. st. 3. ZOO je propisano ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo.

18. Dakle, odredbom čl. 1072. st. 3. ZOO obuhvaćeni su slučajevi u kojima je u postupku utvrđeno da nema krivnje u postupanju nijednog vozača koji su sudjelovali u prometnoj nezgodi. To ne znači da se navedena odredba može primijeniti i na slučajeve u kojima stranke nisu uspjele dokazati da na strani ni jedne nema krivnje za nastanak prometne nezgode. Prema tome, za primjenu odredbe čl. 1072. st. 3. ZOO nužno je dokazati da nema krivnje vlasnika motornih vozila, što bi značilo npr. da semafor nije radio. Međutim, u konkretnom slučaju vještak je utvrdio kako je svjetlosna signalizacija predmetnog raskrižja u trenutku prometne nezgode bila ispravna stoga odredba čl. 1072. st. 3. ZOO nije primjenjiva u konkretnom slučaju zbog čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo pozivajući se na navedenu odredbu, kako to pravilno ističe tuženik u žalbi.

19. Nasuprot tome, u konkretnom slučaju, primjenjuje se odredba čl. 1072. st. 1. ZOO.

20. Da bi se primijenila zakonska odredba čl. 1072. st. 1. ZOO potrebno je poći od činjeničnog supstrata tužbe u kojem je navedeno kako je predmetnu prometnu nezgodu skrivila ČA upravljajući vozilom marke Mercedes.

21. Navedenu činjenicu su bili dužni dokazati tužitelji. Međutim, provedenim dokazima nije utvrđeno kako je za prometnu nesreću kriva osiguranica tuženika ČA već da nije moguće utvrditi krivnju nijednog sudionika prometne nezgode.

22. Dakle, kako nije utvrđeno tko je odgovoran za nastanak prometne nezgode bilo je potrebno primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. ZPP i čl. 221. a ZPP. Prema tome, a primjenom pravila o teretu dokazivanja, tužitelji nisu dokazali kako je za nastalu štetu odgovorna osiguranica tuženika pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo već je pravilnom primjenom materijalnog prava bilo potrebno primijeniti odredbu čl. 1072.st. 1. ZOO iz koje proizlazi kako svu štetu nosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila stoga je pravilnom primjenom materijalno prava trebalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

23. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, okolnost da se osobni automobil Mercedes kretao brzinom od oko 51,6 km/h prije samog naleta, nije od odlučnog značaja jer tužitelji nisu dokazali kako je za prometnu nesreću kriv osiguranik tuženika, odnosno jer nije dokazana uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete.

24. Također, s pravom ističe tuženik u žalbi kako je prvostupanjski sud pogrešno prebacio teret dokaza na tuženika jer je u parničnom postupku za naknadu štete osnovno pravilo da svaka stranka mora dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. To znači da oštećenici–tužitelji moraju dokazati pretpostavke za naknadu štete, a tuženik mora dokazivati okolnosti koje isključuju njegovu krivnju stoga tuženik nije bio dužan dokazivati okolnosti koje isključuju krivnju kada tužitelji nisu dokazali jednu od pretpostavki za naknadu štete, odnosno krivnju štetnika.

25. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe jer tužitelji bez svoje krivnje nisu mogli preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

26. U konkretnom slučaju, tužitelji su povećali tužbeni zahtjev podneskom od dana 13. listopada 2022. godine sukladno novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, tužitelji mogu preinačiti tužbeni zahtjev povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nakon zaključenja prethodnog postupka, iako je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-304/2023 od dana 18. lipnja 2024.).

27. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe (na način da je odlučivao o povišenom tužbenom zahtjevu) jer je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, a navedeno je i razmjerno legitimnom cilju kojem čl. 190. ZPP teži čime je tužiteljima osiguran pristup sudu zajamčen čl. 29. st. 1. Ustava (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev- 3158/2018 od 22. studenoga 2023.).

28. Ostale žalbene navode tuženika koji se odnose na visinu tužbenog zahtjeva ovaj sud nije smatrao potrebnim obrazlagati iz razloga što je žalba tuženika osnovana pa je prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužbeni zahtjev odbijen.

29. Slijedom navedenog, pravilno tuženik navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, stoga je temeljem čl. 373. t. 3. odlučeno kao pod točkom I. b) izreke.

30. Dakle, kako je osnovana žalba tuženika protiv presude, iz istih razloga osnovana je žalba tuženika protiv rješenja o ispravku presude.

31. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je odlučiti i o troškovima postupka sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP i čl. 154. st. 4. ZPP te tuženiku dosuditi troškove postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st.1. ZPP. Priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s vrijednostima predmeta spora (100.205,72eur) i priloženom troškovniku te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.503,09 eur (Tbr.8/1), trošak pristupa ročištu 26. listopada 2017. u iznosu od 1.503,09 eur (Tbr.9/1), trošak pristupa ročištu 12. studenog 2019. u iznosu od 1.503,09 eur (Tbr.9/1), trošak pristupa ročištu 11. ožujka 2020. u iznosu od 1.503,09 eur (Tbr.9/1), trošak sastava žalbe na presudu u iznosu od 1.878,86 eur (Tbr.10/1). Za daljnje radnje, tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu sa vrijednosti spora od 146.658,69 eur i to za sastav podneska od 21. listopada 2022. u iznosu od 2.199,88 eur (Tbr.8/1), trošak pristupa ročištu 27. veljače 2023. u iznosu od 2.199,88 eur (Tbr.9/1), trošak pristupa ročištu 07. studenog 2023. u iznosu od 2.199,88 eur (Tbr.9/1) te trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eur (Tbr.10/1) te za trošak sastava žalbe na rješenje u iznosu od 559,00 eur (Tbr.10/5). Dakle, tuženiku je priznat ukupan iznos od 16.612,36 eur što uvećano za pripadajući PDV od 25 % iznosi 20.765,45 eur.

32. Kako postoji znatna razlika u pogledu udjela tužitelja u predmetu spora, ovaj sud je odredio iznos koji će svaki od tužitelja naknaditi tuženiku (čl. 161. st. 2 ZPP) pa je tako udio 1. tužiteljice EA u ukupnoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 31,22 %, 2. tužitelja KA u iznosu od 29,87 %, 3. tužiteljice SA u iznosu od 29,87 % i 4. tužitelja ŠA u iznosu od 9,04 %. Prema tome, 1. tužiteljica EA je u obvezi naknaditi tuženiku trošak u iznosu od 6.482,97 eur, 2. tužitelj KA je u obvezi naknaditi tuženiku trošak u iznosu od 6.202,64 eur, 3. tužiteljica SA je u obvezi naknaditi tuženiku trošak u iznosu od 6.202,64 eur i 4. tužitelj ŠA je u obvezi naknaditi tuženiku trošak u iznosu od 1.877,20 eur kako je i odlučeno pod točkama II., III., IV. i V. izreke.

33. Tuženiku nije priznati zatraženi iznos troška sastava žalbe od 07. travnja 2025. na rješenje iz razloga što tuženiku pripada trošak sastava žalbe na rješenje (Tbr. 10/5 Tarife) prema vrijednosti spora stoga je tuženik odbijen sa zahtjevom preko iznosa od 698,75 eur. Također, zahtjev tuženika za naknadu sudske pristojbe na žalbu na presude i rješenje također nije priznat jer iste nije platio, prema tome, odlučeno je kao pod točkom VI. izreke.

34. Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. a) izreke, dok je temeljem čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. b) izreke.

Vukovar, 03. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan